Duhovnost

Strpljenje, dosljednost i postojanost su ključni za postizanje ciljeva

Sve što želimo postići, zahtjeva strpljenje. Ako želiš nešto, moraš proći kroz razne prepreke. Strpljovost je vrlo važna za razumijevanje ovog svijeta. Većina ljudi na ovaj svijet gleda samo na način da govori o strpljivosti o teškim vremenima. Učenjaci iz prvih generacija su govorili da postoje tri vrste strpljenja:

1. strpljenje u vremenu iskušenja,
2. samokontrola u borbi protiv grijeha,
3. kontinuitet u činjenju dobrih djela,

Probuditi se na sabah, ostati budan, trošiti svoj imetak samo na pozitivne stvari, biti ljubazan prema roditeljima koji te uznemiravaju.. Sve su to različite vrste strpljenja. Najteže je biti strpljiv i dobar musliman u periodu lakoće. Pravi test u životu nije da budemo strpljivi u teškoćama, jer je mnoštvo onih koji tako rade. Istinsko iskušenje je kada živiš dobar život. Kad imaš sve što želiš na ovom svijetu. Ostati pokoran Allahu u takvim vremenima je istinsko iskušenje. Ako prođeš taj test, onda kada dođu teška vremena osjetit ćeš kako ti od Allaha dolazi čudesna pomoć. Upravo na tome mnogi od nas padaju.

“Sjeti se Allaha u lakoći, pa će se On tebe sjetiti u teškoći.” (Imam Nevevi, 40 hadisa, hadis br. 19)

Strpljivost nije stanje pasivnosti, to je akitvno stanje bića. Strpljenje znači ustrajnost na ostvarenju plemenitih ciljeva unatoč preprekama i poteškoćama. Strpljivost znači da ostaneš fokusiran i na rješenje orijentiran tokom iskušenja. Strpljivost znači kontrolirati sebe kada si u situaciji da gubiš kontrolu. Strpljivost znači da budeš strpljiv tokom suočavanja sa iritantnim ljudima koje susrećeš tokom života. Strpljivost je aktivna stvar, strpljivost je dubina. strpljivost je ključna za ostvarenje uspjeha.

Strpljenje, dosljednost i konzistentnost su ključni za postizanje ciljeva. Ne može se ostvariti niti jedan cilj bez da se bude strpljivo na preprekama s kojima se suočava, ustrajno na inatu negativaca i onih koji uzrokuju samo nevolje, te da se bude konzistentno čak i kada se osjećamo lijeni i želimo odustati.

Jedan od načina aktualiziranja strpljivosti, jeste da budemo orijentirani na rješenja. Nemoj gledati samo u izazove s kojima se suočavaš, pogledaj i rješenja za njih. Ako se rješenje čini dugo i komplicirano, idi korak po korak i jednostavno se fokusiraj na slijedeći korak. Nastavi tako da radiš i slavi svaku malu pobjedu kako bi sebe motivirao i nastavio dalje. Kada budeš tako radio, polako ćeš crtati svoj put uspjeha i sa svakim novim korakom, kompletirati jedan njegov dio.

Strpljivost je odlika samouvjereni ljudi. Samouvjereni ljudi znaju da mogu ostvariti svoje ciljeve ako se oslone na Allaha, svoje planove prave u skladu s tim, ostanu fokusirani i ostanu na tom putu uprkos izazovima i preprekama. To je, možda, jedna od najtežih aspekata razvoja našeg samopouzdanja i ostvarenja naših ciljeva, ali je ključno za ostvarenja uspjeha.

“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Kur'an, 2:153)

Akcijski poeni

– Ako nisi uspio, pogledaj zbog čega nisi i planiraj kako ti se to ne bi više nikada desilo. Neuspjeh je stopa za ostvarenje uspjeha, sve dok smo spremni vidjeti i priznati naše greške, izvući pouke iz naših neuspjeha iz prošlosti i graditi budućnost na tim iskustvima. Svaki bitan uspjeh u historiji bio je rezultat pokušaja i grešaka. Niko nije došao na vrh bez da je pogriješio nekoliko puta. Zamapti, to nije pravi neuspjeh sve dok ne odustaneš. Ako nisi odustao, to su samo prepreke na putu do uspjeha i šansa da učiš iz njih, a greške su veliki čovjekov učitelj.

– Napravi listu mogućih prepreka na putu do postizanja tvojih ciljeva i pripremi plan za suočavanje sa svakom od njih. Bilo koji put da odaberete u životu, susreta ćete ljude koji su padali na istom tom putu i tako stekli iskustvo. Upoznajte se s tim ljudima i poslušajte njihove priče, a onda zapamtite najčešće prepreke koje su imali na putu do uspjeha. To će vam pomoći da se pripremite za moguće prepreke u vašem životu i da možete praviti planove u skladu s tim.

– Unatoč tome što ćete izraditi planve, očekivajte neočekivano. Iskušenja i prepreke dolaze odakle se najmanje nadamo i ona su tu s nekim razlogom, da nas izgrade i preoblikuju u bolje ljude. Prihvatite ta neočekivane izazove kao priliku da kopate dublje i prerastete u bolju osobu.

“Propustao sam više od 9000 udaraca u mojoj karijeri, a izgubio sam skoro 300 utakmica. U 26. navrata sam bio u prilici da osvojim pobjedu, a ja sam to propustio da uradim. Iznova i iznova sam doživljavao neuspjehe u mom životu. I to je ono zbog čega sam uspio.” Majkl Džordan

Izvor: Ismal Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“

Za Akos.ba preveo Mr. Fahrudin Vojić

 

Tragika naših života i možemo li ikako živjeti sretnije?

Mi se ponašamo kao da ćemo vječno živjeti na ovom svijetu, a nećemo. Mi se ponašamo kao da smo ovdje sticajem slučajnosti, a nismo. Mi se ponašamo kao da nećemo odgovarati za sve i dobro i loše, a hoćemo.

Mi previše se bavimo trivijalnim stvarima, materijalnim, površnim, a mi smo i bića duha, duše. Mi zaboravljamo ko smo, gdje idemo i koji su nam prioriteti i to je tragika naših života. Zato su mnogi nesretni.  Sreća na ovom svijetu u vanjskim tragičnim, dunjalučkim okolnostima je varljiva. Vanjske okolnosti su najnestalnije u univerzumu i vezati se za njih i svoju sreću za njih znači sebe osuditi na nesreću i strah, bol.

