Islam i nauka

Dr. Keith Moore: „Nema sumnje da je Kur'an Božija Riječ!“

Profesor Keith L. Moore je najpoznatiji svjetski naučnik anatomije i embriologije, i autor knjige ”Razvoj čovjeka” koja je prevedena na osam jezika.

Ova knjiga je naučno djelo, izabrana od strane posebne komisije u Sjedinjenim Američkim Državama kao najbolja knjiga jednog autora.

Doktor Keith Moore je profesor anatomije i biologije (ćelije) na univerzitetu u Torontu, u Kanadi, koji je radio kao pomoćni dekan na medicinskom fakultetu. Osam godina je radio kao generalni direktor na odjelu anatomije. 1984. godine dobio je najbolju nagradu na polju anatomije, J. C. B. nagradu od Kanadskog udruženja anatomista. Radio je u mnogim svjetskim udruženjima, kao što su Američko i Kanadsko udruženje anatomista i koncil unije bioloških nauka.

Za vrijeme sedmog medicinskog kongresa održanog 1981. godine u Damamu u Saudijskoj Arabiji, profesor Moore je rekao: ”Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam pomogao u objašnjenju kur’anskih ajeta o razvoju čovjeka. Jasno mi je da su ti ajeti objavljeni Muhammedu od strane Boga, jer su približno sve ove informacije otkrivene stoljećima nakon vremena Muhammeda, što dokazuje da je on uistinu bio Božiji Poslanik.”

Na to su ga upitali: ”Da li to znači da vjerujete da je Kur’an Božija riječ?” Pa je odgovorio: ”Ne vidim nikakve poteškoće da to prihvatim.”

Za vrijeme jednog od kongresa, profesor Moore je izjavio: ”S obzirom na komplikovanost u fazama razvoja ljudskog zametka, zbog stalnih promjena u razvoju, predloženo je da se za novi način klasificiranja koriste termini iz Kur’ana i Sunneta (ono što je Muhammed, alehis-selam, govorio, radio ili odobrio). Predloženi sistem je jednostavan, univerzalan i poklapa se sa sadašnjim stavovima embriologije. Mnogobrojna izučavanja Kur’ana i Sunneta o ljudskoj klasifikaciji, u posljednje četiri godine, otkrila su da je iznenađujuća još od kada je registrovana, u sedmom stoljeću nove ere.

Iako je Aristotel, osnivač embriologije, u svojim izučavanjima kokošijeg jajeta u četvrtom stoljeću prije nove ere, otkrio da se pile razvija u fazama, s tim da nije dao nikakvo objašnjenje o tim fazama. Koliko saznajemo iz historije embriologije, malo toga je bilo poznato o fazama razvoja ljudskog zametka i klasifikacije do dvadesetog stoljeća. Dakle, Kur’anski opis razvoja ljudskog zametka ne može biti baziran na naučnim činjenicama iz sedmog stoljeća. Jedini razuman zaključak je: ”Ti opisi su objavljeni Muhammedu od Boga. On nije mogao da zna takvo nešto jer je bio nepismen i naučno neistreniran.”

U Kur’anu Allah govori o fazama razvoja ljudskog embriona: ”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom (alaqa) učinili, zatim od ugruška (alaqa) grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!” (El-Mu’minun; 12-14.)

Riječ alaqa (ugrušak) na arapskom jeziku ima tri značenja:
1. pijavica, 2. nešto obješeno i 3. komad mesa (grudica usirene krvi)
U poređenju pijavice sa embriom, u stanju ugruška, nalazimo veliku sličnost. Naime, embrio u ovoj fazi se hrani majčinom krvlju kao što se i pijavica hrani krvlju drugih.

Leeuwenhoek i Hamm su prvi naučnici koji su posmatrali ljudski spermatozoid mikroskopom, 1677. godine (više od 1000 godina nakon Muhammeda a.s). Oni su, greškom, smatrali da spermatozoid sadrži minijaturni oblik čovjeka koji se razvija nakon što se stavi u ženski spolni organ.

Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, gusti krvni sudovi. Napokon započinje faza ”’alaqa” ili ”zakvačka” o kojoj govori Kur’an.

Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih ćelija zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pijavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pijavica je jedno od sporednih značenja riječi ‘alaq!) Sve su to dokazi da je, stvarajući nas, Uzvišeni Allah, detaljnim proračunima krairao svaku fazu. Svi oni koji ovaj savršen plan ne doživljavaju kao Allahovo djelo, koji sva ta dešavanja obrazlažu slučajnostima i superiornim umijećima emrija, jednostavno su smiješni.

