Između čovjeka i svijeta postoji jezik komunikacije: Kakvo je mjesto abdesta u njemu

KINESKA MEDICINA OTKRIVA TAJNE ZIVOTA l VEZU ČOVJEKA l SVIJETA

Ima već pet hiljada godina otkako Kinezi smatraju da je čovjek dio prirode, jedan mali djelić njene materije koja nosi u sebi nastajanje i nestajanje, negativno i pozitivno, muško i žensko, smrt i život, noć i dan, itd.

Poznato nam je da čovjekovo tijelo uvijek pokušava samo sebe da izliječi. Teorija kineske medicine koristi ovu činjenicu i mijenja čovjekovu nutrinu na način da podstiče čovjekovo tijelo da se liječi samo, prirodnim putem. Čovjekovo zdravlje odraz je onoga što se naziva vitalnom energijom ili skrivenom snagom koja se smatra normalnim životnim stanjem i ispunjava svaki organ u tijelu. Razlika između živog i mrtvog organizma ogleda se u postojanju, odnosno nepostojanju ove energije koja pokreće sve što je živo, bilo da se radi o čovjeku ili nečemu drugom. Poznato nam je i da je duhovna energija utjecajnija od materijalne. Da nije tako, čovjek ne bi nikada žrtvovao svoje tijelo za neki cilj u koji vjeruje. Vitalna energija je slična električnoj struji i magnetu, za koje ne znamo šta ih pokreće.

Ona nam daje snagu i sposobnost da se prilagodimo određenim situacijama. Njena reakcija na vanjske napade na tijelo se ponekad ispoljava u pojavi temperature ili povraćanja i drugim oblicima. Jedna od karakteristika te energije j este da ona ima kohezionu ulogu i održava organizam u njegovom obliku, a ima i obnavljačku ulogu. Ova energija vlada organizmom.

U njene funkcije spada i održavanje normalne temperature tijela i zaštita tijela od vanjskih napada kao i to da pomaže dijelovima tijela da izvršavaju svoju funkciju na zadovoljavajući način. Također je zadužena da transformiše hranu i kisik u vitalnu materiju koja kroz vitalnu energiju održava čovjeka.

Po kineskoj filozofiji ova energija je tajna života koja se nalazi u svemu na svijetu. Ona u svijetu teče po pravilu ravnoteže između negativnog (yin) i pozitivnog (yang) i regulira njihove međusobne odnose, Što znači da ne postoji ništa što je apsolutno yin, tj. negativno i da ne postoji ništa što je apsolutno yang, tj. pozitivno.

Ove dvije energije, pozitivna i negativna, ispoljavaju se u prirodnom obliku u pet osnovnih elemenata: drvetu, vatri, zemlji, mineralima i vodi. Svakom od ovih pet elementa pripada odgovarajuća klima, zvijezde, boja, osjećanja i organi. Tako i čovjek, kao i sve drugo u kosmosu, podliježe zakonu ravnoteže.

Ta sila ravnoteže neprekidno se kreće površinom tijela u linijama koje se zovu meridijani, uvijek u istom smjeru. Jačina kretanja te energije se razlikuje u ovisnosti o djelovanju različitih utjecaja, npr. napor, psihičko stanje, svakodnevni stresovi, ili u ovisnosti o prirodnim utjecajima, kao što su promjena godišnjih doba, mjesečeve faze, smjena dana i noći.

Na tijelu čovjeka nalazi se dvanaest meridijana koji se protežu kroz svaki dio tijela i svaki meridijan predstavlja jedan organ koji je odgovoran za određenu tjelesnu funkciju. Osim ovih dvanaest postoje još dva dodatna meridijana koji idu sredinom tijela, jedan ide duž prednje, a drugi duž leđne strane tijela (slika br. 19). Ovi meridijani se razlikuju od arterijskih, venskih i živčanih kanala.

Sto se tiče kretanja energije radi se o dinamičkom kretanju, ono je stalno, neusiljeno i skladno. To kretanje kao rezultat ima veliki broj vitalnih procesa koji se odvijaju u pojedinim organima. Ako na čovjeka utječe neki faktor doći će do rasipanja energije ili zatvaranja tih kanala a rezultat toga je gubitak ravnoteže, što stvara u čovjeku bolest.

Shodno sistemu meridijana u tijelu treba da znamo određene tačke na tim meridijanima koje se koriste za liječenje. Meridijani ne samo da služe kao kanali kojima teče energija, već služe i kao sredstvo unutrašnje komunikacije među organima tijela, te sredstvo putem kojeg tijelo komunicira sa okruženjem.

 

IZMEĐU ČOVJEKA l SVIJETA POSTOJI JEZIK… KAKVO JE MJESTO ABDESTA U NJEMU

To je jezik putem kojeg čovjek i svijet uspostavljaju odnos. Svaki vjernik koji se udaljava od harama i svega što je Alllah, dž.š., zabranio dobit će od Allaha nagradu i bit će voljen na nebesima i Zemlji.

Kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.,: “Zaista Allah, dž.š., kada zavoli jednog roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘O Džibrile, ja volim ovog roba pa voli ga i ti’, a onda Džibril zove na nebesima: ‘O meleki na nebesima, zaista Allah voli ovog roba pa volite ga i vi. .. ”’[1]

Između čovjeka i svijeta postoji jezik komplementarnosti i isprepletenosti. Na to upućuju i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji govoreći o obavljanju hadža kaže: “Koji god se musliman učeći telbijju odaziva Bogu, sa njim se odazivaju slijeva i zdesna svo kamenje, drveće i zemlja sve do kraja Zemlje, na sve četiri strane.”[2]

 

Kada se čovjek pokorava Allahovim naredbama i slijedi put koji je odredio Stvoritelj kosmosa, u njegovom srcu sija svjetlo vjere i biva zadovoljan sobom, svojom porodicom i čitavim kosmosom. Otuda dolazi sklad između čovjeka i svega što se klanja Allahu: bilja, životinja i mrtve prirode.

Sve stvoreno u svijetu slijedi put koji je Allah odredio. Čovjek je jedno od Allahovih stvorenja. Tako, ako se i on pridržava tih propisa, čitav svijet će biti jedna skladna cjelina koja slavi ime svoga Gospodara.

Neka se čovjek čisti svim sredstvima za pranje, ali ako ne uzima abdest neće postići harmoniju sa svijetom. Jer abdest ne predstavlja samo fizičko pranje nego se njime čovjekova duša okreće svome Stvoritelju i to se odražava na sve organe tijela.

 

U ČEMU JE TAJNA HARMONIJE IZMEĐU ČOVJEKA l SVIJETA?

To je duhovna energija vjere, energija ravnoteže u najprefinjenijem obliku. Plodovi te energije jasno se pokazuju u tijelu i duši čovjeka, kao što kaže Ibn Abbas, r.a.: “Zaista dobro djelo daje sjaj licu i svijetlost u srcu, povećanu nafaku, snagu u tijelu i djeluje da drugi vole onoga ko takvo djelo čini. A loše djelo, uistinu, stvara crninu i tamu na licima, slabi tijelo, umanjuje nafaku i prema onome ko učini takvo djelo budi mržnju u srcima drugih ljudi”.

Abdest zaista vraća snagu u tijelo čovjeka, čisti čovjeka od grijeha i loših djela, jer grijesi i loša djela utječu na fizičko i psihičko stanje čovjeka čime čovjek gubi snagu a lijek za to je abdest. Muslim u Sahihu bilježi hadis koji je prenio Amr ibn Abese; naime Amr ibn Abese je zamolio Poslanika, s.a.v.s., kazavši: “Božiji Poslaniče, pričaj mi o abdestu?” A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svaki od vas koji uzima abdest pa pri tome ispere usta i nos, niz bradu će mu zajedno sa vodom otići grijesi sa lica; kad opere ruke do iza laktova, niz prste će mu otići grijesi sa ruku; kad učini mesh, sa vodom će niz kosu otići grijesi njegove glave; kad opere noge do iza članaka, sa vodom će niz nožne prste otići grijesi njegovih nogu; kad ustane i klanja, zahvali se Allahu, dž.š., i veliča Ga onako kako Njemu dolikuje i preda srce Allahu, dž.š., poslije toga će biti lišen grijeha i bit će kao na dan kada ga je majka rodila”. (Bilježi Muslim)

Kada bi se čovjek oprao svim sredstvima za pranje a ne bi izvršio radnje koje su vezane za abdest, kao što su potiranje i pranje između prstiju i pranje dijelova tijela koje nam je naredio Mudri da peremo, ipak ne bi dosegao tu ravnotežu.

 


[1]Bilježe Buharija i Muslim.

[2]Bilježi Muslim, a Albani ocjenjuje da je ovaj hadis vjerodostojan, Sahih el- džami‘br.5770.

 

Nastavlja se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige: 

DR. MADŽIDA AMIR “MUDŽIZE U STVARANJU ČOVJEKA – ALTERNATIVNA MEDICINA I ABDEST”

Preveli: Al-Ali Adelito i Nihad Omanović

Izdavac: Bookline, Sarajevo, 2008.
Tvrdi uvez; 80 strana; 20 cm 

 

Read more...

Ako Bog postoji, zašto je ovoliko patnje u svijetu?

To je bio samo san. U trenutku je imao jak uticaj na mene, kao da je bilo realno. A ipak, ta noćna mora je bila samo iluzija, privremena, poput treptaja oka.  Ali, zašto moram osjetiti bol, strah, tugu u mojim snovima? Na jednoj većoj razini, to je pitanje koje se stalno prožima: zašto patimo u životu? Za mnoge ljude, odgovor na to pitanje ih je ili doveo do vjere, ili ih udaljio od nje. Vjera u Boga, smisao života i konačno odredište – se često oslanja na to kakav odgovor damo na ovo pitanje. Pa, kada postavjamo ovo pitanje, zapravo pitamo o životu i svojoj svrsi.
 
Zašto patimo? Zašto se “loše” stvari dešavaju “dobrim” ljudima? Kako to da postoji Bog ako nedužna djeca gladuju, a zločinci su na slobodi? Kako da postoji neko božanstvo koje nas voli i koje je svemoćno, a dozvoljava da se toliko nesreća događa? I ako je Bog zaista pravedan i dobar, zar ne bi dobre stvari trebale da se događaju samo dobrim ljudima, a loše samo lošim?
 
Odgovor je: Da, apsolutno. Dobre stvari se zaista dešavaju dobrim ljudima. A loše se dešavaju lošim ljudima. Zašto? Zato što Bog jeste pravedan i Onaj koji voli. I On nema manjkavosti u svom znanju kao mi. Da bismo razumjeli izjavu: “Dobre stvari se dešavaju dobrim, a loše lošim ljudima” moramo prvo definisati šta je to “dobro” i “loše”. Iako postoji mnogo definicija, svi otprilike isto posmatraju na to. Na primjer, većina ljudi bi se složila da ostvarivanje nekog cilja kojeg smo željeli je dobra stvar. Dok s druge strane, kada ne uspijemo da ostvarimo šta smo htjeli, je loše. Ako je moj cilj da se udebljam jer imam malo kilograma, onda bi dobijanje na težini bila dobra stvar. A ako bih htjela da smršam, međutim ja se udebljam, to bi za mene bilo loše. Isti slučaj može biti dobar ili loš zavisno od mojih želja. Dakle, “dobro” u mojim očima počiva na tome šta su moje želje i ciljevi. 
 
Ali, šta je moj cilj? To nas dovodi do osnovnog pitanja: pitanja naše svrhe i smisla života. U suštini postoje dva gledišta o smislu života. Prvo gledište drži do toga da je ovaj svijet jedina realnost, krajnje odredište i krajnji cilj naših napora. Drugo gledište drži do toga da je ovaj svijet samo most, sredstvo koje je samo poput treptaja oka u odnosu na čitavu vječnost. Za one koji su u prvoj grupi, ovaj život je sve. On je jedini kraj ka kome težimo našim djelima. Za one u drugoj grupi, ovaj život teži ka nuli. Zašto?  Jer, u poređenju sa vječnošću, čak i najveći broj postaje nula.  Ništa. Kao prolazan san. Ova dva gledišta direktno utiču na naše poimanje smisla života. Ako neko vjeruje da je ovaj život jedina realnost, krajnje odredište, cilj svih naših poduhvata, onda je smisao njegovog života da što više uživa i dobije u ovom životu. Ako tako gledamo na život, onda se zaista loše stvari dešavaju dobrim ljudima svake sekunde. U okviru te paradigme, ljudi dođu do zaključka da nema pravde, a samim tim nema ni Boga, ili da taj Bog nije pravedan. 
 
To je kao da kažemo da Bog sigurno ne postoji jer smo imali loš san. Ali, zašto ne dajemo našim snovima mnogo težine? Neki snovi su užasni, i veoma često ga sanjaju i “dobri” ljudi. U našim snovima, zar ne okusimo velike užase ili pak ljepote? Da. Ali zašto ne pridajemo tome veliki značaj? Jer kada ga stavimo u kontekst našeg života, san je ništa, nije bitan.
 
Kod ove druge paradigme, svrha stvorenja nije da dođemo do svih mogućih uživanja u ovom životu, koji je kao poput sna. U ovakvom pogledu na svijet, smisao života je definisan od Boga koji nam kaže: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju(Kur’an, 51:56) Treba primijetiti konstrukciju ove izjave. Počinje sa negacijom: “Nisam stvorio džine i ljude (ni zbog koje druge svrhe)...” Allah, subhanehu ve te’ala, prvo odbacuje sve druge svrhe, prije nego što iznese jednu i jedinu svrhu: “osim da Me obožavaju.” To znači da kao vjernik, znam da ne postoji nijedan drugi smisao mog postojanja osim da spoznam, volim i približim se Bogu. Ovo je jedan i jedini razlog zašto sam stvoren. I ovo je suštinsko, jer definiše sve drugo što radim i u šta vjerujem. Definiše sve stvari oko mene, i sve što doživim tokom života.
 
Vratimo se sad na značenja “dobra” i “zla”. Sve što nas približava našem jedinom cilju je dobro, a sve što nas od toga odvraća je loše. Za one kojima su cilj materijalna dobra, te stvari definišu njihovo “dobro” i “loše”. Za njih, stvari poput postizanja imetka, statusa, slave je dobro, a gubitak sve toga je loše. Prema ovakvom gledištu, kada jedna dobra osoba izgubi sve što ima, to je onda nešto loše što se desilo dobroj osobi. Ali to je jedno pogrešno viđenje koje dolazi kao rezultat krnjavog posmatranja svijeta. Kada su sočiva iskrivljena, tada i slika postoja nejasna.
 
Za ljude iz druge grupe, sve što nas približava Bogu i Njegovoj ljubavi je dobro, a sve što nas odaljava je loše. Zbog toga, osvojiti milijardu dolara može biti najveća nesreća koja mi se dogodila ako to prouzrokuje da zaboravim na mog Gospodara. Dok s druge strane, ako ostanem bez posla, imetka, ako se razbolim, to može biti najveća blagodat koja mi je data ako me to približi Bogu. Ovo je realnost o kojoj nas Allah obavještava u Kur’anu: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (2:216)
 
Kao vjerniku, moje mjerilo nije dobitak ili gubitak materijalnih stvari. Moje mjerilo je nešto više. Ono što imam i ono što radim je jedino bitno u smislu koliko me to približava ili odaljava od mog cilja: Boga. Ovaj dunjaluk nije ništa više od sna koji sam okusila na kratko, a zatim sam se probudila. Da li je taj san bio dobar ili loš, zavisi od mog stanja nakon što sam se probudila.  Dakle, kad se sve to uzme u obzir, zaista postoji pravda. Bog daje dobro samo dobrim ljudima, a loše lošim. Najveće dobro jeste Njegova blizina, u ovom i budućem svijetu. I samo dobri ljudi su dobili ovu blagodat. Zato je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudan li je primjer vjernika. Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se zahvali Allahu i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.” (Muslim)
 
Kao što ovaj hadis objašnjava – da li je nešto dobro ili loše nije definisano vanjskim pojavama. “Dobro” u ovom hadisu je definisano kao unutrašnje stane: strpljenje i zahvalnost, oba kao manifestacija naše blizine s Bogom. Sa druge strane, najveća nesreća je biti daleko od Boga, na ovom i budućem svijetu. I samo loši ljudi su kažnjeni ovim. Sve to što ovakvi ljudi imaju, ili nemaju, od imetka, statusa, slave je samo iluzija, ništa više realna i bitna od toga da imaš sve te stvari u nekom najljepšem snu, ili da ih nemaš u nekom najgorem košmaru. O ovoj iluziji Allah kaže: I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (20:131)
 
Vječni život nastupa onda kada se probudimo iz ovog svijeta. I tek nakon tog buđenja ćemo shvatiti da je sve ovo bilo kao san.
 
Yasmin Mogahed
Prevod: Islamski portal N-um.com

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed