Allahova odredba je bolja od tvojih želja

Znam da imate mnogo želja, znam da imate mnogo dova i znam da imate mnogo planova, imate mnogo očekivanja, mnogo nekih vizija koje biste željele i onda nekada kad se dogodi suprotno onome što ste željele, vjerovatno osjećate i u prsima, i u srcima, i u glavi, i u svemu skupa veliku tugu i veliku tegobu, pa se onda desi neke druge, nekada i bolesti srca, nekada i tuge srca zbog toga, ali treba znati da ono što je davno zapisano u Lehvi Mahfuzu najbolje za vas. Allah zna šta bi bilo da se desilo drugačije od onoga što se desilo. Kad bismo mi znali to što Allah zna mi bismo opet odabrali da se desi ono što je Allah zapisao, a ne to što smo mi željele, jer ono što mi želimo to je naš plan, a ono što Allah da, to je Njegov plan. Hvala Allahu na Njegovim planovima i rado ćemo da prodamo naše planove i naše želje za ono što Uzvišeni Allah planira za nas i za ono što Uzvišeni Allah želi.

Ako se nisi još udala, nemoj da tuguješ jer to je Allahov plan za tebe. Zasigurno bi loše bilo za tebe da si se do sad udala, Allah zna zašto nisi i Allah zna kad ćeš. Ako još nisi dijete dobila, Allah zna zašto nisi još dijete dobila. Nemoj nikad pomisliti da bi to bilo dobro za tebe da si ga dobila. Ili ako si imala nekoga za koga si ti imala plan da se udaš, pa Allah dao da nisi se udala za njega, onda ti misliš, subhanallah “Pa da sam se udala, sigurno bi bilo ovako…“. Bilo bi samo loše. Taj za koga si se udala taj je najbolji insan za tebe ikada, ne znam kakav brak da imate, ne znam kakve probleme da imate, to su najbolji problemi koji su mogli da se dese zato što je to Allahov plan za tebe. Ako nisi još uvijek školu završila, ili ti teško ide, ili još nisi hifz završila, ili ti teško ide, ili još nisi uspjela da postigneš nešto, ili ti teško ide, to je Allahov plan za tebe. Možda da si uspjela možda bi bio to dokaz protiv tebe na Sudnjem danu, možda bi to bila tvoja karta za Džehennem.

Tako da, negdje sebi ispiši da ti uvijek iznad glave bude “Allahov plan za mene je bolji plan za mene. Moji planovi, oni su samo neke sitne male želje i prohtjevi, a Allahovi planovi su najbolji. Ja ću biti pokorna Allahu, ja ću raditi samo ono što je halal, klonit ću se harama. Uzimaću sebebe za halal stvari, ne za haram stvari.” Nećeš imati pomoć od Allaha u grijehu, ali za lijepe stvari uzmi sebebe, osloni se na Allaha a ishod kakav bude, elhamdulillah to je dobro za tebe.

 

Hanka Vlahovljak

Read more...

Treba li Allahu moj namaz? (Ne mogu da klanjam svih pet dnevnih namaza)

PITANJE: Da li mi možete dati savjet, ja sam novi musliman, ne mogu se natjerati da klanjam pet puta na dan. Prošla je već godina, da li je Boga uopšte i briga da li ja klanjam pet puta ako sam ja dobar (činim dobro)?

ODGOVOR: Bismillah, we salatu we salamu, Allah resulillah. Ovdje imamo dvije izjave, koje su u stvari dva različita problema u ovom pitanju. Prvi problem je: Nemogu da klanjam pet puta na dan. Ne mogu to da uradim. Sada, ja ti nevjerujem. Ko god kaže da to ne može, ja mu nevjerujem. A znate li zašto? Zato što ja vjerujem Allahu. Ne, nisam rekao, ja vjerujem u Allaha, rekao sam vjerujem Allahu. Postoji razlika, zar ne? Ja vjerujem u Allaha, znači ja vjerujem da Allah postoji. Ja vjerujem u Njega! Ali ako želim reći, vjerujem Allahu, to znači da vjerujem u ono što On kaže. On kaže, uzvišen neka je On: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.”

To je što Allah kaže, Allah je rekao da On ne opterećava nikoga sa odgovornostima. Osim ako oni nisu sposobni za to, to je to što Allah kaže. Ti govoriš da ti ne možeš to ispuniti, te odgovornosti koje ti je Allah dao. Zar to nije istina? Ti govoriš da ne možeš da obavljaš molitvu pet puta, da je to previše! A Allah kaže da ti možeš. Znači, ja imam izbor između toga da vjerujem tebi ili da vjerujem Allahu. Možda ti ovo nisi shvatio, možda ti lažeš samoga sebe. Možda si sam sebe uvjerio zbog svoje lijenosti, zbog svoga nedostatka volje, da ti ne želiš da obavljas molitvu pet puta. Ja te ne mogu osuđivati, jer ja neznam šta je problem.

Možda je problem u tome što se ti sramiš da klanjaš ispred nemuslimana. Ljudi na radním mjestima koriste pauze da ispuše cigaretu po 15 minuta, zar ne? Mogu uzeti pauzu i da rade bilo što na toj pauzi, a ti ne možeš obaviti namaz pet puta dnevno? SubhanAllah! U ovom dijelu svijeta, gdje sam prije radio, u New York City-u, sam vidio muslimane kako obavljaju namaz na raznoraznim mjestima. Na sred Pete Avenije, na trotoaru čovjek klanja, jer je vrijeme namaza. Ili na fakultetu, otvoriš vrata prostorije gdje je kopir mašina, u biblioteci, a tu su tri momka koja klanjaju. Muslimani klanjaju, ako je vrijeme za to, to je to! Mi ćemo klanjati! Znači, NEMA IZGOVORA.

To je prva stvar. Allah je rekao da ti to možeš. Ako je Allah tebi zadao ovu obavezu, a činjenica je da jeste, onda ti to možeš. Ubijedi sebe u to. I osloni se na Allaha, On će ti olakšati.

Drugo pitanje je: “Da li je Njemu uopšte stalo ako ja obavljam molitvu ili ne?” Ovo pitanje je u stvari više u smislu da li Njemu treba moja molitva ili ne? Ti zaboravljaš da molitva nije za Allaha, ona je za tebe! Nije za Allaha! Kada bi svi ljudi na svijetu, svoj cijeli život posvetili molitvi Allahu, to Allaha nikako ne bi obogatilo, i ne bi doprinjelo Njegovoj vladavini, jer On je već Vladar svega čime vlada. Pa čak i da niko više nikada ne spomene Allaha, to nikako ne umanjuje Njegovu vlast u Njegovoj vladavini, niti Njegovu slavu, ni u kom slučaju. On nas ne treba. Mi trebamo Njega. Mi trebamo Njega. Pitanje je, da li ti osjećaš potrebu da treba da obavljaš molitvu? Da li osjećaš da postoji potreba u tvom životu? Ako ne, ako osjećaš da si oslobođen od moljenja za Njegovu pomoć, obraćanja Allahu, i pokoravanja Njegovim odredbama, onda je to veoma ozbiljan problem u tvojoj vjeri!

Postao si slabašan, i ovo pitanje je isplivalo jer si se udaljio od Allaha toliko dugo vremena, da ti je šejtan došao i rekao ti: “Da, znam prije ti je bilo teško jer nisi klanjao, hajde da zamjenimo taj loš osječaj i kažemo, zašto uopšte moraš da klanjaš?” To je slijedeća faza te bolesti. Prvi dio je barem bio dijagnoziran, ali barem si se osjećao loše pri tome. Taj osjećaj grižnje savjesti je bio prisutan. To je poklon od Allaha. A kada te taj osjećaj grižnje savjesti napusti i kažeš: “Aaa, Allahu ne trebaju moje molitve, sve je u redu, dokle god činim dobro.”

I ovo je zadnji dio o kojem želim da govorim, “Dokle god činim dobro” djelu. Ko može da definiše šta je to dobro? Na ovom svijetu postoje dva dobra. Molim vas da ovo upamtite. Postoje dvije vrste dobra. Etičko dobro, dobar sam prema svojim susjedima, pošten sam na poslu, fin sam prema ljudima, ne kradem, ne varam, znate, ovo je etika, osnove etike, da, bilo ko, govorim istinu, iskren sam, plaćam poreze, i tako dalje. Ovo je etička istina, u redu? I ja sam pošten u poslu. Onda postoje vjerska dobra. Idem na hadždž, dajem zekat, obavljam namaz pet puta dnevno, postim mjesec ramazana. Ovo nisu etičke stvari, ovo je vjersko dobro.

Dobra djela koja su vjerska, i dobra djela koja su etička, moralna po prirodi. Šta se dešava mnogo puta sa muslimanima, ali i nemuslimanima, naročito se dešava sa muslimanima, da mi pravimo razliku između ove dvije stvari. U muslimanskom svijetu vidimo ljude koji su moralno dobri, dobri su prema svojoj porodici, brinu se o svojoj djeci, odgovorni su u domaćinstvu, fini su prema svojim komšijama, pošteni su na poslu. Dobri ljudi! Ali pogodite šta? Nisu vjernici! Nije mi potrebna vjera da bih bio dobar. To oni tvrde.

A na drugoj krajnosti imamo ljude koji obavljaju molitvu, idu na hadždž, daju zekat, imaju duge brade, odijevaju se u veoma religioznu odjeću. Ali, su grozni prema svojoj porodici, varaju ljude u poslu, veoma nemoralno i ne etički! Šta se desilo? Mi smo razdvojili dvije dimenzije dobra, moralno dobro, etičko dobro i vjersko dobro. Šta Allah radi u Kur’anu, povezuje to dvoje skupa, u jednom ajetu, koji se naziva ajetom dobra. Šta to znači biti dobar? Ako proučavate taj ajet, to je kombinacija dvije stvari. To je spoj etičkih principa, održavanje svojih obećanja, biti strpljiv, upornosti, ali također, i vjerskog dobra, uspostavljanja namaza, udjeljivanja zekata, da? To je kombinacija te dvije stvari na jednom mjestu!

Dakle, ako ti misliš da si ti u poziciji da definišeš šta je dobro, najvjerovatnije ti se pridržavaš moralnih vrijednosti, a potcjenjuješ vjerske vrijednosti, obrede koje nas je podučio Allah. Ali ono što Allah želi za nas je da imamo oboje u isto vrijeme. Ovo je kada je osoba istinski dobra. Na druge načine nisi stvarnosti dobar. Ti si sam za sebe definisao dobro, a odbacio si Allahovu definiciju dobra. Mi se obraćamo Allahu da nas uputi, jer mi sami za sebe ne možemo definisati stvari, želimo od Njega da ih definiše za nas, inš’Allah te’ala.

Nouman Ali Khan – Obrada YT kanal: Ummet Media
Za NUM pripremio Admir Ć.

 

Read more...

Allah mnogostruko nagrađuje dobročinstvo

Ostala sam šokirana i sa mislima odakle ovaj novac, ko je ubacio ovu kovertu? Požurila sam da izađem ne bih li vidjela tu osobu koja je ubacila ovo pismo i nedaleko od zgrade ugledala sam jednog muškarca kako ide u pravcu auta koje je bilo parkirano na cesti. Povikala sam: “Oprostite, gospodine”, i kada se okrenuo, vidjela sam da se radi o jednom mladiću koji je imao dugu crnu bradu: “Da li ste vi ubacili ovu kovertu u moje poštansko sanduče”, upitah ga. “Kakvu kovertu, sestro?”, iznenađeno me upita, ili se pravio da je iznenađen, ali ja se postidjeh jer sam ostala zbunjena i pomislila sam da on nema ništa s ovim. “Želim samo da kažem da nije novca u ovoj koverti, ja u narednim danima ne bih imala djeci šta dati da jedu”, rekoh.

Prije godinu dana, kada mi je muž preselio od teške bolesti, ostala sam udovica, sama sa dvoje djece. U takvoj situaciji bila sam primorana da radim mnoštvo raznih poslova kako bih mogla obezbijediti sredstva za svoju djecu i sebe. Bilo je teško uvijek naći neki posao koji nema harama u sebi, pogotovo jednoj ženi sa hidžabom, tako da je bilo dana kada sam morala posuđivati novac da bismo mogli kupiti sebi hranu, i onda bih sa velikom poteškoćom morala sakupljati novac da bih vratila dugove. Najteže mi je palo kada sam prošle godine u mjesecu septembru imala zdravstvenih problema koji su me sprečavali da idem raditi, tako da smo zapali u jako tešku situaciju.

Jedan dan bila sam kod doktora koji mi je propisao lijekove. S teškom mukom otišla sam u apoteku kako bih ih kupila i dok sam stajala u redu, nani ispred mene zafalilo je nešto malo novca da kupi lijek. Znala sam kako je biti u takvim situacijama i bez razmišljanja sam joj dala tih nekoliko maraka da doplati svoje lijekove, što je nanu mnogo obradovalo pa mi reče: “Allah ti ovo mnogostruko vratio!” Nakon posjete apoteci i uzimanja propisanih lijekova, krenula sam kući, a pri ulasku u zgradu u kojoj živimo, pogledala sam poštansko sanduče i uzela pristiglu poštu.

Nedugo zatim sjetila sam se da sam zaboravila kupiti namirnice kako bih djeci napravila ručak kada dođu iz škole, a imala sam novca toliko da mogu kupiti namirnice da možemo jesti samo taj dan. Tuga i zebnja obuzele su moje srce jer me je bilo sramota da više posuđujem novac, a osjetila sam grižnju savjesti što sam potrošila novac na svoje lijekove, što je, jednim dijelom, doprinijelo da smo ostali sa ovako malo novca, ali su mi lijekovi bili prijeko potrebni.

Izlazeći iz stana i silazeći niz stepenice, upućivala sam dovu Uzvišenom Allahu da nas pomogne i izbavi iz ove teške situacije i podari nam izlaz. Prolazeći pored poštanskog sandučića, primijetila sam da se u njemu nalazi jedno pismo. Iznenadila sam se jer sam nedavno bila pokupila poštu. Kada sam otvorila sanduče, ugledala sam jednu kovertu na kojoj je pisalo samo moje ime i prezime i kada sam otvorila kovertu, u njoj sam našla novčanicu od 100 eura!?

Ostala sam šokirana i sa mislima odakle ovaj novac, ko je ubacio ovu kovertu? Požurila sam da izađem ne bih li vidjela tu osobu koja je ubacila ovo pismo i nedaleko od zgrade ugledala sam jednog muškarca kako ide u pravcu auta koje je bilo parkirano na cesti. Povikala sam: “Oprostite, gospodine”, i kada se okrenuo, vidjela sam da se radi o jednom mladiću koji je imao dugu crnu bradu: “Da li ste vi ubacili ovu kovertu u moje poštansko sanduče”, upitah ga. “Kakvu kovertu, sestro?”, iznenađeno me upita, ili se pravio da je iznenađen, ali ja se postidjeh jer sam ostala zbunjena i pomislila sam da on nema ništa s ovim.

“Želim samo da kažem da nije novca u ovoj koverti, ja u narednim danima ne bih imala djeci šta dati da jedu”, rekoh. Vidjela sam kako se mladićeve oči napuniše suzama. Obori pogled i reče: “Allah vam dao svako dobro, sestro”, okrenu se i ode prema autu koje je imalo registraciju jedne zapodnoevropske zemlje. Meni se tijelo skamenilo jer sam shvatila da je upravo on ostavio ovu kovertu i poželjeh da mu se zahvalim i uputim dovu za njega, ali mi riječi zastadoše u grlu od suza.

Koliko me je dirnulo ovo njegovo dobročinstvo toliko me je dirnulo i to što je želio da ovo dobročinstvo sakrije čak i od mene. U meni se javilo mnoštvo pitanja: Otkud on zna za mene i moju djecu jer ga nikad ranije nisam ni vidjela ni srela? Kako zna moje ime i prezime? Otkud zna gdje živimo? Otkud da baš sada kad nam je bilo najpotrebnije ubaci ovu kovertu? Tada sam se sjetila starice iz apoteke i njene dove koju je uputila za mene zbog ono neznatno novca koji sam joj dala da doplati lijekove. Uvjerila sam se, po ko zna koji put, da Allah na dobročinstvo uzvraća dobročinstvom mnogostruko većim od onog koje mi učinimo. Dok sam u sebi upućivala dovu za ovog mladića i njegovu familiju, suze su se slijevale niz moje obraze iz zahvalnosti Plemenitom Allahu na Njegovoj milosti i ovom poklonu…

Danas sam sretno udata za vjernika koji se brine o meni i mojoj djeci kao da su njegova rođena djeca, a zauvijek će mi u sjećanju ostati postupak ovog mladića i nadam se da će naći obilnu nagradu kod svog Gospodara za dobročinstvo koje je uradio.

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed