Nedaće su plod naših grijeha

Pojedinci ili zajednica u svakodnevnom životu doživljavaju različite kušnje ili kazne i često se pod pritiskom kušnji zapitaju: Šta je povod iskušenja? Na koji ih način poimati? Kako se postaviti naspram njih? I kako se zaštititi?

NAŠA ISKUŠENJA – NAŠI GRIJESI

Uzvišeni Allah pojasnio je da su naši grijesi direktni povod naših iskušenja i nedaća, odnosno, ono što mi zaradimo. Uzvišeni Allah rekao je: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke… ” (Eš-Šura, 30)

U ajetu je izraz “nedaća” naveden u neodređenom obliku, što znači da obuhvata svaki vid nedaće i iskušenja. Islamski su učenjaci rekli da nedaća može biti lične ili opće prirode, kao i da može biti vezana za pitanja dunjaluka ili vjere i ahireta. Pojedinac može biti iskušan u svom životu, imetku, porodici, tijelu… ili pak u svojoj vjeri i ahiretu. A cijela zajednica može biti iskušana općim dunjalučkim iskušenjima: poplave, zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami ili pak, iskušenjima u vjeri kao što su javni grijesi; razvrat, blud, kocka, droga, ostavljanje namaza, vrijeđanje Uzvišenog Allaha.


Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su iskušani u Bitki na Uhudu kada ih je poginulo sedamdeset. Najbolja generacija ljudi upitala je: “Otkud sad ovo?!”, a Uzvišeni Allah lično je odgovorio, što je ujedno i najistinitiji odgovor: “Reci: To je od vas samih!” Kada muslimanski strijelci u Bitki na Uhudu nisu poslušali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i napustili su svoje položaje, njihov Gospodar želio je da ih odgoji i poduči da je povod iskušenja ljudski grijeh: “Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: ‘Otkud sad ovo?!’ Reci: ‘To je od vas samih!’ Allah, zaista, sve može” (Alu Imran, 165). Dio ajeta: “To je od vas samih!” može da posluži kao životno pravilo.

Uzvišeni Allah podučava nas da je svaki vid dobra i dobrog djela isključivo od Njega, jer je On olakšao Svojim robovima da ga učine, a da je svaki vid zla i ružnog djela od njih samih: “Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio” (En-Nisa, 79). Istinski povod meteža na kopnu i moru su ljudski grijesi: “Zbog onoga što su ljudske ruke zaradile, pojavio se metež i na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41)

Uzvišeni Allah, u suri El-Kalem, naveo je primjer vlasnika bašte zbog čije je zakletve, da ne dozvole ulazak siromahu u baštu, opustoštena do te mjere da je nisu mogli poznati, a kazivanje o njima završeno je riječima: “Eto, takva je bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća!” (El-Kalem, 33)

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u kudsi hadisu: “Robovi Moji, to su vaša djela koja bilježim i za koja ću vas obračunavati. Pa ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka samo sebe kori.” (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u navedenom hadisu spomenuo je direktno i jasno dobro: “pa ko nađe dobro”, a za grijehe koji sigurno nisu dobro, rekao je “nešto drugo”, i nije htio da imeuje grijehe želeći na taj način da ljude udalji od grijeha.

OPASNOST PRIJESTUPA

Grijesi i prijestupi vrlo su opasni i povod su svakog vida iskušenja ili kazne. Zašto su naši roditelji Adem i Hava, alejhimus-selam, izvedeni iz Dženneta? Zašto je prokleti Iblis protjeran iz nebeskog prostranstva? Zašto je Nuhov narod potopljen? Zašto je Ad, Hudov narod, vjetrom uništen? Zašto je Semud, Salihov narod, užasnim krikom uništen? Zašto je Lutov narod zajedno sa njihovim naseljima u zemlju utjeran? Zašto je Šuajbov narod zemljotresom uništen? Zašto su faraon i njegova vojska potopljeni i Karun sa svojim dvorcem u zemlju utjeran?

ISKUŠENJE ILI KAZNA

Kako poimati nedaću koja nas ili naše društvo zadesi? Da li kao iskušenje, iskup za grijehe, uzdizanje stepena u Džennetu ili pak Allahovu kaznu? Ljudsko ili društveno vjersko stanje definirat će prirodu nedaće. Ukoliko vjersko stanje bude dobro, nadati se da je to iskušenje koji ima za cilj čišćenje od grijeha na dunjaluku prije ahireta i uzdizanje stepena u Džennetu. A ukoliko se pojedinac ili zajednica odaju različitim grijesima i porocima, bojati se da je to Allahova kazna. Vrlo je važno kako će se pojedinac ili zajednica ponijeti naspram iskušenja ili kazne. Ukoliko se strpi, Allahu zahvali, očekivati je nagradu i da potencijalna kazna bude Allahova milost, jer je pojedinca ili zajednicu vratila u Allahovo okrilje i popravila je njegovo imansko stanje. A ukoliko se iskušenje ili potencijalna kaznu dočeka sa kukanjem i nezahvalnošću, bojati se Allahove kazne i da se iskušenje preobrazi u kaznu, jer je pojedinca ili zajednicu udaljilo od Allaha i nije se ponio kao pravi vjernik.

Isto tako, ne smije se potencijalna Allahova kazna svoditi na materijalno ili tjelesno iskušenje ili kaznu. Jer, jedan od najgorih vidova iskušenja i kazne jeste tvrdoća srca, stanje bezosjećajnosti naspram dobra i zla, odnosno ibadeta i činjenja dobrih djela. Nema veće kazne od toga da čovjek bude udaljen od Allaha, dove, namaza i da ne osjeća slast ibadeta.

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pouči me dovi koju ću učiti u namazu!” “Uči”, rekao mu je: “Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruzzunube illa Ente fagfir li magfireten min indike verhamni inneke Entel-Gafurur-Rahim! – Allahu moj, učinio sam sebi brojno nasilje. Grijehe možeš oprostiti samo Ti, pa oprosti mi i smiluj mi se! Ti si Onaj koji oprašta i koji je milostiv!’” (Buhari)

U predaji koju bilježi imam Muslim, umjesto riječi “učinio sam sebi brojno nasilje” navodi se “veliko nasilje”, što svakako ukazuje na imansko stanje Ebu Bekra i njegovog odnosa prema Uzvišenom Allahu.

ALLAHOVA MILOST

Uzvišeni Allah ne iskušava i ne kažnjava Svoje robove za sve grijehe koje počine. Naprotiv, oprašta im mnoge grijehe i odgađa Svoju kaznu ne bi li se pokajali i pameti dozvali: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke, a On mnoge i oprosti” (Eš-Šura, 30); “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse određeni dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41)

Jer, kada bi Allah kažnjavao Svoje robove zbog svakog grijeha, sve bi na Zemlji bilo uništeno: “Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje” (Fatir, 45). Allahova kazna sve bi obuhvatila, čak i životinje koje nisu obavezne šerijatskim normama. Treba posebno spomenuti da je razlog Allahovog oprosta Njegova neizmjerna milost i dobrota, a ne Njegova nemoć da strašno kazni.

ISTIDRADŽ

Svaki musliman i muslimanka trebaju se čuvati istidradža, stanja u kojem ga Allah obasipa Svojim blagodatima, a on i dalje griješi. Samoobmanuo se po pitanju Allahove dobrote. Griješi, a ne biva iskušan i kažnjen, već, shodno njegovom poimanju, biva nagrađen uprkos griješenju. A ustvari Allah mu daje dodatnu priliku da se pokaje, a kada Allah odredi iz Svoje mudrosti, On ga silno kazni i ne odgađa ni jedan trenutak. Uzvišeni Allah kaže: “A one koji Naše riječi poriču, Mi ćemo malo-pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi” (El-A’raf, 183); “Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati.” (El-Kalem, 44)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada vidiš da Allah daje osobi ono što voli od dunjaluka a on griješi, pa to je istidradž, postepenost u kažnjavanju, a potom je proučio: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En’am, 44) (Ahmed, hadis vjerodostojan)

ISKUŠENJE NA DUNJALUKU, ISKUP ZA GRIJEHE

Svaki musliman i muslimanka trebaju imati ubjeđenje da je iskušenje na dunjaluku iskup za grijehe na ahiretu. Bolje je biti iskušan na dunjaluku nego kažnjen na ahiretu. Uzvišeni Allah neće dva puta iskušati i kazniti Svoga roba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema nevolje niti nedaće koja zadesi muslimana, uključujući i trn koji ga ubode, a da mu Allah time ne izbriše dio grijeha” (Buhari); “Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće izbrisati grijehe” (Buhari).

DJELA KOJA SPREČAVAJU KAZNE

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, naveo je deset djela koja sprečavaju kazne:

• iskreno pokajanje,

• traženje oprosta za grijehe,

• dobra djela koja brišu loša,

• dova muslimana za drugog muslimana, kao što je to dova na dženaza-namazu,

• trajna sadaka i dobra djela za mrtvu osobu, kao što je sadaka, obavljanje hadža i slično,

• zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih kategorija, kojima je to Allah obećao, za grješnike na Sudnjem danu,

• različita iskušenja koja brišu grijehe osobe na dunjaluku,

• iskušenja u kaburu,

• strahote Sudnjeg dana,

• Allahova milost i oprost na Sudnjem danu.

PRIPREMIO: MR. OSMAN SMAJLOVIĆ / WWW.EL-ASR.COM

 

Read more...

Ne uskraćuj sebi nafaku grješenjem (Uticaj grijeha na ljudski život)

Brate, sestro, najtoplije vam preporučujemo da pročitate naredni tekst, koji govori o tome kako kobne poljedice na ljudski život ostavlja ustrajavanje u činjenju grijeha…

• Grijesi sprječavaju i umanjuju opskrbu. Nema sumnje da čovjek biva lišen opskrbe zbog grijeha kojeg počini. Kao što bogobojaznost pridobija opskrbu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći; i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.’’ (Et-Talaq 2-3) Također, ostavljanje bogobojaznosti donosi siromaštvo. To se shvata iz ovog ajeta. Onaj ko se ne boji Allaha, On mu neće dati izlaza i neće ga opskrbiti odakle se i ne nada, a pridobijanje opskrbe biva putem ostavljanja nepokornosti.

• Grijesi kuraže neprijatelje protiv čovjeka. To je kazna za one koji ih čine. Također, i šejtani postanu smioni pa ga uznemiravaju, zavode, prišaptavaju, zastrašuju ga, rastužuju i daju da zaboravi ono u čemu je njegova korist. Protiv njega se usude ljudski šejtani, prema onome što mogu da mu učine od uznemiravanja u njegovom odsustvu i prisustvu. Učini njegovu porodicu smionom protiv njega, njegove sluge, djecu, komšije. Ovo je dovoljno za ogavnost grijeha. Neka je Allah na pomoći.

 Grijesi slabe tijelo. Snaga vjernika potiče iz srca. Kada god ojača njegovo srce ojača i njegovo tijelo. Iako nevjernik može biti snažnoga tijela, on je najslabiji kada je potrebno, pa ga njegova snaga iznevjeri kada mu je najpotrebnija. Imam Ibnul-Kajjim, kaže: „Razmisli o snazi tijela Perzijanaca i Rimljana kako ih je iznevjerila kada im je bila najpotrebnija, kada su ih vjernici nadvladali snagom svojih tijela i srca.“

 Nestanak blagodati. Nepokornosti uklanjaju blagodati i dovode nedaće. Od roba ne ode nijedna blagodat osim zbog grijeha, a ne dođe mu nijedna nezgoda osim zbog grijeha, kao što spominje Alijj ibn Ebi Talib, radijallahu anhu,: „Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.“ Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Šura 30) I kaže: ‘’To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.’’ (El-Enfal 53)

Allah neće promijeniti blagodat koju je nekom dao sve dok se dotična osoba ne promijeni, pa pokornost Allahu preinači u nepokornost, zahvalu u nezahvalu, povode Njegovog zadovoljstva u povode Njegove srdžbe. Pa kada se promijeni, promijeni mu se i adekvatna kazna, a tvoj Gospodar ne čini nepravdu robovima. Ako nepokornost zamijeni pokornošću Allah će mu kaznu zamijeniti oprostom, poniženje ponosom. ‘’Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.’’ (Er-R’ad 11)

Kada si u blagodati čuvaj je. Jer grijesi uklanjaju blagodati. Čuvaj ih pokornošću Gospodaru robova.Jer se Gospodar robova brzo sveti.

• Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti. Općenito, brišu berekete Vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, Vjeri i dunjaluku. – ‘’A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.’’ (El-’Araf 96) Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u Vjeri, dunjaluku i Ahiretu.

• Grijesi slabe čovjeka pred njegovom dušom. Ovo je jedna od najvećih kazni za grijehe. Oni ga iznevjere kada je čovjek sebi najpotrebniji. Svako je u potrebi da spozna ono što mu korsti i što mu šteti u njegovom životu, a i budućem svijetu. Najznaniji su oni koji su to najbolje podrobno spoznali. Grijesi iznevjere roba prilikom prikupljanja znanja i davanja prednosti stalnoj sreći nad prezrenom i prolaznom srećom. Grijesi ga pokrivaju od savršenstva ovoga znanja i zaokupiranosti onim što mu je najpreče i najkorisnije na oba svijeta. Kada čovjek zapadne u neugodnost i želi da je se riješi njegovo srce, duša i tjelesni organi ga iznevjere.

Tada je na stepenu čovjeka koji sa sobom ima sablju ali je prekrivena hrđom i stavljena je u korice tako da je nikada ne izvlači. Zatim mu se ispriječi neprijatelj i on želi da ga ubije, pa stavi ruku na dršku sablje i trudi se da je izvuče, ali ona ne izlazi. Neprijatelj ga iznenadi i nadvlada. Isto tako srce zahrđa od grijeha i biva napadnuto bolešću, pa kada se ukaže potreba za borbu sa neprijateljem ništa ne nađe. Rob se bori i opire i izlaže svojim srcem i dijelovima tijela shodno volji srca.

Ovim se želi reći da kada rob zapadne u nedaću ili iskušenje njegovo srce, jezik i tjelesni udovi ga iznevjere prema onome što mu je najkorisnije. Njegovo srce se ne preda pouzdanju u Allaha i pokajanju Njemu, poniznosti i predanosti pred Njim, niti ga njegov jezik podstiče na spomen.

• Jedna od posljedica grijeha jeste i da Allah kuje spletke protiv onoga ko ih kuje, da će prevariti onoga ko Njega nastoji prevariti, da će se ismijavati onome ko se ismijava, da će zavesti srce koje je skrenulo sa Istine. Sve su to kazne za grijehe. Molimo Allaha za spas.

• Grijesi uzrokuju tegoban život na dunjaluku i u berzehu, a na Budućem svijetu patnju. Sve su to kazne za grijehe. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: ‘’A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.’’ (Ta-ha 124)

Ibnul-Kajjim, kaže: „Tegoban život će pratiti onoga ko se udalji od onoga što je Allah objavio Njegovom Poslaniku, alejhisellam, i to će biti na dunjaluku, berzehu i na Dan povratka. Oko nije radosno, srce nije smireno, niti je duša spokojna osim sa njenim Gospodarem koji je Jedini Istina, a sve ono što se mimo Njega obožava je neistina. Čije oko osjeti sreću sa Allahom, u njemu će osjetiti sreću svako oko, a ko ne osjeti sreću sa Allahom, svoju će dušu iz žalosti rastrgati za dunjalukom.“

• Otežavanje svih poslova. Ovo je jedan od najvećih posljedica koja pogađa griješnika. Ne krene činiti nijednu stvar a da mu se ona ne zatvori ili mu bude preteška. Ko se bude Allaha bojao On će mu svaku stvar olakšati, a ko zapostavi takvaluk, svaka stvar će mu biti teška. Čuditi se kako rob pronalazi puteve dobra i koristi, a koristi su mu zatvorene i putevi otežani, a u isto vrijeme ne zna odakle mu je dato.

• Život griješnika se skrati i nestaje njegovog bereketa, i tako mora biti. Kao što dobročinstvo povećava život, griješenje skraćuje život. Učenjaci su se razišli oko toga, pa je jedna grupa rekla: Skraćivanje griješnikovog života znači odlazak i brisanje blagoslova njegovog života. Ovo je istina i ovo je jedan od utjecaja grijeha.

Druga skupina je rekla da ga uistinu skraćuje kao što se uskraćuje opskrba. Uzvišeni Allah je za bereket u opskrbi dao mnoge povode koji je umnožavaju i uvećavaju. Bereket u dužini života ima mnoge povode koji ga uvećavaju. Nije isključeno da se život može povećavati jednim, a skraćivati drugim povodima. Opskrba, smrtni časovi, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo iako su određenje Gospodara, Azze ve Dželle, On ipak određuje što želi putem povoda koje je učinio da ih njihovi uzroci iziskuju. Sljedeća skupina je rekla: Utjecaj grijeha na smanjenje dužine života je sadržan u tome da je suština života u životu srca.

Čovjekov život su samo vremena njegovoga življenja sa Allahom. To su sati njegova života. Dobročinstvo, takvaluk i pokornost povećavaju ova vremena koja su suština njegovog života, i nema drugog življenja osim ovoga. Kada se rob udalji od Allaha i zaokupira grijesima, izgube se oni istinski dani njegovog života.

• Allah, Azze ve Dželle, otklanja strahopoštovanje prema griješniku iz srca stvorenja. Ovo je jedna od kazni za grijehe. Nema sumnje da on postane prezren kod njih, oni ga potcjenjuju, kao što je on sebe zapostavio i potcijenio. Koliko čovjek voli Allaha, toliko ga vole i ljudi. Koliko se pribojava Allaha, toliko ga se pribojavaju i ljudi. Koliko respektuje Allaha i Njegove zabrane, toliko ga respektuju i ljudi. Kako će rob narušiti Allahove zabrane a u isto vrijeme željeti da ljudi ne naruše njegove zabrane. Kako se može olahko odnositi prema Allahovom pravu, a da ga Allah ne učini prezrenim kod ljudi.

Kako može potcjenjivati nepokornosti Allahu a da ga ljudi ne potcjenjuju? Uzvišeni kaže: ‘’Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.’’ (Hadž 18)

Autor: Dr. Seid El Kahtani – iz knjige: “SVJETLOST BOGOBOJAZNOSTI I TAME GRIJEŠENJA”

 

Read more...

Priča o čovjeku koji je mislio da ga Allah neće kazniti za grijeh

Jedan čovjek je počinio grijeh. Očekivao je da ga Allah kazni i da mu oteža. Međutim, njegov dunjalučki život je iz dana u dan bivao sve boljim, njegov posao je cvjetao, njegovo zdravlje je bilo dobro, a i porodično mu je stanje bilo odlično. Jednog je dana razmišljao i rekao sebi: „Bio sam nepokoran Allahu i ništa mi se nije loše desilo“. Istog dana je u jednoj predaji pročitao da je Allah rekao o kazni za grijeh: „O Moj robe, već sam te kaznio, ali ti to ne shvataš. Kaznio sam te tako što sam te udaljio od Sebe i to što sam ti oduzeo slast u ibadetu Meni.“ Tada je griješnik shvatio da Allahova kazna ne mora biti samo vezana za materijalne stvari, već da je samo činjenje grijeha dovoljna kazna. I da nema ništa teže od udaljenosti od Allahove milosti.

Uvijek zapamtimo da nema sreće niti utjehe u nepokornosti Stvoritelju.

Nedim Botić 
____________________________________

Ebul-‘Alije rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će se Kur’an u prsima ljudi pokvariti i izblijediti kao što odjeća izblijedi; neće u njemu više nalaziti slasti i užitka. Ako ne izvrše ono što im se naređuje, kažu: „Allah je taj koji oprašta i koji je Milostiv!“ (el-Mumtehina, 12.) Ako učine ono što je haram, kažu: „Allah neće oprostiti širk, a oprostiće sve mimo toga kome bude htio!” (el-Nisa’, 14.)

(el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.2811.; el-zuhd, Ahmed, br.1728.)

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed