Mahir Kevrić

Website URL:

Kako zaslužiti lijepu smrt?

Šejh Kasim Fadejl priča da je jednom držao hutbu u velikom mesdžidu. Kada je bio na drugom rekatu i kada je stigao do riječi ijjake na’budu ve ijjake nestein, čuo je nelagodu među džematom jer je čovjek negdje u sredini mesdžida kolabrirao. On je brzo završio namaz i onda se okrenuo džematu i kazao da daju čovjeku malo prostora dok su se svi okupljali oko njega…

Šejh je sa drugom braćom zamolio ljude da uzmaknu kako bi čovjek mogao dobiti malo zraka. Neka braća su ga odnijela do najbliže ambulante gdje ih je doktor obavijestio da je čovjek vjerovatno umro kada se srušio u mesdžidu. Subhanallah! Nevjerovatan način da se napusti ovaj svijet- bio je petak, čovjek se okupao, bio je pod abdestom, putovao je do mesdžida i bio je u namazu, stajao je pred Allahom. Da nam svima Allah podari ovakav kraj dunjaluka.

Šejh je tražio broj telefona brata ovog čovjeka i nazvao ga je insistirajući da mu dozvole da on ogasuli tijelo Muhammeda, čovjeka koji je umro na namazu. Halid, brat, se složio. Šejh je ogasulio Muhammeda i spremio ga za dženazu. Nakon dženaze, dok su ljudi izražavali svoje saučešće porodice, šejh Kasim je pozvao Halida na stranu i upitao ga: “Šta misliš koje djelo je tvoj brat uradio i koje je najvjerovatnije dovelo do toga da tako lijepo preseli na Ahiret?”.

Halid reče: “Šejh, nas ima nekoliko braće i sestara, ali Muhammed je bio najponizniji prema našoj majci. Tako mi Allaha, on je brinuo o svim njenim potrebama. On bi provjeravao da li ima dovoljno svega, uključujući i šampon i sapun koji je koristila. Šta god- kafe, kardamon, sve što joj je bilo potrebno Muhammed bi se pobrinuo da joj ništa nije ponestalo. On je bio vrlo ljubazan prema majci i ona je uvijek dovila za njega”. Ona je šejh rekao – ‘Da, zbog toga je vjerovatno zaslužio dobar kraj, da mu se Allah smiluje’.

Za sve nas koji još uvijek imamo priliku da zaradimo dobar kraj i Džennet preko naših roditelja, da li koristimo šansu koja nam je pružena? Da li se prema njima ponašamo na taj način da zaslužujemo njihovu dovu i poželimo da naša djeca budu prema nama ista kao što smo mi prema svojim roditeljima? Nastojimo i uložimo trud da bismo bili najljubazniji i najposlušniji prema svojim roditeljima.

Oni koji tvrde da njihovi roditelji nisu zaslužili njihovo poštovanje, bojte se Allaha!

Oni koji kažu da njihovi roditelji ne cijene ono što oni rade za njih, bojte se Allaha!

Allah nam nije rekao da budemo ljubazni prema njima samo ukoliko su dobri prema nama, naredba je biti ljubazan i poslušan, bez obzira. U Džennet se ne ulazi lahko, za njega moramo naporno raditi. Pravi test i način da pokažemo svoju iskrenost i vjeru jeste da budemo dobri prema svojim roditeljima iako ne pokazuju da cijene ono što radimo za njih, pa čak i ukoliko su okrutni prema nama.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Džennet!”

 

IslamBosna.ba

Deset je adaba spavanja: Abdest, zikr, dove

Adab – potiče od arapske riječi “edeb” – koja sadrži više značenja kao na primjer:

-činiti nešto na pohvalan način
-lijepo ponašanje
-odgoj

Deset je adaba spavanja:

Prvi: Abdest i misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek legne pod abdestom, njegova duša se uzdiže do Arša i njegovi snovi su istiniti, a ako legne bez abdesta, njegova duša ostaje pri zemlji i njegovi snovi su zbrkani i netačni“ (Ibn Mubarek, Bejheki i Taberani).
Ovdje se pod čistoćom podrazumjeva i unutarnja i vanjska čistoća, a čistoća nutrine uzrokuje otkrivanje zastora Gajba.

Drugi: Da blizu sebe stavi misvak i ono čime će se oprati, i naumi obavljanje namaza kada se probudi, a kada god se prene neka upotrijebi misvak, jer tako su radili pojedini od Dobrih prethodnika.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često, noću, upotrebljavao misvak  i koristio bi ga svaki put kada bi lijegao i kada god bi se prenuo iz sna. Ako čovjek ne bi bio u stanju da se opere, onda neka makar mokrom rukom potare dijelove tijela, a ako i to ne bi mogao, onda neka sjedne, okrene se prema Kibli i neka spominje Allaha dž.š., razmišlja o Njegovim blagodatima i neka upućuje dove Allahu dž.š.. To će mu biti kao da je i noćni namaz obavio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da se probudi i klanja noćni namaz, pa ga san nadvlada do zore, biće mu upisano ono što je naumio, a san će mu biti sadaka od Allaha dž.š.“ (Ibn Ebi Dunja)

Treći: Onaj ko treba ostaviti oporuku, da ne liježe dok oporuku ne napiše i stavi uz glavu, jer niko nije siguran od smrti u snu. A onaj ko umre ne ostavivši oporuku, neće mu biti dozvoljeno da u Berzehu progovori i riječ sve do Kijametskog dana. Njemu će u posjetu dolaziti ostali umrli i svi će govoriti a on će šutjeti, pa će onda jedan drugom govoriti: „Ovaj jadnik je umro, a nije oporuku ostavio“.
To je mustehab uraditi zbog moguće iznenadne smrti. Iznenadna smrt je olakšica svakome ko nije opteretio svoja leđa mnogim grijesima.

Četvrti: Da legne spavati kajući se za svoje grijehe, iz svog srca izbacivši sve ružne misli o bilo kojem muslimanu i želeći svakom muslimanu samo najbolje. Da bude odlučan da neće činiti grijehe kada se probudi. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da nikome ne učini nepravdu i ne mrzeći nikoga, biće mu oproštene njegove greške“ (Ibn Ebi Dunja)

Peti: Da ne pretjerujete tako što ćete tražiti udobnu postelju, nego da budete umjereni u tome. Neki od Selefa su smatrali da je to tekulluf, bezrazložni trud. Ehlu sofe su spavali na goloj zemlji, govoreći: „Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti“.
Smatrali su da će takvo njihovo ponašanje imati veći uticaj na njihova srca i poniznost. Onaj ko ne može ovako, onda neka bar ne pretjeruje.

Šesti: Da ne spava osim kad ga san savlada i da ne liježe na spavanje osim ako svojim spavanjem želi da bude u stanju noć probdjeti u ibadetu. Naši Dobri prethodnici su spavali onda kada bi ih umor i san u potpunosti savladali, jeli bi samo da utole glad i pričali samo onda kada je to bilo neophodno. Zbog toga su i opisani kao oni koju noću vrlo malo spavaju. Ako ga drijem savlada u tolikoj mjeri da ne zna šta uči na namazu i kakav zikr izgovara, onda neka spava onoliko koliko mu je potrebno da bi se odmorio i da bi bio svjestan svoga učenja. H. Ibn Abbas je prezirao spavanje sjedeći. U jednoj predaji stoji: „Ne opirite se noći“ (Ebu Mensur Dejlemi).

Sedmi: Da spava okrenut prema Kibli. Okretanje prema Kibli može biti dvojako:
– okretanje onoga koji je na samrti, njega ćemo okrenuti tako da mu lice i trbuh budu okrenuti prema Kibli
– okretanje prema Kibli kada hoćemo spavati, i to tako da lice i desna strana budu okrenuti prema Kibli.

Mustehab je da prouči određene ajete kao što su Ajetul kursi, zadnji ajeti sure Bekare, 163. i 164. ajet. Kaže se da će onome koji prouči ove ajete prije spavanja, Allah dž.š.,učiniti postojanim  pamćenje Kur'ana i neće ga zaboraviti.
Ajete sure A'raf, od 46.- 54. i kraj sure Isra, zadnja dva ajeta. Ako prouči ovo, onda dođe melek koji je zadužen da ga čuva i moliće oprosta za njegove grijehe dok se ne probudi. Potom neka prouči Muavvezetejn i neka puhne u svoje ruke i potare lice i tijelo, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio (Mettefek alejh).
Neka prouči deset ajeta početka sure Kehf i deset zadnjih ajeta. Ovi zadnji ajeti su kako bi se moglo probuditi na noćni namaz. H. Alija je govorio: „Ne mogu shvatiti čovjeka zdrave pameti koji legne spavati prije nego prouči zadnja dva ajeta sure Bekare, i neka 25 puta kaže: „Slavljen neka je Allah dž.š., Njemu svaka hvala, nema boga osim Allaha dž.š., i Allah dž.š., je Najveći“, kako bi zbir izgovora ovih riječi bio stotina.

Deveti: Neka mu na umi bude da je san jedna vrsta smrti i da je buđenje vrsta proživljenja. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju“ (Zumer, 42.) I kaže: „On vas noću uspavljuje (usmrćuje)“ (An'am, 60.)
On san naziva smrću, pa kako god se spavaću otkrivaju stvari koje ne odgovaraju njegovoj situaciji, u snu, tako isto i onaj koji će biti proživljen, vidi ono što mu nikad ni na um nije palo niti je mogao ikako iskusiti. San, u odnosu na život i smrt, je kao Berzeh u odnosu na dunjaluk i ahiret.
Čovjek bi trebao povesti računa o tri stvari prije spavanja: u kakvom je stanju legao; šta kod njega prevladava, ljubav prema Allahu dž.š, ili ljubav prema dunjaluku; i neka bude ubjeđen da će bti proživan u onom stanju koje je prevladavalo kod njega i da će biti proživljen u onom stanju u kojem je i umro, a čovjek je s onim kojeg voli i s onim što voli.

Deseti: Dova prilikom buđenja iz sna. Neka prilikom svog buđenja ili onda kada se prene iz sna kaže ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: „Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve potčinjava, Gospodara nebesa i zemlje i onoga između njih, Silnog, koji puno prašta!“ (Ibn Sunni i Ebu Nuajm)

LA ILAHE ILLELLAHU-L-VAHIDU-L-KAHHARU
RABBUSSEMAVATI VE-L-ERDI VE MA BEJNEHUME-L-AZIZU-L-GAFFAR

Neka se potrudi da zadnje o čemu će razmišljati i što će mu biti na srcu bude zikrullah, i prvo što će mu naumpasti kada se probudi bude zikrullah, jer to je dokaz ljubavi.
Kada se probudi, onda neka kaže: „Hvala Allahu dž.š., koji nas je oživio nakon što nam je smrt bio dao i Njemu ćemo se vratiti“.

Iz knjige „Zikrovi i dove“ autor Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić

 

Opasne greške u odgoju djece: Pravljenje razlika među djecom

 Ovo je, također, jedan on najčešćih najočiglednijih poremećaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, na žalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku među djecom i
time djelimično ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slučajevima uopće nije bitno da li je to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili čisto emotivne prirode.

Tako imamo roditelje koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima i poklonima, u igri, šali, zabavi, poklanjanju pažnje, ljubavi itd. Sve to prozivodi najteže oblike zavisti i ljubomore među djecom i neizostavno utiče na grupisanje i podjelu djece na “ljubimce” “maze”, te zapostavljene i prepuštene samim sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju među djecom i mržnju spram roditeljima.

Primjera ove greške imamo napretek. Najčešće se dešava da roditelji jednom djetetu, obično starijem, daju daleko veći iznos novca nego mlađim, ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kuću, a nerijetko mu je i sagrade.

Kada takve roditelje upitate:
“Šta je sa mlađom djecom?”, uglavnom dobijate odgovor: “Njima ću sagraditi (kupiti i sl.) kada porastu.”

Ako, pak, upitate za kćerke takvi roditelji će vam reći:
“One će se poudati i kod svojih muževa zateći sve što im treba!?”

Nema nikakve sumnje da je ovaj način razmišljanja i ovakav stav u potpunosti pogešan suprotan pravednosti. Ko od nas ima garanciju da će doživjeti odrastanje mlađe djece? l, ko od nas ima garanciju da će nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu? Nakon toga, kćerke, također, imaju svoja prava kod roditelja, bez obzira što će se udati i odseliti kod svojih muževa.

Nakon toga, ili će se neizmirene stvari prema mlađoj djeci računati kao očev dug koji se mora izmiriti, ili će taj dio biti izuzet i podijeljen mlađoj djeci u momentu podjele naslijeđa.

***

Odlomak iz knjige: “OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd
Prijevod: Nezir Halilović
Akos.ba

 

Ko su oni koji će biti spašeni?

Uzvišeni Bog je ljudima na Zemlji slao svoje vjerovjesnike i poslanike koji su ih podučavali Njegovoj univerzalnoj vjeri koju je On propisao čovječanstvu. Ta vjera je jedna ali su vjerozakoni i određeni propisi bivali djelimično različiti shodno uslovima i okolnostima života onih kojima je slat određeni vjerozakon.

Ta vjera uvijek je propovijedala čisti monoteizam u Jednog Stvoritelja koji je Jedini zaslužan da se obožava i da se Njemu upućuju molitve. Njegovo vlastito ime je Allah, ali se On u svetoj knjizi Kur'an oslovljava i sa svojim drugim lijepim imenima.

Pored vjerovanja u taj čisti monoteizam sljedbenici Božijih vjerovjesnika kroz povijest vjerovali su u anđele (meleke), vjerovali u druge Božije vjerovjesnike i poslanike, vjerovali u Božije objave, te vjerovali u Sudnji dan i Božije određenje sudbine. U to su vjerovali svi pravovjernici od prvog čovjeka do današnjeg dana. Svi oni koji su slijedili Božije upute koje je On slao preko tih poslanika.

Pored ovih temeljnih istina vjere Bog je od ljudi tražio uzorito i lijepo ponašanje i to svrstavao u bit same vjere, jer bez lijepog ophođenja i ponašanja prema drugim Božijim stvorenjima, čovjekova vjera biva manjkava i njegovo vjerovanje (iman) biva upitno.

To lijepo ophođenje propisano je tokom cijelog ljudskog života prema svim živim bićima bez obzira ko i šta oni bili.  Svi poslanici preko Davida (Davuda), Salamona (Sulejmana), Mojsija (Musaa), Jišmaela (Ismaila), Josipa (Jusufa) te Isusa (Isaa), pa sve do Muhammeda, mir Božiji s njim, propovijedali su isto vjerovanje i tražili etično ponašanje od svojih sljedbenika. Svojim vlastitim primjerom bili su uzor svojim sljedbenicima kako se ova Božija vjera (Islam-poslušnost Bogu) i praktično treba živjeti.

Uzvišeni Gospodar je ljudima propisao dnevne molitve, post, udjeljivanje i davanje potrebnima, te hodočašće Kabi. Kroz neke ranije spise vidimo da su i raniji poslanici redovito obavljali molitve, postili, udjeljivali, prinosili žrtve (kurban), te zabranjivali svinjsko meso, kocku, kumire i opojna pića. Pristojno oblačenje i pokrivanje žena spominje se i vezuje i za ranije narode, što vidimo u primjeru časnih sestara u kršćanstvu i u nekim drugim manje poznatim sljedbama.

Približavanje Bogu putem redovne molitve i svakodnevnog dobročinstva ljudima, te lijepog ponašanja, suština su nauka i Sulejmana i Musaa i Isaa, ali i Muhammeda, mir Božiji s njima.

Božija vjera nas naučava da će oni koji budu ispravno vjerovali i činili puno dobrih dijela, na drugom, vječnom svijetu ući u raj (Džennet), a da će veliki griješnici i oni koji budu slijedili nešto drugo mimo propisane Božije vjere zasluženo dobiti, kao krajnji vid kazne za svoj neposluh Stvoritelju, pakao (Džehennem). Ovaj vid teologije poznat je i u kršćantsvu i u jevrejstvu. Islam kao vjera svih poslanika od prvog čovjeka do zadnjeg propisana je i data kao milost čovječanstvu kako bi ljudi živjeli u miru, ljubavi, pravednosti i sveopćem blagostanju. Sam pozdrav kod muslimana u osnovi nosi prizivanje mira i spasa onome koga pozdravljate.

Stari Latini su kazali da mase ne treba slijediti, a o tome i sam Isus (Isaa) u nekim biblijskim propovijedima kazuje isto, a to nam i časni Kur'an na više mjesta potvrđuje: ,,…a većina njih neće biti vjernici.” Ili pak Kur'anski iskaz: ,,…a malo je njih koji su zahvalni.”

Ova zahvalnost Bogu povezana je sa vjerovanjem i slijeđenjem jedinstvene, univerzalne Božije vjere, a negiranje i neslijeđenje Njegove vjere smatra se nezahvalnošću, nemarnošću i krivovjerjem. Bog je jedan i On nema sudruga, Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji i On će na Sudnjem danu biti jedini Vladar pred kojim će ljudi polagati račun za svoja vjerovanja i svoja djela.

Oni koji budu iskreno vjerovali i činili puno dobrih djela ljudima bit će spašeni, a oni drugi zbog svog svjesnog izbora da budu nešto drugo i čine loša djela sami će sebi prizvati onosvjetsku kaznu koju Svevišnji u svim svetim knjigama najavljuje.

Za Akos.ba priredili: Admir Iković i Adisa Omerbašić

 
Subscribe to this RSS feed