Mahir Kevrić

Website URL:

MUHAMMED, a.s., - Svjetiljka koja sija

 “O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (El-Ahzâb, 45,  46 i 47)

 

Muhammed - Resulullah je svjetiljka koja stoljećima sija i otkriva puteve dobra.

 

Ahmed Behdžet, posvetio je Muhammedu, a.s., svoju knjigu - Allah fi-l-akide-l-islamijje, a u posveti je napisao: “Kad bi muslimani mogli razastrijeti kože svoje po zemlji, da po njima hoda vjerovjesnik Muhammed, a.s., ni tako ne bi mogli pokazati da su ispunili obavezu prema njemu. A da nije bilo strpljivosti njegove u teškoćama koje je podnosio u ime Allaha, dž.š., ni mi ne bismo mogli spoznati Allaha, dž.š.”

 

Kroz mnoga stoljeća njen sjaj nije se nikada gasio, već naprotiv odupirao se svim pokušajima gašenja. Na mnogo mjesta u Kur’anu, Allah, dž.š, opisuje Resulullaha najljepšim epitetima i daje primjer njegovome Umetu da ga uzimaju za svoga uzora.

 

Možemo se diviti pjesniku u opisivanju Resulullaha i književniku u nadahnutom izražavanju, ali kur’ansko opisivanje i kazivanje o Alejhisselamu je neuporedivo ljepše od svih drugih. Svjetlo koje je zaiskrilo dolaskom Muhammeda, a.s., na ovaj svijet je posebno došlo do izražaja i ljepote početkom prijema objave od Svevišnjeg.

 “O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.” (En-Nisâ’, 174)

 

Kur’anskim svjetlom je Allahov odabranik napajao svoje biće i sve njegove norme pretakao u život - ukazujući pravovjernim - da primjenjivanje kur’anskih načela u praksi zahtjeva mnogo odricanja. Primjena Kur’ana u praksi je osnovni zadatak Allahovog Miljenika, a.s., i u tome ga nisu mogle omesti nikakve prepreke, niti pokolebati sva dunjalučka dobra koja su mu nuđena. Zato je i ostao najbolji uzor i inspiracija svome Umetu.

 

U sljedećih nekoliko ajeta nalazimo samo neka od svojstava kojima Allah, dž.š, opisuje Alejhisselama:

 

  1. Da je Muhammed, a.s., poslan cijelom čovječanstvu sa zadatkom da prenese Allahovu uputu: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Sebe’, 28)

 

  1. On će biti svjedok ljudima sa onim čime ga je Allah, dž.š., poslao svijetu da ih poziva u pravu vjeru. “Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas kao kao što smo i faraonu Poslanika poslali.” (El-Muzzemmil, 15)

 

  1. Da je Resulullah donosilac radosnih vijesti za vjernike kojima su obećane džennetske bašče i udobnosti: “Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: - Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova...” (Jûnus, 2)

 

  1. Muhammed, a.s., je Allahov poslanik koji samo dostavlja Allahovu objavu i opomenu:

 “A ako oni okrenu glavu, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ. (En-Nahl, 82)

 “Zato vas opominjem vatrom razbuktalom u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao.” (El-Lejl, 14, 15 i 16)

 

Sjećanje na Allahovog Poslanika nije kao sjećanje na običnog smrtnika. Sa mnogo pažnje, ljubavi, poštovanja i obzirnosti treba prilaziti sjećanju na Resulullaha i neprestano se dokazivati u slijeđenju njegova Sunneta. Trenutno zadovoljstvo što nas uzbudi kada slušamo ili čitamo o Muhammedu, a.s., i što nam se upija u srce ne garantuje nam da smo tako stekli njegov šefa‘at. Ali trajno slijeđenje Sunneta u životu daje izvjesnu nadu vjerniku za stjecanje šefa‘ata na Sudnjem danu.

 

Salavati koje donosimo na Allahovog Odabranika, a.s., su samo mali dio naših nastojanja, pažnje i ljubavi koju iskazujemo prema njemu. A koliko znamo o vrijednostima salavata? U pojedinim trenucima okupljanja na mevludima i drugim prigodnim manifestacijama i sami osjećamo potrebu da donesemo koji salavat na Alejhisselama. Salavate treba da učimo ne samo u džamijama nego u svim prilikama. Svakog petka slušamo mujezzinov glas kako vjernike upozorava sljedećim kur’anskim ajetom: “Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavate na njega i šaljite mu selam.” (El-Ahzâb, 56)

 

Razmotrimo li bolje ovaj ajet, kao i brojne hadise koji govore o ovoj temi, zaključit ćemo da su salavati na Resulullaha obaveza svakom vjerniku i vjernici. Kad Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat, onda smo mi, njegovi sljedbenici, preči da to učinimo ako želimo njegov šefa‘at. Salavatima oživljavamo svoja srca, napajamo dušu i jačamo iman.

 

“Bože, učini našeg Pejgambera na budućem svijetu našim pretečom a njegovo mjesto mjestom na koje ćemo stići. Bože, ponovo nas proživi u njegovoj skupini, pomozi nam da radimo po njegovu Sunnetu, daj nam da umremo u njegovoj vjeri i učini nas od njegove stranke! Bože, sastavi nas s njim kao što smo i mi njega vjerovali, a nismo ga vidjeli! Bože, molimo Te da nam dadneš da uđemo gdje će i on ući, daj nam da budemo njegovo društvo sa pejgamberima, iskrenim vjernicima, šehidima i dobrim ljudima, a ti su odista lijepo društvo! Bože, dostavi od nas selam našem Pejgamberu, kad god njegov spomen prođe. Selam i mir, Božija milost i blagoslovi Pejgamberu. Nek u ime nas Bog, dž.š., nagradi Muhammeda, a.s., onako kako je on zaslužio i čega je dostojan!

Slava Tvome Gospodaru, Gospodaru snage i veličine, koji je čist od svega onog čime ga oni opisuju i hvala Bogu Gospodaru svjetova.”

Muhammed a.s. savršeni uzor!

 

„Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate savršeni uzor za one koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji mnogo Allaha spominju.“ (El-Ahzab, 21)

Pravednost, samilost i velikodušnost našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., predstavljaju jedinstven primjer cijelom svijetu, sve do Sudnjega dana. Oko koje vidi njegovo besprimjerno svjetlo ne može ga svjesno negirati. Čak i oni koji nisu prihvatili islam odali su priznanje njegovim vrijednostima i uspjehu.

Jedan od njih, Thomas Carlye, rekao je: „Njegovo rođenje predstavlja svjetlo koje potire tamu!“ U poznatoj enciklopediji Ana Britanica o našem plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., napisano je:

„Ono što je Muhammed (a.s.) postigao nije nikome pošlo za rukom u povijesti čovječanstva; nijednom vjerovjesniku, reformatoru ili vjerskom poglavaru.“

B. Smith je rekao: „Muhammed (a.s.) je bez ikakve sumnje najveći reformator.“

Pisac Stanley Lane-Polo priznaje sljedeću činjenicu:

„Dan u kojem je Muhammed izvojevao pobjedu nad svojim neprijateljima je dan u kojem je izvojevao pobjedu ljudskih vrlina i vrijednosti. Kada je osvojio Mekku, pustio je Kurejšije bez ikakve naknade i proglasio opću amnestiju za sve stanovnike Mekke.“

A pisac Arthur Gilman o njemu kaže:

„U osvojenju Mekke primjećujemo njegovu veličinu. Ono što su mu njegovi neprijatelji činili u prošlosti moglo ga je ponukati na osvetu, ali Muhammed to nije učinio, nego je, naprotiv, svojoj vojsci zabranio prolijevanje krvi. Pokazao je poslovičnu samilost i zahvalio se Allahu.“

Jedan od ideoloških kreatora Francuske revolucije, filozof La Fayette, još 1789. godine, prije nego je objavljena „Deklaracija o ljudskim pravima“, a nakon što je istražio sve pravne sisteme, rekao je:

„O časni Muhammede, u pravednosti si dostigao toliko visok stepen da nikome do danas nije pošlo za rukom da to postigne, a niti će ga postići bilo ko u budućnosti!…“

Dakle, istinska vrijednost jednog čovjeka se ogleda u tome da čak i njegovi neprijatelji ostanu bez riječi naspram njegove ispravnosti, priznaju njegovu veličinu i potvrde njegovu superiornost!… Vrijednost i oštroumnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., do danas su priznavali čak i oni koji nisu povjerovali u njega…

Sve gore navedeno ukazuje na činjenicu da je naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., posjedovao vrline i lijepe osobine kojima se niko od ljudi nije ukrasio u tolikoj mjeri i da je u raznim situacijama i poslovima demonstrirao savršenost morala i umijeća. On za sve ljude na Zemlji predstavlja osnovni izvor odgoja i morala. Svakome ko traži svjetlo, on pruža potpuno svjetlo (nur). Njegova uputa osvjetljava put do istine. On je najveći upućivač ljudskoga roda.

Njegov djelokrug upućivanja sastojao se od ljudi svih staleža, razreda i položaja. Oko njega su se okupili narodi različitih boja kože, jezika i kultura, bez obzira na njihovu različitost. U njegov krug je mogao ući svaki čovjek i nije bilo nikakvih prepreka. Njegov poziv nije bio poziv jednom narodu ili naciji, nego poziv svakom čovjeku, samo zato što je „čovjek“. U njegovom krugu istine i pravde nije bilo razlike između slabog i jakog, siromašnog i bogatog…

Pogledaj ko je slijedio našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: kralj Etiopije, Nedžaši; velikaš Me’ana, Ferve; poglavar Himjera, Zulkila; Firuz ed-Dejlemi; velikaš Jemena, Merakebud; vladari Ummana, Ubejde i Dža’fer…

Ako pogledaš ko je u isto vrijeme bio uz njega, vidjet ćeš Bilala, Jasira, Habbaba, Ammara, Ebu Fukejhe i njima slične: Sumejju, Lubejnu, Zinniru, Nehdiju, Ummu Abis i druge robinje i žene koje nisu imale nikakve zaštite.

Među njegovim veličanstvenim ashabima vidjet ćeš one koji su bili prepoznatljivi po svojoj oštroumnosti, mudrosti i dalekovidnosti, ali i one koji su bili dostojni suptilnih, tajanstvenih i rijetkih znanja, kao i one koji su bez premca i pravedno upravljali pokrajinama.

Oni koji su slijedili plemenitog Poslanika, s.a.v.s., upravljali su gradovima i pokrajinama na način da su ljudi s njima pronašli sreću i otkrili šta je pravda, mir i selamet. Njihovim odgajanjem i djelovanjem ljudi su postali kao braća…

Opasna zamka koju koristi šejtan u iskušenjima

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!” (sura Sad, 41) Kada Allah dž.š. nekog Svog roba iskuša nekom nedaćom, tada je ta osoba izložena prvom udarcu iskušenja. Suočava se sa gubitkom imetka, zdravlja, voljene osobe ili je pak iskušana nedostatkom nečega što bi silno voljela da ima, kao što je potomstvo, bračni drug ili neka materijalna blagodat. Svako suočavanje sa iskušenjem iziskuje u prvom planu strpljivost, tevekkul (ili oslanjane) na Allaha, vjerovanje u Njegovu odredbu- da sve biva Njegovom voljom i Njegovim određenjem.

Vremenom, rane počnu zacjeljivati, pomirenje sa udarcem sudbine počinje, ali u tim momentima se javlja jedna jako opasna zamka sa kojom šejtan vreba srca vjernika. Počinje iskušanoj osobi skretati pažnju na ono što ona nema, pokazujući joj te blagodati i nerijetko uveličavajući kod drugih. „On/ona to imaju a ti nemaš!“- misli su koje prvo u prolazu prođu kroz glavu onoga koji je iskušan. Ako se ta misao na vrijeme ne suzbije, ona u srcu čovjeka posije klicu zavisti koja će kasnije prerasti u mržnju. A kada jednom vjernika zaslijepe zavist i mržnja, njegovo srce počne napuštati iman.

Jer upravo, zavist i oholost su svojstvo Iblisa l.a. koja su učinila da on odbije pokornost Allahu, tj. da odbije učiniti sedždu Ademu a.s. Zavist dalje navraća čovjeka da počne priželjkivati gubitak neke blagodati kod drugih, a nerijetko se upusti i u spletke i pokvarene činove (poput sihra) kako bi naudio drugima. Ako dosegne taj stepen zavidnosti, takva osoba nerijetko izlazi potpuno iz vjere. I upravo time, šejtan je ostvario svoj najveći cilj.

Možda se ovo čini bezazleno. Veći broj osoba pomisli kako se baš njima ne može dogoditi da zapadnu u ovu šejtanovu zamku. Međutim, bez obzira na stepen imana iskušane osobe, ova opasnost vreba i nije nimalo bezazlena. Postavlja se pitanje kako izbjeći ovu šejtanovu zamku?

Prije svega onaj koji je iskušan bi trebao imati na umu da je njegova sudbina volja Allahova, pa čak ako mu je neko i naudio, nije mu mogao nauditi bez Allahovog dopuštenja. Stoga, ne treba kriviti druge ljude koji nisu imali nikakvog udjela u onome što je tu osobu zadesilo, niti priželjkivati da i oni dožive isto iskušenje. Ako osoba u svom srcu osjeti pojavu neke negativne misli, dobro je da upućuje dovu Allahu koju je Ejjub a.s. upućivao (gore navedena dova u ajetu sure Sad), te da zamoli Allaha da joj izbaci iz srca zlobu, zavist i mržnju prema drugima.
Također, kada vidi nekoga sa određenom blagodati treba reći: „Mašallah, ve la havle ve la kuvvete illa billah.“- kako i nesvjesno ne bi drugi bio ureknut.

Dragi brate i sestro,
Budite svjesni da je najveći uspjeh sačuvati kroz sva iskušenja iskren oslonac na Allaha, kao i čisto srce koje neće zatrovati zavist. Većina insana prolazi kroz određena iskušenja za koja možda i ne znamo, zato ne dozvolimo sebi da priželjkujemo drugima gubitak neke blagodati samo zato što je mi nemamo. Jedini Koji može namiriti svaki gubitak ili nam dati ono što želimo jeste naš Gospodar. Stoga, neka svako naše iskušenje i slomljeno srce budu put prema Njemu.

Molim Allaha da nas sačuva iskušenja koja će nauditi našem imanu. Molim Ga da iz naših srca odstrani zavist i mržnju prema Njegovim robovima. Amin.

Halima Lj.

 

Subscribe to this RSS feed