Duhovnost

Kako je izgledala svadba Poslanika, a.s., i Hatidže, r.a.?

 Koje je bilo mjesto održavanja svadbenog veselja?

Kuća Hatidže, radijallahu anha.

Ko su bile zvanice?

Ebu Talib, Hamza ibn Abdul-Muttalib, Abbas, Ebu Bekr Es-Siddik, Wereka ibn Nevfel, ‘Amr ibn Esed, Amr Ibn Hazzam, njihove supruge i druge žene. (Izvor: El-Halebi, Insanu-l-ujun fi Sirati-l-emini-l-me’mun)

Ko je održao prigodan govor, a ko ih je vjenčao?

-Ebu Talib se zahvalio Allahu koji je učinio njega i njegovu porodicu od potomaka Ibrahima, alejhi-s-selam, i pohvalio je svog nećaka, Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

-Potom je Wereka ibn Newfel potvrdio počast i plemenitost Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i njegove loze, i vjenčao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i Hatidžu, radijallahu anha. (Izvor: El-Ja’kubi, Tarih)

Koliki je bio iznos mehra?

-Mehr je bio 200 deva. (Izvor: Ibn Hišam, Sira)

-Ili 500 tadašnjih dirhema. (Izvor: Es-Salihi, Subulu-l-huda we-r-rešad)

Da li je bila gozba za zvanice i mladence?

Zaklana je kamila za goste i dio je podijeljen siromasima kao milostinja. (Izvor: El-Halebi, Insanu-l-ujun fi Sirati-l-emini-l-me’mun)

 

Priredio: Nedim Botić

Akos.ba

 

Oni neće ući u Džennet bez kazne, zato nemoj biti jedan od njih!

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim predajama spomenuo je određene osobe koje zbog svojih ružnih osobina neće ući u Džennet…

Imajući u vidu stav pripadnika ehli-sunneta o tome da svaka osoba koja je umrla priznajući Allahu jednoću – tevhid, neće biti vječno u džehennemskoj vatri, onda se spomenuti “neulazak u Džennet” može shvatiti u svjetlu sljedećeg pojašnjenja uvaženih islamskih učenjaka, Allah im se smilovao: “Neće ući u Džennet” tj. direktnim ulaskom, ili u prvim trenucima kada se otvore njegova vrata i uđu njegovi stanovnici.” (Šerhu Muslim, Tuhvetu -Ahvezi, Avnul-Meabud) Dakle, neće ući direktno u Džennet sa spomenutim ružnim osobinama sve dok ne bude očišćen od njih i to pokajanjem na dunjaluku ili određenom kaznom na ahiretu, ili ako mu oprosti Uzvišeni Allah i uvede ga u direktno u Džennet.

U sljedećih nekoliko redova, s Allahovim dopustom i pomoću, u kontekstu prethodnog pojašnjenja, navest ću vjerodostojne predaje koje ukazuju na određene osobe koje neće ući u Džennet, uz pojašnjenje nejasnih pojmova u hadisima kako bi nas to potaklo da ostavimo spomenute ružne osobine i ne budemo od onih koji su lišeni prilike za direktan ulazak u Džennet i spas od džehennemske patnje.

Ohola osoba

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.’’ Neki čovjek ga upita: ‘’Zaista čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi.’’ Na to mu Božiji Poslanik reče: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.” (Muslim)

Osorna i gruba osoba

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet ‘dževvaz’ i ‘džezeri’.’’ (Ebu Davud, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu ve Daifu Suneni Ebi Davud)

“Dževvaz” znači: osoran i grub ili onaj koji mnogo sabire i koji mnogo odbija ili ogroman i ohol u hodu.

“Džezeri” znači: onaj koji puno jede, osoran i koji se ponosi sa onim što nije kod njega. (Avnu Ma’bud)

Onaj koji kida rodbinske veze

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet onaj koji kida rodbinske veze.” (Muttefekun alejhi)

Klevetnik

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Neće ući u Džennet klevetnik (nemâm)’’. a u drugoj predaji: ‘’…klevetnik (katan)’’. (Muttefekun alejhi)

Rekao je Munziri, Allah mu se smilovao: “Katan i nemām imaju isto značenje.” A rečeno je: “Nemām je onaj koji sjedi sa određenom skupinom ljudi, razgovara sa njima, a zatim drugima prenese njihove riječi, a katan je onaj koji sluša njihov govor bez njihova znanja, a potom drugima prenese njihove riječi.’’ (Tergib ve Terhib, slično je rekao Hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bari)

Onaj koji jede haram

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet tijelo koje se hranilo haramom.” (Ebu Jeala, Taberani, a šejh Albani je rekao da je hadis vjerodostojan, Silsile Sahihea, 2690)

Notorni alkoholičar

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet notorni alkoholičar.” (Nesai, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu-Džamia, 7676)

Onaj koji povjeruje u sihir – Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u Džennet onaj koji povjeruje u sihir.” (Ibn Hiban , a šejh Albani rekao je da je hadis hasan li gajrihi, Sahihu Tergib ve Terhib, 3050)

Osoba nepokorna svojim roditeljima

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U džennete Firdevsa neće ući onaj ko je nepokoran svojim roditeljima.” (Bezar, a šejh Albani rekao je da je hadis hasan li gajrihi, Sahihu Tergib ve Terhib, 2363 ), a u predaji kod Ahmeda: “Trojici je Allah zabranio Džennet: notornom alkoholičaru, onome koji je nepokoran svojim roditeljima i onome koji nema ljubomore i odobrava u svojoj porodici pokvarenost.” (Ahmed, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu Džami`a, 3052).

