Muslimanski svijet

Poruka i apel mostarskog muftije

Poštovana braćo i cijenjene sestre, muslimani i muslimanke Muftijstva mostarskog,

Svi zajedno suočavamo se sa opasnošću širenja pandemije koronavirusa u  našoj zemlji, regiji i čitavom svijetu, što od nas vjernika traži razboritost i trezvenost u ponašanju, i pridržavanje svih mjera opreza propisanih od strane nadležnih službi i državnih organa. Postupanje iz predostrožnosti i poštivanje mjera opreza kur'anska je naredba i Poslanikova, a.s. praksa.   

Život i zdravlje ljudi trajna je i neupitna vrijednost koja se u svim situacijama mora štititi i braniti. Sada smo u takvoj situaciji da moramo poduzeti sve mjere da zaštitimo zdravlje i živote svih ljudi i do kraja disciplinovano pridržavati se onoga što nam naređuje medicinska struka i nadležni organi vlasti na svim nivoima.

Vjera je dio realnog života i stvarnosti, te vjernici u ovoj situaciji moraju svojim ličnim primjerom pokazati da svojim odgovornim ponašanjem doprinose sprečavanju širenja ove opake zarazne bolesti. Vjera jesu ibadeti (obredi) koji čuvaju našu stalnu svijest o Bogu, ali vjera je i odgovorno postupanje koje nam nalaže da u svim prilikama štitimo i čuvamo kako svoje živote tako i živote drugih ljudi s kojima dolazimo u kontakt.

Dragi Bog je čitavu zemlju muslimanima učinio mjestom sedžde (obreda), te se namazi, kako pojedinačni tako i oni skupni, obavljaju i u kući, i na njivi, i u šumi. Stoga je u ovoj vanrednoj kriznoj situaciji za našu zemlju, odlučeno da se u našim džamijama kao potencijalnim mjestima prenošenja i širenja zaraze koronavirusom do daljnjeg suspendiraju sve zajedničke ibadetske aktivnosti, a da se kontinuitet džemata održava i čuva učenjem ezana u propisanom namaskom vremenu.

Apelujemo na sve naše vjernike da poštuju ovu odluku koju je donijelo Vijeće muftija – najviši vjerski organ Islamske zajednice, te da u ovom vremenu velike kušnje u porodičnom krugu budu posvećeni prakticiranju različitih oblika ibadeta; stalnih i dobrovoljnih namaza, učenja Kur'ana, zikra i dova Dragome Bogu da od nas otkloni stanje nesreće i teškoće.

Također, apelujem na vjernike da budu solidarni i saosjećajni, da učine sve što mogu učiniti da se ublaže razmjere ove nepogode koja nas sve zajedno pogađa, da ni u kom slučaju ne zloupotrebljavaju krizu kao priliku za stvaranje monopola na tržištu i lično bogaćenje. To je haram (veliki grijeh) u ovoj krizi.

Naša posebna pažnja, briga i podrška treba biti okrenuta prema zdravstvenim radnicima i svim drugima nadležnim službama čiji radnici rade na suzbijanju širenja ove zarazne bolesti među stanovništvom. Bogu Dragome učimo dovu da ih pomogne, sačuva i obaspe Svojim blagoslovom njihov plemeniti trud i napor.

Veličanstveno je i kod Boga Dragoga visoko priznato djelo spašavanja ljudskih života i pomaganja ljudima u nesreći.  U ovim danima budimo vjernički prisebni i odgovorni. Naša vjernička svijest je na ispitu. Molim Boga da nam svima pomogne, da nas zaštiti od nesreće i zla, i dā snage da prebrodimo ovo iskušenje.  

 

UVEJS EL-KARANI

Uvejs (b. Amir) el-Kareni, r.a., kod nas poznat kao ‘Vejsel Karani’, za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhisselam, postao je musliman, ali Poslanika nije nikada uspio vidjeti. Ovaj mubarek insan iz sela Karen, iz Jemena, bio je jedan od velikih i posebnih Allahovih evlija. U rodnom kraju je čuvao kamile (čoban) i to za malu nadnicu. Vodio je jako skroman i povučen život. Iako je prihvatio islam još za života Pejgambera, s.a.v.s., i izgarao u želji za njim, Vejsel Karani, r.a., nije mogao ostaviti majku usamljenu i napustiti Jemen. Prema pouzdanoj predaji Pejgamber, alejhisselam, je ovako rekao za Uvejsa Karenija: „Doći će vam neko iz Jemena po imenu Uvejs. U Jemenu nema nikoga osim majke. Imao je jaku bolest. Molio je Allaha, pa mu je Allah bolest otklonio. Od bolesti je samo ostao trag veličine dirhema. Ko ga od vas sretne neka traži od njeg dovu za oprost od grijeha.“ Iako je prošlo mnogo vremena, Omer nije zaboravio Poslanikove riječi – da ako sretne Uvejsa, zamoli ga da zatraži oprosta za njega. Iz povijesti islama saznajemo da je došlo do susreta između Omera i Uvejsa, 23. godine po Hidžri u vrijeme hadžskih blagdana.

 

O tome govori sljedeća predaja: ”Halifa Omer ibn Hattab je 23. godine po Hidžri obavljao hadž tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, r.a., na vrh brda i odozgo gledajući sve hodočasnike glasno povikao: – O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs? Nakon što su čuli halifin povik, podigao se starac duge brade, iz Karena, te rekao: – Vođo pravovjernih, mnogo se raspituješ za tog Uvejsa. Među nama nema nikog osim mog bratića kojeg tako zovu. Ja sam mu amidža, a on, naš Uvejs je beznačajan i bezvrijedan među nama, nepoznat i najsiromašniji da nije vrijedan da ti ga spominjemo. Omer, r.a., je ušutio a zatim upitao: – O starče, gdje ti je taj bratić o kojem govoriš? Ovaj odgovori: – On je sa nama u Mekki, ali on čuva naše kamile u blizini Arefata. Halifa Omer i h. Alija uzjahaše svoje jahalice i uputiše se ka Arefatu da ga traže. Našli su ga u pohabanoj odjeći kako klanja pod jednim stablom. Osjetivši njihovo prisustvo, Uvejs završi namaz. Njih dvojica mu nazvaše selam a on im odvrati na selam. Omer ga upita: – Ko si ti?, a on odgovori: – Ja sam Abdullah – Allahov rob, pripadnik Muhammedovog ummmeta. – Znamo da su svi na nebesima i na Zemlji Allahovi robovi, ali mi te zaklinjemo da nam kažeš ime kojim te je majka nazvala, rekoše mu njih dvojica. – Ja sam Uvejs ibn Abdullah, šta vas dvojica želite od mene?, on reče. Omer, r.a., tada uzviknu i reče mu: – Neophodno je da nam pokažeš mjesto ispod tvog lijevog ramena. Poslanik, a.s., nam te je opisao, i na tebi smo primjetili ta svojstva, pa nam pokaži bijeli sjajni biljeg ispod tvog lijevog ramena o kojem nam je Poslanik govorio, da se uvjerimo da si to, doista, ti. Uvejs im tada pokaza dio ispod svog lijevog ramena, a njih dvojica kada su ugledali biljeg, natjecali su se ko će ga prvi zagrliti i tada mu rekoše: – O Uvejse, naš Poslanik nam je naredio da ti prenesemo selam od njega, i naredio nam je da te zamolimo da za nas tražiš oprosta, jer nam je Poslanik rekao da ćeš ti biti prvak među tabi’inima – onima koji su došli nakon ashaba – i da ćeš se zauzimati za mnoge na Sudnjem danu.

 

Uvejs im reče: – Nisam to ja, to je neko drugi, vi ste mene zamijenili s nekim. Ja ne molim Boga nikakvom posebnom dovom ni za sebe, ni za bilo koga drugog od sinova Ademovih. Moja dova je za sve vjernike, muslimane i muslimanke, i one na kopnu i one na moru, kao i one u tmini noći i one danju. Ali, ko ste vas dvojica? Alija, r.a., mu odgovori: – Ovo je Omer ibn Hattab, a ja sam Alija ibn Ebi Talib. Uvejs skoči na noge od iznenađenja i radosti, a zatim ih upita: – Zar da ja ovakav tražim oprosta za vas? Oni mu rekoše: – Da, nama je to potrebno, pa uputi posebno dovu za nas. Uvejs je podigao glavu i Allaha zamolio dovom za njih dvojicu. Omer, r.a., tada uzjaha konja i reče Uvejsu: – Ostani tu dok ja odem u Mekku i donesem ti dio svoje opskrbe i odjeće, jer vidim da ti je odjeća stara i pohabana. Sutra ćemo se, ako Bog da, naći na istom mjestu. Uvejs halifi reče: – O vođo pravovjernih, sastanka između mene i tebe neće biti, a niti se od danas poznajemo. Šta ću uraditi s nafakom i odjećom, kada ću svoje zakrpljene sandale poderati, četiri dirhema koja sam zaradio čuvajući deve, šta mislite kada ću ih potrošiti. O vođo pravovjernih, idite vi svojim putem a ja ću svojim. Tako Uvejs ode goneći kamile pred sobom, a Omer, r.a., i h. Alija su gledali za njim sve dok ga nisu izgubili iz vida."

Kuds je muslimanima važan kao Mekka i Medina

 

Piše: dr. Džasim el-Mutawa’ / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Ako bi vas vaš sin upitao: Čemu tolika briga i zainteresiranost za Palestinu i Kuds? Šta ćete mu kazati? Koji je vaš odgovor na to pitanje?

Predlažem čitatelju da, prije nego što se odluči odgovoriti sinu, razmisli o sljedećim važnim informacijama koje naša djeca moraju znati o Palestini i Jerusalemu ili Kudsu, kako bi shvatili zašto nam je toliko stalo do Palestine i onoga što se u njoj događa.

Stoga, recite svome djetetu: ”Sinko, Palestina je prebivalište Allahovih poslanika. Ibrahim, a.s., učinio je hidžru u Palestinu, Luta, a.s., Allah je spasio od kazne koju je spustio na njegov nevjernički narod, objavivši mu da ide u blagoslovljenu zemlju, a to je Palestina. Davud, a.s., živio je u Palestini i u njoj je sagradio svoj mihrab ili mjesto za ibadet. Sulejman, a.s., vladao je cijelim svijetom iz Palestine i poznata je priča o mravu koji se obratio ostalim mravima riječima: ”O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjete!” (En-Neml, 18.) Dolina mrava nalazi se u Palestini, pored grada Askalana. U Palestini, odnosno u Kudsu, nalazi se također i mihrab Zekerijaa, a.s., a Musa, a.s., tražio je od svoga naroda da uđu u ”erdul-mukaddese”, tj. svetu ili čistu zemlju (el-mutahhere), koja je očišćena od idolatrije i politeizma i učinjena mjestom življenja Allahovih poslanika.

Palestina je svjedok mnogih mu'džiza i nadnaravnih događaja, uključujući i rođenje Isaa, a.s., od njegove majke Merjem, a.s., koja je bila djevica i nije imala muža, zatim njegovo uzdignuće na nebo kada su ga Židovi odlučili ubiti i razapeti na krstu.  U Palestini je Merjemi, a.s., naređeno da zatrese palmino stablo neposredno nakon što je rodila sina Isaa, a.s., a to znači da joj je Allah naredio da zatrese stablo palme u stanju najveće slabosti i nemoći, ali je ona i pored toga uspjela to učiniti i po njoj su posule datule svježe.

Jedan od velikih predznaka Sudnjega dana koji će se desiti u Palestini je silazak Isaa, a.s., koji će ubiti Dedžala kod vrata Ludda u blagoslovljenoj zemlji.  Palestina je zemlja okupljanja i u njoj će svoj kraj doživjeti narodi Jedžudž i Medžudž.

Sinko, u Palestini su se odigrali i mnogi drugi važni događaji i priče, poput priče o Talutu i Džalutu (Davidu i Golijatu) kada je mlađahni Davud, koji je bio u Talutovoj vojsci, ubio gorostasa i zulumćara Golijata.”

Sin je upitao: ”A kakva je veza Muhammeda, s.a.v.s., sa Palestinom?”

Rekao sam: ”Sinko, Kuds je na početku Poslanikove, s.a.v.s., misije bio prva kibla prema kojoj su se okretali muslimani u namazu, a nakon što je Muhammed, s.a.v.s., učinio Hidžru u Medinu, došao mu je melek Džibril u trenutku kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., predvodio namaz ashabima okrenut prema Mesdžidul-Aksa'u, pa mu je naredio da se okrene prema Mekki, odnosno prema Kabi. Zbog toga se taj mesdžid naziva Mesdžidul-kibletejn – Mesdžid sa dvije kible.

Zatim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u toku svoga Isra'a i Mi'radža, prije samog uzašašća na nebo, svratio u Bejtul-Makdis i to je bila prva destinacija na kojoj se zaustavio u toku noćnog putovanja iz Mekke prema nebu i tu je Muhammed, s.a.v.s., predvodio namaz svim Allahovim poslanicima. Ebu Zerr, r.a., pitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Koji je prvi mesdžid sagrađen na Zemlji?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Mesdžidul-Haram u Mekki.” Ebu Zerr, r.a., ponovo je upitao: ”A koji mesdžid je sagrađen nakon Mesdžidul-Harama?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Mesdžidul-Aksa’.” ”Kolika je vremenska razlika između njihove gradnje”, upitao je Ebu Zerr, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Četrdeset godina. Ali, gdje god te zatekne namaz ti klanjaj, jer cijela Zemlja je učinjena mesdžidom.”

Sinko, jesi li znao da Ebu Bekr, r.a., unatoč zaokupljenosti problemom otpadništva (riddet) Arapa sa Arapskog poluotoka i mobiliziranja vojske da se bori protiv otpadnika, nije otkazao pohod vojske prema Šamu, koju je mobilizirao Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije svoga preseljenja na Ahiret, pod komandom Usame ibn Zejda, r.a., iako mu je bila potrebna svaka snaga kojom bi ubrzao smirivanje situacije i uspostavio stabilnost na Arapskom poluotoku.

Sinko, jesi li znao da je zlatno doba islamskih osvajanja bilo u vrijeme Omera ibn Hattaba, r.a., ali da on, kao halifa muslimana, nije napuštao Medinu da bi proslavio osvajanje bilo kojeg grada i mjesta u Iraku i Šamu, osim kada je osvojena Palestina i Kuds. On je tada lično otišao u Kuds i preuzeo ključeve te potpisao ugovor kojim je zagarantovao slobodu i sva prava kršćanima Kudsa, koji su do tada bili ugnjetavani od strane Bizantije.

Nakon toga, Salahuddin Ejubi je po drugi put oslobodio Kuds u povijesnom danu, u petak, 27. redžeba, 583. h.g., na isti dan i mjesec kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., doživio noćno putovanje na nebo i kada je svratio u Bejtul-Makdis.

Sin je upitao: ”Zašto se Jerusalem zove tim imenom – Bejtul-Makdis?” Rekao sam: ”To ime je bilo prije objave Kur'ana, a kada je objavljen Kur'an, nazvan je Mesdžidul-Aksa’. Također se zove i Kuds zbog svetosti i blagoslovljenosti tog prostora.

Dakle, zemlja Palestina, zajedno sa Šamom, zemlja je stalne pripravnosti i džihada. Na tom tlu poginulo je oko 5.000 ashaba – šehida, da bi konačno oslobodili Kuds i spasili ljude od biznatijskog ugnjetavanja. Palestina je i danas zemlja šehida i zemlja ribata (pripravnosti)  i stalne borbe protiv okupatora.

Sin je primijetio: ”To znači da je važnost Mesdžidul-Aksa'a kao važnost Mekke i Medine, zar ne, oče?”

Rekao sam: ”Tako je! Allah, dž.š., je spojio ta tri sveta mjesta u ajetu: ”Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog bezbjednog.” (Et-Tin, 1.-3.) Komentirajući ovaj ajet, Abdullah ibn Abbas, r.a., rekao je: ”Smokva je Šam, maslina je Palestina, Sinajska gora je mjesto gdje je Allah razgovarao sa Musaom, a.s., a grad bezbjedni je Mekka.”

Allahove riječi: ”Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija’, 105.), po jednoj predaji znače da će Muhammedov, s.a.v.s., ummet naslijediti svetu zemlju.

Sin je rekao: ”Sada znam vrijednost i važnost Palestine i Mesdžidul-Aksa'a, kao što znam da je namaz u Mesdžidul-Aksa'u vrijedan koliko 500 namaza na drugom mjestu, zar ne, oče?”

Odgovorio sam: ”Tako je, sine! I nikada ne zaboravi proučiti dovu za Palestinu i muslimane Palestine.”

 

Kako su pametni telefoni u par godina promijenili naše živote

Zahvaljujući pametnim telefonima mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo. Praktično sve udaljeno nam je jedan dodir prsta na ekranu naših mobitela, od naših bankovnih računa, videotekeili privatnih fotografija. Sve imamo odmah i sada i toliko smo se brzo naviknuli na to, da nam je praktično nezamislivo kako smo bez svega toga živjeli prije tih desetak godina.

Sjećate li se vremena prije Interneta i pametnih telefona? Kada nam je najveća distrakcija bio televizor? Koliko vam je puta palo na pamet, kada ste na primjer vidjeli kako današnja djeca stalno igraju  igrice na mobitelima, kako se svijet promijenio i kako ste se vi nekada stalno igrali vani. Nekada nam je najveća kazna kada smo nešto napravili bila da smo morali ostati u kući. Današnjoj djeci je najveća kazna kada ih se „potjera“ van i zabrani tehnologija u svakom obliku – TV, računari, telefoni, tableti…

Istina je da se svijet promijenio i moramo mu se prilagoditi. Tehnologija i povezanost na Internet kamo god da dođemo nam je omogućila da nam komunikacija s bilo kim na svijetu bude nadohvat ruke. Uključujući i s onima koji sjede preko puta nas.

Pametni telefoni nam uništavaju odnose

Puno sam puta sjedila s prijateljicama i prijateljima dok su oni (ili ja) tipkali na mobitel. Isto sam tako puno puta vidjela mlađe generacije kako sjede zajedno za stolom i svatko gleda u svoj mobitel ili se čak dopisuju jedni s drugima (a sjede jedan nasuprot drugog).

Osim što je to, priznajem, nepristojno, takav način komunikacije (ako se to može nazvati komunikacijom) ima i određeni učinak na interpersonalne odnose.

To stalno gledanje u ekran pametnog telefona dok smo okruženi drugim ljudima ima i svoj naziv – phubbing, možemo ga najjednostavnije objasniti kao ignorisanje druge osobe zbog gledanja u ekran pametnog telefona. I upravo bi vas taj phubbing mogao koštati prijateljstva i veze.

Istraživanje Jamesa A. Robertsa i Meredith E. David s Poslovne škole Hankamer sa Sveučilišta Baylor u SAD-u, pokazalo je da phubbing utječe na zadovoljstvo u vezi, pa na kraju i u životu.

Istraživači su ispitali 453 odraslih ispitanika i otkrili da kada partner gleda u mobilni telefon, druga osoba se osjeća ignorirano i da njihovo zadovoljstvo vezom opada.

„To manje zadovoljstvo vezom pak dovodi do manjeg zadovoljstva u životu i na kraju, veće razine depresije“, otkrio je jedan od istraživača James A. Roberts.

Iako je ovo istraživanje ispitivalo zadovoljstvo romantičnom vezom, te rezultate možemo prenijeti na apsolutno sve odnose – s prijateljima, kolegama na poslu, roditeljima, djecom… jer uzrok i posljedica su svugdje isti – phubbing, odnosno ignorisanje zbog gledanja u mobitele dovodi do osjećaja usamljenosti i neželjenosti, što uzrokuje destabilizaciju odnosa. Na kraju krajeva, zašto bi uopšte htjeli s nekim na kahvu ili na neki dogovor ako će stalno gledati u pametni telefon?

Tehnologija nas istovremeno povezuje i udaljava

Kao što nam je već poznato, tehnologija nam je omogućila da nam cijeli svijet bude nadohvat ruke. S druge strane, previše informacija i komunikacija putem Interneta nas udaljava jedne od drugih – emocionalno i fizički.

„Takva vrsta povezanosti sa sobom može donijeti osjećaj nepovezanosti. Kada je većina naše svakodnevne komunikacije površna, imamo osjećaj da nas nitko ne vidi, ni ne čuje. Ironično je da pokušavamo ublažiti tu usamljenost tako da posežemo za svojim pametnim telefonima i tražimo trenutačno i lako povezivanje, što je na kraju i izvor naše usamljenosti, umjesto da stvaramo dublju povezanost s ljudima koji nas okružuju, kroz razgovor i iskustva licem u lice. Moderna tehnologija nas drži usamljenima zajedno“, napisala je u svom članku dr. Jan Hills.

A posljedice odrastanja s tehnologijom?

I roditeljstvo je danas mnogo teže nego je bilo u doba naših roditelja. Prvenstveno zbog toga što danas i žene i muškarci rade sve duže radne sate. Naši su roditelji imali više-manje 8-satno radno vrijeme, došli kući i posvetili svoje vrijeme djeci. Ako naši roditelji nisu imali vremena, uvijek smo imali prijatelje i otvoren prostor za igru. Igru uživo, a ne online. Upravo ta emocionalna povezanost nedostaje današnjoj mladeži i djeci. Jesmo povezani putem Interneta, ali nam treba stvarna povezanost, ona u „četiri oka“.

Komunikacija putem tehnologije nije ista kao komunikacije licem u lice. Ta tehnološka komunikacija utiče na mozak djece kod odrastanja. Neurotransmiteri u mozgu kod djeteta reagiraju i razvijaju se na temelju glasa roditelja, drugih osoba, na temelju igre s vršnjacima. Nedostatak takve komunikacije mijenja mozak djece.

„Bez obzira na sve prednosti, tehnologija može promijeniti moždane puteve i razvijati ih na drugačiji način nego što bi se razvili u normalnim okolnostima. Njihovi se neuronski putevi promijene i razviju se na neki drugi način, što utiče na koncentraciju, samopouzdanje i u mnogim slučajevima ne razviju dublje lične odnose. Izgube empatiju“, rekla je dr. Kate Roberts, školska psihologinja.

S druge strane, nije sve tako sivo i tehnologija ima i neke korisne učinke. Kod mnoge djece olakšava komunikaciju s roditeljima. Tako se primjerice, studenti iz jednog grada koji studiraju u drugom mogu bez problema svakodnevno čuti s roditeljima putem Skypea i to komunikacijom lice u lice, makar ona bila putem Interneta.

Isto tako, omogućuje i povučenoj djeci da lakše ostvare komunikaciju s vršnjacima.

U svakom slučaju, s tehnologijom kod djece moramo biti oprezni. Ni premali, ni preveliki doticaj s tehnologijom nije dobar. Potrebna je kontrola vremena koje provedu na Internetu ili na pametnim telefonima.

Jesmo li ovisni?

Jeste li znali da u svijetu postoje centri za odvikavanje ovisnosti o Internetu i tehnologiji? Iako se psiholozi i psihijatri diljem svijeta još uvijek ne mogu složiti da li je ovisnost o tehnologiji i Internetu zapravo prava ovisnost, takvi su centri sve popularniji. Ono što je možda malo ironično je da na Internetu postoje stranice koje pružaju savjete kako liječiti tu ovisnost ili kako provoditi manje vremena online. Čak postoje aplikacije koje nam govore kada je vrijeme da pustimo svoj mobitel iz ruke.

Službena ovisnost ili ne, vjerojatno ste već mnogo puta primijetili, kada izađete iz kuće bez pametnog telefona, bilo da ste ga zaboravili ili ste ga ostavili na punjaču, da ste se osjećali kao da ste ostavili desnu ruku kod kuće. Nelagodno ili možda čak pomalo usamljeno. Većina nas može bez pametnog telefona, ali se bolje osjećamo kada je s nama, kada znamo da se u bilo kojem trenutku možemo povezati, makar to značilo ignoriranje neke druge osobe, iliti već spomenuti phubbing.

Na kraju, ako mislite da se taj phubbing ne odnosi na vas, da vi samo pogledate na mobitel kada je to potrebno, samo da vidite novi mail, poruku na Facebooku ili da samo pročitate onaj zanimljivi članak, imajte na umu da je vrijeme relativno i da ne prolazi isto vama na mobitelu kao onome tko sjedi preko puta vas i čeka da završite.

