Islamske teme

Zašto stanovnici Dženneta ne spavaju?

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: ”Allahov Poslaniče, da li džennetlije spavaju?” Odgovorio je: ”Ne! Spavanje je ‘brat’ smrti, a stanovnici Dženneta ne umiru.” U drugoj verziji hadisa dolazi: ”Stanovnici Dženneta ne spavaju.” (Et-Taberani i El-Bejheki, šejh el-Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Uzvišeni Allah je objavio: ”On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti.” (El-En'am, 60.) To su stanja koja se dešavaju isključivo u životu na ovome svijetu, a što se tiče Dženneta, u njemu nema noći i dana, Sunca i Mjeseca, osim svjetlosti Gospodara svjetova. Jer je u Džennetu sve drugačije u odnosu na dunjaluk.

U Kur'anu dolazi: ”Oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti.” (Ed-Dehr, 13.)   

Ibn Tejmijje je rekao: ”U Džennetu će se jutro i veče raspoznavati na osnovu svjetla koje će se pojavljivati ispod Allahovog Arša.”

U Džennetu nema rada, nema zaduženja i aktivnosti koje čovjeka iscrpljuju toliko da mora spavati da bi se odmorio. Stanovnici Dženneta neće obolijevati ni od kakvih bolesti, za njih nema umora, niti tegobe, već užitak koji nikada ne prestaje, kao što dolazi u ajetu u kojem se spominju riječi džennetlija: “Hvaljen neka je Allah” – govorit će – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je – koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.” (Fatir, 35.) Na taj neprekidni užitak aludira i ajet: Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.” (Jasin, 55.-57.)

Džennetlije će raspoređivati i trošiti vrijeme po svojim željama i po vlastitom izboru. Oni će okupljati svoje porodice u palačama i džennetskim odajama, u kojima će biti prisutne njihove dunjalučke supruge, roditelji i djeca, a pridružit će im se i djedovi, nane i unučad u ambijentu potpune i čiste ljubavi i užitka.

Svemogući Allah je u Kur'anu objavio: “Njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti.” (Er-Ra'd, 22.-23.)

Zatim će razmjenjivati posjete sa rođacima i prijateljima u odajama iznad i ispod njih. Nakon toga, džennetlije će preusmjeriti svoju pažnju na obilazak nepreglednih džennetskih vrtova, bašči i voćnjaka na krilatim konjima, zaustavljajući se na rijekama od meda, mlijeka i vina, te na predivnim izvorima. Prenosi se od Burejde, r.a., da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, hoće li biti konja u Džennetu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ako te Allah uvede u Džennet, nećeš poželjeti posjetiti neko mjesto u Džennetu, a da te konj od crvenog rubina, koji ima dva krila, neće odnijeti do tog mjesta.” (Tirmizi)

Zatim će se vratiti svojim ženama koje ih čekaju sa neopisivom čežnjom, kako bi ih obradovali i podijelili sa njima radost i sreću u intimnoj atmosferi.

Nakon toga će džennetlije prirediti susret za svoje drage prijatelje za sofrom prepunom raznih jela i pića, provodeći vrijeme u razgovorima punim bratske ljubavi, veselja i sreće. Uzvišeni Allah je objavio: ”I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (El-Hidžr, 47.)

U toku razgovora oni će se sjetiti i dunjalučkog života, sretnih i gorkih trenutaka njegovih, i kako su se, zahvaljujući Allahovoj dobroti i milosti, spasili Džehennema i nastanili u vječnom Džennetu. U ajetu dolazi: ”I obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’ – govorit će – ‘pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi.'” (Et-Tur, 25.-28.)

Petkom na red dolaze džennetske tržnice ili pijace, gdje će se stanovnici Dženneta okupljati i međusobno upoznavati, a zatim uzimati iz tog neopisivog obilja sve ono što im duše požele.

Da ne spominjemo trenutke ponosa i časti prilikom susreta sa melekima, na šta aludira ajet: ”I meleki će im ulaziti na svaka vrata: ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”’ (Er-Ra'd, 23.-24.)

Dodajte tome i plemenitu, mladu i lijepu poslugu koja će biti posebno obučena za služenje stanovnicima Dženneta, koja će reagirati na svaki njihov mig i donositi im ono što požele.

Uzvišeni Allah je objavio: ”Služit će ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti.” (Ed-Dehr, 19.)

Zatim će se džennetlije spremiti za susret sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim plemenitim ashabima: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Alijom, Ebu Ubejdom, Halidom ibn Velidom, Musennom ibn Harisom i drugima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Najbliži meni na Sudnjem danu bit će onaj od vas koji bude najljepšeg ahlaka.” (Tirmizi) Ko bude poželio da se sretne sa ostalim Allahovim poslanicima, njegova želja i njegov zahtjev neće biti odbijeni, jer je Svevišnji Gospodar, rekao: ”U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete.” (El-Fussilet, 31.)

Vrhunac sreće stanovnika Dženneta povezan je sa viđenjem Milostivog Allaha. Ne postoji veća sreća, radost, počast i nagrada za stanovnike Dženneta od onog trenutka kad budu vidjeli Svevišnjeg Stvoritelja, Allaha, dž.š. Oni će od silne sreće zaboraviti na sve druge džennetske blagodati i užitke.

Pa, da li je onda ostalo vremena za spavanje? Zar da se u san zanesu, a da ostave nebrojene džennetske blagodati i užitke?! Ne, džennetlije neće obuzimati san niti će imati potrebu za spavanjem, jer oni iz stanja dunjalučke prolaznosti prelaze u stanje vječnosti, oni će nastaniti Džennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja, njegov krov je Prijesto Milostivog, njegova zemlja je mošus i šafran, i oni će izražavati svoje zadovoljstvo i zahvaljivati Allahu na svome stanju, kao što dolazi u ajetu: ”Molitva njihova bit će u njima: ‘Hvaljen neka si, Allahu!’, pozdrav njihov: ‘Mir vama!’, a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!”’ (Junus, 10.)

 

Ljubav prema domovini mora se praktično potvrditi

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Ljubav prema domovini je urođena ljudska osobina. Svaki čovjek je emotivno vezan za svoju domovinu, a posebno za mjesto svoga rođenja. Ljubav prema domovini je pohvalno svojstvo koje čovjeka podstiče da se uvjek vraća svom topraku, da ga ne zaboravi, da ga brani i čuva u ime Allaha.

Kada je Poslanik, s.a.v.s., napuštao Mekku, prilikom Hidžre u Medinu, okrenuo se i rekao: ”Meni nema ljepšeg i dražeg mjesta od tebe! Tako mi Allaha, da me moj narod nije protjerao, nikada te ne bih napustio niti bih nastanio drugo mjesto.” (Tirmizi, Ibn Hiban, Hakim)

A kada je nastanio Medinu učio je dovu u kojoj je govorio: ”Moj Allahu, omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku, i još više!” ( Buharija i Muslim )

Poslanik, s.a.v.s., kada bi pogledao u Uhud, govorio je: ”Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo.” (Mutefekun alejhi)

Imam Zehebi je, nabrajajući sve što je Poslanik, s.a.v.s., volio, rekao: ”Volio je Aišu, r.a., volio je njezinog babu Ebu Bekra, r.a., volio je Usamu ibn Zejda, r.a., volio je brdo Uhud i volio je svoju domovinu.”

Osim što je dovio za Medinu da im je Allah omili, Poslanik, s.a.v.s., proklinjao je one koji su ga protjerali iz Mekke, govoreći: ”Allahu moj, neka su prokleti Šejbe ibn Rebia, Utbe ibn Rebia, Umejje ibn Halef, jer su nas protjerali iz naše domovine u tuđu domovinu.”

Govoreći o ljubavi prema domovini, imam Gazali, rekao je: “Ljudi se vezuju za svoj toprak, za mjesto u kojem žive, čak i ako je to neplodna pustinja. Domoljublje je jednostavno priroda i ćud koja je povezana sa svakom ljudskom dušom. Ostanak i boravak u njoj za čovjeka predstavlja rahatluk, a napuštanje donosi tugu, brani je kada bude napadnuta, a srdi se ako je neko pokuša umanjiti.”

Jedan od dokaza vezanosti za toprak, za rodno mjesto i ljubavi prema njemu, jeste i to da, kada čovjek bude dugo odsutan iz svog mjesta, pa dođe neko ko je bio u tom mjesto, on se odmah raspituje i pažljivo sluša šta će mu ovaj kazati.

El-Ezreki bilježi predaju u svom djelu Ahbaru Mekka, da je Esil el-Gifari došao u Medinu iz Mekke, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., pitao u kakvom stanju je ostavio Mekku, a on je rekao: ”Ostavio sam je u takvom stanju da su se njene palme savile od roda, njena zemlja je urodila plodovima, njena dolina Batha je bijela i čista”, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., prekinuo, rekavši: ”Dosta je, ne pričaj više i ne rastužuj nas!”

Sličan primjer desio se i sa Musaom, a.s., koji je morao napustiti rodni Egipat da ga faraon ne bi ubio, ali je jedva čekao da se ponovo vrati u svoju domovinu.

U svom djelu Ahkamu-l-Kur’an, Ibnul-Arebi je rekao: ”Naši učenjaci su kazali da, kada je Musa, a.s., ispunio ugovoreni rok kod Šuajba, tražio je da se sa porodicom vrati u Egipat, jer ga je ljubav i nostalgija tjerala da se vrati u svoju domovinu. I nakon što je prošlo mnogo vremena, kada se naumio vratiti, rekao je: ”Možda su oni zaboravili potvoru koju su na mene iznijeli”, toliko je žudio da se vrati na svoju rodnu grudu.

Neki učenjaci su kazali: ”Ako želiš da saznaš kakav je neko čovjek, onda pogledaj koliko je vezan za svoju domovinu, koliko voli svoju braću i koliko žali za onim što mu je prošlo i promaklo u životu od dobrih djela.”

U Kur’anu se u nekim ajetima domovina upoređuje sa životom, kao što dolazi u ajetu: ”A da smo Mi njima naredili: ”Poubijajte se!” ili ”Iselite iz zavičaja svoga”, – malo ko od njih bi to učinio.” (En-Nisa, 66.) Dakle, ovdje se želi reći da je čovjeku teško napustiti domovinu i rastati se od nje, kao što mu se teško rastati od života.

Ljubav prema domovini je urođena ljudska osobina

Ljubav prema domovini mora se pokazati i potvrditi u praktičnom životu i ona podrazumijeva čuvanje općih i univerzalin prava svih ljudi i otklanjanje svih smetnji i prepreka na putu napretka i prosperiteta države i njezinih građana.

A nipošto i nikako ne znači rigidni nacionalizam i fanatizam koji dijeli stanovnike jedne države po nacionalnoj i etničkoj pripadnosti i koji, u ime tog nacionalizma, sije smutnju i nered u državi.

Ahmed i Ibn Madže bilježe predaju od žene koja se zvala Fesila, a koja je rekla da je njezin otac pitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, da li je fanatizam to što čovjek voli pripadnike svoga naroda?” Posalnik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Ne, fanatizam je da čovjek bude saučesnik i pomagač u zulumu i nepravdi koju čini pripadnik njegovog naroda.”

Obaveza je graditi ambijent koji će odgovarati svim stanovnicima i svim građanima države. Nije dovoljno biti dobar samo za sebe i svoj narod, već i drugima činiti dobro, jer smo svi odgovorni za životni prostor na kojem živimo i harmoniju u njemu. Mi muslimani smo najpreći da činimo dobro, da gradimo povjerenje, da svojim ponašanjem potvrdimo uzvišene principe naše vjere islama.

No, isto tako, ljubav prema domovini potvrđuje se i spremnošću da se ona brani od svih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, koji pokušaju ugroziti njen suverenitet, integritet, cjelovitost i slobodu. Nažalost, naša država Bosna i Hercegovina je ugrožena i ona traži srca koja će je istinski voljeti, koja će biti jedinstvena u njenoj odbrani, a nema jedinstva bez istinske vjere u Allaha, a nema iskrene vjere bez ljubavi i jedinstva među muslimanima. Kada se to postigne onda je to garancija da će ta čista vjernička srca znati čuvati i na ispravan način afirmisati svoj nacionalni identitet i svoju državu.

Živ narod, ponosan narod, osvješćen narod, ne prihvata porobljavanje ni poniženje, i uvijek je spreman i odlučan da brani slobodu i suverenitet svoje države. Nema sumnje da smo mi Bošnjaci upravo takav narod. I to je ono na šta neprijatelji Bosne i Hercegovini moraju računati. Jer, Bosna je zemlja koju mi volimo i koja nas voli.

 

Istigfar – javna tajna rješenja svih problema

Na jednom sijelu prisutni su raspravljali o razlozima suše, neplodne godine i žalili se na blagodati, koje su ima date, a od kojih nemaju nikakve koristi. Među njima je bio jedan, koji se trudio nadglasati ostale, i ukazati im kako je izlaz iz svake teške situacije i rješenje u obraćanju Allahu.

Za Akos.ba piše: Hidajeta Mahalbašić

Jedan od prisutnih i duboko razočaranih, koji smatra da su vjera i ovozemni život odvojivi, se javi i reče: “Ako je tako, hajde daj mi ajet u Kur'anu, koji kaže kako se nositi sa sušom i neplodnom zemljom!” Ovaj bi iznenđen takvim pitanjem, a još više spoznajom da čovjek, kojeg smatraše vjernikom, takvo pitanje postavi.
Našavši se u čudu ne znade mu dati odgovor i sijelo se završi sa apsolutno netačnim zaključkom: „Mora se čovjek boriti, raditi i napatiti da bi imao kruha jesti, jer nemaš ti ništa od vjere na ovom svijetu.“

Ne'uzu billah! Da Allah oprosti ušima, koje su ovakvim razgovorima prisustvovale, ustima koja su ovakave riječi izgovarale i srcima koja su ovakvom shvaćanju naklonjena!
Međutim, sasvim nam je jasno iz istinitog govora Prvaka, s.a.v.s., koji nikada nije slagao, da se u Kur'anu nalazi rješenje za svaku životnu situaciju i odgovor na svako pitanje: „U njemu (Kur'anu) je ono što je bilo, ono što će biti i ono što se sada dešava.“

Tako, putujući kroz Kur'an, otkrivamo da je baš istigfar (traženje oprosta za grijehe) tajna mnogih uspjeha (na dunjaluku) i rješenje raznih životnih iskušenja, koja ljudi često doživljavaju kao problem.
Često ljudi pogrešno misle da traženje oprosta (istigfar) treba činiti samo kada znamo koji smo grijeh počinili. Međutim, istigfar je neophodan kao stalni vid ibadeta, upravo zato što mnogih grijeha uopšte nismo svjesni.
Iz ovih ajeta vidimo da je istigfar put do mnogih ni'meta, kao što je jasno i da su grijesi prepreka istih.

U narednim ajetima nam Milostivi govori o pet različitih blagodati koje su posljedica istigfara: „I rekao sam: Tražite oprosta od svoga Gospodara (istigfar), jer On silno prašta:
1. On će k vama slati nebo izobilno,
2. pomoći vas imecima,
3. i sinovima,
4. bašče vam dati,
5. I izobilje riječno“ (Nuh,10-12)

Kao što je u osnovi boje prozirnost, u osnovi svakog zvuka tišina, u osnovi svake stvari prostor, tako je u osnovi Allahovog odnosa prema nama – je davanje.
Allah nam uskraćuje samo zarad opomene, radi našeg osvješćivanja, a i to je posljedica Njegove milosti i ljubavi. Allah želi da nam dadne, a kada nam ne dadne onda je to alarm da smo u opasnosti i da sami sebe svojim rukama u propast vodimo.

Kao posljedicu vaše poniznosti i svijesti o tome da ste grješni robovi koji su u neprestanoj potrebi oprosta i milosti svoga Gospodara On će vam dati sljedeće ni'mete:

1. On će k vama slati nebo izobilno: i nebo će vam biti naklonjeno. Sve što se s nebesa spušta prema vama će krenuti. Jer, izobilno znači bremenito vodom, koje obilno kišu lije. Pošto nije spomenut oblak, nego nebo onda je otvoreno razumijevanje i da će se spustiti i druge blagodati mimo same ove materijalne vode. Kao što se npr. spušta spoznaja i razumijevanje nadahnućem i Uputom.

2. Pomoći će vas imecima: Neimaština, oskudica u materijalnim blagodatima jasan su alarm da je istigfar hitan. Neki koji su uzeli za redovno da primjenjuju tabletu istigfar za izlaz iz dugova, nestašice ili potrebe za nečim materijalnim uvjerili su se da, vrlo brzo, nakon proučenih 70 ili više puta istigfara, pokažu se vrata izlaza, ili jednostavno dođe to čemu su put zakrčili grijesi.
Poslanik, s.a.v.s., je dnevno učio više od 70x istigfar, iako je znao da su mu svi grijesi oprošteni. Allah dž.š., oprašta svome robu koji čini istigfar sve dok ima grijeha, a kada ostane bez grijeha onda mu se istigfar broji u dobrovoljni ibadet koji je štit od budućih nesreća ( ili što bi se reklo ‘životno osiguranje’)

 

3. I sinovima: Ako ne možeš imati djece, ili ako ih nemaš uči istigfar, traži oprost!

4. Bašče vam dati: Pored povećanja imetka, učenje istigfara uzrokuje i poslovni uspjeh. Bašče predstavljaju mjesto rada i uspjeh u radu. Znači, ako tražiš posao, znaš, vješt/a si, možeš i želiš da radiš, a nemaš priliku, onda istigfar čini stalno.
Istigfar od osjećaja nezahvalnosti na bilo čemu. Vrata rada se zatvaraju onima koji ne znaju biti zahvalni na blagodatima osim jela i pića. Znači istigfarom tragaj za višim i vrjednijim ni'metima, koji se dobijaju, i bivaj zahvalan na svemu čime si darovan.
Samim tim, neka tvoja želja za zaposlenjem ne bude radi materijalne zarade i nafake, jer smo maločas vidjeli šta je prepreka materijalnom, nego nek’ bude radi koristi i služenja zajednici radi Allaha, a na Njemu je da ti dadne adekvatnu plaću.

5. I izobilje riječno: Osim uspjeha u sjetvama, poslovima i radu vašem daće vam stalno napajanje i oplodnju vašeg truda. Znači sva vaša djela će biti plodonosna, vodom zalivena, rijekama protkana i uspješna. Ako budete ustrajavali u istigfaru.

Opći oblik istigfara je „Estagfirullah ve etubu ilejhi!

„Estagfirullah tubtu ilellah, nehejtu kalbii amma sivallah!“ je duži oblik istigfara. „Allahumme ente rabbii la ilahe illa ente. Halaktenii ve ene ‘abduke ve ene ‘ala ‘ahdike ve ve'adike mesteta'atu euzu bike min šerri ma sana'atu ve ebu u leke bini'metike ‘alejje ve ebu u bi zenbii fagfir li, la jagfiruz zunube ille ente. – ovo je sejjudu-l istigfar – Prvak istigfara“.

Uči stalno istigfar, pa će te Allah opskrbiti.
Istigfar od misli i i govora koji u sebi nosi značenje da imanje djece zavisi od tebe, a ne od Allaha.
Istigfar i od prevelike ljubavi za nerođenim djetetom zbog koje prijeti opasnost smanjenoj ljubavi prema mužu… Samim tim, poruka ovoga je i da je istigfar put i do sklapanja braka.
Ako ne možeš da se udaš, ili oženiš istigfar ustrajno uči. Istigfar od misli da je brak zavisan od bilo čega drugog osim od Allahove volje.

Umili se svome Gospodaru neprestanim istigfarom i vidjećeš kako brzo i kako lahko i jednostavno On može otvoriti vrata za brak, iako prema „tvojoj odredbi“ nije bilo zamislivo tako!

akos.ba

 

Inat je izvor svakog zla zato ga se kloni

Svjesni smo da nas ujedinjuju samo određenje tragedije, koje izgleda služe da nam pokažu da smo jedni drugima važni i potrebni. Bilo da se radi o kolektivnoj ili individualnoj nesreći grupe ili pojedinca naše reakcije postaju munjevite i činimo sve da se osobi ili grupi olakša određna nedaća. Međutim, da li nam je uvijek potreban neki okidač da bi popravili naše međusobne odnose koji su iz nekog razloga došli u krizu?

Inat izvor zla

Najčešće imamo priliku vidjeti inat u odnosima između muškarca i žene kada uslijed neke neželjene životne situacije neko od njih postaje „taoc inata“. Uslijed takve situacije dolazi do zahlađenja odnosa i prestanka komuniciranja koje izaziva svakako veliku tegobu, što je i cilj šejtana koji na sve načine pokušava čovjeku pokvariti hairli planove. Naravno, nekada je potrebno vrijeme da bi se stvari vratile na početak, međutim da nema inata i isticanja svoga ponosa nesuglasice i životne nedaće koje su sasvim normalne i očekivane lakše bi se podnosile. Posebno je porazna činjenica da nismo spremni na kompromis i pored priznavanja greške, te da sučeljavanje sa greškama ne postigne ciljani efekt. Zanemarujemo i to da produbljivanjem loših odnosa činimo višestruko zlo, a sve zbog inata i ponosa koji znaju ostaviti veoma dubok trag. Koliko je težak rastanak i gubitak voljene osobe  izazvan dunjalučkim nesuglasicama govori nam i hadis koji se prenosi od Alije b. Ebu Talib:

„Rastanak od voljenih teže je iskušenje od smrti. (Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu)“

Upravo neka nam ovaj hadis bude polazište u jačanju i obnavljanju naših međusobnih odnosa, jer ako je rastanak i narušavanje teže od iznenadne smrti veoma je važno paziti na međusobne odnose. Ukoliko su oni već narušeni iz bilo kojeg razloga naša je dužnost odbaciti inat kao jednu veoma lošu pojavu u međuljudskim odnosima, a umjesto njega korisnije nam je zalagati se za kompromis i biti spreman/a pružiti šansu, a sve u svrhu nekog većeg cilja.

Lijepa riječ, izvinjene i spremnost na novi početak

Koliko je važno govoriti lijepe riječi i pokazati izvinjenje prema nekom,  a posebno prema bliskim osobama govori nam i Uzvišeni Allah:

Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur'an – Bakare, 263)

Cijeniti tuđi trud u prevazilaženju smetnji unutar međuljudskih odnosa osobina je iskrenih i blagih vjernika i vjernica. Ipak, uslijed zanesenosti šejtanskim došaptavanjem nismo svjesni tuđeg zalaganja. Spremnost na novi početak i jačanje odnosa mora biti naš prioritet ma koliko nam se činilo da je situacija bezazlena, a odnos ugrožen. Praštanje i pružanje šanse je još jedan dokaz ljepote islama, zato cijenimo spremnost druge strane da uprkos svemu smogne snage i prizna pogrešku. Možda upravo takav gest učini neki odnos jačim i boljim nego ikada.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica

 

Sedam halal načina kako povećati bogatstvo

Enes, radijallahu ‘anhu, prenosi: „Ko god želi da mu se poveća opskrba i da dugo živi, neka održava rodbinske veze.“ (Buhari, Muslim)

1. Moli Gospodara za oprost – Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; on će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“ Kur’an, Nuh, 10-12.

2. Održavaj rodbinske veze – Enes, radijallahu ‘anhu, prenosi: „Ko god želi da mu se poveća opskrba i da dugo živi, neka održava rodbinske veze.“ (Buhari, Muslim)

3. Bavi se halal poslom – Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u Kur’anu: „Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.“ Kur’an, El-Bekare, 276.

4. Pozajmi imetak Allahu – Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?“ (Kur’an, Bekare, 245.) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god ispuni neku potrebu svoga brata, Allah će upotpuniti njegove potrebe“.

5. Udjeljuj sadaku Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao: “Udjeljujte sinovi Ademovi, ja ću vam iz Obilja Svoga dati.” (Buhari i Muslim) Također, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Bogatstvo se zbog sadake ne smanjuje“. (Tirmizi)

6. Budi bogobojazan – Allah, subhanehu ve te’ala, u Kur’anu kaže: „A ko se Allaha boji, On će mu izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada“. (Kur’an, Et-Talak, 1-2.)

7. Dovi Allahu – Sjeti se da često doviš dove poput: „Gospodaru, daj nam dobro na dunjaluku i na Ahiretu i zaštiti nas od Vatre džehennemske“.

Prevela: Amina Mujela-Botić – minber.ba

 

Porodica je naša luka spasa i tvrđava spokojstva

Zbog vlastitih propusta ili grešaka, zapostavljajući svoju  porodicu, možemo biti kažnjeni još na ovom svijetu. A teška je to i bolna kazna kada čovjek ostane lišen ljubavi, poštovanja i podrške od svog bračnog druga. Duboka je to bol i praznina kada čovjeka zaborave njegova djeca, unučad, braća i sestre.

Gorko je iskustvo i iskušenje  kada čovjeku okrenu leđa rođaci i rodbina, a on, nekada voljen i štićen u porodičnom gnijezdu, ostane usamljen i prepušten sam sebi.  Istovremeno, ma koliko volio svoje najbliže, sa njima bezbrižno živio i radovao se,  vjernik nikada ne zaboravlja Allahove riječi.

Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.( Et-Tegabun 16)

Svima nama je, bez razlike i izuzetka, potrebna porodica. U djetinjstvu porodica ulijeva ljubav i samopouzdanje,  a u zrelom dobu pruža utjehu i podršku. Niko, pa čak ni Božiji poslanici nisu mogli sami prebroditi životne izazove i prepreke. Osjećali su zebnju od starosti bez porodice i vlastitog potomstva.

Zekerijja a.s. u svojim dovama skrušeno je molio: – Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog. Jakub a.s. oslijepio je  od tuge za sinom Jusufom a.s.  Ibrahim a.s. u dovama je molio za opskrbu i zaštitu svojoj  supruzi Hadžeri  i sinu  Ismailu a.s.,  a bez  pomoći brata Haruna a.s., Musa a.s., se nije mogao suprotstaviti faraonovom zlu i tiraniji.

S obzirom na to, dužni smo s vremena na vrijeme podsjećati  sebe i druge da je  porodica naša luka spasa i tvrđava spokojstva. Nema te karijere niti profita koji može nadomjestiti sigurnost i toplinu obiteljskog doma. Nema blistavijeg ordenja od odgovornog i uspješnog očinstva i majčinstva. Ako sačuvamo svoju porodicu, uz Božiju pomoć, nadoknadit ćemo sve ostalo što propustimo i zakasnimo učiniti. Ako pokidamo porodične veze i poremetimo familijarne odnose, ništa nam ne može nadoknaditi propušteno i povratiti izgubljeno.

Iskustvo nas isto tako  uči,  da se svim trajnim životnim  vrijednostima  prvo naučimo u svojim porodicama, pa tek onda u školama i na fakultetima. Poštovanje koje danas pokazujemo prema starijima, prvo smo naučili u svojoj kući poštujući  roditelje.

Moralne vrline poput solidarnosti i darežljivosti bez kojih ne može opstojati ni jedno društvo, također, nosimo iz svojih porodica. Roditelji su nas prvi naučili da je lijepo i pohvalno dijeliti dobro  sa braćom i sestrama, a da je ružno i sebično željeti uspjeh i dobro samo sebi.

Naša porodica danas izložena je brojnim iskušenjima. Značajno smo skratili vrijeme u kojem prelazimo prostorne udaljenosti, ali sve manje imamo vremena jedni za druge. Unaprijedili smo sredstva komuniciranja, ipak, nedostaje iskrenih razgovora, međusobnog razumijevanja i povjerenja. Mnogi od nas žive bolje od naših roditelja, a istovremeno smo nezadovoljniji i nezahvalniji od njih. Mislimo da smo zauvijek usrećili svoje potomstvo obezbjedivši mu materijalnu egzistenciju, a možda nikada nismo pokušali istinski razumjeti svog supružnika, osluhnuti unutrašnji svijet našeg djeteta, prepoznati uzdah i zabrinutost svojih roditelja.

Poslanik a.s. upućuje nas na međugeneracijsko razumijevanje.  Savjetuje nas da pokažemo poseban senzibilitet prema djeci i omladini, a da  prema starima, našim očevima i majkama, dedama i nanama iskažemo zasluženo poštovanje.

 

Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema mladima i ko ne iskazuje poštovanje prema našim starijima, poručuje Poslanik Muhammed a.s.  (hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

Zato, danas, kada govorimo o važnosti porodice i porodičnih vrijednosti preispitajmo svoju spremnost da našu porodicu ojačamo ličnim primjerom dobrih roditelja, blage i samilosne djece, braće i sestara  koji se međusobno vole, pomažu i savjetuju. Jesmo li spremni kao roditelji i članovi porodice preuzeti svoj dio odgovornosti i  priznati sopstvene greške i propuste?!

Roditelji su prečesto zauzeti svojim poslovnim obavezama, tako da su djeca prisiljena provoditi svoje vrijeme s drugima. S obzirom da niko našoj djeci ne može  pokloniti ljubav  i odgoj kao što su to u stanju savjesni i odgovorni roditelji, dobro vodimo računa kome u našoj odsutnosti povjeravamo brigu za našu djecu.

Posebno smo dužni bdjeti nad zdravljem naše djece. Zabrinjavaju nas pojave epidemija i oboljenja malodobne djece koje su posljedica nedovoljne brige roditelja za njihovu pravovremenu medicinsku zaštitu i liječenje. Odgovorni roditelji, za dobrobit vlastite djece, slijede i primjenjuju stručne i preventivne savjete ljekara.  Istovremeno, tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih ugroženo je zbog pretjerane upotrebe savremene tehnologije.  U veoma ranoj fazi života, već u predškolskoj dobi neki roditelji omogućavaju i dopuštaju djeci da koriste mobitele, tablete i drugu tehnologiju.  Čak kad takve loše navike ugrožavaju zdravlje djece,  i ostavljaju posljedice na njihov psihički i emocionalni razvoj; rijetko pronalazimo načina da takve navike odlučno ispravimo i promijenimo.

Upozorimo i podučimo našu omladinu na negativne posljedice neograničenog pristupa savremenoj tehnologiji. Smanjena tjelesna aktivnost, razni deformiteti zbog predugog sjedenja, izloženost nasilju i pornografiji, te virtualno zlostavljanje samo su neke posljedice sa kojima se djeca i mladi suočavaju u virtuelnom svijetu. Našu omladinu treba podsjetiti da je savremena tehnologija sredstvo koje treba služiti čovjeku, a ne opsesija o kojoj će ovisiti  žrtvujući većinu slobodnog vremena i aktivnosti.

Objasnimo im da nije lijepo i moralno sve što  im se tamo nudi.  Kao što moramo insistirati na neprekidnom ponavljanju i vježbanju kako bismo djeci pomogli da nauče matematiku i pravopis, jednako tako nesmijemo dopustiti ni preskakanje „domaćih zadataka“ iz morala i etike. Naša djeca  brzo će zaboraviti moralne pouke  ako svi mi u  svakodnevnom životu te lekcije ne budemo praktično živjeli i primjenjivali.

Nije dovoljno samo kritikovati i konstatovati nedostatke i mahane kod svoga potomstva. Svaka negativna posljedica koja se manifestira na površini ima svoj dublji, prikriveni  uzrok. Što duže zatvaramo oči  nad uzrocima naših nedostataka, negativne posljedice će biti veće i teže. Što duže budemo upirali prstom u drugoga, tražeći u njemu krivicu za neuspjeh, sve ćemo biti udaljeniji od rješenja problema koji nas muče.

Hasan el Basri je govorio: Ako primjetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.

Piše :Meho Šljivo za islamskazajednica.com

 

Subscribe to this RSS feed