Onaj koji prigovara

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U džennete Firdevsa neće ući onaj koji prigovara drugima.” (Bezar, a šejh Albani rekao je da je hadis hasan li gajrihi, Sahihu Tergib ve Terhib, 2363)

Onaj koji nema ljubomore

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah trojici zabranio Džennet: notornom alkoholičaru, onome koji je nepokoran svojim roditeljima i onome koji nema ljubomore i odobrava u svojoj porodici pokvarenost (nevaljalost).” (Ahmed, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu Džamia, 3052), a u predaji kod Hakima: ‘’Trojica neće ući u Džennet: onaj koji je nepokoran svojim roditeljima, onaj koji nema ljubomore, i žene koje oponašaju muškarce.” (Hakim, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu Džamia, 3063)

Žene koje oponašaju muškarce

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Trojica nikada neće ući u Džennet: onaj koji nema ljubomore (prema svojoj porodici), žene koje oponašaju muškarce i notorni alkoholičar.” (Taberani, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Sahihu Džamia, 3062)

Onaj koji uznemirava komšiju

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u džennete onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.” (Muslim)

Onaj koji negira božiju odredbu

Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće ući u džennete onaj koji je nepokoran svojim roditeljima, notorni alkoholičar i onaj koji negira odredbu (Božiju).” (Ahmed, a šejh Albani rekao je da je hadis vjerodostojan, Silsiletu Sahihe, 675) A Allah najbolje zna.

Priredio: mr. Smajlović Osman – minber.ba

 

Da li dozivaš Allaha tek onda kad iscrpiš sve druge opcije?

Sjećam se kad sam prije par mjeseci naišla na teškoće. Problem je bio veoma ozbiljan, i našla sam se u velikoj neprilici. Osjećala sam se kao da sam iznevjerila vlastitu porodicu i sebe samu. Nikome nije lahko da prolazi kroz oluju, posebno kad nemate nikoga da vam podršku pruži. Do današnjeg dana nisam zaboravila te bolne dane…

Nisam imala nikoga da mi pomogne, nikoga da s mnom popriča, nikoga da me sasluša i nikoga nisam imala na svojoj strani. Ostala sam potpuno sama. Osjećala sam se kao da me napustila i vlastita sjenka. Pokušavala sam razne stvari samo da spriječim utapanje u tim mukama. Prva stvar koju sam učinila jeste da sam nazvala jednu prijateljicu u nadi da će mi ona pomoći. Kad sam uvidjela da ona to nije u stanju, nazvala sam drugu prijateljicu očekujući i od nje podršku. Vjerujte mi kad kažem da sam nazvala ukupno 25 prijateljica od kojih sam čula isti odgovor – nisu mi u stanju pomoći. Osjetila sam se bespomoćno. Smišljala sam mnoge planove, razmišljala o mnogim idejama, samo da bih na kraju shvatila da su sve one uzalud.

Kada sam isprobala sve što sam mogla i ništa mi nije koristilo, preostala mi je opcija da se obratim Allahu za pomoć. Dovila sam mu na svakom namazu, zvala sam Ga u kasnim noćima, molila sam Ga s suzama u očima, zazivala Ga s malo nade u srcu da će mi se odazvati, a i s strahom da možda neće uslišati moju molbu…

Zar nisu ljudi čudni? Mi Allaha, azze we dželle, molimo i dozivamo samo kada smo u belajima. Mi se Njemu obraćamo samo onda kad znamo da sami ne možemo promijeniti našu situaciju. Dozivamo Ga tek kad stvari krenu nizbrdo. Mi Ga molimo tek onda kad nam naše porodice i prijatelji nisu u stanju pomoći. Ukratko, mi se Allahu obratimo tek onda kad iscrpimo sve opcije i izgubimo nadu da će nam neko drugi mimo Njega pomoći.

Kao što Allah, azze we dželle, kaže u Kur’anu: „Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ Kur’an, Junus, 12.

Baš ovako se mi ponašamo u našim životima. Kada nas oluje zadese, molimo se Allahu, a kada one prohujaju sve zaboravimo; i ponašamo se kako da nas nevolja nikad nije ni pogodila i kao da se nikad nismo Svevišnjem obratili za pomoć. Ali i prije nego se sjetimo Milostivog, zatražimo od porodica i prijatelja da nas pomognu, a ako nisu u stanju, onda kujemo plan za planom. Tek ako nam se i ti planovi izjalove, kao zadnju opciju koristimo dovu Allahu. I čim nas On pomogne i otkloni od nas belaj, postajemo nezahvalni na blagodatima kojima nas obasipa…

Kao što kaže Allah, azze we dželle, u Kur’anu: „On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; a čovjek je, zaista, nezahvalan!“ Kur’an, El-Hadždž, 66.

Praktični savjeti:

• Nemojte se Allahu obraćati samo kada vas zadese belaji, krize i iskušenja; spominjite Ga i zovite SVAKOG dana, SVAKOG sata i SVAKE minute vaših života.

• Znajte da vam je Allah, aze we dželle, Zaštitnik i pomagač. Kada vam je nešto potrebno, obratite se prvo Njemu, a tek poslije ljudima.

• Razvijte naviku da dovite Allahu i za male stvari, npr. kada nešto izgubite i sl. Na ovaj način ćete se navići da se Njemu obraćate svakodnevno.

• Kada vam se učini budućnost mračnom, upamtite da je Allah vaš jedini vodič.

• Sjećajte se Allaha u vremenima blagostanja, i On će se vas sjetiti kad vam bude teško.

Autor: Sayema Zulfeqar
Preveo: Nedim Botić 

 

Skrivanje dobrih djela je put do iskrenosti

Jedan od profesora u Rijadu nam je ispričao interesantan i poučan događaj koji je otprilike izgledao ovako. Naime jedna starica bila je u prodavnici. Na njoj su se primjećivali tragovi siromaštva… Nakon što je uzela ono što joj je bilo potrebno, stala je u red za kasom. Odjednom, kao da je trgnu glas prodavca koji joj zatraži da plati račun. Starica se dohvati za torbu i poče tražiti novac, nekoliko puta ali bezuspješno. Zapravo ona u torbi nije imala ništa. Teško uzdišući kao da htjede da se okrene oko sebe nadajući se izlazu i pomoći…

Iza nje su bili ljudi koji su čekali, a odmah iza nje stajao je jedan mladić koji joj se približio i rekao: “Amidžinice, ovo je vaših 100 rijala (20e)” – dajući joj pare. Starica je znala da to nije njen novac… Ali nisu znali oni ljudi oko nje. Kaze Uzvišeni Allah: ”Lijepo je kad javno dijelite sadaku, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi, a On će preći preko nekih vaših loših postupaka. – A Allah dobro zna sve ono što radite.”(2:271)

Nažalost mnogi danas smatraju da su velikani među nama oni čija se imena mnogo spominju; čak neki procjenjuju vrijednost nekoga na osnovu broja lajkova i komentara na Facebook-u i ostalim društvenim mrežama. A realnost je da mi ne znamo ko će od nas biti od stanovnika vatre a ko od stanovnika Dženneta i koliko je ko od nas blizak Allahu, subhanehu we te’ala. I možda su oni koji su Njemu bliski nama nepoznati ljudi. Zato nemojmo potcjenjivati i procjenjivati druge i skrivajmo naša dobra djela jer je to put do iskrenosti.

Ibnu Redžeb, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzvišeni Allah voli od Svojih robova da Mu čine skrivena djela, djela za koja zna samo On i oni. I isto tako, robovi koji iskreno vole Allaha vole da čine tajna djela za koja znaju samo oni i On. Skrivaju svoja djela od svih pogleda mimo Allahovog!“

Rekao je Sufijan ibn Ujejneh, Allah mu se smilovao: “Sakrij svoja dobra djela koja si učinio baš kao što skrivaš svoje grijehe!”

Priredio: Ebu Jahja

 

Postizanje lijepog života

Najveća i temeljna sredstva postizanja lijepog života su iman i dobra djela.

Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Nahl, 97)

Tako nas Uzvišeni Allah obavještava i obećava nam da ko god spoji iskreno vjerovanje i dobra djela da će mu On dati lijep i čist život na ovom svijetu i lijepu nagradu na ovom i onom svijetu.

Razlog koji stoji iza ovoga je jasan. Ovo je zbog toga što iskreni vjernici u Allaha, koji imaju ispravno vjerovanje iz kojeg izviru dobra djela, koje liječi srce, ispravlja ljudsko ponašanje i čini dobro ovoga i onoga svijeta;takvi ljudi posjeduju osnovne temelje koji ih upućuju u situacijama sreće i radosti kao i u situacijama tjeskobe, žalosti i patnje.

Oni zahvalno prihvataju situacije sreće i radosti, zahvalni su i koriste ih u ono što je korisno. Kada ih koriste na ovaj način oni doživljavaju dodatnu radost i žude za blagodatima ovih stvari, nadajući se da će ostati sa njima i takođe žude za lijepom nagradom onima koji su zahvalni Allahu. Ovaj osjećaj i iskustvo donosi toliko dobra i blagodati, mnogo većeg od radosti koja je prvenstveno bila uzrok toga.

S druge strane, u štetnim i neugodnim situacijama, situacijama boli i žalosti, oni se suočavaju sa njima suzdržavajući se od onoga od čega se mogu suzdržati, olakšavajući ono što se može olakšati, i ustraju sa lijepim zadovoljstvom na onome nad čemu nemaju moć da se odbrane. Putem ovoga oni postižu korist žestoke borbe, sakupljaju iskustvo i unutrašnju snagu i zaslužuju nagradu za strpljenje i postojanost, veličinu koja potcjenjuje odvratne stvari koje su ih zadesile.

Kao rezultat toga oni skončaju tako što na mjesto neugodnih stvari stavljaju radost, lijepu nadu i iskrenu želju o postizanju Allahovih blagodati i Njegove nagrade.

ČUDAN JE PRIMJER VJERNIKA!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ovu situaciju u vjerodostojnom hadisu gdje je rekao: ‘Čudan je primjer vjernika! Svaka njegova stvar njemu je dobra, a to nije tako nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi radost, on Allahu zahvali i bude mu dobro. Ako ga zadesi šteta i tegoba, on se strpi i bude mu dobro.” (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava u ovom hadisu da se dobro vjernika, njegove dobiti i ljepota njegovih djela mnogostruko uvećavaju u svim stvarima koje mu se dese, bile lijepe ili ružne.

Zbog ovoga možeš vidjeti dvojicu ljudi koji su pogođeni istim usponima i padovima u životnim situacijama a oni se tako razlikuju u načinu kako se nose sa njima, ovisno o stepenu njihove vjere i dobrih djela.

Onaj sa imanom i dobrim djelima se suočava i u dobrim i u lošim situacijama sa onim što smo spomenuli od zahvalnosti u dobrim situacijama i strpljenja u lošim, uz to još i sa drugim stvarima koje im stanu na put. Kao posljedica ovoga on osjeća radost i sreću, bol i tuga ga napuštaju i on postaje oslobođen od muke, tjeskobe, stegnutosti srca i on živi sretan život na ovom svijetu.

S druge strane, ovaj drugi se suočava sa radosnim i prijatnim situacijama sa drskošću, ohološću i pobunom. Kao posljedica ovoga njegovo ponašanje zastranjuje i on postaje poput životinje, suočava svoju radost sa potpunom pohlepom,  gorućom tjeskobom i nemirnošću. Uprkos svemu ovome, njegovo srce i dalje nije smireno. On je nespokojan iz mnogih razloga: nespokojan je zbog straha da će dobra stvar nestati i osjećaja tjeskobe zbog borbe da je zadrži; nespokojan je zbog svoje goruće potrebe i želje da postigne još više jer ljudsko biće po prirodi ne poznaje granice onoga što želi, i on ih može i ne može postići.

Čak i ako i postigne, nespokojstvo je i dalje prisutno jer se ovaj krug ponavlja zlobno nad njim a kada je pogođen sa neugodnim stvarima, on je zabrinut, pun očaja, ustrašen i žalostan. Samo Allah zna nesretnost života kroz koji prolazi i mentalnu i pihičku bolest povezanu sa njim, i mjeru straha koji će na kraju voditi ka još više strašnih i gnusnijih posljedica. Ovo zbog toga što on niti posjeduje nadu postizanja nagrade niti ima strpljenja koje će ga posavjetovati i olakšati mu bolove.

Sve ovo je poznato iz ljudskog iskustva. Postoje mnogi primjeri u životu i ako se pogleda na jedan od njih i uvidi ga putem ljudskog iskustva, definitivno ćeš vidjeti ogromnu razliku između pravog vjernika koji radi po svom jasnom vjerovanju i osobe koja nije poput njega. Ovo zbog toga što vjera istine jako poziva u zadovoljstvo sa Allahovom opskrbom i da je sve što On daje Svojim robovima od Njegove blagodati i ogromne velikodušnosti.

Ako je vjernik pogođen sa bolešću siromaštva ili sličnim iskušenjima od kojih nijedna osoba nije slobodna, on je sretan i zadovoljan zbog svog čvrstog vjerovanja, zadovoljstvom sa onim što mu je Allah odredio. Njegovo srce ne traga za onim što nije određeno za njega. On gleda na ljude nesretnije od njega a ne gleda na one koji su iznad njega u dunjalučkim blagodatima. Putem ovoga on čak može biti sretniji, razdraganiji i smireniji od onoga koji posjeduje sva dunjalučka bogatstva ali mu nije darovano zadovoljstvo.

Suprotan slučaj je sa onim koji ne djeluje u skladu sa imanom. Takav kada je pogođen sa siromaštvom ili izgubi neku dunjalučku potrebu ispoljava očaj i nesreću.

Drugi primjer je kada strah i uznemirujući događaji pogode osobu. Vidjet ćeš da je onaj sa ispravnim imanom i postojanim srcem smiren i čvrsto odlučan u kontrolisanju situacije, iskorištavajući na najljepši način njegovu sposobnost mišljenja, govora i djela kao da je sebe već pripremio za takav događaj. Ova vrsta reakcije ga opušta i jača njegovo srce.

Reakcija onoga bez imana s druge strane je suprotstavljena ovome. Kada se suoči sa situacijom straha njegovo srce strepi, njegovi živci postanu napeti a njegov razum izgubi fokus. Nema ničega u njemu osim uzbune i straha. Vanjski teror se povećava unutrašnjim nespokojstvom, do stepena izvan opisa.

Ova vrsta ljudi među čovječanstvom ako ne uspije postignuti nešto od urođenih sredstava koja su na raspolaganju svakom ljudskom biću u suočenju sa nevoljama u životu kroz iskustvo, njihova energija postaje potpuno potkopana i oni doživljavaju nervni slom. Ovo zbog razloga nedostatka njihova imana koji podstiče strpljenje naročito u situacijama teškoće i tjeskobe.

Istina je da oboje i dobro i zlo, i vjernik i onaj koji odbija vjeru, oba dijele uobičajni ljudski kvalitet postignute hrabrosti kao i urođenu sposobnost suočenja sa strašnim situacijama, olakšavaju njihov tiranski efekat na sebe, ali vjernik zbog svog jakog vjerovanja, strpljenja, oslanjanja i povjerenja u Allaha, i njegove želje da bude nagrađen od Allaha, nadmašuje u posjedovanju osobina koje ga čine hrabrijim i koje umirujuće i efektivnije djeluju na patnje terora i boli nedaća na njemu.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.” (An-Nissa’, 104)

U dodatku tome vjernici dobijaju od Allaha posebnu pomoć, podršku i asistenciju koja tjera strah i teror koji ga je zadesio.

Uzvišeni Allah kaže: “i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Enfal, 46)

OD SREDSTAVA ELIMINISANJA BRIGE, ŽALOSTI I TJESKOBE

je dobrota prema stvorenjima putem riječi, djela i svim vrstama dobrih djela. Sva ova djela su dobra i vrijedna kod Allaha i putem njih Allah otklanja brige i tjeskobu i od dobra i od zla, sve shodno njegovom stepenu dobrote prema stvorenjima.

Osim što je udio vjernika potpuniji i savršeniji on se takođe ističe činjenicom da je njegovo dobro izrođeno iz iskrenosti prema Allahu i traženja Njegove nagrade. Za posljedicu Allah čini činjenje dobrih djela lakšim za njega zbog njegove nade u dobro kod Allaha i otklanja od njega neugodne stvari zbog njegove iskrenosti i traženja Allahove nagrade.

Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (An-Nissa’ 114)

Uzvišeni Allah nas obavještava da su sve ove stvari dobra djela ko god ih uradio, a dobra djela im donose dobro i otklanjaju zlo, ali pravi vjernik koji traži nagradu i zadovoljstvo Allaha, njemu Allah daruje neizmjernu nagradu. Dio te ogromne nagrade je otklanjanje boli, žalosti i tjeskobe.

Abdur-Rahman bin Nasir As-Sadi, rahimehullah

 

Tajna našeg odnosa prema Allahu

Neki te smatraju pobožnim, a drugi pokvarenim, treći….Ali, ti najbolje znaš svoje stanje. Jedina tajna koju niko osim tebe ne zna jeste tajna tvog odnosa prema svom Gospodaru.

Opasnost u životu između pokornosti i grijeha leži u tome što ne znaš u kojoj fazi će ti biti kraj. Ibadet čini iskreno, a ne da ga se riješiš. Budi ustrajan u nafilama (dobrovoljnim namazima) kako bi se što više Allahu približio, a ne kako bi postao popularan.

Ti si taj koji je potreban pokornosti Allahu, a On je neovisan od nje.

Nemoj da ti je cilj da stekneš naklonost ljudskih srca, jer su ona prevrtljiva – danas te vole, a sutra mrze. Neka tvoja briga bude kako da te zavoli Gospodar ljudi, jer ako te On zavoli, učinit će da te srca ljudi zavole.

Haram ostaje haram, pa makar ga svi činili!

Nemoj odstupati od svojih principa, pusti ljude. Obračun ćeš polagati sam! Zato slijedi Pravi put kako ti je naređeno, a ne kako bi ti želio. Zadrži za sebe jednu tajnu koju niko, osim Allaha, ne zna.

Kao što su grijesi u tajnosti upropašćujući, isto tako su dobra djela u tajnosti spasonosna.

Allah, dž.š., kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.” Nemoj se zanositi luksuznim mjestima, jer najveći kongres u historiji održan je pod drvetom.

Reci: Dragi Allahu, ja svoju stvar prepuštam Tebi!

Jedan alim je rekao: “Kada Allaha zamolim za nešto, ukoliko mi udovolji ja se obradujem, a ukoliko mi ne udovolji ja se obradujem deseterostruko. Zato što je prvo moj izbor, a drugo izbor Onoga Koji Zna sve tajne.” Zaista je lijepo kada se čovjek oslanja na Gospodara ljudi: “Allah Zna, a vi ne znate!”

U tome je najbolji odgovor na pitanje: Zašto mi se ovo dešava?

Izlazak pojedinih ljudi iz tvog života i ulazak drugih jeste Allahova milost koju ćeš tek vremenom spoznati. Godine mnogo toga mijenjaju. One mijenjaju reljef brda, pa kako da ne promijene i ličnosti ljudi?

Kada bi znali kako ćemo se opustiti u nagradi, nakon iskušenja, ne bi poželjeli da brzo prođu. Allah od nas ne uzima, nego samo da bi nam dao. Zato prihvatimo odredbu riječima: Elhamdulillah!

Prve generacije muslimana su savjetovali jedni druge sa tri savjeta, kada bi se zlatom mjerili, prevagnuli bi ga:

1 – Ko popravi svoj odnos sa Allahom, Allah će popraviti odnos ljudi prema njemu;

2 – Ko popravi svoju nutrinu, Allah će popraviti njegovu vanjštinu;

3 – Ko se bude brinuo za svoj ahiret, Allah će mu podariti svako dobro dunjaluka i ahireta…

Najveći gubitak je da postoji Džennet koji je prostraniji od svih nebesa i Zemlje, a da ti nemaš svoje mjesto u njemu!!!

Iskoristi svoj život, jer to je tvoj kapital.

Molim Allah da oprosti meni, vama i autoru ovih lijepih izreka. Amin!

zuhdijaadilovic.com

 

Čega se Allahov Poslanik najviše bojao za naš ummet?

U hadisima se spominje pet stvari:

1. Rijaluk – pretvaranje u ibadetu

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najviše se bojim za vas skrivenog širka. To je rijaluk. Na Danu kada će ljudi biti nagrađivani za svoja dobra djela Allah će takvima reći: ‘Idite onima zbog kojih ste se pretvarali na dunjaluku i kod njih tražite nagradu.” (Bilježi ga Ahmed)

2. Ono što je radio Lutov narod – homoseksualizam

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najviše se bojim za svoj ummet onoga što je radio Lutov narod.'” (Bilježi ga Tirmizi)

3. Slatkorječivi munafici

Najviše se bojim za svoj ummet od učenog licemjera koji zna lijepo pričati.” U drugom rivajetu: “Izgovara mudrost, a djela su mu grijesi.” A u trećem rivajetu stoju: “Učen na jeziku, a neznalica u srcu i pameti.” (Bilježi ga Ahmed, Abd Ibn Humejd i Mervezi u Tazimu Salat)

4. Vođe koji ljude vode u zabludu

Za moj ummet se nečega bojim više od Dedžala.” Rekao je to tri puta, pa sam mu rekao: “Allahov Poslaniče, čega se to bojiš za nas više od Dedžala?” A on reče: “Vođa koji vode ljude u zabludu.” (Bijleži ga Ahmed)

5. Žudnja za dunjalukom

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najviše čega se bojim za vas je da vam Allah dadne dunjalučke ukrase u izobilju.” (Bilježi ga Muslim)

Prva i posljednja stvar razaraju čovjekov iman i vode ga ka preostale tri koje onda uništavaju i u propast vode cijelo društvo. Zato se čuvajmo onoga čega se za nas bojao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojačajmo svoj iman, budimo svjesni onoga što upropaštava iman i društvo i upozorimo jedni druge na to.

Hfz. Rusmir Čoković

 

Česte greške prilikom posjeta

Zbog lošeg međusobnog odnosa i nepoznavanja adaba ponašanja prilikom posjete, veoma često se dešava da posjeta i ugošćavanje završi na “prvom i posljednjem“ gostoprimstvu. Veoma je važno da muslimani nauče pravila međusobne komunikacije i da znaju da nikada sebi ne smiju dozvoliti da postanu teret ili poteškoća svom bratu/sestri u Islamu.

U predaji koju prenosi Ebu Surejha el Ka’bi: “Nije dozvoljeno ostati kod domaćina tako da mu to postane opterećenje“ /Buhari/

Činjenica je da danas nedostaje te komunikacije pa se veoma često dešava da se na vratima pojave nenajavljeni gosti koji poremete unaprijed isplanirano vrijeme i obaveze domaćina koji usljed takve nepredvidljive situacije postane nervozan a njegova dužnost počašćavanja gosta postane opterećenje i „preko srca“ što rezultira neraspoloženjem i neljubaznim odnosom prema gostu.

Muslimani sebi ne smiju dozvoljavati nenajavljene posjete i moraju uvijek tražit dozvolu za ulazak kao što nemaju pravo ni da se ljute ili ogovaraju svog brata/sestru ukoliko ih odbije da primi jer postoje različite neugodne situacije za domaćina pa se ne smije desiti da muslimani jedni drugima postaju opterećenje.

Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem o tome rekao sljedeće: „Kada neko od vas traži dopuštenje za ulazak, neka to čini tri puta, pa ako mu se ne dozvoli, neka se vrati! “Iz ovog hadisa vidimo jednu veoma lijepu uputu međusobnog odnosa između muslimana.

Islam strogo poštuje privatnost pa tako je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: ”Ko zaviri u tuđu kuću, bez dopuštenja, domaćin ima pravo da mu oko izbije! /Ebu Hurejre r.a./

Drugi veoma cest problem jeste, dolazak gosta koji nemaju granice i koji nemaju osjećaj za dragocjeno vrijeme domaćina koji možda bolje koristi svoje vrijeme i kome je veliko opterećenje cjelodnevno sjedenje uz praznu priču sa nekim bratom ili sestrom koji nemaju osjećaj prema njegovim obavezama, porodici i ostalim unaprijed predviđenim aktivnostima.

Ponekad se desi da mlade žene koje nisu naučile da rasporede svoje vrijeme ili koje nemaju muza i porodicu ili koje nemaju posao ili fakultet, dolaze u dugotrajne posjete kod svojih sestara i time poremete red i mir u njihovom svakodnevnom životu te zbog svog nerazumijevanja, svoju sestru dovode u nezgodnu situaciju ili čak izazovu fitnu u kući, poslu, školi…

Braca koja nemaju osjećaj za porodicu, obaveze, posao, ćesto donose velike probleme svojoj braći koja imaju svoj red i raspored u životu, koji znaju svoje prioritete a kojima je neugodno da svojim nerazumnim gostima objasne da će svako beskorisno gubljenje vremena, ostavit trajne posljedice na njihovom radnom mjestu, na porodicu koja je navikla da ima svoju harmoniju života…

Dužnost muslimana je da se odazove na poziv svog brata ili sestre osim ako u toj posjeti nema harama. Ebu Hurejre r.a nam porenosi da je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Kada neko do vas bude pozvan, neka se odazove“. A u drugoj predaju Ebu Hurejre r.a takodje prenosi jako upozorenje Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem kojim upozorava: ”Ko se ne odazove pozivu, taj je pogriješio prema Allahu i Poslaniku sallallahu ‘alejhi ve sellem .“

Nažalost, kod nas je prisutna praksa da se muslimani međusobno ponižavaju time što se riječima odazovu na poziv ali ne dođu i time ponize svog brata/sestru koji su potrošili pripremajući se za njegovu posjetu. Koji su odvojili svoje vrijeme i ostavili svoje obaveze kako bi atmosfera gostoprimstva bila na što većem nivou. Slično je i sa onima koji ne dolaze u unaprijed dogovoreno vrijeme već kasne po više sati tako da se zakazani ručak pretvori u neplansku večeru a sve unaprijed predviđene aktivnosti budu poremećene a time i cijeli dan domaćina koji je vrijeme proveo u iščekivanju neodgovornog gosta. Nije lijepo ni da gosti dolaze ranije nego što je dogovoreno pa time zateknu domaćina u nezgodnoj situaciji i nespremnog što svakako izaziva nervozu i niz drugih neugodnosti.

Veoma često se zna desiti da gost preuzme ulogu domaćina pa pocne da “pametuje“ o rasporedu stvari, prostorija itd… u kući domaćina iako je dužnost svakog gosta da što više obara pogled i ne dozvoli sebi da ureduje život i prostor svog brata/sestre, osim ako mu se savjet ne zatrazi jer u protivnom stiče se utisak da je dotični došao/la sa lošim namjerama a to kvari među-muslimanske odnose.

Muslimani koji žele da praktično žive po Kur’anu i sunetu, moraju da rade na usavršavanju svog ahlaka i osobina istinskih sljedbenika ispravnog puta. Svaka posjeta bratu/sestri mora da bude u ime Allaha i sa iskrenim nijetom a ne iz nekih ovodunjalučkih interesa ili nedaj Bože, prikrivenih želja za prikupljanjem što više informacija o životu i izgledu kuće domaćina. Nijedna posjeta ne smije da se završi a da se tokom nje nije spominjao Allah dželle’šanuhu jer Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem je takvu posjetu opisao slijedećim riječima: “Ljudi koji se raziđu sa jednog skupa, ne spomenuvši na tom skupu Allaha Uzvišenog, poput su ljudi koji su napustili uginulog magarca i njih očekuje jad!” (Ebu Hurejre r.a)

 

Obzirom da se bliži mubarek mjesec ramazan u kome se obavi najviše posjeta i ugosti najviše gosta u muslimanskim kućama, krajnje je vrijeme da muslimani postanu istinski sljedbenici prakse Kur’ana i suneta i da svoju ulogu gosta i domaćina ispune onako kako će Svemogući Gospodar biti zadovoljan međusobna druženja da imaju ulogu povezivanja bratskih/sestrinskih srca u ime Allaha a ne širenje fitne, gibeta i nemimeta što je danas postala ustaljena praksa!!!

Pouke kazivanja o Jusufu, a.s.

Kur'anska kazivanja su najljepša kazivanja, oličenje su ushićenja, uzbuđenja, rječitosti, konstrukcije, sistematičnosti. U Kur'anu se kaže: „Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo.“ Potrebno je razmišljati o Kur'anu i njegovim porukama, kako bismo osjetili istinsku ljepotu i kako bismo slijedili Pravi put.

Jedna od kur'anskih sura, kur'anskih kazivanja, koje obiluje poukama i koristima, koje je savršenog argumenta, jeste i sura Jusuf. Svevišnji je kazao: „U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.“ U suri Jusuf ćemo pronaći pouku o strpljivosti u iskušenjima. Kada čovjeka zadesi iskušenje, neka se strpi i neka kaže „La havle ve la kuvvete illa billah“.

Poslanici su bili najbolji od nas, ali su stavljeni na iskušenja koja su strpljivo podnosili. „I ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.“ Uzvišeni Allah vjernike iskušava prema jačini imana, zbog čega su vjerovjesnici imali najveća iskušenja. Sa saburom dolazi i nagrada od Allaha, dž.š. On neće iznevjeriti vjernike koji Mu se prepuste, i zbog toga musliman svoje srce treba predati Svevišnjem, uz dovu da ga On sačuva, uputi i pomogne.

Allah, dž.š. je najbolji čuvar, tako je čuvao Jusufa, a.s., i u bunaru, i u tamnici i na dvorcu, jer je Jusuf bio iskren vjernik ogrnut saburom, bio je oličenje dave, strpljenja, iskrenog očekivanja nagrade, iskrenog odnosa prema Uzvišenom, pokajanja, čednosti, odgoja i oprosta. Kada je pozvan iz tamnice, odbio je izaći želeći dokazati svoju nevinost, što nam ukazuje na njegovu iskrenost i strpljenje. Vjernik ne treba zatvarati vrata pokajanju, a treba otvoriti vrata nade u Allaha, jer Njegova milost je daleko veća od svega što postoji.

Čovjek svoju dušu treba osnažiti i zaštiti istigfarom, zikrom i dovama, jer će ga ona u suprotnom navraćati na zlo. Musliman je dužan oprostiti tuđe pogreške. Jusuf, a.s., je oprostio onima koji su mu zlo nanijeli, a zbog toga mu je Svemogući povećao ponos. Također, čovjek je dužan priznati svoj grijeh Stvoritelju.

Određenjem treba biti zadovoljan, a kada to postignemo, znamo da kročimo ka Njegovom zadovoljstvu, a samo On pomaže, čuva, uzvisuje i samo On brigu otklanja. Čovjek treba biti ponizan prema Uzvišenom, ne smije se diviti ni djelima ni uspjesima. Jusuf, a.s., nije se ponosio pred braćom svojom vladavinom, nego ih je srdačno primio i iskreno oprostio.

Kako bi pridobio ljudska srca, povećao ljubav, slogu i zajedništvo, čovjek treba biti pravedan u ophođenju prema drugima, ali isto tako u radu biti istovjetan sa drugima. Tako je Jusuf, iako ministar finansija, jednako radio sa ostalima. Sebe i druge je neophodno podsjećati na Allahove blagodati, što uzrokuje skrušenost, poniznost i jačanje imana i pouzdanja u Svevišnjeg. Svakim djelom treba težiti Njegovoj milosti i naklonosti, a obaveza  je osloniti se na Allaha i u blagostanju i u poteškoći: „Sud pripada samo Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju“; „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.“

Kur'an kazivanja izlaže na besprijekoran način, koncizno i sa dubokim smislom, a pouke u suri Jusuf su pouke onima koji tragaju za iskrenošću, strpljivošću, pouke za one koji žele naučiti šta je istinsko žrtvovanje i šta je strah od Allaha i nada u Njegov oprost i Njegovu nagradu. Najljepši govor jeste govor u Kur'anu časnom, i zbog toga ga treba učiti, razmišljati o porukama koje sadrži, po njemu postupati i u njemu tražiti blagoslov. „U kazivanjima o njima je pouka za one koju su razumom obdareni.“

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Namaz je vjernikov svakodnevni mi'radž

Uzvišeni Allah je punoljetnim muslimanima propisao pet dnevnih molitvi (namaza) putem kojih će se približavati svome Stvoritelju i putem kojih će iskazivati svoj najsavršeniji vid zahvalnosti na svim blagodatima koje su im date.

Namaz kao najljepši vid skrušenosti, pokornosti i zahvalnosti dat je ljudima kao mi'radžski dar sa neba, ali je i sam, u jednoj hadiskoj predaji, nazvan ”vjernikovim (svakodnevnim) mi'radžom”. Iz tog razloga pravi vjernik nikada neće odbiti ovaj posebni dar i zapostaviti svoj mi'radž odnosno svoje duhovno uzdignuće.

Vjernik putem namaza ima priliku da se misaono i duhovno svakodnevno uznese iznad svih ovodunjalučkih briga, problema i preokupacija i da na par minuta zaplovi okeanima neizmjene Allahove milosti i zadovoljstva.

To posebno duhovno stanje u kojem se muslimani vjernici nalaze dok obavljaju ovaj vid ibadeta ne može se platiti ničim niti se to doživljeno stanje može opisati riječima.

Stoga te, cijenjeni čitaoče, pozivam da ne oklijevaš i da i ti čim prije zaploviš ovim neiscrpnim okeanima Božije milosti i zadovoljstva kako ne bi ostao uskraćen svih silnih nagrada koje očekuju redovne klanjače.

Božija vjera je lahka i ona od čovjeka ne traži puno. Traži onoliko koliko je samom čovjeku potrebno da razgali svoju dušu i namazom se odmori od svih ovodunjalučkih briga i preokupacija.

Nakon što uzme abdest i okrene se prema kibli, nijeteći početak svog namaza, vjernik u ovaj obred ulazi skrušeno i s ljubavlju.

Namaz je ibadet koji počinje tekbirom, a završava selamom. Ukoliko ga klanjamo u džematu (kolektivno) za imamom, onda sve pokrete činimo nakon imama.

Kad nastupi zora pa do pred sami početak izlaska sunca vjerniku je propisan namaz koji ima dva pregibanja (rekata) (sabah).

U podnevnom periodu dužan je klanjati četiri rekata, popodne (ikindija) četiri, početkom večeri (akšam) tri, i kad nastupi noć (jacija) četiri rekata.

To je ukupno 17 propisanih rekata koji su Allahova milost za tebe, pa zato nemoj biti ravnodušan prema toj milosti. Onaj ko bude vodio računa o ovim namazima Uzvišeni Allah će voditi računa o njemu. O tome nam kazuje mnoštvo hadisa. Iz tih hadisa saznajemo također da će onome ko bude čuvao ovih pet propisanih namaza biti oprošteni grijesi ukoliko se, živeći kao vjernik, bude suzdržavao onih velikih.

Ovaj ibadet će čovjeka praktičara vremenom udaljiti od svih grijeha i učiniće ga iskrenim i čestitim insanom koji će uvijek biti od koristi svima. Od njega društvo neće imati nikakvu štetu, jer vjernika namaz postepeno čeliči i udaljava ga od svega što je ružno i loše.

Onaj ko poželi da poveća svoj ibadet svome Gospodaru, pa bude htio dobrovoljno u toku dana da ibadeti u svojoj kući ili džamiji, on svakako za to ima mogućnost i naravno za to i dodatnu nagradu (sevap).

Ti dobrovoljni namazi (nafile), poznati kod nas kao dnevni sunneti, popratni su vid ibadeta s kojim vjernik želi što više vremena u toku dana da provede obraćajući se svome Gospodaru. Ove dobrovoljne namaze nam je i sam Muhammed, a.s., preporučio, ali o njima, ako Bog da, nekom drugom prilikom.

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Subscribe to this RSS feed