Za vas ne postoji drugi bog, osim Allaha. Ako je tako, nikome nećete dozvoliti da vas učini marionetom života, nesretnim bićem, pa ni sebi. Ni prošlosti ni budućnosti, ni sadašnjosti nećete  dozvoliti da vas posjeduju i čine nesretnima. Ni svojim ograničenjima ni uvjerenjima ni životnim okolnostima. Nikome. Ni svojim mislima, emocijama, željama. Vas ništa ne posjeduje jer znate da sve što imate je dato vama na korištenje. I ono što vi posjedujete nije vaše i nemate šta da izgubite, pa čemu briga? 
Jedina sreća koju vam ne mogu uzeti je ona koju stvorite i otkrijete da imate u sebi. Neovisno od bilo koga, bilo čemu, bez straha od prošlosti i budućnosti. I gdje je ta sreća? Sreća je u vjeri, sreća je sa Stvoriteljem. On je vječan. Sreća je u življenju vlastitih potencijala koje nam je On dao umjesto što ih zaključavamo u sebi. Sreća je u napretku i kretanju ka Njemu. 
Bog je sa vama ako se vi mislima i srcem okrećete Njemu, ako je On vaša kibla oko koje se okreće cijeli vaš život, dinamično i sa povjerenjem. Vi trebate da usput otkrivate svoje sposobnosti, dizajnirate svoj život kako On voli. I ako vas ništa ne može pokolebati ako vjerujete u proces vraćanja Njemu i ako učite, vi otkrivate sreću u sebi, sreću sa Njim, vi ste zaštićeni, vođeni, vi živite svoje snove umjesto strahove i vi ste probuđeni na ovom svijetu. Vi ne spavate, već otkrivate i koristite stabilnost, stalnost, snagu, neokolebljivost, milost, ljubav, dobrotu prema svemu što diše i ne diše.  To je poenta.

Kad naučimo balansirati materiju i duh, ovaj i onaj svijet, sve se mijenja. 
Onome ko ne želi da nauči svaka životna tvorevina će nanositi bol i krivit će za to Boga život, ljude, samo ne sebe. To je poenta. Osvijestimo se, mi smo previše moćni sa Njim da bismo puzali po blatu ovog života. Naša duša nije za blato, već za visine. U svakom pogledu.

Autorica: Alma Taletović

 

Prelijepa priča o dobročinstvu koje ne propada

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je u vrijeme emevijskog halife Sulejmana ibn Abdul-Melika u oblasti Džezira živio bogataš po imenu Huzejme ibn Bišr, koji je bio izrazito darežljiv čovjek i koji je mnogo novca trošio na siromašne i potrebne, štaviše, dijelio je novac i onima koji nisu bili siromašni. Tako je bilo sve dok se točak života nije okrenuo i dok Huzejme nije postao puki siromah koji je ostao bez igdje ičega. Na početku su mu pomagali neki ljudi kojima je on izdašno davao svoj imetak, ali je njihova pomoć trajala nekoliko mjeseci, a zatim su mu prestali pomagati. To ga je natjeralo da se povuće u potpunu izolaciju i da se, zajedno sa svojom ženom, zatvori u kuću.

U to vrijeme namjesnik u Džeziri bio je Ikrime ibn Fejjad, koji je dobro poznavao Huzejmu, pa kad ga izvjesno vrijeme nije viđao, pitao je za njega. Rečeno mu je da je Huzejme osiromašio i da se zatvorio u svojoj kući. Ikrime ibn Fejjad je bio zatečen tom informacijom, pa je u čudu pitao: ”Kažete da je Huzejme ibn Bišr osiromašio i zbog toga se zatvorio u svojoj kući. Ta, zar se nije našao niko od onih kojima je on davao imetak u izobilju, toliko da se nakon toga nisu bojali siromaštva, da mu pomognu u nevolji?!”

Kad je pala noć, namjesnik Ikrime ibn Fejjad, izašao je iz svoje kuće prekrivenog lica noseći teret na leđima dok nije stigao do kuće Huzejme ibn Bišra. Pokucao je na vrata, a Huzejme je upitao: ”Ko je?” ”Gost”, odgovorio je čovjek ispred vrata. Huzejme je otvorio vrata, a Ikrime je spustio vreću ispred njega i rekao: ”Ovo je za tebe.” Huzejme je upitao: ”Od koga je ova pomoć?” Čovjek je odgovorio: ”To je pomoć iz Allahovog imetka.” ”A ko si ti?”, upitao je Huzejme. Ikrime je odgovorio: ”Ja sam ‘Džabir ‘Aserâtul-Kiram’ – tj. onaj koji pomaže potrebne i posrnule uglednika”, a zatim je brzo otišao. Nakon toga Huzejme je rekao svojoj ženi: ”Upali mi fenjer da vidim šta nam je maskirani čovjek donio u ovoj vreći.” Žena mu je odgovorila: ”Čovječe, ti znaš da nemamo čime potpaliti drva, a kamo li upaliti fenjer.” Kad je svanulo Huzejme je otvorio vreću i u njoj našao 4.500 zlatnika. Zahvaljivao je Allahu na novcu koji je dobio, jer mu je to pomoglo da vrati dugove i da se popravi njegovo teško materijalno stanje. Kada se namjesnik Ikrime ibn Fejjad vratio kući, zatekao je ženu budnu i srditu. Rekla mu je: ”Namjesnik ne izlazi u ovo vrijeme, osim zbog druge žene.” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha, nemam drugu ženu!” ”A gdje si onda bio?”, upitala je. Ikrime je odgovorio: ”Da sam htio reći tebi ili nekom drugom gdje idem, ne bih se maskirao i ne bih se skrivao noću.” Međutim, žena je bila uporna tako da joj je on na kraju rekao gdje je bio i šta je radio, a ona je obećala da to neće nikome pričati.

Nakon nekog vremena, Huzejme je otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika koji ga je upitao: ”Gdje si bio do sada, Huzejme? Već duže vrijeme nisam ništa čuo o tebi.” Onda mu je Huzejme ispričao šta mu se dogodilo i kako se spasio siromaštva. Halifa ga je upitao: ”A ko je taj ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Huzejme je odgovorio: ”Ne znam, nije mi se htio predstaviti.” Na to je halifa rekao: ”Eh, kamo sreće da si ga upoznao.” Zatim je naredio da se Huzejmi dadne još novca i izdao je naredbu kojom se Ikrime ibn Fejjad smjenjuje sa mjesta namjesnika, a za namjesnika Džezire imenuje se Huzejme ibn Bišr.

Huzjme se vratio u Džeziru i kad su ljudi čuli da je on imenovan za namjesnika, izašli su da mu čestitaju i da mu dadnu prisegu na vjernost. Među njima je bio i bivši namjesnik Ikrime ibn Fejjad. Kad su se sreli, Huzejme mu je rekao: ”Želim da mi položiš račune u vezi stanja u bejtul-malu, odnosno u državnoj kasi.” Ikrime se složio sa tim prijedlogom i kad su izbrojali novac falilo je 4.500 zlatnika. Huzejme je upitao: ”Gdje je novac?” Ikrime je odgovorio: ”Nije kod mene i nisam ga uzeo sebi.” Na to je Huzejme rekao: ”Ili ćeš donijeti novac ili ću te strpati u zatvor.”

Pošto Ikrime ibn Fejjad nije donio novac neko vrijeme je bio u zatvoru. Stavili su mu teške okove na ruke i lance na leđa dok mu tijelo nije potpuno oslabilo. Kad je njegova žena vidjela u kakvom stanju je njezin muž, otišla je Huzejmi (on joj je bio amidžić) i rekla mu: ”Huzejme, zar se tako nagrađuje ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Kad je to čuo, Huzejme je počeo drhtati od straha i upitao ju je: ”Tako ti Allaha, je li to bio Ikrime?” ”Da”, odgovorila je. Huzejme je požurio u zatvor i odmah je počeo skidati okove sa ruku Ikrime ibn Fejjada, plačući. Ikrime je upitao: ”Šta se to desilo, zašto plačeš?” Huzejme je odgovorio: ”Plačem zbog tvoje plemenitosti i strpljivosti te zbog moje nepromišljenosti i lošeg odnosa prema tebi. Kako ću ti pogledati u lice i u lice tvoje supruge?”

Nakon toga, Huzejme je naredio da se Ikrimi donese novo odijelo, a zatim je zajedno sa njim otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika. Kad ga je halifa ugledao, upitao je: ”Što si došao Huzejme, a tek si preuzeo dužnost namjesnika?” Odgovorio je: ”Došao sam sa čovjekom koji mi se predstavio kao ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’, jer znam da želiš da ga upoznaš.” Tada je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik rekao: ”Tako ti Allaha, jesi li to bio ti, Ikrime? Kako sam samo požurio sa svojom odlukom i kako si nas ti postidio svojom plemenitošću i strpljivošću.” Zatim ga je ponovo vratio na mjesto namjesnika u Džeziri. (Izvor: Ali el-Tantavi, Hikajat minet-tarih)

 

Kako da vaš ramazanski duh potraje i nakon bajrama

Naš voljeni ramazan je završen i naš život se vraća u svoju svakodnevnu rutinu, sada živimo život kakav imamo 11 mjeseci godišnje. Ramazan je naša šansa da napredujemo, da naučimo doživjeti različite osjećaje. Željeli bismo zadržati ramazan cijele godine, ali ništa ne traje zauvijek mada postoji svjetlo na kraju tog tunela. To svijetlo je šansa da zgrabimo ramazanski duh i učinimo da vječno potraje. Iako nije jednostavno osjećati glad i žeđ postili smo, kao što nam to Kur’an kaže, da bismo postigli bogobojaznost/ takvaluk. Takvaluk je ključ da ramazanski duh održimo u životu. Kako to? Tako što ćemo sjesti i razmisliti o onome šta smo tačno naučili tokom ramazana, kako je naša bogobojaznost porasla i kako da implementiramo to znanje u narednim mjesecima. Lekcije svake osobe mogu i bit će različite, međutim odabrala sam nekoliko lekcija da podijelim nadajući se da mogu stvoriti iskru koja će vas ohrabriti da sjednete i razmislite kako da vaš ramazanski duh nadživi sami mjesec.

1. Jači smo nego što to mislimo

Često želimo da se upuštamo u harame i da živimo nemarnim životom sve dok je to u našu korist. Ovdje je bogobojaznost da ne izbjegavamo Allahove propise i da Ga budemo svjesni tokom svih mjeseci.
Slično je i sa mjesecom ramazanom. Mi se suzdržavamo od hrane, vode, intimnih odnosa, što je u suštini potpuno halal. Naše stanje je zapravo obećanje dato samom sebi i Allahu. Kažemo- O Allahu, ne samo da ću se suzdržati od harama, već ću se isto tako ako od mene tražiš suzdržati i od halala!

Ovim nas Allah, s.v.t., podsjeća nas da smo jači nego što mislimo. Allah, s.v.t., nam kaže da smo dovoljno jaki u suzdržavanju od halala tako da smo dovoljno jaki da se i suzdržimo od harama! Mi svi imamo snage, samo je moramo otkriti!

Tokom ramazana sam naučila da sam jača nego što to mislim. Ukoliko je Allah za nešto odredio da je haram, ukoliko tražim Njegovu pomoć i kontrolišem svoje želje, mogu se držati podalje od njega.

2. Nemam pravo da sudim o nikome
Pretpostavljamo da tokom ramazana svi muslimani oko nas poste te kada susretnemo nekog muslimana nemamo osnove niti pravo da mislimo drugačije. Ovo je također i slučaj sa osobama koje susrećemo, a koje možda imaju opravdan razlog da ne poste. Žene mogu biti u menstrualnom ciklusu pa ne poste, a možda je neko putnik ili bolestan. Opća je pretpostavka da svi poste i mi ne smijemo rovariti po njihovim životima kako bismo ovo dokazali. Zašto? Post je ibadet kojem se ne vidi djelovanje, kod ne postoje vidljivi znakovi, niti onaj koji posti mora nešto određeno raditi (oni u biti ne smiju nešto raditi).

U istom smislu, Poslaniku, s.a.v.s., je došao čovjek i upitao ga o bogobojaznosti. Poslanik, s.a.v.s., je pokazao na svoja prsa i kazao ‘et-takva hahuna” ili ‘bogobojaznost je ovdje’. Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao nešto veoma važno. On nam je rekao da ne možemo suditi o nečijoj bogobojaznosti na osnovu izgleda. Osoba može biti obučena na način koji je naizgled ‘vjerski a biti malo bogobojazan. Isto tako, osoba može biti obučena na način koji nam ne odgovara, ali biti bogobojazniji nego što možemo zamisliti.
U ramazanu sam naučila da nemam prvo da sudim o nikome. Kao što ne mogu reći pogledavši osobu da li posti ili ne, tako ne mogu reći samo na osnovu pogleda da li je bogobojazna. Baš kao što sam uvijek pretpostavljala najbolje kod ljudi u vezi njihovog posta, također ću kod ljudi pretpostavljati najbolje što se tiče njihove bogobojaznosti. I ukoliko vidim muslimana da jede tokom ramazana, pronaći ću mu opravdanje (on/ona ima opravdanje poput putovanja ili bolesti), pa ću isto tako kada vidim nešto što ne dolikuje bogobojaznoj osobi pronaći opravdanje (on/ona ne zna, itd.)

Tokom ramazana budemo fizički umorni. Nedostatak hrane i nedostatak sna dovode do toga da naša svakodnevna rutina bude jednostrana. Nekada izgovorimo riječi koje u drugim situacijama ne bismo rekli ili uradimo neuobičajene stvari upravo iz iscrpljenosti. S druge strane, naše duše su življe nego što je to u ostalih 11 mjeseci. Dova je lagana! Zikr je lagan! Namaz je lagan! To je znak. ramazan lišava naša fizička tijela hrane i fokusira se na hranjenje naših duša. Baš kao što tijelo postaje umorno kada ne dobije odgovarajuću hranu, tako i duša postaje umorna kada ne dobije odgovarajuću duhovnu hranu.
U ramazanu sam naučila da onda kada mi je duša umorna i kada mi činjenje dobrih dijela postane teško, moram nahraniti dušu baš kao što hranim i svoje tijelo. Moram joj dati dozu božanstvenog lijeka kako bi je probudila i vratila u život.

Ramazan je trening za cijelu godinu. On podmlađuje naše duše i ostavlja nam jake lekcije na koje moramo obratiti pažnju i postupati po njima. Ukoliko to uradimo, ramazanski duh će biti sa nama tokom cijele godine do sljedećeg ramazana kada možemo ponovo duhovno porasti, ali ovaj put više od prošlog duhovnog rasta prije 11 mjeseci. Pozivam vas da sjednete i razmišljate ‘šta sam naučio/la ovog ramazana o sebi i svojoj bogobojaznosti koju mogu implementirati tokom cijele godine kako bih se pridržavao/la svog iskustva iz proteklog ramazana”.

 

Da li Islamska zajednica uzima ili daje?

 

Bila je noć, kiša je padala, mahala je bila na nogama, ljudi iz opštine su upozoravali da je stanje opasno i da treba izaći iz kuće. Asfalt je već bio popucao, dio brda se odlomio, narod je čistio kanale i čekao šta će se desiti. I taman što je snaha Sulje Durića izašla iz kuće, počelo je tonuti. Za manje od minut, kuće više nije bilo. Nekakvo riješenje se iznašlo, porodica je smještena u privremeni stan, a Suljo je razmišljao šta i kako dalje.

“U tom trenutku pojavila se Islamska zajednica. Mislim da su opštini poslali dopis da žele nekom pomoći. Učestovali su s polovinom potrebnih sredstava za izgradnju tri kuće. To mi je puno značilo, kao da sam umro pa ponovo oživio.”, priča Suljo.

I Senaida Gerin iz udruženja “Debra” koje brine o djeci, oboljeloj od rijetkog i neizliječivog kožnog oboljenja, djeci, koju i zagrljaji najbližih bole, kaže da je pomoć Ureda za društvenu brigu IZ-a za udruženje značajna.

“Prikupljanje sredstava za oboljele od ove bolesti je izuzetno teško, tako da nam je taj novac je jako puno značio za samo funkcionisanje udruženja.”, kaže Senaida, dodavši da se udruženje finansira iz članarina, te da je svaka pomoć dobrodošla.

Ahmedina Smajlović sve do nedavno nije znala da IZ stipendira studente. 

“Slučajno sam pronašla tu informaciju, predala papire i zaista mi dobro dođe“, navodi ona.

Zašto se malo zna

Da li Islamska zajednica uzima ili daje, ako daje kome i kako? I zašto se o tome malo zna?

Možda zbog činjenice da u Islamskoj zajednici smatraju da se učinjeno dobro ne treba promovisati, te da je najbolja sadaka ona tajna, kada lijeva ruka ne zna šta je dala desna.  

Možda zbog vjerovanja da vjernici imaju povjerenje u IZ, te ih ne treba obavještavati kako su sredstva utrošena?

Ili pak, zbog činjenice da sve donedavno, Islamska zajednica nije imala jedinstvenu evidenciju o svojim humanitarnim aktivnostima.

Ipak kako kažu u Uredu za društvenu brigu, oformljenom 2014. godine, Islamska zajednica je i ranije izdvajala za one kojima je pomoć potrebna.

“To se odvijalo spontano, nije bilo organizovano, nije se vodila jedinstvena evidencija”, kaže Emina Bešlija, stručna saradnica ureda.

Formiranjem Ureda situacija se promijenila. Prema riječima direktora Ureda, Hameda Efendića, IZ je u 2015. godini izdvojila 765.000 KM za sanaciju  kuća uništenih u poplavama i klizištima, 180.000 KM donirano je porodicama u stanju potrebe.

Podaci o ovakvim porodicama dolaze preko mjesnih imama, koji sagledavaju stanje na terenu i o tome obavještavaju ured, 130.000 KM donirano je različitim udruženjima, koja brinu o oboljelima i populaciji s posebnim potrebama, te centrima za odvikavanje od ovisnosti. Za stipendiranje učenika i studenata izdvojeno je 120.000 KM.

To je cifra koja već prelazi milion konvertibilnih maraka. Uz to podjeljeno je hiljadu ramazansih paketa povratnicima, narodnim kuhinjama data je pomoć u mesu i mesnim prerađevinama, a za djecu povratnika i djecu bez roditeljskog staranja obezbjeđeni su bajramski paketići. U istoj godini za imame u entitetu RS, koji imaju jako niske plate, izdvojeno je 589.944 KM.

Sva ova sredstva obezbjeđena su uglavnom iz Fonda bejtul - mal, u koji vjernici uplaćuju zekat i sadekatul fitr, odnosno odvajaju jedan dio svog imetka.

Jasno definisane kategorije

Postoji više kategorija, kojima bi ovaj novac trebao da ide. U Kur’anu su one jasno definisane. Istovremeno su izvor polemika koje se svake godine vode, obično u ramazanu. Glavno pitanje je zašto se zekat i vitre moraju dati IZ-u. Napadni pokušaji imama da džematlijama pojasne cijelu stvar, izazivaju kod mnogih još veći otpor. Priča često ima sljedeći epilog:

“Islamskoj zajednici ne dam. Meni niko neće određivati kome ću ja dati, fino piše u Kur’anu da treba dati siromašnima. Oni to samo za svoje plate troše, kome su oni ikada išta dali?”

U vrijeme kada humanitarne organizacije svakodnevno putem medija i društvenih mreža izvještavaju svoje donatore o tome kako su potrošili njihov novac, nužno je da i Islamska zajednica, zbog svojih članova i vjernika tome posveti pažnju. Stoga je prva press konferencija o humanitarnim aktivnostima organizovana 2011. godine. Ta praksa nastavljena je i u narednim godinama. Prema podacima Ureda u 2015. godini, Islamska zajednica je za humanitarne svrhe izdvojila 12,7 miliona KM.

Sve humanitarne aktivnosti se ne odvijaju se preko Ureda. Različite humanitarne aktivnosti prisutne su na nivou Rijaseta, medžlisa, muftijstava, mešihata, a u prvoj polovini nove godine, informacije o iznosu svih sredstava utrošenih u humanitarne svrhe u prethodnoj godini,  na nivou cijele IZ u BiH i inostranstvu, dostavljaju se Uredu. Uskoro bi trebali biti objavljeni i rezultati i za 2016. godinu.

Ono što je poznato  jeste da je za pomoć porodicama šehida, siromašnim, ugroženim, pomoć za povratak, stipendije i ostale humanitarne i socijalne aktivnosti IZ-e u 2016. godini, preko Ureda za društvenu brigu Rijaseta IZ-e u BiH iz Fonda bejtul mal izdvojeno 12,5 posto.

 

Zekat

"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, I onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženim, i u svrhu na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je." ( Kur'an 9,60.)

 

Izvještaj o tome kako je raspoređen ostatak sredstava nalazi se na portalu Ureda za zekat. Izvještaji o izdvajanjima iz ovog fonda i ranijih godina bili su javni. Većina sredstava izdvaja se za rad odgojno-obrazovnih institucija IZ-e u BiH (35,9 posto),  zatim medija IZ-e u BiH (9,8 posto), kulturno-obrazovnih institucija IZ-e (11,7 posto), i tako dalje.

Odgovorni za svaku marku

Nesistematsko davanje/uzimanje zekata, nije bila praksa ni u doba Poslanika a.s., a ni danas u islamskim državama. 

Ako nema islamske države, novac ide u zajedničku kasu islamske zajednice određenog mjesta, odakle se raspoređuje dalje. U tom raspoređivanju ne može učestvovati svaki pojedinac, a i zašto bi. Postoje ljudi kojima je to posao i koji će za svaku marku snositi odgovornost, a postoje i izvještaji. No, nužno bi bilo vjernicima u BIH  pojasniti zašto se zekat daje Islamskoj zajednici, koja ga raspoređuje, a ne pojedincu.

Tu odluku je 1968. godine donio Vrhovni Sabor Islamske zajednice. Namjera je bila sačuvati medresu, osnovati FIN i sačuvati Islamsku zajednicu. 

Islamska zajednica je ranije ostala bez 90 posto svojih vakufa, od čega su se izdržavale medrese, hanovi, džamije, biblioteke, te da je opstanak ovih obrazovnih institucija i zajednice koja bi brinula o muslimanima Bosne bio posve upitan. Da nije bilo odluke da se zekat i sadekatul fitr daju u jednu kasu, ko zna da li bismo danas uopšte imali medrese, islamske fakultete, medije i imame u svakom kutku BiH.

Izvor: Al Jazeera

Kako post smanjuje opasnost od epileptičnog napada?

Podloga epilepsije je povećana razdražljivost nervnih stanica, a dokazano je smanjenje njihove podražljivosti tokom posta putem tranzitornog povećanja nivoa ketonskih tijela u krvi, koji smanjuju iritabilnost neurona.

Za Akos.ba piše: mr.sci. med. Adem Zalihić

Povećava se lučenje endorfina
Nakon nekoliko dana posta povećava se nivo endorfina u krvi – hormona sreće. Prirodna su droga koja otklanja bol. Dejstvo im je slično opijumu a stvara ih nervno tkivo – mozak. Poznato je da se povećano luče u ženskom tijelu za vrijeme i nakon poroda. To govori koliko su jaki analgetici, jer unatoč izuzetnio jakom bolu većina žena se porađa bez analgetika. Endorfini svaraju osjećaj zadovoljstva, vlastite vrijednosti, smirenosti i samopouzdanja

Jačanje vlastitih odbrambenih snaga

Imuni sistem ima zadaću da se bori protiv raznih materija i klica stranih našem organizmu koji velikim dijelom dospijevaju u naš organizam putem hrane, pa za vrijeme posta tako reći imuni sistem nema posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.

U toku posta povećano je lučenje kortikosteroida, hormona nadbubrežne žlijezde, a poznat je njihov značaj danas u medicini. Oni predstavljaju okosnicu terapije mnogih, posebno upalnih oboljenja. Takođe je dokazano povećano lučenje interferona, posebne supstance koja se stvara u specijalnim ćelijama a značajan je u borbi protiv virusnih infekcija.

Poticanje organizma na samoizlječenje
Postom se aktiviraju potencijali našeg organizma za samoizlječenje. Postoje ozbiljne indicije da se aktivacijom matičnih ćelija našeg organizma putem posta, naše tijelo može boriti sa ćelijama raka.

Idealna prilika za prestanak sa ovisnostima o alkoholu, drogi i cigaretama
U uslovima kada se čovjek odriče osnovnog nagona za samoodržanjem, hrane i pića, biva lakše ustezanje od ovih psihoaktivnih supstanci, i stvaraju se uslovi za definitivno ustezanje upravo preko jačanja volje.

Mentalna sfera
Kako smisao posta nije samo u dobrobiti za tijelo, nego u istoj mjeri i za psihu, pozitivne posljedice vidljive su i u toj sferi. Post pospješuje razboritost uma, jer neumjerenost u ishrani vodi lijenosti, uspavanosti i nepromišljanju;
Postom se razgrađuju negativni osjećaji koji ugrožavaju psiho-fizičko zdravlje, te stvaraju i akumuliraju novi psihički potencijali za uspješno nošenje sa svakodnevnim stresnim situacijama. Dokazano je takođe, da post dovodi do:
– jačanja volje
– kontrole nad strastima
– samokritičnosti i discipline
– intenziviranja karaktera i jačanja duha uopšte

Čovjek u prvim danima posta može osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijom razgradnjom nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz mozak i nerve, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava.
Post sagori talog izmjene tvari, zaostatke mokraćne kiseline, nakupine masnoće, iznojavanja tijela, a razna nabreknuća, izrasline, otekline postaju “žrtve” pročišćavajuće izmjene tvari. U toku posta sve se funkcije izlučivanja tijela automatski povećavaju. Urin postaje mutan, zaudara, koncentriran je, povećana su isparavanja kože s neugodnim mirisom. Može doći do jačeg izbacivanja sluzi iz usta, ždrijela, bronhija. Dah ima kiseo i neprijatan miris, jezik je obložen, siv ili smeđ. Postepeno dolazi do poboljšanja simptoma, umjesto malaksalosti i neraspoloženja, dolazi do duševne i tjelesne svježine, izgled se poboljšava, oči su svjetlije, boja lica postaje svjetlija.

akos.ba

 

Šest lekcija o produktivnosti iz “Bitke na Bedru”

Veliki je broj iznimno inspirativnih lekcija koje možemo naučiti iz “Bitke na Bedru”. Mnoge od tih lekcija nam mogu poslužiti kao motivacija u trenucima kada se suočimo sa velikim izazovima u našim svakodnevnim aktivnostima. U nastavku ću navesti samo 6 lekcija:

1. Čvrsto ubjeđenje (jekin) u Allahovu tebareke ve te’ala pomoć

Prije dolaska na Bedr, Allah tebareke ve te’ala je spustio obilnu kišu kojom je učinio pijesak prohodnijim pa su muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema. Tako je Allah tebareke ve te’ala učvrstio njihova stopala na tom pijesku. S druge strane, ta ista kiša je vojsci iz Meke učinila zemlju pod njihovim nogama mekšom a kretanje težim. Zapamtimo da Allah tebareke ve te’ala uvijek otvara put do uspjeha kada čvrsto vjerujemo u Njega i Njegovu pomoć.

2. Oslanjanje (tevekkul) na Allaha tebareke ve te’ala

Ovo je bitka u kojoj su muslimani naučili lekciju važnosti potpunog oslanjanja na Allaha tebareke ve te’ala. Bedr je mjesto gdje je Allah tebareke ve te’ala podučio novu zajednicu muslimana o načinu oslanjanja na Njega. Allah tebareke ve te’ala je poslao meleke iz nevidljivog svijeta kako bi dali potporu vjernicima i izvršili Njegovu naredbu. To je ujedno bilo i ispunjenje Allahovog tebareke ve te’ala obećanja da će muslimanima podariti čvrst iman:

Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio. (11) (Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

3. Uspjeh dolazi od Allaha tebareke ve te’ala

Jedan od znakova oslanjanja na Allaha tebareke ve te’ala kod Poslanikovih salallahu alejhi ve sellem ashaba, bilo je i njihovo ubjeđenje da mogu postići pobjedu nad daleko brojnijom i opremljenijom vojskom. Mnogi kur’anski ajeti koji govore o duhovnoj i fizičkoj snazi su upravo objavljeni na bojnom polju. Uspjeh muslimana dolazi samo od Allaha tebareke ve te’ala. Stoga bi trebali zapamtiti da nismo produktivni samo zbog svog vlastitog truda. Allah tebareke ve te’ala je objavio nakon bitke:

Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna. (17) (Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

Tako i mi, kroz trud i borbu sa samim sobom, istovremeno moramo tražiti uspjeh od Allaha tebareke ve te’ala.

Poslanik salallahu alejhi ve sellem je znao da on i njegovi časni ashabi nisu sami u ovoj bitci. U Kur’anu je objavljeno da su se meleci pridružili muslimanima na bojnom polju kako bi im pomogli. Zapitajmo se kako možemo dobiti takvu pomoć od Allaha tebareke ve te’ala u našem svakodnevnom životu. Na ovom mjestu, kao vid služenja Allahu tebareke ve te’ala, dolazi do izražaja naša borba sa samim sobom (unutrašnji džihad). Podučavani smo da dušu moramo oplemeniti čvrstom vjerom u Allaha tebareke ve te’ala, a svoja tijela i aktivnosti podrediti činjenju dobrih djela kako bi smo dobili Allahovu tebareke ve te’ala pomoć i sačuvali se od šejtanskih spletki i došaptavanja.

5. Ujedinjeni kao braća

Muslimani su danas širom svijeta podjeljeni, iako nam “Bitka na Bedru” ukazuje na plodove ujedinjenosti. Oni su učvrstili svoje redove i postali poput nepomičnog zida. Kurejšije je obuzeo strah, i njihova samouvjerenost koju su ponijeli iz Meke je nestala kada su se susreli sa discipliniranom muslimanskom vojskom. Čak je i šejtan pobjegao sa mjesta događaja zbog nadmoćne duhovne prisutnosti i pomoći od Allaha tebareke ve te’ala koja se spustila na ujedinjene muslimane. Allah tebareke ve te’ala u Kur’anu kaže:

I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ – onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’, (48)

(Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

6. Ne budimo poraženi

Jedna od najvećih pouka Bedra je da se ne trebamo osjećati poraženi ovog ramazana. Ne bi se trebali osjećati poraženo iznutra; tako što ćemo biti lijeni, praviti izgovore, ili ne izvršavati obaveze u služenju Allahu tebareke ve te’ala. Ne bi se trebali osjećati poraženo ni kolektivno kao ummet, bez obzira na naše okolnosti, jer je Allahova tebareke ve te’ala pobjeda uistinu blizu.

 

produktivanmusliman.com

 

Nikad ne odustaj, jer Gospodar ti kaže: “Ja sam zaista blizu!”

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” El-Bekare 186

Za Akos.ba piše: Hidajeta Mahalbašić

A kada te upitaju

U trenutku kada pitaju tebe, ili nekog drugog, ili kad god se (sami) zapitaju (robovi Moji); To su oni koji Allaha vole i, kao dokaz ili posljedicu te ljubavi, ibadet Mu čine, Njemu službuju, Njega obožavaju, kao jedino božanstvo, predajuci se na taj način svrsi zbog koje su stvoreni. Da Mu ibadet čine.  Znači kada robovi upitaju, jer oni koji to nisu ni ne pitaju.

Za Mene upitaju

Došao je neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: “Je li naš Gospodar blizu da Ga šapatom zovemo ili je daleko, pa da ga dovikujemo?” Poslanik, s.a.v.s., je šutio, a onda se spustio ovaj ajet.

 Allah je blizak, najbliži i najbliskiji Svome robu. Nema se potrebe nigdje ići, putovati, da bi se do Njega stiglo. Sve što trebamo jeste želja da da mu se obratimo i samo obraćanje. Kad god rob kaže: Gospodaru moj, Allah kaže: Kaži robe moj. On je Taj koji uvijek ima za nas vremena, za sve naše i pametne želje i gluposti. Jer ono što tražimo od hajra daće nam, a što tražimo od gluposti (ne znajući) u zamjenu za to će nam dati bolje od toga.

Zato hvala Allahu Koji nam ne ispunjava ono što tražimo u dovi, a što nije dobro za nas, jer samo On zna šta nam je najpotrebnije. On je naš Tvorac, a svaki proizvod najbolje poznaje njegov proizvođač. Ko je onda preči za tvoju bliskost od Njega? Budimo najbliskiji s Njim, On će nam dati društvo Njemu bliskih, a oni su najljepše drustvo (među ljudima) na dunjaluku i na Ahiretu.

Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli/u trenutku kada zamoli

U jednom sahih hadisu je Poslanik,s.a.v.s., rekao: “Kad god se musliman obrati Allahu dovom, u kojoj ne traži nešto što je grijeh ili kidanje rodbinskih veza, Allah će mu dati ono što traži na jedan od tri načina:

  1. Brzo će mu dati ono što traži,
  2. Odgodiće mu to za kasnije na dunjaluku,ili za Ahiret (ako je tako bolje za njega)
  3. ili će mu u zamjenu za tu dovu otkloniti grijehe ili neke nedaće od njega.”

Još jedan hadis: “Čovjeku će biti uslišana dova sve dok ne kaže: Molio sam i nije mi uslišano.” Molim Allaha da nas zaštiti od pesimizma u svakom smislu, pa i u ovom slučaju.

Svaki onaj ko uputi dovu Allahu imace u tom trenutku osjecaj da li je dova kabul (primljena), odnosno, njegov osjećaj mu je znak koliko je iskren.

Zato neka oni pozivu Mome udovolje

Allahovom pozivu da Ga molimo, da se Njemu dovom obraćamo. Allah se ljuti kada od Njega ne tražimo, a ljudi se ljute kada od njih tražimo – i to je bitna razlika između roba i Rabba.

I neka vjeruju u Mene

Neka imaju povjerenja da će im se Allah odazvati kada Ga zamole.

Kako bi bili na Pravom putu

Kako bi dobili duhovno uputstvo, kako bi im duše razaznavale uputu od zablude, Istinu i neistinu, odnosno dušu koja razlikuje pravo od krivog.
Nečinjenje dove Allahu spada u oholost.
Kaže Allah dž.š. u jednoj hadisi kudsijji: “Robe Moj, Ja sam s tobom, a s kim si ti? Ja sam tvoj, a čiji si ti?”

akos.ba

 

Kako su prve generacije muslimana provodile vrijeme ramazana?

Naši časni prvaci su za ramazan imali veoma interesantan odnos prema Kur’anu. Međutim, kada se sazna razlog zašto, onda i prestaje čuđenje.

Prve generacije muslimana su u ramazanu imali sasvim drugačije halove u odnosu na one u ostalim mjesecima. Malik b. Enes, r.a., koji nikada nije prekidao svoj ders u džamiji Poslanika, s.a.v.s., kada nastupi ramazan on bi to uradio. U ramazanu bi se u potpunosti posvećivao Kur’anu. Malik b. Enes bi nakon što nastupi ramazan bježao od hadisa i onih koji se bave naukom, i cijelo vrijeme bi provodio učeći Kur’an iz mushafa.

Sufjan Es-Sevri, r.a., kada nastupi ramazan napuštao bi sve vrste ibadeta i potpuno se posvetio učenju Kur’ana.

Imam Buharija, r.a., tokom mjeseca ramazana svaki dan bi učio po jednu hatmu, a svake tri noći proučio bi cijeli Kur’an na noćnom namazu poslije teravije.

Se’id b. Džubejr, r.a., proučio bi cijeli Kur’an svako dvije noći.

El-Velid b. Abdul-Melik bi tokom godine svaka tri dana činio hatmu, a za ramazan 17 hatmi.

A Katade, r.a., je svakih sedam dana činio hatmu, a kada dođe ramazan, hatmu bi činio svako tri dana, a u zadnjoj trećini svaku večer.

Ibn Redžeb El-Hanbeli, r.a., objašnjavajući spomenute postupke naših časnih predaka kaže: “Postoji zabrana Poslanika, s.a.v.s., da se ne čini hatma za manje od tri dana, jer se u tom slučaju neće moći razumijeti značenje, pa kako onda opravdati ove njihove postupke? Ta zabrana Poslanika, s.a.v.s., odnosi se na stalno prakticiranje tog čina tokom godine, a kada su u pitanju posebno odabrani dani i noći, poželjno je što više učiti Kur’an, kako bi se ti odabrani trenuci što bolje iskoristili.” (Lataiful-me’arif, 171)

Konkretno, ako bi trebali hatmu tokom godine činiti najmanje jednom mjesečno, za ramazan bi to trebali uraditi bar tri puta.

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da što više Kur’an učimo, naročito u mubarek mjesecu ramazanu i postanemo “kur’ani” koji hodaju zemljom.

Amin!

Piše: dr. Zuhdija Adilović

Akos.ba

 

Bejtul-mal u vrijeme Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i prvih halifa

Piše: dr. Zuhdija Hasanović

Budući da je Bejtul-mal (državnu blagajnu), odnosno blagajnu u koju su se skupljali javni prihodi države, uspostavio Božiji Poslanik, s.a.v.s., važno je propitati koja je njezina uloga i svrha, kojim sredstvima se puni te u koje svrhe se sredstva iz Bejtul-mala mogu trošiti, odnosno kako je to činio Božiji Poslanik, s.a.v.s., kako bismo njegove mjerodavne i smjerodavne upute što dosljednije primijenili u savremenim životnim prilikama s ciljem uspostavljanja što kvalitetnijeg života.

Islamski finansijski sistem je jedinstven, samostalan s jako izraženim plemenitim ciljem, na koji Allah, dž.š., skreće pažnju Svojim riječima: “… da ne bi (imetak) prelazilo iz ruku u ruke bogataša vaših…”.  Islamski svjetonazor iskazuje snažno nastojanje ka obaveznoj razmjeni imovine među svim ljudima i da se ona ne ograniči samo na kategoriju imućnih, jer takva pojava izaziva poremećaje u društvu, raslojavanje i rastakanje društva, dovodi do animoziteta siromašnih prema imućnima, izaziva sukobe među njima i donosi brojne druge društvene devijacije.

1. Značaj Bejtul-mala i njegovi izvori

Bejtul-mal (izvorno bejt malil-muslimin ili bejt malillah) je institucija koja nadgleda prikupljanje i raspodjelu materijalnih sredstava kroz različite aspekte troškova. Njime upravlja halifa ili namjesnik, shodno šerijatskim propisima, kako bi ispunjavao potrebe zajednice u miru i ratu.

Najvažniji izvori Bejtul-mala su:

1. sve vrste zekata,

2. petina ratnog plijena (ganima),

3. plijen koji se dobije bez borbe (fej’),

4. petina ruda koje se vade iz zemlje (zlato, srebro, željezo i dr.),

5. dragocijenosti koje se vade iz mora (biser, amber i sl.),

6. petina zakopanog blaga,

7. glavarina,

8. desetina koja se uzima od štićenika,

9. pokloni i sredstva koja se ostave oporukom za opći interes muslimana,

10. izgubljena imovina,

11. nasljedstvo osoba koje nemaju nasljednika,

12. finansijske kazne,

13. porezi,

14. carine,

15. vakufi.

Što se tiče nadležnosti Bejtul-mala, sav novac na koji muslimani imaju pravo, a ne zna mu se vlasnik, pripada Bejtul-malu. Također, svaka obaveza koja se mora finansirati u interesu muslimana je obaveza Bejtul-mala. U skladu s ovom definicijom, Bejtul-mal je jedna od najvažnijih institucija islamske civilizacije i ona je najprimjerenija adresa za rješavanje potreba i ispunjavanje interesa muslimana i stoga u naše vrijeme kombinira funkcije Ministarstva finansija i Centralne banke.

2. Troškovi Bejtul-mala

Troškovi Bejtul-mala se svode na:

1. Plate namjesnika i sudija, državnih službenika i radnika u javnom sektoru, uključujući i zapovjednika pravovjernih (emirul-mu'minin) i samog halifu;

2. plate vojnika, opremanje vojske borbenim sredstvima, oružjem, municijom, oklopnim vozilima i sl.;

3. izgradnju javnih projekata (mostova, brana, asfaltiranje puteva), javnih zgrada, prostorija za odmor, džamija;

4. troškove socijalnih ustanova, kao što su: bolnice, zatvori i drugi državni objekti;

5. distribuciju sredstava za život siromašnima, siročadi, udovicama i svima koji nemaju hranitelja. U ovim slučajevima država se brine o njima i izvršava njihove obaveze;

6. realiziranje vitalnih i strateških projekata države. Bejtul-mal bi trebao ulagati sredstva na pripremu i realiziranje državnih projekata koji služe ljudima i osiguravaju im ono što im je potrebno, što će im donijeti korist i interes, a posebno ono što će im pružiti sigurnost, zaštitu, udobnost i stabilnost..

Iz navedenog sasvim nam se jasno pokazuje precizni ekonomski sistem koji je islam uspostavio još u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., mnogo prije bilo koje druge civilizacije. On je pionir u reguliranju državnih finansijskih prihoda i rashoda. Međutim, bez obzira na ove prihode i rashode državu su pogađale velike katastrofe, glad i fatalne epidemije, a onda bi bogati muslimani bez ikakve prisile dijelili kako bi spasili ostale muslimane, kao što je uradio Osman ibn Affan, r.a., u vrijeme gladi za hilafeta Ebu Bekra, r.a., kada je podijelio veliki novac kako bi pomogao muslimanima, ili Abdurrahman ibn Avf, r.a., u vrijeme Omera ibn el-Hattaba itd. Mnogi su na sličan način kroz historiju islama osiguravali kontinuitet priliva sredstava u državnu blagajnu, bez prisile i konfiskacije.

3. Bejtul-mal u doba Poslanika, s.a.v.s.

Muslimani su osnovali Bejtul-mal još u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je imenovao upravitelje i namjesnike provincija, a zadatak svakog upravitelja bio je da prikuplja zekat, glavarinu, petinu ratnog plijena, porez. Ponekad je Božiji Poslanik, s.a.v.s., slao posebnog izaslanika za finansijska pitanja, čija se obaveza svodila na prikupljanje prihoda koji pripadaju državi, kao što su: porez, glavarina, desetina i zekat i njihovo uplaćivanje u Bejtul-mal. Tako je Božiji Poslanik, s.a.v.s., uradio sa Mu'azom ibn Džebelom, r.a., kada ga je poslao u Jemen da prikupi zekat od namjesnika ili sa Ebu Ubejdom ibn el-Džerrahom kada ga je poslao u Bahrein kako bi donio glavarinu.

Treba naglasiti da u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., nije bilo značajnijih sredstava u Bejtul-malu. Svi prihodi koji bi dolazili u državnu blagajnu bi odmah bili distribuirani. Poznat je slučaj kada je Božiji Poslanik, s.a.v.s., odmah nakon završenog ikindije namaza hitno napustio džemat kako bi raspodijelio sredstva koja su stigla u Medinu, kako ne bi kod njega prenoćila.   Nije bilo redovnih plata koje bi se isplaćivale, a nije bilo ni državnih izdataka. Otuda potreba za blagajnom na javnom nivou nije bila tako izražena.

Međutim, osnivanje Bejtul-mala još u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., ukazuje na istančanost islamskog finansijskog sistema od najranijih vremena, tako da je bilo prirodno da se institucija Bejtul-mala u kasnijem periodu razvija i napreduje.

4. Bejtul-mal u doba Omera ibn el-Hattaba

A kada se ekspanzija islamske države povećala u vrijeme pravednih halifa, posebno za vrijeme Omera ibn el-Hattaba i Osmana ibn Affana, r.a., i kada su osvojeni Šam, Egipat, Armenija, Rejj, Azerbejdžan, Isfahan tokom vladavine Omera ibn el-Hattaba te Kerman, Sidžistan, Nišapur, Herat, ostatak Horasana i Afrika u vrijeme Osmana bilo je prirodno da se sredstva prebacuju u različitim oblicima u sjedište islamskog hilafeta u grad Poslanika, s.a.v.s.

Izobilje ove imovine nagnalo je na plač Omera, r.a., koji je gledao kako bogatstvo konstantno stiže u Medinu, riznice zlata, srebra i dragog kamenja, milioni srebrenjaka (dirhema) i zlatnika (dinara), robova i tkanina… i mnoge druge vrste materijalnog bogatstva.

Nakon konsultacija s ashabima Omer, r.a., je odlučio da uspostavi centralnu blagajnu u Medini. Abdullah ibn Erkam je imenovan za službenika blagajne. U tome su mu pomagali Abdurrahman ibn Avf i Muajkib. Uspostavljen je i poseban Odjel za račune koji je trebao voditi evidenciju o svemu što je potrošeno. Kasnije su bile uspostavljene blagajne u pokrajinama. Nakon zadovoljenja lokalnih izdataka, iz pokrajinskih blagajni višak sredstava se prenosio u centralnu blagajnu u Medini. Prema Jakubiju, visina plata koje su se isplaćivale iz centralne blagajne iznosile su preko 30 miliona srebrenjaka (dirhema).

Politika zapovjednika pravovjernih Omera ibn el-Hattaba bila je da se novac ne ostavlja u Bejtul-malu za slučaj katastrofa, nego da se distribuira korisnicima shodno prioritetima. Ibn el-Dževzi napominje da je Omer, r.a., “naredio da se Bejtul-mal jednom godišnje pomete”, tj. da se on upotpunosti isprazni dijeleći sredstva korisnicima svake godine. Nije čudo da je ovaj postupak vid plemenitog djela kojeg je realizirao pravedni halifa. Institucija hilafeta od samih početaka nastojala je uključiti svoje članove u uzimanje njima pripadajućih dijelova koje im je država dodijelila u poznato vrijeme svake godine bez odlaganja i prolongiranja, što je bio izraz solidarnosti i povezanosti između vlasti i građana.

Omer, r.a., je uveo razne programe socijalne pomoći. Poznato je da je živio jednostavnim životom i daleko od bilo kakve raskoši. Često je nosio istrošenu obuću, obično mu je odjeća bila zakrpana, a znao je spavati na golom podu džamije. Ograničenja bogaćenja su također bila postavljena za guvernere i službenike, koji bi često bili otpušteni ako bi pokazali bilo kakve znakove enormnog bogaćenja u odnosu na druge ljude. Ovo je bio uspjeli pokušaj brisanja klasnih razlika koje neminovno dovode do sukoba. Omer, r.a., je također osigurao da se državna blagajna ne troši na nepotrebne luksuzne stvari, jer je vjerovao da će novac biti bolje potrošen ako se ide prema dobrobiti naroda, a ne prema “beživotnim ciglama”.

5. U vrijeme hilafeta Alije ibn Ebi Taliba

Zapovjednik pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, r.a., dijelio je sredstva iz Bejtul-mala svakoga petka kako u njemu ne bi ništa ostalo plašeći se iskušenja novca za halifu i građane njegove države. Jednom je ušao u Bejtul-mal i našavši u njemu zlata i srebra rekao je: “O žuto – požuti, o bijelo – pobijeli i idite od mene, ja nemam potrebe za vama”!

Važno je napomenuti da su halife slijedile politiku razdvajanja političke i finansijske administracije, kako bi spriječile njihovo miješanje i izbjegle probleme. Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., imenovao Ammara ibn Jasira da upravlja Kufom, a s njim je poslao Abdullaha ibn Mesuda da vodi brigu o Bejtul-malu postavivši ga za učitelja i službenika.

U početku Bejtul-mal je bio uz centralnu džamiju. Jedan od razloga tome bio je što je džamija uvijek bila otvorena i uvijek je u njoj bilo muškraca i žena koji su klanjali, činili zikr, učili Kur'an, držali i slušali predavanja. Svi oni koji su bili u džamiji osjetili bi svaki pokret u Bejtul-malu tako da je krađa skoro upotpunosti bila onemogućena. U kasnijim vremenima za Bejtul-mal će se graditi posebne zgrade s oružanom stražom koje će ga čuvati.

Koncept blagostanja uveden je u islamsko pravo kao oblik zekata, jednog od pet temelja islama. Porezi (uključujući zekat i glavarinu) sakupljani u Bejtul-mal korišteni su za osiguravanje prihoda za potrebne, uključujući siromašne, starije, siročad, udovice i invalide. Prema velikom islamskom učenjaku Ebu Hamidu el-Gazaliju, od vlade se također očekivalo da osigura zalihe hrane u svakom regionu u slučaju da dođe do katastrofe ili gladi. Prema tome, a što ističu mnogi autori, muslimanska država za vrijeme pravednih halifa se može smatrati prvom “državom blagostanja” na svijetu.

 

Prof. dr. Zuhdija Hasanović

Subscribe to this RSS feed