Izvor: „Zašto islam“ od Mirsada Crnalića

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

DNA na vrhovima prsta

DNA NA VRHOVIMA PRSTA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
S obzirom da je 21. stoljeće posebno ponosno svojim naučnim dostignućima, muslimanima je jako potrebna jedna detaljna analiza koja će objediniti sve ono šta je u Kur'anu rečeno što je vezano za nauku. Potrebno nam je da tražimo Allahove dokaze, ne oslanjajući se samo na puko vjerovanje, jer - u čemu bi se onda razlikovali od ostalih vjerovanja i mnoštva drugih religija? Kur'an je jedina sveta Knjiga (a to sasvim sigurno potvrđuje da je od Stvoritelja svjetova) koja nebrojeno puta upućuje čovjeka da traži Allahove dokaze. Njegova mudrost je neizmjerna, pa tako te iste dokaze možemo naći i u samom sebi, a o svemirskim prostranstvima ne treba ni trošiti riječi. Ako bi nas Allah ostavio da slijepo vjerujemo bez dokaza pa nas onda kaznio, to bi značilo da je Allah nepravedan, a tako nešto nije moguće. On je izvor milosti i pravde i svaki čovjek koji se samo malo potrudi naći će da je Allah Istina. Svaki Njegov dokaz učvršćuje naše vjerovanje i zato je potrebno da stalno tragamo i prenosimo naše znanje. Mnogi od nas kažu da vjeruju u Allaha, ali neizvršavanjem Njegovih naredbi dokazuju da nisu sigurni u Drugi svijet. Nekome ko je uvjeren u povratak Allahu je nezamislivo da recimo ne klanja namaz ili ne daje zekat i tako dalje. Upravo zato, potrebno nam je da stalno tražimo i prenosimo Allahove dokaze.
Konkretno, ovdje ćemo se pozabaviti o otisku prsta, tj. nauci koja proučava taj dio kriminalistike, daktiloskopiji. To je nauka koja je gotovo vrhunac ljudskog postignuća. Daktiloskopija se bavi proučavanjem linija na jagodici prsta u cilju dokazivanja identiteta određene osobe. Daktiloskopija je čovječanstvu donijela ogromnu korist, a najviše se koristi u kriminalistici. No to je manje-više svima poznato. Ono sto je mnogima nepoznato jeste način na koji Kur'an govori o tome.
Sama činjenica da je u svakog čovjeka otisak prsta različit, tj. da su različite njegove papilarne linije od svakog drugog čovjeka na planeti, upućuje nas na Inteligenciju, na stvaranje, na Mudrog i Svemoćnog. Kako ovakvo nešto moze biti slučajno? To mora biti kontrolirano, vrlo precizno, zapravo savršeno. Bez Vrhovne inteligencije ovo jednostavno ne bi bilo moguće jer je to potpuno nezamislivo.
Evo šta kaže Kur'an u vezi ovoga:
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Sura Smak svijeta, 3 i 4 ajet).
Pogledajte ovaj savršeni opis u Kur'anu. Zasto bi Kur'an od svih dijelova tijela i to baš kod opisa proživljenja čovjeka upotrijebio izraz "stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo"? U ljudskom tijelu postoji ogroman broj sastavnih dijelova, međutim Kur'an spominje baš te male, naizgled nebitne jagodice prstiju. I naravno da bi preciznost bila savršena, od svih ajeta upotrebljava jagodice prstiju baš kod proživljenja da bi čovjek znao da će se Allahu vratiti i da će svaki odgovarati sam za sebe, da Allah nikoga neće izostaviti, da će mu svi doći pojedinačno i da On dobro poznaje njegov identitet.
Dakle, vrhovi prsta su zapravo svojevrsna lična karta svakog čovjeka na planeti. Milijarde i milijarde raznolikih linija na samo jednom centimetru prostora.Ovo je nevjerovatno i pokazuje moć koju posjeduje Allah. Zapitajte se sada nakon ovoga kolika je glupost tvrditi da je to slučajno?
Dakle, DNA je u svakog čovjeka različit. Preko otiska prsta se može utvrditi o kojoj se individui radi. Treba naravno upozoriti na to da u vrijeme objave Kur'ana nauka nije dosegla niti blizu ovoga. Bilo je to primitivno društvo koje skoro nije ni poznavalo naučne discipline. Međutim, Allah je Kur'an poslao kao milost i pouku za svako vrijeme pa tako i naše.
Otkriće DNA je jedno od najvažnijih u historiji čovječanstva. DNA je osnova života jer sadrži genetički kod koji je osnova nasljednih svojstava svih živih bića. Fantastično je, da ako bismo pokušali zapisati informacije iz DNA, da bismo mogli sastaviti pravu biblioteku od oko 1000 knjiga od kojih bi svaka iznosila 500 stranica. Pogledajte ove nevjerovatne podatke i razmislite. Imate li hrabrosti reći da ovo nastaje samo od sebe, slučajno?
Pitanje je međutim koliko mi muslimani razmišljamo o ovim stvarima. Pitanje je koliko nas Kur'an i njegova čuda dirnu u srce. Prečesto nam se dešava da čitamo Kur'an samo mehanički, bez razmišljanja.
Vratimo se na otisak prsta. Allah nam je dakle pokazao pravo naučno čudo u ovome i nikako ne treba misliti da je ovo slučajno jer nam je Milostivi u Kur'anu dao još mnoštvo dokaza koji samo potvrđuju jedni druge. Sasvim je sigurno da će nas Allah na Sudnjem danu prozvati pojedinačno i da Mu nikakav problem neće predstavljati da stvori naše jagodice prsta još jednom.
Na kraju, još treba navesti 3 glavne karakteriskike otiska prsta:
1. Individualnost – ne postoje dva čovjeka na svijetu s identičnim otiscima papilarnih linija prstiju,
2. Trajnost – oblik papilarnih linija u čovjeka je trajan od rođenja do raspada kože, i
3. Stalnost – linije imaju stalan oblik koji nije nasljedan.
Eto tako nam Allah pokazuje svoje dokaze, ovaj put „u nama samima“ kao što to naš Stvoritelj navodi u jednom od svojih ajeta.

Piše: Semir Bašić

Je li Bosna imala alima?

U hedonizmu samoproglašavanja učenjacima i učenim ljudima, često uho pažljivog posmatrača primijeti antagonizam pseudo-teološke misli umišljene duše. Takav odnos je naveo mnoge čiste duše da nipodaštavaju ogromni doprinos kojeg su naši učenjaci ostvarili u prethodnom vremenskom periodu.

Subscribe to this RSS feed