Islamske teme

Ako je Allah na tvojoj strani, ko to može biti protiv tebe?

Priredio: Nedim Muhić

Ako je Allah na tvojoj strani, ko to može biti protiv tebe? A ako je On protiv tebe ko je sa tobom?

Ako si zadobio Allahovu ljubav, šta si izgubio? Ništa nisi izgubio. A ako si izgubio Allahovu ljubav, šta ti je ostalo? Ništa nemaš.

Rezultati, dobiti i prednosti koje dolaze zbog Allahove ljubavi su neizbrojive. Od njih su i to da ako te Allah voli On usadi ljubav prema tebi u srca drugih stvorenja. Ako te zavole ljudi to je onda neprocjenjiva dragocjenost.

Ako te Uzvišeni Allah voli On ti podari mudrost. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ”A kome je data mudrost dato mu je veliko dobro!” (El-Bekare, 269)

Uzvišeni Allah dadne mudrost vjerniku zbog njegove ustrajnosti (strpljenju) na Allahovoj odredbi. I to je jedna od koristi Allahove ljubavi.

Ako ti Allah podari mudrost podario ti je smiraj. Smirenost je stanje zadovoljstva, sreće, optimizma, snage i samopouzdanja. Kad imaš ovu smirenost, čak i ako sve izgubiš, opet si sretan. Ako izgubiš ovu smirenost, bit ćeš nesretan, pa kad bi sve drugo imao.

Čovjeku može biti dato mnogo imetka, zdravlja, snage, inteligencije, ali bez mudrosti. Tada je on najveći nesretnik. Zato je rečeno: ”Allah daje zdravlje, inteligenciju, imetak i ljepotu mnogim Svojim stvorenjima, ali apsolutni smiraj daje samo vjernicima.”

Od znakova Allahove ljubavi prema tebi je i da ti podari zadovoljstvo. Da budeš zadovoljan svojim stanjem, situacijom, platom, porodicom i djecom. Zadovoljstvo je jedan od uzroka sreće, a vjernik je zadovoljan.

 

Smiraj je jedan od najvećih razloga sreće kod čovjeka. Ona je jedan od rezultata Allahove ljubavi. Ako te Allah voli, to je nešto fascinantno da te voli Stvoritelj nebesa i Zemlje! Da te voli Onaj u čijoj ruci je tvoje zdravlje, tvoja porodica i tvoja djeca. Da te voli Onaj u čijoj ruci je tvoj život, smrt i opskrba.

Iz predavanja: Muhammed Ratib en-Nabulsi: ”Allahova ljubav prema tebi”, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=vHiyMGZIqp4

akos.ba

 

Komentar hadisa: tri puta majka, a zatim otac

Pažnja prema majci

”Čini dobro svojoj majci, zatim majci, zatim majci, zatim ocu pa bližem i bližem rodu” (1-448)

Porijeklo hadisa

Prenose ga Ahmed, Tirmizi i Ibn Madže od Muavije b. Hajdeta. Tirmizi kaže za ovaj hadis da je dobar – Hasen.

Povod nastanka

Prenosilac ovog hadisa Muavija b. Hajdeh kaže da je neki čovjek došao Poslaniku i pitao ga prema kome treba najviše usmjeriti svoju pažnju, a on je rekao: ”Prema majci.” Čovjek je ponovo pitao: ”A prema kome poslije majke”, a Poslanik je odgovorio isto drugi i treći put, pa tek četvrti rekao prema ocu i ostaloj rodbini po rodbinskoj bliskosti.

Biografija prenosioca

Puno ime ovoga prenosioca je Muavija b. Hajdete b. Muavija b. Kušejr b. Kab b. Rebia, b. Amir el-Kušejri. Živio je u Basri. Hadise je prenosio od Poslanika a od njega njegov sin Hakim i Urve b. Ruvejm. Umro je u Horasanu. (”Tehzib” 10:306)

Komentar

Pažnja prema roditeljima, a posebno prema majci u islamskom odgoju predstavlja vrhunac odgoja i lijepog ponašanja. Biti pažljiv prema roditeljima je vjerska dužnost i obaveza zbog koje čovjek može zaslužiti Božiju milost i džennet s jedne i Njegovu srdžbu i džehennem s druge strane. Allah subhanehu ve teala kaže:

”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive, ne reci im ni uh! I ne povikni na njih i obračaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra, 23)

Što se tiče prednosti majke u navedenom hadisu mislim da nema potrebe pojašnjavati.

Izvor: ”POVODI NASTANKA NEKIH HADISA”

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić

 

Ovo je prilika kada možete da ih “zarazite” knjigama: Čitajte sa djecom

Vremena za čitanje konačno imamo, ali ako vašim mališanima nedostaje motivacija, sjetite se da je ovo momenat kada možete da ih “zarazite” knjigama i razvijete im čitalačke navike.

Vesna Petrović, psiholog i psihoterapeut, kaže da je poželjno da uvedete čitanje kao porodični ritual i odredite da se on odigrava svakog dana u isto vrijeme, pišu novosti.

Vezani tekst: Kako da čitamo više?

– Najbolje je da to bude predvečer – preporučuje Petrovićeva. – Čitajte naglas knjigu po izboru vaše djece, a onda je dajte njima, da i oni vama pročitaju nekoliko redova ili, još bolje, stranica. Sve zavisi od uzrasta. Tako ćete biti sigurni da ste kvalitetno organizovali njihovo i svoje vrijeme, a usput ste djeci poslali zdravu poruku. Pustite ih da ona vama nametnu svoj ukus, a vi njima sugerišite nešto što mislite da bi moglo da im bude zabavno i korisno.

Vezani tekst: Hemingvejevi savjeti mladim piscima: Knjige koje morate čitati

Čitanje naglas je dobro jer se radnja knjige postavlja u središte diječje pažnje, kao izvor korisnog i uzbudljivog iskustva.

– Osim toga, proširuje se riječnik mališana i njihovo opće znanje, oni tako maštaju o ljudima, mjestima i situacijama koje nisu upoznali i doživjeli – tvrdi stručnjak.

 

Zašto se ljudi ne bi pozabavili sobom?

 

 

Rekao je Poslanik Muhammed s.a.w.s. : “Ko se ponizi radi Allaha, Allah će ga uzdignuti.”(Ibn Madže,Ahmed,Ebu Nuajm)

Izvori:n-um.com i minber.ba

Zašto ljudi ne bi kritikovali sebe? Kad bi znali koja je nagrada za to, svi bi se pozabavili sobom i tako bi nam se stanje popravilo. Jer, nezadovoljstvo sobom – i to samo radi Allaha – garancija je duhovnog uzdizanja.

Kritikujući sebe, u jednom trenutku se više može Allahu približiti nego bilo kojim drugim djelom. Imam Ahmed bilježi da je jedan Izraelćanin proveo 60 godina u ibadetu, moleći za neku svoju potrebu. Kad je ni nakon toliko vremena nije dobio, sam sebi je rekao:
“Tako mi Allaha,o nefsu moj,da u tebi ima ikakva dobra postigao bih ono što ti treba.” Zatim mu je u snu rečeno: “Jesi li vidio kako si u tome momentu kritikovao sebe? Taj moment je kod Allaha bolji od svih 60 godina tvoga ibadeta.”

Kad bi neko pohvalio Ibni Tejmiju, Allah mu se smilovao, on bi rekao: “Hvališ onoga koji svaki dan obnavlja šehadet.”

Hasan el Basri je rekao: “Kad bi grijesi zaudarali na neprijatan miris, niko pored mene ne bi mogao sjesti.”

Prenosi se da je hazreti Omer rekao: “Obračunajte se sa samim sobom prije nego što od vas bude zatraženo da položite račun.”

Govoreći o samoobračunu ili muhasebi, Imam Maverdi ju je ovako definirao: “Muhaseba znači da čovjek svake noći analizira svoja djela koja je uradio u toku dana, pa ako ta analiza pokaže da je cijelog dana radio pohvalna i dobra djela, onda treba nastaviti i truditi se da mu svaki dan bude takav.

A ako se pokaže da je činio loša djela i upadao u grijehe, onda se treba potruditi da ih popravi ukoliko je u mogućnosti, a ako nije, onda treba nakon lošeg uraditi dobro djelo i ono će ga izbrisati, te donijeti odluku da u danima koji dolaze neće činiti loša djela.”

O ti koji tvrdiš da vjeruješ u Allaha, da li si ikada u samoći preispitivao sebe i analizirao ono što si govorio i radio?

Jesi li ikada brojao svoja loša djela kao što prebrojavaš dobra djela koja učiniš?

Da li si ikada razmišljao o svojoj pokornosti Allahu i iskrenosti u ibadetu?

Ako si to činio, sigurno si došao do zaključka da su mnoga tvoja dobra djela učinjena radi toga da se pokažeš pred ljudima, da se čuje za tebe, da stekneš ugled i naklonost ljudi, a ne Allahovo zadovoljstvo.

Postoje dvije vrste muhasebe: prije i poslije djela. Muhaseba prije djela znači da čovjek zastane kod prve želje i težnje da nešto uradi i da ne žuri sa djelom dok mu ne bude jasno da li je bolje to djelo uraditi ili ostaviti.

Druga vrsta muhasebe je nakon učinjenog djela. Ona se sastoji od tri dijela: prvi dio se odnosi na samoobračun u pogledu pokornosti Allahu, tj. da li u toj pokornosti i izvršavanju naredbi ima propusta, kao što je nedostatak skrušenosti u namazu, kvarenje posta određenim grijesima poput ogovaranja, obezvređivanje hadža, bespotrebnim raspravama u toku hadžskih obreda i sl. Drugo, samoobračun zbog djela koje je bilo preče ostaviti nego učiniti, kao što je primjer čovjeka koji klanja noćni namaz, pa prespava sabah koji je fard i sl. Treće, muhaseba u pogledu dozvoljenih stvari, da li su ta djela urađena u ime Allaha ili radi neke dunjalučke koristi.

akos.ba
 

Hutba mostarskog muftije u Karađoz-begovoj džamiji

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana!

Svjedočimo da je samo On bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Njemu se utječemo od zla, od Njega pomoć i uputu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu ćemo se svi vratiti.

Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, Njegov pečatni Poslanik i miljenik, kojega je On poslao kao učitelja i milost svim svjetovima. Neka su spas i mir na njegovu časnu porodicu, vrle drugove ashabe. Njega Svevišnjega molimo da Svoj Blagoslov i Milost spusti na cijeli ljudski rod. Divan li je On Gospodar i Zaštitnik naš!

الرَّحْمَنُ . عَلَّمَ الْقُرْآنَ . خَلَقَ الإِنسَانَ . عَلَّمَهُ الْبَيَانَ . الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ بِحُسْبَانٍ . وَالنَّجْمُ وَالشَّجَرُ يَسْجُدَانِ . وَالسَّمَاء رَفَعَهَا وَوَضَعَ الْمِيزَانَ . أَلاَّ تَطْغَوْا فِي الْمِيزَانِ . وَأَقِيمُوا الْوَزْنَ بِالْقِسْطِ وَلا تُخْسِرُوا الْمِيزَانَ . وَالأَرْضَ وَضَعَهَا لِلْأَنَامِ . فِيهَا فَاكِهَةٌ وَالنَّخْلُ ذَاتُ الأَكْمَامِ . وَالْحَبُّ ذُو الْعَصْفِ وَالرَّيْحَانُ . فَبِأَيِّ آلاء رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ .

Svemilosni –er-Rahmānu –

Poučava Kur'anu!

On čovjeka stvori

i pouči ga da govori!

Sunce i Mjesec račun svoj imaju!

I zvijezde, i drveće, na sedždu padaju!

A nebo? Njega je podignuo i vagu uspostavio,

pa nemojte ni vi griješiti kad vagate,

i vagu pravo postavite, i na vagi zakidati nemojte!

A Zemlja – priredio ju je stvorenjima-

po njoj voće i palme sa grozdovima,

te zrnje s opnama i bilje s mirisima –

pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?! (Er-Rahmān, 1-13.)

Mjera, ravnoteža i harmonija odlike su Božijeg stvaranja na Zemlji i čitavome univerzumu. Ta ravnoteža isklad u Božijem stvaranju u svakome času i trenutku vidljivi su; u smjeni dana i noći,u smjeni godišnjih doba i klimatskih prlika. On Svevišnji uspostavio je najsavršeniji sklad uuniverzumu– kretanjem Sunca i Mjeseca osigurava se i održava  ravnoteža i harmonija života na Zemlji. Čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji dato je sve da može osigurati dostojanstven život na njoj. Dato mu je da plodove zemaljske zasijava, koji uz milost Božiju izniknu iz zemlje i s kišom koju On spušta s neba, rastu i bujaju i budu mu hrana svakovrsna.

Pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?!

Ali je i čovjek pozvan da stalno bdije nad osiguravanjem i čuvanjem harmonije i ravnoteže u svemu što mu je povjereno na upravljanje. Tu mjeru i harmoniju mora sačuvati unutar samoga sebe –čistom savješću i čvrstom budnom svijesti o Onome Koji mu je život udahnuo, Koji je Njegov Gospodar i Koji će ga Sebi ponovo vratiti. Mjeru i red u svom zemaljskom životu koji se odvija u interakciji s drugim ljudima i drugim Božijim stvorenjimaočuvaće dosljednim pridržavanjem i slijeđenjem uputa i propisa Njegovoga vjerozakona (Šerijata).

 

Draga braćo,

Svjedočimo li vremenu u kojem je čovjek kao Božiji povjerenik na Zemlji svojom opsjednutošću sobom i svojom ulogom u svim segmentima života narušio od Boga uspostavljenu harmoniju i sklad. Je li svojim neumjerenim pohodom na Prirodu, koji je motiviran pohlepom i gramzivošću, uništio šumska bogatsva, zagadio rijeke i jezera, zatrovao polja, brojne biljne i životinjske vrste istrijebio, presušio brojne izvore pitke vode...?

Svjedočimo li već duže vrijeme neobičnim klimatskim promjenama na zemlji, da skoro i nemamo četiri godišnja doba, da imamo ljeto i zimu koja nam se sve više približava ljetu...Svjedočimo šokantnim temperaturnim izmjenama u kratkim vremenskim intervalima. Bilježimo sve veći nivo zagađenosti zraka.

Bilježimo prenapućene gradove u kojima život postaje gotovo nepodnošljiv, a pustoš na selima, iseljavanje, odlaske. Gledamo zapuštena i neobrađena polja, njive u korov zarasle, voćke sasušene, nekalemljene...

Vidimo plodove raznih divljih ukusnih voćki i miomirisnih ljekovitih trava na obroncima naših planina, kako su neubrane i neosušene, i za lijeka raznoga nepripremljene. Gledamo to sve, pred našim je očima, i nismo marili. Zemaljski sklad i red smo narušavalisvojim nemarom, pohlepom i opsjednutošću sobom.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

I na kopnu i na moru vidljiv je nered zbog onoga što ljudske ruke pridonose, i tako im On daje da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rūm, 41.)

Je li se čovjek udaljio od drugoga čovjeka, svoga brata po zemaljskom porijeklu, ma ko on da bio?! Je li se povukao u svoj zatvoreni svijet, u kojemu ne traži utjehu ni razgovor s čovjekom, već s tehnikom i kućnim ljubimcem? Gledamo li da on sve više u šetnju izlazi s tehnikom i kućnim ljubimcem, a da se udaljava i od svoga doma, i porodice, i prijatelja, i zajednice? Na kraju udaljava se od same svoje suštine i klizi u nešto što nije njegovo prirodno stanje. Ide u svoju suprotnost. Postaje rob tehnike istvari. Zaokuplja ga samo to kakav je prema sebi i kako da sebi ugodi. Ni najmanje nije zaokupljen time kakav je prema drugima.

A čovjek je stvoren da robuje samo svome Stvoritelju, da ne bude rob stvarima i svojim strastima. Stvoren je da bude ovistan samo o Njemu, a neovisan od svega drugoga.

Realni život zamjenio je virtualnim svijetom. Beskrajna opsjednutost fudbalskom igrom postala je društvena norma i vrijednost.Virtualni svijet zabavegdje srcima i umovima mladih ljudi zavladaše neuki, primitivni i nemoralni karakteri, ostavi bolni trag i utjecaj na njihovu svijest, ponašanje i moral. Ispraznosti i površnosti na svakome koraku. Opći javni resursi od strane nesavjesnih ljudi u službi naroda nemarno i neplanski su usmjeravani.

Danas, u ovoj kušnji i nevolji koju imamo, bili bi sigurniji da su ti javni resursi usmjeravani u opremanje naših zdravstvenih ustanova, edukaciju ljekara, stvarnu nauku i naučno istraživanje. I da su usmjeravani u kapacitete Civilne zaštite koja prva reaguje u situacijama prirodnih nepogoda. Ali, nisu. 

 

Draga braćo,

Kušnja koronavirusa koju imamo pogađa sve, cijeli svijet i čitavo čovječanstvo. Niko nije pošteđen i izuzet od nje; ni bogati, ni siromašni, ni bijeli, ni crni, a niti žuti ljudi. Od nje strahuju i vladari kao i njihovi podanici, i šefovi i njihovi radnici.  Isto trpe i podnose muslimani, i kršćani, i jevreji, i oni koji slijede učenja neobjavljenih religija, ali i oni koji se ne deklarišu vjerujućim ljudima. Svi smo na istoj lađi. A upravo nam naš učitelj u vjeri, Poslanik a.s., u jednoj svojoj predaji pravi usporedbu ljudi koji drže do Allahovih granica (do mjere i ravnoteže) i onih koji to krše, s ljudima koje je sudbina zadesila da budu na brodu, pa jedna skupina svojim nemarnim ponašanjem, ako joj se pusti, može dovesti u pitanje sudbinu svih putnika na brodu, da svi stradaju. Drugaskupina svojim odlučnim stavom i ponašanjem zaustavljajući ovu prvu, može njih sve spasiti od propasti i potopa.

Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:

مَثَلُ القَائِمِ في حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فصارَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، وكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ تَرَكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا

Primjer onih koji u svojim djelima slijede Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi.

Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima  iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.” 

Vrijeme u kojem smo i koje je pred nama traži maksimalnu povećenost i ozbiljnost. Vrijeme je dragocjeno i kad smo u blagodati i kad smo u kušnji i u nevolji. Realni život ima svoje zakonitosti, on se ne može nadomjestiti i izmjestiti u virtualne tokove. Virtualni svijet dobar je onoliko koliko ga je moguće staviti u službu opće dobrobiti i ravnoteže, a da ne naruši zdravlje i harmoniju.

Neki ljudi u službi općeg interesa i dobra, poput onih u zdravstvenom sistemu, sistemu sigurnosti i policije, komunalne čistoće i brige, te u prodajno- trgovačkom sistemu zaslužuju da budu prepoznati i potpomognuti na svaki način. Ovo nije vrijeme velikih riječi, analiza i procjena, već djela i posvećenosti općem interesu spašavanja ljudskih života i zaštiti zdravlja ljudi. Plemenito je i veliko to djelo. Na ispitu smo. Neki će položiti. Valja prepoznati i u ovoj kušnji priliku da se čovjek moralno popravi.

وَإِذَا أَذَقْنَا النَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ

Kad damo ljudima da neku milost kušaju, oni u njoj likuju, a kad ih, zbog nečega što su sami prouzročili, pogodi kakava nevolja, odjednom u očaj padnu. (Er-Rūm, 36.)

Nadu u Allahovu milost ne smijemo gubiti. S vjerom u Boga i pouzdanjem u Njega, čineći dobročinstva gdje god smo u prilici i dosljedno izvršavajući  sve ono što nam nalaže struka, možemo se nadati izlasku iz ove kušnje.

 

 

Svemogući Allahu, molimo Te da nam udijeliš Svoju milost, pomogneš nas da sačuvamo zdravlje, opskrbiš nas iz Svoga obilja i nadahneš da istrajavamo u dobročinstvu.

Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu nakon što si nas uputio,  i daruj nam od Sebe milost! Ti si, uistinu, veliki darivatelj!

Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

 

Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, 3. april 2020. / 10. Šaban 1441. h. g.

Recept za ustajanje na sabah-namaz

Mladić sam od sedamnaest godina i prošlo je nešto više od godinu dana kako me je Uzvišeni Allah uputio na Pravi put. Od samog početka prakticiranja islamskih propisa imao sam problema sa ustajanjem na sabah-namaz. U početku se to odvijalo tako što bih pet dana ustajao, pa bih onda jedan dan prespavao i tako se ponavljalo iz dana u dan. Nikada nisam imao neki kontinuitet od mjesec dana u redovnom klanjanju sabaha, što mi je teško padalo, ali  sve se promijenilo poslije ovogodišnjeg ramazanskog bajrama kada oko sedam-osam dana, uz sav trud i muke koje sam uložio da se probudim, uopće nisam ustajao na sabah…

I onda sam samom sebi rekao da tome mora doći kraj. Ustao sam i zatražio oprost od Uzvišenog Allaha za sve grijehe koje sam počinio i odlučno sam u ime Allah rekao da neću činiti neke grijehe koje sam prije činio. I Allah mi je pomogao u tome. Od tog dana pa sve do danas prošla su više od dva mjeseca kako nisam propustio tj. prespavao nijedan sabah. Što se mene lično tiče, to je za mene veliki uspjeh.

Shvatio sam da su me moji grijesi sprečavali da ustajem na sabah i tako je sigurno i kod ostalih ljudi. Ako se čuvamo grijeha, onda nam nije potreban nikakav sat da bi nas probudio, jer će nas Allah probuditi. Dakle, pokajmo se za svoje grijehe, čvrsto odlučimo da ih više nećemo nikada činiti i ustrajmo u tome, i sasvim je sigurno da ćemo bez poteškoća moći izvršavati Allahove divne propise.

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.”  (El-Hašr, 19)

Molim Uzvišenog Allaha da nam oprosti naše grijehe i podari nam svako dobro na oba svijeta i zaštiti nas od džehennemskog ognja! Amin!

Brat Ahmed D.

 

Subscribe to this RSS feed