Porodica, prije svih drugih

Jedna od neizmjernih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu podari porodicu, hanumu i djecu, krov nad glavom gdje se može sakriti i povući, te osjetiti smiraj. Uzvišeni nas podsjeća na tu blagodat i kaže nam: “Allah vam daje da u kućama svojim doživite smiraj…” (En-Nehl, 80) Zaista je čuditi se onima koji više vole družiti se i sijeliti s prijateljima (braćom), u tome osjećaju strast i smiraj, a kada su sa porodicom, to im je opterećenje i teret. Ne osjete tu Allahovu blagodat smiraja, ne osjete blagodat kuće, sreću uz svoju djecu i porodicu, nego jedva čekaju da pobjegnu iz kuće, iako mnogi sanjaju da imaju ono što je njemu dato.

Muškarac bi trebao da boravi u svojoj kući, tj. sa svojom porodicom i svojim ukućanima, te da im donosi opskrbu, odgaja ih u islamu, podučava ih korisnom znanju, naređuje im dobro i odvraća ih od zla. Ne treba da od njih odlazi osim radi traganja za opskrbom ili radi izvršavanja vjerskih dužnosti ili hizmeta roditeljima ili radi učenja korisnog znanja ili općenito radi većeg hajra.

Malik b. el-Huvejris, radijallahu anhu, prenosi da su on i skupina mladića odsjeli kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko dana, pa im je on rekao: “Vratite se svojim porodicama i boravite sa njima i podučavajte ih i naređujte im!” (Buhari, br. 631, Muslim, br. 674) Iako je njihov boravak kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje izrazito veliki hajr, pa može li biti veći, ipak ih je on, alejhis-selam, podučio prioritetima u životu. Prednost se daje onome što je obaveza nad onim što je pohvalno ili pak samo dozvoljeno.

Ne dolikuje muslimanu da njegova porodica ima potrebu za njim, željna ga, a on odsutan od kuće radi druženja, sijeljenja, ispijanja kahva i čistoj dangubi bez konkretnog razloga.

Neka svako zna da će ga Allah, subhanehu ve te’ala, pitati za njegovu porodicu jer mu je to predato u emanet. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nema ni jednog roba kojem Allah povjeri da se brine o drugima, a da mu neće biti Džennet zabranjen na dan kada umre, ako ih bude varao!” (Muslim, br. 227), tj. ako ih bude zapostavljao i ne bude iskren prema njima i ne bude ih savjetovao. Potvrdu za to imamo u drugom Muslimovom rivajetu u kojem se kaže: “… pa zatim se on ne trudi sa njima i ne savjetuje ih”. Također je, alejhis-selam, rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.” (Buhari, br. 893, Muslim, br. 1829)

Brate, kada kreneš na “druženje s braćom”, prisjeti se hadisa: “Počni sa onima o kojima se brineš!” (Buhari, br. 1427, Muslim, br. 1034), i hadisa: “Kada Allah jednom od vas podari neko dobro, neka počne sa sobom i svojim ukućanima.” (Muslim, br. 1822)

Dovoljno je čovjeku grijeha da zapostavlja one o kojima je dužan da se brine!

Mr. Amir Smajić

 
Read more...

Pet stvari koje sretne porodice rade drugačije

To što vaša djeca ne mogu da posmatraju idealnu porodicu ne znači da ne možete da radite na tome da ona to postane. Budite promjena koju želite da vidite, budite svjesni toga kako živite i podižete svoju djecu.

Srećne porodice rade stvari malo drugačije. One su srećnije zbog toga što žive planski i primjenjuju pozitivne navike koje unose prave vrijednosti u živote svoje djece. To ne znači da je sve savršeno, ali njihove navike čine razliku i dobro nadmašuje loše.

Naravno, ne može svaka porodica da bude srećna sve vrijeme, ali sa nekoliko malih savjeta koji će vam pomoći, možete to biti veći dio vremena. Evo pet stvari koje srećne porodice čine drugacije:

Srećne porodice imaju porodične tradicije

Riječ „zauzet“ djeluje da je nova prenaglašena riječ u današnje vrijeme. Svi su tako zauzeti zadacima i aktivnostima da su porodice srećne ako provedu nekoliko sati nedjeljno zajedno.

Zato, više nego ikad, važno je odvojiti vrijeme za zajedničko vrijeme svake nedjelje, svakog mjeseca, na odmorima da biste stvorili uspomene i porodičnu tradiciju, prenosi CDM

Na primjer, to može biti jednostavno i lako kao što je porodični doručak nedjeljom ujutru, igranje u petak uveče, šetnja vikendom, posjeta familiji van grada jednom mjesečno, dekoracija za Božić, isprobavanje porodičnog recepta…

Srećne porodice daju

Nema ničeg boljeg od davanja onima kojima je potrebno. Možda će vama biti potrebna pomoć s vremena na vrijeme, zato je potrebno da se i vi nađete drugima kada je neophodno. Važno je da dajate često i dozvolite djeci da i oni lično daju.

Davanje samo pojačava pozitivan gest. Ujedinjuje porodicu dok u isto vrijeme uči djecu dobrim djelima za druge i dijeljenju. Postoji toliko različitih stvari koje možete uraditi:

  • učestvovati u šetnji/trčanju/džogiranju koja doprinosi humanitarnim organizacijama ili grupi koja je pogođena bolešću ili ometenošću.
  • volontersko sađenje cvijeća
  • učestvovanje u dijeljenju hrane
  • davanje stvari koje vam više nisu potrebne
  • doniranje odjeće koja nije nošena ili je premala.

Srećne porodice praktikuju mir, ljubaznost i saosjećanje

Da, istina je. Braća i sestre se nekad svađaju, a to je nekako normalno. Međutim, velike eksplozije mogu biti spriječene kada praktikujete unutrašnji mir. Planski praktikujte ljubaznost i saosjećanje u situacijama koje bi inače proizvele bijes i nemir.

Napravite porodično pravilo da samo ljubazne, pozitivne riječi mogu biti izgovarane u razgovorima. Kada se bijes javi, učite djecu kako da duboko udahnu da bi se riješili negativnih emocija.

 

Najbolji način da ih naučite tome jeste da to bude i vaša navika.

Srećne porodice su duhovne i religiozne

Konstantno učenje djece o životu i Bogu će ih spremiti za veliki uspjeh i sreću u životu. Bez sumnje, to je pokretačka sila u svemiru koja stvara i teče svime. Važno je učiti djecu tome. Čak i ako kasnije tokom života oni odluče da vjeruju u nešto drugo.

To kod djece izaziva dobrobit. Dobrobit stvara srećniju i zdraviju porodicu i život. Da biste ovo uradili na efektan način, praktikujte i vi to svakoga dana i budite primjer, učite svoju djecu detaljima.

Srećne porodice su srećnije i manje brinu

Veliki broj porodica propušta jednostavne radosti u životu, jer imaju previše drugih stvari oko kojih brinu. Srećne porodice se ne stresiraju, već planiraju i rade.

Kada dođe do nepoželjnih situacija, one se sa njima suočavaju brzo i smireno. Ne dozvoljavaju malim stvarima da se pretvore u velike i osjećaju zahvalnost za ljepotu i ljubav u svom životu.

Srećne porodice mogu biti zauzete školom, poslom, hobijima i dodatnim aktivnostima, ali iz života izvlače najviše što mogu. Srećne porodice brzo potisnu problem. Kada se pojavi veliki problem, oni ga rješavaju efektivno i razgovaraju o svojim osjećanjima. Oni dijele svoje brige na smireniji način da bi pomogli cijeloj porodici da se lakše nosi s tim.

Hayat

 
Read more...

Porodica je naša luka spasa i tvrđava spokojstva

Zbog vlastitih propusta ili grešaka, zapostavljajući svoju  porodicu, možemo biti kažnjeni još na ovom svijetu. A teška je to i bolna kazna kada čovjek ostane lišen ljubavi, poštovanja i podrške od svog bračnog druga. Duboka je to bol i praznina kada čovjeka zaborave njegova djeca, unučad, braća i sestre.

Gorko je iskustvo i iskušenje  kada čovjeku okrenu leđa rođaci i rodbina, a on, nekada voljen i štićen u porodičnom gnijezdu, ostane usamljen i prepušten sam sebi.  Istovremeno, ma koliko volio svoje najbliže, sa njima bezbrižno živio i radovao se,  vjernik nikada ne zaboravlja Allahove riječi.

Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.( Et-Tegabun 16)

Svima nama je, bez razlike i izuzetka, potrebna porodica. U djetinjstvu porodica ulijeva ljubav i samopouzdanje,  a u zrelom dobu pruža utjehu i podršku. Niko, pa čak ni Božiji poslanici nisu mogli sami prebroditi životne izazove i prepreke. Osjećali su zebnju od starosti bez porodice i vlastitog potomstva.

Zekerijja a.s. u svojim dovama skrušeno je molio: – Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog. Jakub a.s. oslijepio je  od tuge za sinom Jusufom a.s.  Ibrahim a.s. u dovama je molio za opskrbu i zaštitu svojoj  supruzi Hadžeri  i sinu  Ismailu a.s.,  a bez  pomoći brata Haruna a.s., Musa a.s., se nije mogao suprotstaviti faraonovom zlu i tiraniji.

S obzirom na to, dužni smo s vremena na vrijeme podsjećati  sebe i druge da je  porodica naša luka spasa i tvrđava spokojstva. Nema te karijere niti profita koji može nadomjestiti sigurnost i toplinu obiteljskog doma. Nema blistavijeg ordenja od odgovornog i uspješnog očinstva i majčinstva. Ako sačuvamo svoju porodicu, uz Božiju pomoć, nadoknadit ćemo sve ostalo što propustimo i zakasnimo učiniti. Ako pokidamo porodične veze i poremetimo familijarne odnose, ništa nam ne može nadoknaditi propušteno i povratiti izgubljeno.

Iskustvo nas isto tako  uči,  da se svim trajnim životnim  vrijednostima  prvo naučimo u svojim porodicama, pa tek onda u školama i na fakultetima. Poštovanje koje danas pokazujemo prema starijima, prvo smo naučili u svojoj kući poštujući  roditelje.

Moralne vrline poput solidarnosti i darežljivosti bez kojih ne može opstojati ni jedno društvo, također, nosimo iz svojih porodica. Roditelji su nas prvi naučili da je lijepo i pohvalno dijeliti dobro  sa braćom i sestrama, a da je ružno i sebično željeti uspjeh i dobro samo sebi.

Naša porodica danas izložena je brojnim iskušenjima. Značajno smo skratili vrijeme u kojem prelazimo prostorne udaljenosti, ali sve manje imamo vremena jedni za druge. Unaprijedili smo sredstva komuniciranja, ipak, nedostaje iskrenih razgovora, međusobnog razumijevanja i povjerenja. Mnogi od nas žive bolje od naših roditelja, a istovremeno smo nezadovoljniji i nezahvalniji od njih. Mislimo da smo zauvijek usrećili svoje potomstvo obezbjedivši mu materijalnu egzistenciju, a možda nikada nismo pokušali istinski razumjeti svog supružnika, osluhnuti unutrašnji svijet našeg djeteta, prepoznati uzdah i zabrinutost svojih roditelja.

Poslanik a.s. upućuje nas na međugeneracijsko razumijevanje.  Savjetuje nas da pokažemo poseban senzibilitet prema djeci i omladini, a da  prema starima, našim očevima i majkama, dedama i nanama iskažemo zasluženo poštovanje.

 

Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema mladima i ko ne iskazuje poštovanje prema našim starijima, poručuje Poslanik Muhammed a.s.  (hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

Zato, danas, kada govorimo o važnosti porodice i porodičnih vrijednosti preispitajmo svoju spremnost da našu porodicu ojačamo ličnim primjerom dobrih roditelja, blage i samilosne djece, braće i sestara  koji se međusobno vole, pomažu i savjetuju. Jesmo li spremni kao roditelji i članovi porodice preuzeti svoj dio odgovornosti i  priznati sopstvene greške i propuste?!

Roditelji su prečesto zauzeti svojim poslovnim obavezama, tako da su djeca prisiljena provoditi svoje vrijeme s drugima. S obzirom da niko našoj djeci ne može  pokloniti ljubav  i odgoj kao što su to u stanju savjesni i odgovorni roditelji, dobro vodimo računa kome u našoj odsutnosti povjeravamo brigu za našu djecu.

Posebno smo dužni bdjeti nad zdravljem naše djece. Zabrinjavaju nas pojave epidemija i oboljenja malodobne djece koje su posljedica nedovoljne brige roditelja za njihovu pravovremenu medicinsku zaštitu i liječenje. Odgovorni roditelji, za dobrobit vlastite djece, slijede i primjenjuju stručne i preventivne savjete ljekara.  Istovremeno, tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih ugroženo je zbog pretjerane upotrebe savremene tehnologije.  U veoma ranoj fazi života, već u predškolskoj dobi neki roditelji omogućavaju i dopuštaju djeci da koriste mobitele, tablete i drugu tehnologiju.  Čak kad takve loše navike ugrožavaju zdravlje djece,  i ostavljaju posljedice na njihov psihički i emocionalni razvoj; rijetko pronalazimo načina da takve navike odlučno ispravimo i promijenimo.

Upozorimo i podučimo našu omladinu na negativne posljedice neograničenog pristupa savremenoj tehnologiji. Smanjena tjelesna aktivnost, razni deformiteti zbog predugog sjedenja, izloženost nasilju i pornografiji, te virtualno zlostavljanje samo su neke posljedice sa kojima se djeca i mladi suočavaju u virtuelnom svijetu. Našu omladinu treba podsjetiti da je savremena tehnologija sredstvo koje treba služiti čovjeku, a ne opsesija o kojoj će ovisiti  žrtvujući većinu slobodnog vremena i aktivnosti.

Objasnimo im da nije lijepo i moralno sve što  im se tamo nudi.  Kao što moramo insistirati na neprekidnom ponavljanju i vježbanju kako bismo djeci pomogli da nauče matematiku i pravopis, jednako tako nesmijemo dopustiti ni preskakanje „domaćih zadataka“ iz morala i etike. Naša djeca  brzo će zaboraviti moralne pouke  ako svi mi u  svakodnevnom životu te lekcije ne budemo praktično živjeli i primjenjivali.

Nije dovoljno samo kritikovati i konstatovati nedostatke i mahane kod svoga potomstva. Svaka negativna posljedica koja se manifestira na površini ima svoj dublji, prikriveni  uzrok. Što duže zatvaramo oči  nad uzrocima naših nedostataka, negativne posljedice će biti veće i teže. Što duže budemo upirali prstom u drugoga, tražeći u njemu krivicu za neuspjeh, sve ćemo biti udaljeniji od rješenja problema koji nas muče.

Hasan el Basri je govorio: Ako primjetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.

Piše :Meho Šljivo za islamskazajednica.com

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed