Deset je adaba spavanja: Abdest, zikr, dove

Adab – potiče od arapske riječi “edeb” – koja sadrži više značenja kao na primjer:

-činiti nešto na pohvalan način
-lijepo ponašanje
-odgoj

Deset je adaba spavanja:

Prvi: Abdest i misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek legne pod abdestom, njegova duša se uzdiže do Arša i njegovi snovi su istiniti, a ako legne bez abdesta, njegova duša ostaje pri zemlji i njegovi snovi su zbrkani i netačni“ (Ibn Mubarek, Bejheki i Taberani).
Ovdje se pod čistoćom podrazumjeva i unutarnja i vanjska čistoća, a čistoća nutrine uzrokuje otkrivanje zastora Gajba.

Drugi: Da blizu sebe stavi misvak i ono čime će se oprati, i naumi obavljanje namaza kada se probudi, a kada god se prene neka upotrijebi misvak, jer tako su radili pojedini od Dobrih prethodnika.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često, noću, upotrebljavao misvak  i koristio bi ga svaki put kada bi lijegao i kada god bi se prenuo iz sna. Ako čovjek ne bi bio u stanju da se opere, onda neka makar mokrom rukom potare dijelove tijela, a ako i to ne bi mogao, onda neka sjedne, okrene se prema Kibli i neka spominje Allaha dž.š., razmišlja o Njegovim blagodatima i neka upućuje dove Allahu dž.š.. To će mu biti kao da je i noćni namaz obavio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da se probudi i klanja noćni namaz, pa ga san nadvlada do zore, biće mu upisano ono što je naumio, a san će mu biti sadaka od Allaha dž.š.“ (Ibn Ebi Dunja)

Treći: Onaj ko treba ostaviti oporuku, da ne liježe dok oporuku ne napiše i stavi uz glavu, jer niko nije siguran od smrti u snu. A onaj ko umre ne ostavivši oporuku, neće mu biti dozvoljeno da u Berzehu progovori i riječ sve do Kijametskog dana. Njemu će u posjetu dolaziti ostali umrli i svi će govoriti a on će šutjeti, pa će onda jedan drugom govoriti: „Ovaj jadnik je umro, a nije oporuku ostavio“.
To je mustehab uraditi zbog moguće iznenadne smrti. Iznenadna smrt je olakšica svakome ko nije opteretio svoja leđa mnogim grijesima.

Četvrti: Da legne spavati kajući se za svoje grijehe, iz svog srca izbacivši sve ružne misli o bilo kojem muslimanu i želeći svakom muslimanu samo najbolje. Da bude odlučan da neće činiti grijehe kada se probudi. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da nikome ne učini nepravdu i ne mrzeći nikoga, biće mu oproštene njegove greške“ (Ibn Ebi Dunja)

Peti: Da ne pretjerujete tako što ćete tražiti udobnu postelju, nego da budete umjereni u tome. Neki od Selefa su smatrali da je to tekulluf, bezrazložni trud. Ehlu sofe su spavali na goloj zemlji, govoreći: „Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti“.
Smatrali su da će takvo njihovo ponašanje imati veći uticaj na njihova srca i poniznost. Onaj ko ne može ovako, onda neka bar ne pretjeruje.

Šesti: Da ne spava osim kad ga san savlada i da ne liježe na spavanje osim ako svojim spavanjem želi da bude u stanju noć probdjeti u ibadetu. Naši Dobri prethodnici su spavali onda kada bi ih umor i san u potpunosti savladali, jeli bi samo da utole glad i pričali samo onda kada je to bilo neophodno. Zbog toga su i opisani kao oni koju noću vrlo malo spavaju. Ako ga drijem savlada u tolikoj mjeri da ne zna šta uči na namazu i kakav zikr izgovara, onda neka spava onoliko koliko mu je potrebno da bi se odmorio i da bi bio svjestan svoga učenja. H. Ibn Abbas je prezirao spavanje sjedeći. U jednoj predaji stoji: „Ne opirite se noći“ (Ebu Mensur Dejlemi).

Sedmi: Da spava okrenut prema Kibli. Okretanje prema Kibli može biti dvojako:
– okretanje onoga koji je na samrti, njega ćemo okrenuti tako da mu lice i trbuh budu okrenuti prema Kibli
– okretanje prema Kibli kada hoćemo spavati, i to tako da lice i desna strana budu okrenuti prema Kibli.

Mustehab je da prouči određene ajete kao što su Ajetul kursi, zadnji ajeti sure Bekare, 163. i 164. ajet. Kaže se da će onome koji prouči ove ajete prije spavanja, Allah dž.š.,učiniti postojanim  pamćenje Kur'ana i neće ga zaboraviti.
Ajete sure A'raf, od 46.- 54. i kraj sure Isra, zadnja dva ajeta. Ako prouči ovo, onda dođe melek koji je zadužen da ga čuva i moliće oprosta za njegove grijehe dok se ne probudi. Potom neka prouči Muavvezetejn i neka puhne u svoje ruke i potare lice i tijelo, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio (Mettefek alejh).
Neka prouči deset ajeta početka sure Kehf i deset zadnjih ajeta. Ovi zadnji ajeti su kako bi se moglo probuditi na noćni namaz. H. Alija je govorio: „Ne mogu shvatiti čovjeka zdrave pameti koji legne spavati prije nego prouči zadnja dva ajeta sure Bekare, i neka 25 puta kaže: „Slavljen neka je Allah dž.š., Njemu svaka hvala, nema boga osim Allaha dž.š., i Allah dž.š., je Najveći“, kako bi zbir izgovora ovih riječi bio stotina.

Deveti: Neka mu na umi bude da je san jedna vrsta smrti i da je buđenje vrsta proživljenja. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju“ (Zumer, 42.) I kaže: „On vas noću uspavljuje (usmrćuje)“ (An'am, 60.)
On san naziva smrću, pa kako god se spavaću otkrivaju stvari koje ne odgovaraju njegovoj situaciji, u snu, tako isto i onaj koji će biti proživljen, vidi ono što mu nikad ni na um nije palo niti je mogao ikako iskusiti. San, u odnosu na život i smrt, je kao Berzeh u odnosu na dunjaluk i ahiret.
Čovjek bi trebao povesti računa o tri stvari prije spavanja: u kakvom je stanju legao; šta kod njega prevladava, ljubav prema Allahu dž.š, ili ljubav prema dunjaluku; i neka bude ubjeđen da će bti proživan u onom stanju koje je prevladavalo kod njega i da će biti proživljen u onom stanju u kojem je i umro, a čovjek je s onim kojeg voli i s onim što voli.

Deseti: Dova prilikom buđenja iz sna. Neka prilikom svog buđenja ili onda kada se prene iz sna kaže ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: „Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve potčinjava, Gospodara nebesa i zemlje i onoga između njih, Silnog, koji puno prašta!“ (Ibn Sunni i Ebu Nuajm)

LA ILAHE ILLELLAHU-L-VAHIDU-L-KAHHARU
RABBUSSEMAVATI VE-L-ERDI VE MA BEJNEHUME-L-AZIZU-L-GAFFAR

Neka se potrudi da zadnje o čemu će razmišljati i što će mu biti na srcu bude zikrullah, i prvo što će mu naumpasti kada se probudi bude zikrullah, jer to je dokaz ljubavi.
Kada se probudi, onda neka kaže: „Hvala Allahu dž.š., koji nas je oživio nakon što nam je smrt bio dao i Njemu ćemo se vratiti“.

Iz knjige „Zikrovi i dove“ autor Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić

 
Read more...

Ovih šest vrsta zikrova su efikasno oružje u borbi protiv brige, bolesti i grijeha

Šejh Es-S’adi rekao je: ”Nakon iščitavanja i promišljanja otkrio sam da postoji šest vrsta zikrova koji su posebno preporučeni da se što više uče. Ovih šest zikrova, koji su spomenuti u vjerodostojnim hadisima, predstavljaju efikasno oružje u čovjekovoj dugoj borbi protiv brige, tuge, očaja, bolesti i grijeha.

Prvi od njih je salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ustraj u učenju i donošenju salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tokom cijelog dana, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.” (Muslim)

Drugi zikr je često izgovaranje riječi: Estagfirullah, odnosno traženje oprosta od Allaha, dž.š.

Treći zikr je učenje i izgovaranje riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram. Ovaj zikr gotovo je postao jedan od zapostavljenih sunneta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Rebi’a ibn Amir, rekao je: ”Ustrajte u izgovaranju riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram.” (Ahmed) Allahov Poslanik, s.a.v.s., izdvojio je ovo Allahovo ime, odnosno ova dva imena, jer u sebi kriju ogromnu tajnu. Ja Zel-Dželali, znači: O Ti, Koji posjeduješ svako Visočanstvo, ljepotu, savršenstvo i veličinu, a El-Ikram, znači: O Ti, Koji obilno daruješ Svoje blagodati!

Imaj na umu, dok učiš i izgovaraš ovaj zikr, da Allah zna tvoje potrebe i da će uslišati tvoje dove i dat će ti ono što tražiš.

Četvrti zikr jeLa havle ve la kuvvete illa billah. Ovaj zikr je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio nekolicini svojih ashaba, rekavši da je to jedna od džennetskih riznica. Ako ustraješ u ovom zikru, osjetit ćeš i vidjeti čudesnost i dobrotu Allahove odredbe i Njegovu milost.

Peti zikr je učenje dove koju je učio Junus, a.s., u utrobi ribe: La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! Ovo je zikr kojim se pobjeđuje tuga i nevolja, i koji donosi radost.

Šesti zikr je izgovaranje riječi: subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber!”

Treba znati da je pouka, korist i plod zikra i dove u upornosti, ponavljanju i razmišljanju o značenjima zikra koji učimo.

Allah Uzvišeni je rekao: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41.-42.)

Ibn Abbas, r.a., rekao je: ”Allah nije propisao i naredio ni jedan ibadet, ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granice i uslove da bi se ta obaveza izvršila. Osim zikra, za njega Allah nije odredio granice, niti postoji opravdanje za njegovo ostavljanje, osim ako čovjek nije pri pameti. Zbog toga je naredio vjernicima da Ga veličaju i spominju u svakom stanju, objavivši: Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. (En-Nisa’, 103.)

Onaj ko Allaha mnogo spominje, hvali i veliča, postići će Allahovu ljubav, a onaj ko je ustrajan u dovi, kušat će radost uslišavanja dove.

Stoga, ispunimo naše vrijeme i oživimo ga zikrom i dovama.

Abdusamed Nasuf Bušatlić – saff.ba

 

Read more...

Istinita priča o čovjeku koji se obogatio preko zikra i istigfara

Ne tako davno šejh je upitao jednog čovjeka kako se obogatio. On je očekivao kako će reći da je radio naporno i da se obogatio teškim radom i slično.

Ali, na njegovo veliko iznenađenje, odgovor je bio: “Kroz zikr”.

Kada ga je šejh upitao kako to, čovjek mu je odgovorio objašnjavajući kako je bio siromašan, u bezizlaznoj situaciji i u dugovima. Onda je jednog dana klanjao u mesdžidu i čuo je da imam govori o vrlinama zikra i istigfara. Spomenuo je hadis: Onaj koji stalno traži oprost, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Rješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada! On je također naveo ajete iz sure Nuh gdje Allah kaže da je Nuh, a.s., rekao: i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh, 10- 12)

On se kune Allahom da je to bilo prvi kuda je za to čuo- o velikim vrlinama zikra i istigfara. Šejh ga upita šta se dogodilo nakon toga. On mu reče da se stalno sjećao Allaha, dok je hodao, dok je vozio, dok je ulazio u kuću, u kući. ‘Toliko da su moja supruga i djeca bili prestravljeni, pitali su šta mi se dogodilo, možda sam opsjednut ili nešto slično”.

On kaže da se pridržavao istigfara i zikra danonoćno, nikada nije prestajao. Čovjek se kune da su se njegovi poslovi ubrzo počeli popravljati. Kaže da je jedne prilike na njegova vrata pokucao čovjek kojeg nije poznavao. Upitao ga je da li je on taj i taj, a on mu je odgovorio da jeste. Onda mu je predao kovertu. Čovjek ga je upitao od koga je ali ‘kurir’ je rekao da onaj koji je to poslao želi ostati anoniman. Čovjek je uzeo kovertu i shvatio da su u njoj nekakvi papiri. Međutim, kada je otvorio pronašao je u njoj 30.000 funti. Vratio je svoje dugove i onda ušao u posao koji je bio uspješan. Čovjek kaže da mu je nakon toga novac dolazio sa svih strana. Šejh ga je upitao kakav je sada sa istigfarom. On mu je odgovorio da je još uvijek čini zikr i istigfar.

Braćo i sestre, mi i dalje vidimo neke od pobožnih i učenjaka čije usne ne prestaju da se pomjeraju, oni su uvijek zauzeti sjećanjem na Allaha. Prije nekoliko mjeseci bio sam pozvan na jedno okupljanje kako bi se susreo sa jednim od imama harema, a u njegovom društvu bili su učenjaci i nastavnici. Za nekoliko sati koliko sam bio prisutan nijednom nisam vidio da su se njegove usne zaustavile, bio je u stalnom zikru osim za kratko vrijeme kada se predstavljao okupljenima. SubhanaAllah! Ovo je isti slučaj sa našim učenjacima, kada god je tišina na njihovim predavanjima i kada ne govore, njihove usne se pokreću, zauzete su spominjanjem Allaha.

Naravno naše namjere kada činimo zikr i istigfar ne bi trebale da budu da steknemo bogatstvo, naše namjere trebaju biti da veličamo i slavimo Allaha i iz naše ljubavi prema Allahu, ali i dalje možemo biti sigurni, inšAllah, da će jedna od posljedica biti to da će nam Allah pomoći i da će nas opskrbiti. Umjesto da pjevušimo poznate melodije koje čujemo sa TV reklama i slično, zašto se ne bismo svjesno okupirali sjećanjem na Allaha. Ništa nas ne košta, a zauzvrat na ovaj način možemo sve dobiti.
Da nas Allah učini onima koji Ga se često sjećaju i neprestano.

 

 

Autor: Šejh Junus Katrada

 

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Read more...
Subscribe to this RSS feed