Duhovnost

Nepobitni dokazi da je Muhammed Božiji poslanik

Njegov dolazak nagovijestile su prethodne knjige

Jevreji su očekivali dolazak poslanika i do u detalje su, iz svojih svetih spisa, znali kako će izgledati, međutim, kada se pojavio među arapima, odbili su da ga slijede zbog mržnje i zavisti, zato što nije od njih. Poslanikova supruga Safija, Allah bio zadovoljan njom, čiji je otac bio ugledni medinski Jevrej, pripovijeda da su nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao nadomak Medine i odsjeo u Kubau, njen otac Hujjej b. Ahtab i njegov brat Ebu Jasir b. Ahtab, u ranu zoru otišli da vide Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da s njime porazgovaraju. Nakon što su se u sumrak vratili od njega, izgledali su jadno, bijedno i sumorno, a na Safiju koju su jako voljeli, uopšte nisu obratili pažnju, što je suprotno njihovom običaju. Tada je čula svog amidžu Ebu Jasira kako pita njenog oca: “Je li to on?” Hujjej odgovori: “Jeste, tako mi Boga!” Ebu Jasir priupita: “U potpunosti si ga prepoznao po osobinama i opisu?” “Da”, reče Hujjej. “Kako ćeš postupiti prema njemu?”, opet upita Ebu Jasir. “Tako mi Boga, biću mu neprijatelj dok god budem živ!” odgovori Hujjej.

Nadnaravni znakovi (mudžize)

Mnogi islamski učenjaci napisali su djela koja tematski tretiraju znakove i nadnaravna djela, mudžize, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukupni broj nadnaravnih djela koja se spominju u knjigama nadmašaju brojku od hiljadu, poput povećanja hrane, liječenja bolesnih, jecanja panja i dr. Svakako najveća mudžiza (čudo) je Kuran. Nema nikakve sumnje da su svi ti znakovi i nadnaravna djela neporecivi dokazi o istinitosti misije i vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da nadnaravno i nadljudsko djelo, koje se u svojoj osnovi suprotstavlja uobičajenim okolnostima, ne može učiniti obično stvorenje. Takva djela dolaze isključivo od  Uzvišenog Stvoritelja! Uzvišeni Allah ne daje natprirodna djela onima koji lažno tvrde da su Božiji poslaniici, već tim djelima isključivo pomaže Svoje poslanike kako bi dokazali istinitost svoje misije, kao kada je promijenio stanje vatre koja je postala hladna i spasonosna za Ibrahima, zatim, kada je Musaov štap promijenio u zmiju, oživio mrtve Isau, neka je na sve njih Allahov mir, te brojna druga natprirodna djela.

Štaviše, onima koji se lažno predstavljaju kao Božiji poslanici dobijaju znakove koji ukazuju na njihovu laž, jer pravda Uzvišenog Allaha iziskuje nemogućnost da se neko Njemu pripiše kao poslanik i da uz to čini natprirodna djela bez očitih dokaza da je lažov, zato što bi to odvelo ljude u zabludu i bilo bi ljudima nemoguće razlikovati pravog od lažnog poslanika. Na kraju, ako Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio Božiji poslanik već varalica, zašto da je Uzvišeni Bog pomogao i podario mu pobjedu? Zašto je uzdizao njega i njegove riječi? Zašto se odazivao na njegove molbe?  Zašto ga je pomogao u borbi protiv njegovih neprijatelja? Zašto ga je štitio od svih nedaća koje su mu bile spremane i zašto, kada bi Ga nešto zamolio, On bi mu to udovoljavao?

Poslanikovo izvještavanje o onome što je bilo nepoznato

U dokaze o istinosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo izvještavanje o onome što će se dogoditi u budućnosti. Mnoge ashabe obradovao je Džennetom, pa su umrli sa pravim vjerovanjem, imanom. Za neke ljude kazao je da će biti stanovnici Vatre, pa su oni umrli kao nevjernici. Također, obavijestio je o mnogim malim predznacima Sudnjeg dana koji su se obistinili. Sva navedena izvješća o budućnosti obistinila su se nakon njegove smrti, a to se nije moglo znati bez objave. Takvih primjera je mnogo te ćemo spomenuti samo neke.

O prestanku hilafeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hilafet će nakon mene trajati 30 godina, zatim će postati kraljevstvo.” (hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, El-Hakim) Upravo tako se i desilo. Halife su vladali 30 godina (Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Aliija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije 6 mjeseci) a potom je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Kako je Muhammed mogao znati koliko će koji od vladara da dugo živi i vlada nakon njegove smrti, pa da kaže 30 godina?

Prilikom Hidžre (preseljenja iz Mekke u Medinu) kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio proganjan od strane Kurejšija, i sa njim je bio samo Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njim, svi oni su ga pomno tražili kako bi ga ubili i tako osvojili vrijednu nagradu, a jedan od njih bio je Suraka. U takvoj situaciji on je kazao Suraki: “Šta misliš o tome da obučeš narukvice Kisre (persijskog vladara)? Tako se i obistinilo, on ih je obukao u vrijeme vođe pravovjernih Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, nakon što su muslimani osvojili Persiju, a što je, također, prethodno nagovijestio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Deset Heraklijevih pitanja

Običaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je bio da šalje pisma vladarima, pozivajući ih u vjerovanje u jednog Boga i Sudnji dan, te da je on posljednji poslanik kojeg je Allah Uzvišeni poslao. Jedan od takvih vladara kojima je poslao pismo jeste i Herakle, vladar Vizantije. Kada mu je stiglo pismo, želio je da sazna da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren pa je koristio metod u kojem je postavio neka pitanja iz kojih je spoznao istinitost Vjerovjesnika i njegovog poslanstva. Nakon što je Herakle ispitao Ebu Sufjana, koji je tada bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana, rekao mu je:

  1. Pitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju između uglednika svog naroda;
  2. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast predaka;
  3. Pitao sam te o njegovim sljedbenicama, da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni; a oni su bili sljedbenici svih poslanika;
  4. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: “Ne”, pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga;
  5. Pitao sam te da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da ne napušta. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost ulije i ovlada u ljudskim srcima;
  6. Pitao sam još da li se njegov broj povećava ili umanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerom dok se ne upotpuni;
  7. Pitao sam te da li ratujete sa njim pa si potvrdio da ratujete, da je ishod promjenjiv, pa nekad vi pobijedite, a nekad on. Takvi su poslanici, budu iskušavani, ali na kraju pobijede;
  8. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ;
  9. Pitao sam te da li je takvo što rekao neko prije njega, pa si rekao da nije; kažem: da je prije njega nego to već rekao, pomislio bih da čovjek slijedi govor koji je rečen prije njega.
  • Zatim je Herakle upitao: “A šta vam naređuje?” – Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čednost”, odgovori Ebu Sufjan.

Herakle reče: “Ako je istina ono što kažeš o njemu, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti jedan od vas. Da znam da ću moći do njega doći, volio bih se s njim susresti. Da sam uz njega, noge bih mu prao. On će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama.” (Predaju bilježe Buharija, br. 4188. i Muslim, br. 3322)

Savršenost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala

Među najjasnije dokaze o istinitosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov savršeni karakter, dobroćudnost i prirodnost. On je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego mu je objavljen Kur’an, Uzvišeni Allah ga je sačuvao od svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje, te ga je njegov narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik (istinoljubivi), zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost, iskren govor i čistoću. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi. 

Skromnost i lijepo vladanje bili su njegova praksa. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sam obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid  da u ruci nosi posudu. Rukovao se sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam (pozdrav mira) nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao hranu na koju bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedrog lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu. 

Zejd b. Sa’neh, jedan od jevrejskih rabina koji je želio da se uvjeri u iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izložio ga je ispitu. Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, je kazao: “Kada  je Allah htio da uputi Zejda b. Sa’neh na pravi put, on je kazao: Sve znakove koji ukazuju na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidio na njegovom licu kada sam ga pogledao, osim dva koja nisam imao priliku da spoznam, a to su da je njegova blagost iznad njegove srdžbe i da iskazana srdžba prema njemu samo povećava njegovu blagost.”

Zato je jedne prilike pozajmio novac Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio potreban za pomoć jednom plemenu kojeg je pogodila suša. Međutim, prije isteka roka za vraćanje duga, otišao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povukao ga za krajeve njegove odjeće, tako da mu je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: “Vi, potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!” Vidjevši kako je postupio prema Allahovom poslaniku, Omer, radijallahu anhu, žestoko se naljuti te poče galamiti i vikati na ovog čovjeka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sve to samo se nasmiješi i reče mu: “Bolje bi bilo da si prema meni i ovom (rabinu) drugačije postupio. Meni si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na najljepši način traži povrat duga.” Zatim reče: “A što se tiče Zejda (rabina), ostalo je još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.” Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupan iznos duga i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (od Omera), još doda dvadeset mjerica datula. Nakon ovog događaja, rabin Zejd b. Sa’neh je primio islam, jer se uvjerio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu poslanik.”

Zaštita od svih spletki koje su mu kovane

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je svoje ljude koji su ga štitili sve dok nije objavljen ajet: “… a Allah će te od ljudi štititi.” Nakon njega izvirio je iz šatora i povikao im: “O ljudi, idite jer me je Allah stavio pod Svoju zaštititu.” (Et-Tirmizi) Da li bi ovako nešto učinio neki lažac? Po koju cijenu bi neki lažac otpustio svoje tjelohranitelje, tvrdeći da će ga Allah zaštititi, a da, pritom, duboko u sebi zna da je to laž?! U to vrijeme su ga Arapi već prethodno pokušali likvidirati i vrebali su ga u svojim zasjedama. Zar mislite da se ne bi plašio atentata?! Ovakvo što mogla je učiniti isključivo istinoljubiva osoba, osoba kojoj je pruženo sigurno i pouzdano utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je pouzdanje u Boga koji ga je poslao, da će ga štititi od svih opasnosti, kako bi u potpunosti mogao dostaviti Božiju vjeru.

Iz knjige: Poziv istine
Irfan Hajrudin Klica, prof.

 

UVEJS EL-KARANI

Uvejs (b. Amir) el-Kareni, r.a., kod nas poznat kao ‘Vejsel Karani’, za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhisselam, postao je musliman, ali Poslanika nije nikada uspio vidjeti. Ovaj mubarek insan iz sela Karen, iz Jemena, bio je jedan od velikih i posebnih Allahovih evlija. U rodnom kraju je čuvao kamile (čoban) i to za malu nadnicu. Vodio je jako skroman i povučen život. Iako je prihvatio islam još za života Pejgambera, s.a.v.s., i izgarao u želji za njim, Vejsel Karani, r.a., nije mogao ostaviti majku usamljenu i napustiti Jemen. Prema pouzdanoj predaji Pejgamber, alejhisselam, je ovako rekao za Uvejsa Karenija: „Doći će vam neko iz Jemena po imenu Uvejs. U Jemenu nema nikoga osim majke. Imao je jaku bolest. Molio je Allaha, pa mu je Allah bolest otklonio. Od bolesti je samo ostao trag veličine dirhema. Ko ga od vas sretne neka traži od njeg dovu za oprost od grijeha.“ Iako je prošlo mnogo vremena, Omer nije zaboravio Poslanikove riječi – da ako sretne Uvejsa, zamoli ga da zatraži oprosta za njega. Iz povijesti islama saznajemo da je došlo do susreta između Omera i Uvejsa, 23. godine po Hidžri u vrijeme hadžskih blagdana.

 

O tome govori sljedeća predaja: ”Halifa Omer ibn Hattab je 23. godine po Hidžri obavljao hadž tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, r.a., na vrh brda i odozgo gledajući sve hodočasnike glasno povikao: – O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs? Nakon što su čuli halifin povik, podigao se starac duge brade, iz Karena, te rekao: – Vođo pravovjernih, mnogo se raspituješ za tog Uvejsa. Među nama nema nikog osim mog bratića kojeg tako zovu. Ja sam mu amidža, a on, naš Uvejs je beznačajan i bezvrijedan među nama, nepoznat i najsiromašniji da nije vrijedan da ti ga spominjemo. Omer, r.a., je ušutio a zatim upitao: – O starče, gdje ti je taj bratić o kojem govoriš? Ovaj odgovori: – On je sa nama u Mekki, ali on čuva naše kamile u blizini Arefata. Halifa Omer i h. Alija uzjahaše svoje jahalice i uputiše se ka Arefatu da ga traže. Našli su ga u pohabanoj odjeći kako klanja pod jednim stablom. Osjetivši njihovo prisustvo, Uvejs završi namaz. Njih dvojica mu nazvaše selam a on im odvrati na selam. Omer ga upita: – Ko si ti?, a on odgovori: – Ja sam Abdullah – Allahov rob, pripadnik Muhammedovog ummmeta. – Znamo da su svi na nebesima i na Zemlji Allahovi robovi, ali mi te zaklinjemo da nam kažeš ime kojim te je majka nazvala, rekoše mu njih dvojica. – Ja sam Uvejs ibn Abdullah, šta vas dvojica želite od mene?, on reče. Omer, r.a., tada uzviknu i reče mu: – Neophodno je da nam pokažeš mjesto ispod tvog lijevog ramena. Poslanik, a.s., nam te je opisao, i na tebi smo primjetili ta svojstva, pa nam pokaži bijeli sjajni biljeg ispod tvog lijevog ramena o kojem nam je Poslanik govorio, da se uvjerimo da si to, doista, ti. Uvejs im tada pokaza dio ispod svog lijevog ramena, a njih dvojica kada su ugledali biljeg, natjecali su se ko će ga prvi zagrliti i tada mu rekoše: – O Uvejse, naš Poslanik nam je naredio da ti prenesemo selam od njega, i naredio nam je da te zamolimo da za nas tražiš oprosta, jer nam je Poslanik rekao da ćeš ti biti prvak među tabi’inima – onima koji su došli nakon ashaba – i da ćeš se zauzimati za mnoge na Sudnjem danu.

 

Uvejs im reče: – Nisam to ja, to je neko drugi, vi ste mene zamijenili s nekim. Ja ne molim Boga nikakvom posebnom dovom ni za sebe, ni za bilo koga drugog od sinova Ademovih. Moja dova je za sve vjernike, muslimane i muslimanke, i one na kopnu i one na moru, kao i one u tmini noći i one danju. Ali, ko ste vas dvojica? Alija, r.a., mu odgovori: – Ovo je Omer ibn Hattab, a ja sam Alija ibn Ebi Talib. Uvejs skoči na noge od iznenađenja i radosti, a zatim ih upita: – Zar da ja ovakav tražim oprosta za vas? Oni mu rekoše: – Da, nama je to potrebno, pa uputi posebno dovu za nas. Uvejs je podigao glavu i Allaha zamolio dovom za njih dvojicu. Omer, r.a., tada uzjaha konja i reče Uvejsu: – Ostani tu dok ja odem u Mekku i donesem ti dio svoje opskrbe i odjeće, jer vidim da ti je odjeća stara i pohabana. Sutra ćemo se, ako Bog da, naći na istom mjestu. Uvejs halifi reče: – O vođo pravovjernih, sastanka između mene i tebe neće biti, a niti se od danas poznajemo. Šta ću uraditi s nafakom i odjećom, kada ću svoje zakrpljene sandale poderati, četiri dirhema koja sam zaradio čuvajući deve, šta mislite kada ću ih potrošiti. O vođo pravovjernih, idite vi svojim putem a ja ću svojim. Tako Uvejs ode goneći kamile pred sobom, a Omer, r.a., i h. Alija su gledali za njim sve dok ga nisu izgubili iz vida."

Način uzimanja duše i šta dušu čeka nakon smrti

O načinu uzimanja duše, i o onome šta je čeka nakon smrti je došlo pojašnjenje u dugom hadisu Beraa ibn Aziba, koji kaže:

Prisustvovali smo dženazi na Beki’i, kada nam je došao Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alehi ve sellem, pa je sjeo i mi smo posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da nam je na glavama ptica. Otkopavao je kabur i tri puta ponovio: ‘Allahu se utječem od kaburske patnje.’ Zatim je rekao: ‘Kada vjernik krene prema Ahiretu napuštajući ovaj svijet, siđu mu meleki kao da im je na licima Sunce, noseći sa sobom džennetske ćefine i balzam, a zatim sjednu udaljeni od njega koliko pogled dopire. Zatim mu dođe Melek smrti, sjedne kod njegove glave i kaže: ‘O ti dobra dušo, izađi ka oprostu i zadovoljstvu tvog Gospodara.’

Pa će izaći poput kapljice koja se slije iz grla mješine. Zatim će je uzeti Melek smrti. Kada je Melek smrti uzme, neće proći ni koliko treptaj oka, a da je neće uzeti meleki, odjenuti u ćefine i namirisati je, pa će izaći kao najljepši miris miska koji postoji na dunjaluku. Zatim će se sa njom uspinjati i neće proći ni pored jednog mjesta na kojem su meleki, a da meleki neće upitati: ‘Koja je ovo dobra duša?’ Ovi će odgovoriti: ‘To je taj i taj, sin toga i toga’, oslovljavajući ga najljepšim imenima kojima je oslovljavan na dunjaluku. I tako sve dok ne dođu do neba, kada će tražiti da mu se otvori, pa će mu se otvoriti, a meleki sa svakog neba će ga pozdravljati sve dok ne stigne do neba na kojem je Allah, azze ve džell.

Allah će reći: ‘Upišite knjigu moga roba u ‘illijjine i vratite ga u Zemlju. Od nje sam ih stvorio, u nju ću ih vratiti, i iz nje ću ih ponovo izvesti.’ Pa će se njegova duša ponovo vratiti u njegovo tijelo i doći će mu dva meleka, pa će ga staviti u sjedeći položaj i reći mu: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će: ‘Moj Gospdodar je Allah.’ Pa će ga pitati: ‘Koja je tvoja vjera?’ Odgovorit će: ‘Moja vjera je islam.’ Zatim će ga pitati: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ Odgovorit će: ‘On je Allahov Poslanik.’ Ponovo će ga pitati: ‘Odakle znaš?’ Pa će odgovoriti: ‘Učio sam Allahovu knjigu, vjerovao u nju i smatrao je istinitom.’ Zatim će glasnik sa neba dozvati: ‘Istinu je rekao Moj rob. Prostrite mu džennetsku prostirku, otvorite mu vrata Dženneta.’ Pa će do njega doprijeti njegovi mirisi, a u kabur će mu se prostrijeti dokle dopire pogled.

Zatim će mu doći čovjek lijepog lica, lijepe odjeće i ugodnog mirisa i reći: ‘Raduj se, ovo je dan koji ti je obećan.’ Ovaj će ga upitati: ‘Ko si ti? Tvoje lice je lice onoga ko dolazi sa dobrim.’ Odgovorit će: ‘Ja sam tvoje dobro djelo.’ Zatim će čovjek reći: ‘O, Gospodaru, otpočni Sudnji dan kako bih se vratio svojoj porodici i imetku.’

A što se tiče nevjernika koji napušta ovaj svijet i pristupa Ahiretu, njemu će sa neba sići meleki crnih lica, noseći sa sobom najgrublje platno i sjesti na razdaljini koliko pogled dopire. Zatim će mu doći Melek smrti, sjesti pored glave, a zatim reći: ‘O ti pokvarena dušo, izađi ka srdžbi i gnjevu svoga Gospodara.’ Pa će se razdvojiti od njegovog tijela i iščupati kao što se čupaju grebeni kroz mokru vunu.
Kada je Melek smrti izvadi, meleki je neće ostaviti u njegovim rukama ni koliko treptaj oka, već će je odjenuti u ono grubo platno, a iz nje će izlaziti truho i najodvratniji miris koji postoji na Zemlji. Zatim će se sa njom uspinjati. Neće proći ni pored jedne skupine meleka, a da meleki neće upitati: ‘Koja je ovo pokvarena duša?’ Pa će joj reći: ‘To je sin toga i toga’, nazivajući ga najružnijim imenima kojima je nazivan na dunjaluku. I tako sve dok ne stignu do dunjalučkog neba, kada će tražiti da mu se otvori, ali mu se neće otvoriti.

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajete: Kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. (Kur’an, El-E’araf, 40.) A onaj ko Allahu pridružuje druge – kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše. (Kur’an, El-Hadždž, 31.) Allah Uzvišeni će reći: ‘Upišite knjigu njegovih djela u sidždžin, u najniže zemaljske deredže’, i njegova duša će biti odbačena. Zatim je Allahov Poslanik proučio ajet: A onaj ko Allahu pridružuje druge – kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše. (Kur’an, El-Hadždž, 31.)

Zatim će njegova duša biti vraćena u tijelo i doći će mu dva meleka, posaditi ga da sjedne, pa mu reći: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ A on će odgovoriti: ‘Ah, ah. Ne znam.’ Pitat će ga: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ Odgovorit će: ‘Ah, ah. Ne znam.’ Zatim će glasnik sa nebesa pozvati: ‘Moj rob je poricao. Opremite ga za Džehennem i otvorite mu vrata Džehennema.’ Pa će do njega doprijeti njegova vrelina i užarenost, a kabur će mu se stisnuti  tako da će mu rebra jedna kroz druga prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog lica, ružne odjeće i odvratnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se onome što će te ožalostiti. Ovo je dan koji ti je obećan.’ On će upitati: ‘Ko si ti, tvoje lice je lice onoga ko dolazi sa zlom?’ Odgovorit će mu: ‘Ja sam tvoja loša djela.’ Nevjernik će reći: ‘Gospodaru, ne daj da otpočne Sudnji dan.’“

(Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, Hakim, Ebu ‘Avane, Ibn Hibban i En-Nesai, a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim)

pozivistine.com

 

Olakšaj i širi radost

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas savjetuje pa kaže: “Olakšajte a ne otežajte. Širite radost i radosne vjesti, a ne rastjerujte ljude!” ( Muffektun alejh).

Ovaj hadis je jedan od osnovnih hadisa u pogledu odnosa spram drugim ljudima. Naredbe i preporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su i više nego jasne. Gdje god se može olakšati drugome i (ili) drugima to treba i učiniti, jer je to jedan od ciljeva islama. Sam Allahov Poslanik s.a.v.s., nikada nije imao priliku birati između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu sve dok u njoj ne bi bila zabranjena stvar.

Uzvišeni Allah kaže:

“Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate!” (El.-Bekare, 185)

Također, širenje radosti i sreće, radosnih vijesti, muštuluka kada god ima prilike za to, pozitivne atmosfere i sl. je princip islamskog ophođenja spram drugim i ulaz u značenje navedenog hadisa.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan o tome koja djela su najbolja i najvrednija pa je rekao:

“Širenje radosti kod vjernika: da ga nahraniš ako je gladan ili da ga odjeneš ako nema odjeće ili da ispuniš neku njegovu potrebu.” (Taberani).

Riječ islam dolazi od riječi selam. Selam znači mir. Pozdravljajući ljude sa selamom mi širimo mir i na toj verbalnoj ravni,a to je suprotno svađi, mržnji, ljubomori, zavisti i svemu negativnom. U brojnim hadisima Allahova Poslanika s.a.v.s., došla je preporuka širenja islama/mira. i, upravo islam trabamo razumjeti kao mir u širem kontekstu. Ovo znači mir sa samim sobom, mir sa Uzvišenim Svoriteljem, mir s drugim ljudima!

Uzvišeni Allah nam naređuje da “svi uđemo i živimo u miru!” tj. da živimo mir u njegovoj punini. Bez svih spomenutih oblika mira, nema sreće ni radosti na ovome svijetu.

Naša vjera treba da se vidii na nama i našem privatnom životu. Ali isto tako, ako ne i važnije, ona treba da se vidi i u našem društvenom postupanju i sredini u kojoj se nalazimo. Ovo je istinska vjera koja je pristutna i u duhovnom i materijalnom svijetu, ovdje i sada, i u privatnom i javnom životu.

Ona se najviše ogleda u našem ponašanju i lijepom ahlaku. Važnije je biti ljubazan nego biti u pravu!

Bolje je s nekim dijeliti radost nego biti sam i biti u pravu.

Ibn Kajjim je kazao:

“Cijela vjera je u ahlaku/lijepom ponašanju. Ko te nadmaši u ahlaku, nadmašio te u vjeri!”

Ovo se posebno odnosi na mir, sreću i radost. Da bismo bili radosni i zadovoljni moramo pomiriti našu prošlost sa našom sadašnjočću. Moramo znati živjeti “ovdje i sada”. Potpuno zrelo i odgovorno! Na taj način ćemo cijeniti svaku blagodat – bez obzira koliko ona bila mala, i ona će nas radostiti i povećavati naše zadovoljstvo i sreću, a time ćemo širiti radost i u ljude oko nas.

Jedna arapska izreka kaže:

“Onaj ko nešto ne posjeduje – ne može to ni dati!”

P.S.

Poštovani čitaoci, na tržištu je nova knjiga uvaženog prof. dr. Esmira M. Halilovića. Svi zainteresirani za ovu novu vrlo korisnu knjigu istu mogu naručiti putem facebook profila ili stranice uvaženog profesora Esmira Halilovića. Toplo vam preporučujemo istu. Cijena knjige je 10 KM.

Izvor: POSLANIK, S.A.V.S., TE SAVJETUJE

Autor: Esmir M. Halilović

Za Akos ba izdvojila i pripremila: Selmedina D.

 

Pažljivo biraj bračnog druga

Allahov Poslanik , s.a.v.s., savjetuje omladinu i neoženjene/neudate:

„O skupino omladine , ko je od vas u mogućnosti  – neka se oženi! To vam olakšava čuvanje pogleda i čuvanje stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti , neka posti , jer mu je to zaštita.“(Muttefekun alejhi)

U navedenom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetuje omladinu da oni koji su u prilici i stanju da žive u bračnom životu to svakako treba da učine. Brakom se čuvaju moral i razum , kao i cijela vjera. Bračna zajednica je prepreka nemoralu u svakom pogledu. Bračna zajednica donosi ljubav i samilost, razumijevanje i pomaganje. Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje da je bračni drug polovica vjere, a da se za preostalu polovicu treba sam pobrinuti!

Sve što smo pomenuli u vezi s razumijevanjem između prijatelja te načina izbora prijatelja još više važi i važnije je kod izbora bračnog druga. Naime, birajući bračnog druga mi sebi biramo osobu i za ovaj i budući svijet jer islamski brak ima za cilj zajednički boravak i život i na ovom i budućem svijetu!

Bračni odnosi su dvosmjerna ulica, te zahtijevaju i prava i dužnosti, a ako toga ne bi bilo onda bi brak bio tiranija, samovolja, izrabljivanje i iskorištavanje. Razumijevanje potreba, osjećaja i reakcija osoba do kojih nam je stalo donosi nam jačanje naših međusobnih veza. Brak je tako i vrsta obaveze spram drugih. Obavezivanje brakom  ne znače gubitak čovjekove ličnosti i slobode, već naprotiv to je upotreba čovjekove slobode u najboljem i najljepšem obliku.

Bračna komunikacija je jedan od najvažnijih imperativa braka. U svakom odnosu je najpreče znati slušati druge: njihove potrebe, želje, težnje, strahove. Ljudi danas nemaju vremena , a često ni želje da saslušaju jedni druge. Tako su rijetki oni parovi koji imaju potpuno povjerenje između sebe, koji mogu otvoreno i o svemu razgovarati. Neka nam uvijek na umu bude mudrost stvaranja dva uha, a jednog jezika! Kao da nam se poručuje da duplo više budemo spremni slušati nego govoriti.

Dobra bračna komunikacija podrazumijeva uključenost oba partnera. Brak u kojem postoji mnogo razilaženja,drugačijih stavova, nerazumijevanja, svađe i sl. je unaprijed osuđen na krah i neuspjeh. Važno je zapamtiti pravilo da gdje prestane bračna komunikacija – tu prestaje uskoro i brak.

  • Ljubav i poštovanje spram naših bračnih drugova podrazumijeva da ih prihvatimo takvim kakvi jesu, da cijenimmo njihove stavove, mišljenja, vrline pa čak i da se možemo nositi s njihovim mahanama. Bračni supružnici su partneri jedni drugima te ih se treba razumjeti u tom pogledu. Brak je izuzetno važna i ozbiljna institucija te se za njega treba adekvatno pripremati i omladinu o tome educirati.
  • Šeddad ibn Evs, r.a. je rekao:“ Oženite me, jer me Allahov Poslanik, s.a.v.s. posavjetovao da ne umrem neoženjen.“ ( Ibn Ebi Šejbe )

Izvor: POSLANIK, S.A.V.S., TE SAVJETUJE

Autor: Esmir M.Halilović

Za Akos.ba izdvojila i pripremila: Minela L.

 

Pet stvari koje sretne porodice rade drugačije

To što vaša djeca ne mogu da posmatraju idealnu porodicu ne znači da ne možete da radite na tome da ona to postane. Budite promjena koju želite da vidite, budite svjesni toga kako živite i podižete svoju djecu.

Srećne porodice rade stvari malo drugačije. One su srećnije zbog toga što žive planski i primjenjuju pozitivne navike koje unose prave vrijednosti u živote svoje djece. To ne znači da je sve savršeno, ali njihove navike čine razliku i dobro nadmašuje loše.

Naravno, ne može svaka porodica da bude srećna sve vrijeme, ali sa nekoliko malih savjeta koji će vam pomoći, možete to biti veći dio vremena. Evo pet stvari koje srećne porodice čine drugacije:

Srećne porodice imaju porodične tradicije

Riječ „zauzet“ djeluje da je nova prenaglašena riječ u današnje vrijeme. Svi su tako zauzeti zadacima i aktivnostima da su porodice srećne ako provedu nekoliko sati nedjeljno zajedno.

Zato, više nego ikad, važno je odvojiti vrijeme za zajedničko vrijeme svake nedjelje, svakog mjeseca, na odmorima da biste stvorili uspomene i porodičnu tradiciju, prenosi CDM

Na primjer, to može biti jednostavno i lako kao što je porodični doručak nedjeljom ujutru, igranje u petak uveče, šetnja vikendom, posjeta familiji van grada jednom mjesečno, dekoracija za Božić, isprobavanje porodičnog recepta…

Srećne porodice daju

Nema ničeg boljeg od davanja onima kojima je potrebno. Možda će vama biti potrebna pomoć s vremena na vrijeme, zato je potrebno da se i vi nađete drugima kada je neophodno. Važno je da dajate često i dozvolite djeci da i oni lično daju.

Davanje samo pojačava pozitivan gest. Ujedinjuje porodicu dok u isto vrijeme uči djecu dobrim djelima za druge i dijeljenju. Postoji toliko različitih stvari koje možete uraditi:

  • učestvovati u šetnji/trčanju/džogiranju koja doprinosi humanitarnim organizacijama ili grupi koja je pogođena bolešću ili ometenošću.
  • volontersko sađenje cvijeća
  • učestvovanje u dijeljenju hrane
  • davanje stvari koje vam više nisu potrebne
  • doniranje odjeće koja nije nošena ili je premala.

Srećne porodice praktikuju mir, ljubaznost i saosjećanje

Da, istina je. Braća i sestre se nekad svađaju, a to je nekako normalno. Međutim, velike eksplozije mogu biti spriječene kada praktikujete unutrašnji mir. Planski praktikujte ljubaznost i saosjećanje u situacijama koje bi inače proizvele bijes i nemir.

Napravite porodično pravilo da samo ljubazne, pozitivne riječi mogu biti izgovarane u razgovorima. Kada se bijes javi, učite djecu kako da duboko udahnu da bi se riješili negativnih emocija.

 

Najbolji način da ih naučite tome jeste da to bude i vaša navika.

Srećne porodice su duhovne i religiozne

Konstantno učenje djece o životu i Bogu će ih spremiti za veliki uspjeh i sreću u životu. Bez sumnje, to je pokretačka sila u svemiru koja stvara i teče svime. Važno je učiti djecu tome. Čak i ako kasnije tokom života oni odluče da vjeruju u nešto drugo.

To kod djece izaziva dobrobit. Dobrobit stvara srećniju i zdraviju porodicu i život. Da biste ovo uradili na efektan način, praktikujte i vi to svakoga dana i budite primjer, učite svoju djecu detaljima.

Srećne porodice su srećnije i manje brinu

Veliki broj porodica propušta jednostavne radosti u životu, jer imaju previše drugih stvari oko kojih brinu. Srećne porodice se ne stresiraju, već planiraju i rade.

Kada dođe do nepoželjnih situacija, one se sa njima suočavaju brzo i smireno. Ne dozvoljavaju malim stvarima da se pretvore u velike i osjećaju zahvalnost za ljepotu i ljubav u svom životu.

Srećne porodice mogu biti zauzete školom, poslom, hobijima i dodatnim aktivnostima, ali iz života izvlače najviše što mogu. Srećne porodice brzo potisnu problem. Kada se pojavi veliki problem, oni ga rješavaju efektivno i razgovaraju o svojim osjećanjima. Oni dijele svoje brige na smireniji način da bi pomogli cijeloj porodici da se lakše nosi s tim.

Hayat

 

Ovaj ajet će vam pomoći da pobijedite tugu i očaj

  • Da li vas mnoštvo problema tjera u depresiju?
  • Da li vas brinu crne misli o budućnosti?
  • Da li vas muče prošlost i grijesi koje ste počinili?
  • Osjećate li da ste daleko od Allaha i da se izlaz ni ne nazire?

Ne brinite, niste jedini. Mnogi se ljudi tako osjećaju, posebno danas u vremenu teških smutnji, ekonomske nestabilnosti i opće nesigurnosti. Crne vijesti nam dolaze sa svih strana, a teška iskušenja pogađaju nas i naše porodice. I vjernici su ljudi. Imaju svoje probleme, brige, obuzimaju ih tuga i bol. Međutim, oni imaju oslonac, utočište i sklonište u vremenima teškim.

Izlaz je blizu, samo je potrebno znati od Koga ga tražiti.

Govoreći iz ličnog iskustva, jedan ajet mi je posebno pomagao u teškim stanjima, kad se činilo da nade nema i kad Me je šejtan zaplašivao svim i svačim.

Radi se o prelijepom ajetu, koji nas upoznaje s našim Gospodarom: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Kur'an, sura Ez-Zumer, 53.)

Sam poziv kojim ajet počinje: „O robovi Moji“, je tema o kojoj se može puno reći. Zar ne osjetimo kako se Allah, dž.š., ovim riječima upravo obraća nama, kao da nam poručuje da nismo zaboravljeni? Čovječe, nisi sam, ti si drago stvorenje jedinom Bogu.

Allah, dž.š., nas ne naziva sam robovima, već Njegovim robovima. To je još veća počast. Kad nam neko blizak ili drag kaže: „Ti si moj najbolji prijatelj/ica“, bude nam drago.  A kako se  trebamo osjetiti kada nas Allah, dž.š., nazove Njegovima? Samo to je dovoljno da nas ohrabri i vrati nadu u bolje sutra.

Čovječe, ti si bitan Allahu, dž.š., ti si Njegov rob. Njegov, bolan. On te je stvorio i o tebi se brine cijeli tvoj život. On ti je dao dušu, tijelo, brižne roditelje, pamet, prijatelje, posao, brak, djecu. Pa zar ne vidiš da se cijeli tvoj život brine o tebi?

Allah, dž.š., u ovom ajetu posebno doziva ljude koji su učinili mnogo grijeha, koji su zaboravili na Stvoritelja. Ulijeva im nadu da ne gube nadu u Njegovu milost.

 

Nikad nije kasno, o čovječe. Svaki novi momenat je prilika da budeš bolji, da se promijeniš, da se pokaješ i vratiš Allahu, dž.š. Ne dopusti da te šejtan zaplašuje i govori ti kako za tebe nema spasa, kako stanje neće biti bolje i da izlaza nema. Ne vjeruj šejtanovim lažima, već Allahovim riječima: „Ne gubite nadu u Allahovu milost!“

Slijedeći dio ajet posebno dira u srce: „Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti!“ Zastanite malo i osjetite ljepotu ovih riječi, punih optimizma, punih nade. Osjetite kako naprosto očaj i tuga nestaju kao snijeg kad se izloži sunčevim zrakama.

„Ipak ima nade za mene, ipak nisam zaboravljen, ipak sam nekome bitan, ipak sam Allahu, dž.š., bitan!“, o tome trebate razmišljati dok čitate ove riječi.

 „Moji grijesi nisu veći od Allahove milosti, i ma koliko da sam daleko, nikad nije kasno da se Allahu vratim! On me čeka i raduje se mom povratku!“, osjetite kako se u vama rađa nova želja i kako prosto žudite da padnete na sedždu. Koprena grijeha i zlih djela se uklanja s srca, a sva šejtanova zastrašivanja gube snagu, dok živite s riječima ovog ajeta.

Allah, dž.š., na kraju ajeta podsjeća ljude da On mnogo oprašta i da je milostiv. Allah, dž.š., nije kao neki ljudi koji vas zbog jedne greške zaborave i prekinu sve veze. Allah, dž.š., vas i pored griješenja opskrbljuje i pomaže, prelazi preko propusta i odaziva se vašim dovama. To nam treba biti motiv da se više za Njega vežemo nego za ljude, da shvatimo da nam je jedino On zaštitnik i pomagač i da nema situacije iz koje nam Allah, dž.š., ne može dati izlaz.

Divno je to opisao jedan pobožnjak iz prošlih generacija: ”Allahu moj, Ti znaš da je od svih ljudi moja majka najmilostivija prema meni, a ja znam da si Ti milostiviji prema meni od moje majke. Moja majka meni ne želi propast i kaznu, pa kako da mi Ti želiš propast i kaznu, a Ti si od milostivih Najmilostiviji.” 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

 

Naučimo naše kćerke da ne moraju biti lijepe. Naučimo ih da budu smjele i odvažne

Djevojčice odrastaju okružene proturiječnim porukama. Mediji im govore da treba da budu mršave i lijepe, ali da nije prihvatljivo biti ponosan na svoj izgled.
Kada je u pitanju inteligencija, od njih se očekuje da budu pametne i uspješne u školi, ali da paze da ne djeluju prepametne.

Do tinejdžerskog uzrasta, djevojčice po pravilu imaju manje samopouzdanja od dječaka. Veća je vjerovatnoća da će imati nizak nivo samouvjerenosti, da će pridavati veći značaj svom izgledu i smatrati da su manje sposobne od svojih drugara dječaka.

Srećom, postoje provjerene strategije koje možete koristiti da podignete samouvjerenu djevojčicu koja sebe stavlja na prvo mjesto i vjeruje u svoje vlastite snage.

Evo kako da to učinite:

1. Pokažite joj kako izgleda jaka, nezavisna žena:

Budite joj uzor.
Dajte joj do znanja da cijenite i vrednujete svoje vlastite talente.
Iskoristite svaku priliku da pohvalite druge žene, naglasite da je dobra ideja da žena ima svoj život izvan odnosa sa partnerom.
Razvijte svoja interesovanja, zauzmite se za sebe i pokažite joj da su žene savršeno sposobne da upravljaju svojim životom.
Govorite pozitivno o svom tijelu, i nikada ne govorite loše o izgledu druge žene.

2. Ohrabrite je da postavlja sebi visoke ciljeve:

Ako naučite svoju kćerku od ranog uzrasta da su muškarci i žene jednako sposobni i da mogu uspjeti u bilo kojoj profesiji koju izaberu, veće su šanse da će ona razviti širok spektar interesovanja i da će odabrati karijeru prema onome što voli da radi i da neće ograničiti svoje izbore na tradicionalno ženske poslove.

3. Ohrabrite je da učestvuje u raznovrsnim aktivnostim:

Pomozite svojoj kćerki da razvije intelektualne, društvene i sportske vještine.
Ako pokaže interes za neku aktivnost – čak i ako se to smatra nečim što rade dječaci – dozvolite joj da pokuša.
Timski hobiji su odličan način da djevojčice steknu prijatelje i da nauče kako da grade zdrave odnose.

4. Uvijek ozbiljno shvatajte njene bojazni:

Ako vam se kćerka obrati sa nekim problemom, nemojte joj reći da “ne bude blesava” ili da “pretjeruje”.
Vaša uloga kao roditelja je da joj obezbijedite siguran prostor u kojem može da razgovara sa vama o svemu što se dešava u njenom životu.
Naučite je da ima pravo da bude saslušana.
To će izgraditi njeno samopouzdanje zato što će naučiti da su njene brige i osjećanja važna, i da zaslužuje pomoć kada joj je potrebna.
Slušanje bez osuđivanja će takođe doprinijeti pozitivnom odnosu između vas dvije, što će uspostaviti temelje za čvrstu povezanost u godinama koje dolaze.

5. Pohvalite njena postignuća:

Zvuči očigledno, ali dječaci i djevojčice jednako imaju koristi od kontinuirane pohvale i ohrabrenja.
Međutim, kod djevojčica postoji dodatna komplikacija.
Od veoma ranog uzrasta, djevojčice uče da je njihov izgled važniji od njihovih vještina ili njihovog karaktera.
Da biste se borili protiv ove poruke, postarajte se da joj čestitate na njenim akademskim i sportskim uspjesima.
Kada se ljubazno ponaša prema drugima, reci te joj koliko ste ponosni na njen dobar karakter.

Za većinu nas, odnosi sa ljudima igraju ključnu ulogu u našim životima. Nema ništa loše u tome da se zaljubite, da želite biti dio kruga prijatelja i pomagati drugim ljudima.
Međutim, od djevojčica i žena se često očekuje da budu emotivni i fizički njegovatelji samo zbog toga što su ženskog roda. Od njih se očekuje da drugim ljudima ispunjavaju želje i podstiče ih se da udovoljavaju drugima, a ne da vode brigu o sebi. U nekim slučajevima, mogu biti prisiljene da svoje karijere i interesovanja stave u drugi plan. Zbog toga mogu postati neispunjene, depresivne i pune gorčine. Učite svoje kćerke kako izgleda zdravo prijateljstvo i veza, i recite joj da ima pravo da kaže  “ne” bilo kome, čak i partneru ili prijatelju.

Ne postoji lakši način – da biste odgojili samouvjerenu kćerku, potrebno je mnogo ljubavi i truda. Moraćete joj vlastitim primjerom pokazati šta je zdravo ponašanje i mnogo razgovarati o tome šta znači biti jaka žena u današnjem društvu. Ponekad vam se može činiti da gubite bitku protiv poruka koje vaša kćerka dobija iz medija, škole, od prijatelja, pa čak i od nekih članova porodice. Međutim, kada se ona kao odrasla osoba osvrne na svoje djetinjstvo, biće vam zahvalna što ste joj pomogli da izgradi zdrav identitet koji ne zavisi od odobravanja drugih ljudi.
Izvor: Powerfulmind.co

 

Ne želim gubiti vrijeme uzalud

danas ću biti produktivan, imam dosta obaveza… sve ću to danas završiti.
A onda počne dan i odvede te na razne strane. Na kraju dana shvatiš da pola stvari nisi stigao uraditi i da je vrijeme brzo proletjelo. Bude ti žao.

“Kada bih barem bio produktivniji! Kada bih barem više učio! Kada bih barem prestao odugovlačiti i odlagati obaveze.”

Da li je tako i sa životom? Da li ćemo za njim žaliti?

Zbog toga, dragi čitaoče, pišem ovaj tekst kao podsjetnik i sebi i tebi.
Naš život je vremenski određen, on teče i mi ga ne možemo zaustaviti, ali zato se možemo potruditi da ga iskoristimo na najbolje mogući način.

Možemo biti društveno korisni, pa kada nas više na ovom svijetu ne bude da nas ljudi spominju po dobru.
Već danas odredi svoje ciljeve u životu i teži da ih ostvaris. Ako svaki dan provodiš samo prelistavajući društvene mreže, gledajući filmove i serije ili ispijajući kahve po lokalima, šta ćes od toga pamtiti kad prođe 5 godina?
Obrazuj se, zaposli se, sudjeluj u humanitarnim projektima, popravi svoje ponašanje, budi društveno koristan… a bježi od dangubljenja i šupljih priča.

Znaj da si ti jedinstveno biće u  čitavoj historiji i da se neko identičan tebi nikad neće pojaviti na Zemlji. Zato se potrudi da ostaviš što bolji trag.

Kako bolje iskoristiti dan?

  1. Napravi planer svojih obaveza. Za početak to može biti na sedmičnom nivou. Mnogo je bitno da zapišeš ono što želiš. Sve što se ne isplanira i ne zapiše ostaje samo pusta želja.
    Napiši svoje obaveze, a pored njih kvadratić, na kraju dana popuni kvadratiće sa + ili -, zavisno kako si obavio te poslove. A na kraju sedmice analiziraj planer i vidi koliko si bio produktivan. Vjeruj, ti + će te motivisati iz sedmice u sedmicu bit ćeš  mnogo bolji. Nemaš šta izgubiti, taj planer napravi na običnom listu papira, u nekoj svesci ili u rokovniku.
  2. Ne odlaži svoje obaveze. Obaveze su važne i ako ih ne obavljaš, nagomilati će se i pretvoriti u oblak tjeskobe iznad tvoje glave.

Ako primoravaš sebe i govoriš da nešto moraš da uradiš, to možete da izazove otpor. Nikada ne govori ni sebi  ni drugima da se nešto mora uraditi, jer će obaveza zvučati mnogo teže.

Za Akos.ba piše: Medina Šušnjević

Muhaseba – samoobračun

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Govoreći o samoobračunu ili muhasebi, Imam Maverdi ju je ovako definirao: “Muhaseba znači da čovjek svake noći analizira svoja djela koja je uradio u toku dana, pa ako ta analiza pokaže da je cijelog dana radio pohvalna i dobra djela, onda treba nastaviti i truditi se da mu svaki dan bude takav. A ako se pokaže da je činio loša djela i upadao u grijehe, onda se treba potruditi da ih popravi ukoliko je u mogućnosti, a ako nije, onda treba nakon lošeg uraditi dobro djelo i ono će ga izbrisati, te donijeti odluku da u danima koji dolaze neće činiti loša djela.”
O ti koji tvrdiš da vjeruješ u Allaha, da li si ikada u samoći preispitivao sebe i analizirao ono što si govorio i radio? Jesi li ikada brojao svoja loša djela kao što prebrojavaš dobra djela koja učiniš? Da li si ikada razmišljao o svojoj pokornosti Allahu i iskrenosti u ibadetu? Ako si to činio, sigurno si došao do zaključka da su mnoga tvoja dobra djela učinjena radi toga da se pokažeš pred ljudima, da se čuje za tebe, da stekneš ugled i naklonost ljudi, a ne Allahovo zadovoljstvo. To je stvar koja se dešava mnogim vjernicima, ali ako nakon toga nisi korio svoju dušu zbog licemjernog odnosa prema Allahu, onda si u teškoj poziciji. Jer, kako ćeš se sutra sresti sa Allahom i kako misliš zaslužiti Njegovu milost, kad si natovaren grijesima i dobrim djelim koja nisu urađena u ime Allaha?

Kur’an podstiče na samoobračun
Uzvišeni je objavio: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici. (El-Hašr, 18.-19.).  Komentirajući ovaj ajet, šejh Abdurahman es-Sa’di rekao je: “Ovaj ajet je jasan dokaz o potrebi muhasebe i samoobračuna.”
Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “Preispitujte sami sebe prije nego budete ispitivani, nastojte biti iskreni u djelima prije nego dođe Dan kada će se zahtijevati iskrenost, vagajte svoja djela prije nego vam ih budu vagali. To će vam olakšati obračun na Sudnjem danu.”
A Hasan Basri je govorio: “Najlakši obračun na Sudnjem danu imat će oni ljudi koji su u ime Allaha vršili samoobračun na dunjaluku. Zastajali su pred svojim težnjama i odlukama prije nego bi ih pretvorili u djela, pa ako bi vidjeli da se radi o dobrim djelima, onda bi ih, nakon što bi očistili svoj nijet, uradili, a ukoliko bi vidjeli da se radi o hrđavim djelima ne bi ih činili.  A najteži obračun na Sudnjem danu imat će onaj čovjek koji nije vodio računa o svojim djelima niti je vršio samoobračun, pa kada dođe Sudnji dan on će dobiti knjigu svojih djela, i zajedno sa onima koji su bili kao i on, uzviknuti: “Teško nama!” – govorit će – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” (El-Kehf, 49.).  
Uistinu je pravo stradalništvo da čovjek bude nemaran prema ovoj stvari i da liči na ljude koji su zaboravili na Allaha i predali se svojim strastima, pa su učinili da i Allah njih zaboravi i da ih ostavi u njihovom nemaru kako bi zaslužili bolnu kaznu.

Važnost samoobračuna
Kur’an odgaja vjernike i postavlja se između njih i onoga što će ih odvesti u propast, ukoliko slijede njegove upute. Tako je Allah, dž.š., u Kur’anu pohvalio pokorne vjernike i one koji vrše samoobračun, strahujući od Njegove kazne, objavivši: Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiću. (El-Mu’minun, 57.-61.). Aiša, r.a., je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju 60. ajeta spomenute sure: i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, rekavši: “Allahov Poslaniče, da li se to odnosi na one koji su pili alkohol i krali?” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ne, kćeri Es-Siddikova, već se to odnosi na one koji su postili, klanjali i sadaku dijelili, ali su strahovali da li će im njihova dobra djela biti primljena kod Allaha. To su oni koji su žurili da čine dobra djela.”
Ibn Kudame El-Makdisi je u svom djelu Minhadž el-kasidin, o muhasebi kazao sljedeće: “Čovječe, znaj da nemaš većeg nepijatelja od vlastite duše koja se nalazi u tvom tijelu. Ona je u svojoj osnovi sklona zlu i grijehu, a tebi je naređeno da je čistiš i ispravljaš i da je izvučeš iz okova i ropstva strasti u slobodu ibadeta i pokornosti samo Allahu. Ako je zapostaviš i ne budeš o njoj vodio računa, ona će ti postati neposlušna i kasnije ćeš teško uspostaviti kontrolu nad njom, a ako budeš vodio računa o njoj i stalno je korio za propuste, nadat je se da će ona postati smirena duša.”
Komentirajući ajet: I kunem se dušom koja samu sebe kori, Hasan Basri je rekao: “Nećeš sresti iskrenog vjernika, a da stalno ne kori svoju dušu. Samo nevjernik ide kroz život, a da nikada ne kori sebe zbog svojih grijeha.”
Spominjući način na koji vrši samoobračun, Ibrahim ibn Mihran je rekao: “Zamislio sam sebe u Džennetu kako jedem džennetske plodove i pijem sa njegovih rijeka i izvora, a zatim sam zamislio sebe u Džehennemu, kako jedem njegove gorke plodove i pijem rastopljeni mijed, okovan u vatrenim lancima, pa sam pitao svoju dušu: ‘Šta želiš od ovo dvoje?’ I kao da sam čuo odgovor: ‘Želim se vratiti na dunjaluk da radim dobra djela.’ Rekao sam joj: “Pa, ti si još uvijek na dunjaluku, zato radi dobra djela kako bi Džennet nastanila.”
Prenosi se da je Ibn Muallim vršio samoobračun kad je navršio 60 godina pa je izračunao da to, pretvoreno u dane, iznosi dvadeset i jednu hiljadu i petsto dana. Onda je gorko zaplakao i rekao: “Teško meni! Ako u svakom danu budem učinio samo po jedan grijeh to znači da sam učinio dvadeset i jednu hiljadu i petsto grijeha, a šta ako sam u svakom danu učinio po dvadeset hiljada grijeha!”
Imam Ahmed je zabilježio mudrost koja se veže za Davuda, a.s., i njegovu porodicu, a u kojoj stoji: “Pametan je onaj čovjek koji svoje vrijeme podijeli na četiri dijela: vrijeme koje će provoditi u munadžatima (otvorenim i skrenim razgovorima) sa svojim Gospodarom, vrijeme koje će provoditi u samoobračunu, vrijeme koji će provoditi sa svojim prijateljima koji će ga na lijep način posavjetovati i podsjetiti na njegove mahane i propuste, i vrijeme u kojem će se, svojim imanom, ispriječiti između želja duše i dunjalučkih strasti i slasti, ne dozvoljavajući joj da upadne u ono što je zabranjeno.”
Vehb ibn Munebbih prenosi predaju u kojoj se spominje da je jedan pobožni čovjek postio sedamdeset godina i jedanput je u dovi molio Allaha za svoju potrebu, ali mu dova nije uslišana. Onda se obratio svojoj duši, rekavši: “Zbog tebe sam ovako iskušan! Da u tebi ima hajra, moja dova bi bila uslišana.” Tada mu je sišao melek i rekao: “Ovaj trenutak u kojem si korio svoju dušu, vrijedniji je od tvog ibadeta sedamdeset godina, i znaj da ti je Allah uslišao dovu.”
Prenosi se od Ibn Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je naveo primjer pravog puta, koji s obje strane ima zidove na kojima su vrata sa zastorima. Na početku puta stoji glasnik koji govori vjernicima: “Ustrajte na pravom putu  i ne skrećite lijevo-desno! A kad god neko od njih pokuša otvoriti vrata na zidu, drugi glasnik govori: “Teško tebi! Ne otvaraj ta vrata, jer ako ih otvoriš stradat ćeš!” Zatim je objasnio šta to znači, rekavši: “Pravi put je islam, vrata u zidu su Allahove zabrane, a zid simbolizira Allahove granice, glasnik na početku puta je Kur’an, a drugi glasnik je Allahov opominjač u srcu svakog vjernika koji mu ne da da skrene s pravog puta.” (Sahih et-tergib vet-terhib). Vjernik je na dunjaluku poput zarobljenika koji nastoji da skine okove sa sebe, i neće biti siguran sve dok se ne sretne sa Allahom, dž.š., a On sa njim zadovoljan.

Istinski vjernik je u svojim očima malen
Prve generacije su žurile sa dobrim djelima i nastojali su da se približe Allahu i Njegovoj milosti kroz samoobračun, a zatim su strahovali hoće li im Allah primiti djela. Nikada se nisu obmanjivali svojim dobrim djelima, već su bili ponizni u ime Allaha i u vlastitim očima su bili maleni i bezvrijedni. Ibn Ebi Mulejke je rekao: “Zapamtio sam tirdeset ashaba koji su se bojali sebi licemjerstva i niko od njih nije tvrdio da mu je vjerovanje ravno vjerovanju meleka Džibrila i Mikaila.”
Ebu Bekr, r.a., je dugo plakao i govorio: “Poželim da sam stablo voćke s kojeg jedu ljudi i ptice i koje se na kraju posječe.” A Omer, r.a., je učio suru Et-Tur, pa kada je došao do sedmog ajeta: Kazna Gospodara tvoga sigurno će se desiti, toliko je plakao da se od toga razbolio. Znao je ostajati po nekoliko dana u svojoj kući vršeći samoobračun i plačući. Kad mu je Ibn Abbas, hvaleći ga, rekao: “Allah ti je dao pa si predvodio muslimane i osvojio mnoge zemlje šireći Allahovu vjeru”, Omer, r.a., mu je odgovorio: “Volio bih da se spasim, pa makar prošao bez nagrade i bez kazne.” Također se prenosi da je Omer, r.a., govorio Huzejfi, r.a.: “Ti si ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je on otkrio imena munafika. Tako ti Allaha, primjećuješ li kod mene ijedan znak licemjerstva i munafikluka?”
Osman, r.a., bi često stajao pored groblja i plakao toliko da bi mu se brada natopila suzama. Govorio je: “Kada bih bio između Dženneta i Džehennema, a ja ne bih znao hoću li u Džennet ili Džehennem, poželio bih da budem prašina dok se ne presudi koja od ova dva mjesta ću nastaniti.”
Alija, r.a., je također bio od onih ashaba koji su mnogo plakali i vršili samoobračun. Prenosi se da se najviše bojao dvije stvari: duge nade i slijeđenja strasti. Govorio je: “Što se tiče duge nade, ona čovjeka odvraća od razmišljanja o ahiretu, a slijeđenje strasti odvraća i udaljava od Istine.”
Imam Ahmed bilježi predaju od Katade da je on rekao: “Rekao je Isa, a.s., svojim učenicima: “Pitajte me, jer ja sam mehkog srca i neznatan u svojim očima.” Imam Ahmed također bilježi predaju od Abdullaha el-Ensarija u kojoj stoji: “Kada bi Davud, a.s., došao među Izraelćane, očima je tražio najprezreniju i najsiromašniju skupinu, pa bi im se pridružio i rekao: ‘Moj Allahu, siromah sjedi među siromasima’.” Prenosi se da su poznatog učenjaka Sufjana es-Sevrija na samrti posjetili Ebul-Ešheb  i Hamad ibn Seleme, pa mu je Hamad rekao: “Zar nije došao trenutak da si siguran od onoga od čega si strahovao i da ideš ka onome čemu si se cijeli život nadao?” Odgovorio je: “Čovječe, zar smatraš da će se ljudi poput mene spasiti Vatre?” “Da, tako mi Allaha”,  odgovorio je Hamad.”
Fudajl ibn Ijad je jedne prilike uzeo za ruku Sufjana ibn Ujejnu i rekao mu: “Ako misliš da je na Zemlji ostalo još ljudi koji su gori od mene i od tebe, onda je ružno to što misliš.”
A Mejmun ibn Mihran je govorio: “Čovjek neće biti istinski bogobojazan sve dok, prilikom samobračuna, prema sebi ne bude sumnjičav više nego prema svome ortaku u poslu.”

Vrste muhasebe
Postoje dvije vrste muhasebe: prije i poslije djela. Muhaseba prije djela znači da čovjek zastane kod prve želje i težnje da nešto uradi i da ne žuri sa djelom dok mu ne bude jasno da li je bolje to djelo uraditi ili ostaviti.
Ovo je vrlo važna stvar koja utječe na iskrenost u djelu. Bez prethodne muhasebe i samopropitivanja može se desiti da se djelo uradi bez iskrenosti, a onda od njega nema koristi. Zatim, kada se odluči da uradi neko djelo, vjernik mora vidjeti da li je  u mogućnosti da to učini ili nije, ako nije ostavit će ga, da ne bi uzalud trošio vrijeme. A ukoliko je u mogućnosti da ga uradi, opet će zastati i razmisliti je li činjenje tog djela bolje od njegovog ostavljanja, pa ako se ispostavi da jeste onda će ga učiniti.
Ova vrsta muhasebe čuva vjernika od velikog i malog širka, ali također i od skrivenog širka.
Druga vrsta muhasebe je nakon učinjenog djela. Ona se sastoji od tri dijela: prvi dio se odnosi na samoobračun u pogledu pokornosti Allahu, tj. da li u toj pokornosti i izvršavanju naredbi ima propusta, kao što je nedostatak skrušenosti u namazu, kvarenje posta određenim grijesima poput ogovaranja, obezvređivanje hadža, bespotrebnim raspravama u toku hadžskih obreda i sl. Drugo, samoobračun zbog djela koje je bilo preče ostaviti nego učiniti, kao što je primjer čovjeka koji klanja noćni namaz, pa prespava sabah koji je fard i sl. Treće, muhaseba u pogledu dozvoljenih stvari, da li su ta djela urađena u ime Allaha ili radi neke dunjalučke koristi.

Kako vršiti samoobračun?
Osim propitivanja i analiziranja riječi i djela, te korenja duše za propuste i pogreške, prve generacije muslimana su pribjegavale i ‘kažnjavanju’ svojih duša zbog propusta koje su napravili. A to je podrazumijevalo da vjernik privoli svoju dušu na stalnu pokornost i popravljanje nedostataka. Naravno, samokažnjavanje mora biti na način koji je primjeren islamu.  
Naprimjer, Omer, r.a., je, kada mu je prošla ikindija u džematu, ‘kaznio’ sebe time što je kao sadaku udijelio posjed koji je vrijedio sto hiljada dirhema, a njegov sin Abdullah je, ukoliko ne bi klanjao namaz u džematu, kažnjavao sebe tako što bi cijelu noć proveo u ibadetu. Jedanput je zakasnio klanjati akšam, pa je dao osloboditi dva roba, iako namasko vrijeme nije bilo prošlo.  
Sljedeći hadis također upućuje na jedan od načina samoobračuna. Naime, Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja noćni namaz sa deset ajeta neće se smatrati nemarnim, ko klanja noćni namaz sa sto ajeta bit će upisan u pobožne, a ko klanja noćni namaz sa hiljadu ajeta bit će upisan u one koji Allaha mnogo veličaju.” (Ebu Davud). Prenosi se da je Ummu Rebia, r.a., sažalijevala svoga sina koji je noću dugo plakao i zoru dočekivao u ibadetu, pa mu je govorila: “Sine, jesi li to ubio nekoga pa toliko plačeš?” “Jesam majko”, odgovorio je. Upitala je: “Reci mi sine ko je taj, pa da tražim od njegove porodice da ti oprosti, jer, tako mi Allaha, kada bi vidjeli kako plačeš i koliko se kaješ zbog toga, sigurno bi ti oprostili.” Odgvorio je: “Majko, to je moja duša.” A koliko je majka pravovjernih, Aiša, r.a., posvećivala pažnje svojoj duši i samoobračunu, svjedoči i ova predaja. Prenosi se od Kasima ibn Muhameda da je rekao: “Jednog dana sam posjetio tetku Aišu, r.a., i zatekao sam je da klanja duha-namaz. U toku namaza učila je ajet: Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u gonju nas sačuvao i stalno ga plačući ponavljala. Ja sam onda izašao na tržnicu i obavio svoje poslove. Kad sam se vratio zatekao sam je u istom stanju, kako plače i ponavlja isti ajet i upućuje dove Allahu.”

Ko zapostavi samoobračun sam sebe odvodi u propast

Zapostavljanje samoobračuna, vjernika dovodi u situaciju da se utopi u moru strasti, poput nevjernika koji u svom sljepilu smatraju da će dobiti sve što požele i koriste svaku priliku da bi uživali u dunjaluku bez zahvalnosti Allahu i bez samoobračuna. Jer, oni nisu očekivali da će račun polagati. (En-Nebe’, 27.). Kada čovjek spozna suštinu života i svjestan je da će kabur nastaniti, onda osjeti poniznost prema Allahu, i ne obmanjuje se svojim dobrim djelima ma koliko krupna bila, niti potcjenjuje bilo koji svoj grijeh, ma koliko bio neznatan.  
Ibn Mes’ud je govorio: “Vi idete kroz život čiji noći i dani brzo prolaze, vaše vrijeme je određeno, vaša djela zapisana, a smrt će doći iznenada. Ko posije dobro nadat je se da će požnjeti ono što je želio, a onaj ko posije zlo, požnjet će samo kajanje.”
Muhaseba proizilazi iz razmišljanja o Allahovim riječima, Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio – poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. (Ali-Imran, 30.). Zatim iz vjerovanja u ahiret i obračun pred Allahom, dž.š., kada svi ljudi budu prisutni na jednom mjestu, kao što stoji u Kur’anu: I bojte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti. (El-Bekare, 281.). Ona proizilazi iz vjernikove vjere u cilj zbog kojeg je stvoren i svijesti da život nije igra i zabava i da će čovjek biti pitan za svoj život na Sudnjem danu. U tom smislu su kur’anske riječi: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.).
Zato, čovječe, vrši samoobračun i preispituj samog sebe! Razmišljaj o odlasku sa ovog svijeta i iskoristi slobodno vrijeme za teške trenutke koji dolaze. Prije nego što nešto učiniš razmisli dobro šta će biti upisano u knjigu tvojih djela, dobro ili loše djelo.

PIŠE: MUHAMED NASIRUDIN EL-UVEJD
Saff br. 290.

 

 
Subscribe to this RSS feed