Preuzeto sa: womeninadria.com

 

Palestinski kršćanin budi muslimane na sehur

Michael Ayoub je palestinski kršćanin koji već 12 godina tokom ramazana dobrovoljno budi komšije muslimane na sehur, objed pred početak dnevnog posta.

Ovaj čovjek iz grada Akka kaže da je sretan zbog toga jer se već stoljećima ukazuje na povezanost arapskih stanovnika muslimana i kršćana.

“Dolaskom mjeseca ramazana, svake godine, pripremam se za ovu priliku. To zanimanje je veoma teško, jer zahtijeva veoma rano buđenje. Ipak, rano ustajanje pomaže zdravlju”, rekao je Michael Ayoub.

Tradicionalnu odjeću koju oblači za ovu namjenu je posebno sašila njegova sestra.

“Činjenica da ja kao kršćanin budim braću muslimane na sehur pričinjava mi zadovoljstvo. Hvala Bogu, časni ramazan vidim kao zajednički mjesec, nije važno o kojoj vjeri je riječ”, dodao je Ayoub.

Ramazan kao simbol bratstva

Za njega mjesec ramazan predstavlja simbol pobjede, simbol bratstva, jer sarađuje s braćom muslimanima. Ramazan je mjesec ispita za svakog muslimana, čak i za svakog kršćanina, navodi Michael Ayoub.

Tokom ovog mjeseca osjećaji su pomiješani. “Kada braću muslimane budim na sehur, većina se odazove, a iz nekih kuća nema nikakvog odgovora, iako bi se trebali odazvati”, komentariše Ayoub.

Njegova poruka je da među ljudima trebaju vladati sloga, ljubav, mir i iskrena vjera. Sve te pozitivne stvari donosi ramazan.

Izvor: Al Jazeera

 

Infografika: Knjigu najviše vole Indijci, Kur'an najčitaniji u svijetu

 

Indija, Tajland i Kina prednjače na listi zemalja čiji su stanovnici najposvećeniji čitanju knjiga.

Stanovnik Indije sedmično u prosjeku odvoji više od 10 sati na čitanje, piše Anadolija. 

Na 28. Generalnoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine donesena je odluka da se 23. aprila svake godine obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su na taj dan 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare. 

Prema informacijama koje je prikupio novinar Anadolije iz Svjetskog indeksa kulture čitanja, na listi zemalja čiji stanovnici najviše čitaju prednjači Indija, a prate je Tajland i Kina. 

Indeks mjerenja temelji se na vremenu izdvojenom za čitanje tokom jedne sedmice, a u to se pored knjiga, ubraja i čitanje novina, magazina i drugog pisanog materijala. 

Kinezi čitaju osam sati sedmično

Prva na listi zemalja čija su društva posvećena knjizi nalazi se Indija, a svaki njen stanovnik u prosjeku sedmično na čitanja izdvaja 10 sati i 42 minute.

Na drugom mjestu je Tajland sa 9 sati i 24 minute po stanovniku, dok je na trećem mjestu Kina. Svaki Kinez za čitanje sedmično izdvaja 8 sati. 

 

Indeks mjerenja temelji se na vremenu izdvojenom za čitanje tokom jedne sedmiceAnadolija

 

Prve tri zemlje na listi prate Filipini (7 sati i 36 minuta), Egipat (7 sati i 30 minuta), Češka (7 sati i 24 minuta), Švedska (7 sati i 6 minuta), Francuska (6 sati i 54 minuta), Mađarska (6 sati i 48 minuta) te Saudijska Arabija (6 sati i 48 minuta). 

Kada je riječ o najčitanijim knjigama na prvom mjestu je Kur'an, zatim Evanđelje, a na trećem mjestu je knjiga „Citati Mao Zedonga“. 

Među najčitanijim knjigama u svjetskoj književnosti su i „Don Kihot“ autora Miguela Cervantesa, te Harry Potter britanske književnice JK Rowling. Osim toga, čitana je i knjiga „Priča o dva grada“ Charlesa Dickensa, trilogija „Gospodar prstenova“ JRR Tolkiena, „Mali princ“ Antoine de Saint-Exupery, „Alisa u zemlji čuda“ Lewisa Carrolla, te „Deset malih crnaca“ Agathe Christie.

Izvor: Agencije

Subscribe to this RSS feed