Mahir Kevrić

Website URL:

Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti!

Svojstva ispravnog vjerovanja

Ebu Hurejre, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti susjeda. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti gosta.“ (Buhari, Muslim)

Značenje hadisa

Ovaj hadis u sebi sadrži tri bitne stvari:

Prva stvar: Šutnja i suzdržavanje od lošeg i beskorisnog govora

U loš govor spada: nevjerstvo, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, ismijavanje ljudi, psovanje, napadanje ljudi itd. U beskokorisni govor spada sve ono od čega čovjek nema koristi ni na ovom ni na Onom svijetu. Uzvišeni Allah je rekao: „Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“ (Nahl, 105.) U hadisu stoji: „ Doista osoba progovori riječ za koju ne mari, a zbog nje bude bačena u Vatru u koju će padati sedamdeset godina.“ Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: „Ko bude upitan o nekoj stvari, a prikrije istinu koju posjeduje, Allah će mu na Onome svijetu staviti uzde od vatre.“ (Tirmizi)

Ovo je plemenita osobina kojom su okićeni plemeniti ljudi, dok su škrtice i prezreni uskraćeni od ove osobine. Ovo je osobina koju su Arapi imali prije islama, a i nakon prihvatanja islama su je zadržali. Do te mjere su je čuvali da je jedan pjesnik rekao:
A što se tiče propisa kad je u pitanju ugošćavanje gosta,
to se u islamu tretira kao stroga obaveza,
kako po Allahovoj Knjizi,
također i po Sunnetu Allahovog Poslanika.
Većina islamskih učenjaka kaže: „Obaveza je ugostiti osobu ako se ta osoba nađe u mjestu gdje ne može platiti konak, ili nema dovoljno sredstava da to učini.“
Uzvišeni je rekao: „I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.“ (Nisa, 36.)

Treća stvar: Počastiti komšiju i ne uznemiravati ga

To je jedna od najplemenitijih osobina u islamu. U hadisu stoji: „Džibril nije prestajao da mi oporučuje dobročinstvo komšijama, tako da sam pomislio da će mi komšija postati nasljednik.“

Komšije se razlikuju. Pa ako je komšija musliman, i u srodstvu ste, on ima tri prava kod tebe. Pravo jer je musliman, pravo jer ti je rod i pravo jer ti je komšija. A ako je musliman, a nije ti rod, onda ima pravo jer je musliman i jer ti je komšija. A ako je nevjernik, onda on ima jedno pravo kod tebe, a to je jer ti je komšija. Poslanik je upitan koji komšija je najpreči, pa je rekao: „Onaj koji ti je najbliži.“

Uzvišeni Allah je upotrijebio izraz komšija za cijeli grad Medinu. Rekao je: „Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati.“ (Ahzab, 60.)

Pa ako kažemo da su svi stanovnici jednog grada komšije, onda je obaveza svakom od njih da se ustegne uznemiravanja drugih. A to je vrhunac civilizacije i međuljudskih odnosa u jednom mjestu.

Izvor: ”Priručnik za osnovno upoznavanje vjere”, grupa autora
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić

 

Nema dobra u životu u kome nema darivanja

LJUBAV

Stekni ljubav i naklonost ljudi lijepim moralom, jer kada te ljudi omrznu – vrijeđaju te, kada te preziru – nanose ti nepravdu, kada ih izbjegavaš – jako te izgrde, a kada se uzoholiš nad njima – zamrze te. Zato uzvrati dobrim i ugasi vatru neprijateljstva – bit ćeš siguran i spašen.

TIJELO BEZ DUŠE

Kuća bez knjiga je kao tijelo bez duše. Šta te čini srećnim u kući u kojoj nema spoznaje, znanja niti čitanja? Da li te veseli namještaj, stolice, kuhinjski pribor ili odjeća? Ovo su dunjalučki užici. Možda su oni kod Korejaca, Hindusa ili Rusa skupocjenije i vrijednije od njih. Međutim, ljepše je, bolje, divnije i veća je korist od knjiga koje, nakon što ih sam pročitaš, ostaviš svojoj djeci da iz njih izvlače biserje i riznice mudrosti.

Koristio sam se mobilnim telefonima, kompjuterima, lap – topovima i internetom, ali nisam našao prijatelja niti sugovornika kao što je knjiga. Ona te prati na sijelu, u kancelariji, spavaćoj sobi. Ponekad zaljubljeno spava na tvojim grudima i ustaje sa tobom. Ne otkriva tvoje tajne, ne uznemirava te, niti imaš potrebu da je popravljaš. Ne jede, ne pije, ne stara, niti se razboljeva. Knjiga je ljubav moga srca, prijatelj moje duše i svjetiljka u noći života.

RADOVANJE

Raduj se što si ostao u životu još jedan dan, jer si u prilici učiniti dobro, obaviti namaze, dati sadake. Ti si dobitnik i pobjednik. Zato iskoristi svaki minut, jer se on, uistinu, neće vratiti.

ISKRENA NAMJERA

Ako ne možeš učiniti dobro, imaj barem iskrenu namjeru – upisat će ti se nagrada i bit ćeš uspješan. Ispuni srce razmišljanjem o svemu što je korisno i poučno, kao što su vrline, bogobojaznost i upute.

POŠTIVANJE

Poštuj svakog čovjeka i posveti mu pažnju, čak i čistača ulica, slugu, nosača torbi, konobara, čuvara na imanju. Posveti im se srcem, jer su ljudi korisni članovi i uspješni vojnici u kompaniji života.

DAREŽLJIVOST

Moraš biti darežljiv prema ljudima imetkom, hranom, ugledom, vremenom, radom, trudom ili savjetom. Kad god darežljivost prema njima učiniš raznovrsnijom, bit ćeš dopadljiviji i bolji. Nema dobra u životu u kome nema darivanja niti ima dobra u osobi od koje se ne očekuje dobro.

BLAGOSTANJE

Blagostanje može unišititi darežljivost. Koliko je samo bogataša škrto, a siromašnih darežljivo! Izobilje kvari dušu, a oholost odnosi blagodat. Uzdizanje nad ljudima oduzima uvažavanje, a sebičnost sije mržnju. Udjeljuj, budi ponizan i prenesi drugima svoje dobro.

UMJERENOST

Neće osiromašiti onaj ko štedi i neće biti neuspješan onaj ko se trudi. Ko bude izučavao šerijatsko pravo u mladosti, vlast će se čvrsto vezati za njegovo znanje. Tvoj imetak ti je amidža i dajdža. Tvoj novac su tvoji kutnjaci. Tvoji dinari su tvoja sigurnost, pa nemoj rasipati niti škrtariti.

ZAHVALA ALLAHU

Obaveza ti je da ističeš dobro koje ti je učinjeno i zahvaljuješ Allahu na Njegovim blagodatima. Zahvaljuj kada god pogledaš ili čuješ. U svakoj sekundi Njegove blagodati prema tebi se obnavljaju i svo dobro koje vidiš je samo plod Njegove milosti. Sačuvaj Njegove blagodati zahvalom, jer blagodat, uistinu, umakne i ne ide skupa s nevjerovanjem.

IZVOR: MAPA PRAVOG PUTA, AID EL-KARNI

Za Akos.ba pripremila: Amina Brajlović

 

Egoizam kroz prizmu psihilogije i islama

Kada čujemo ili pročitamo riječ „egoizam“ u većini situacija pomislimo na egoizam sa negativnim konotacijama. Činimo dovu Bogu dragom da nas od toga spasi.

Međutim, da li je egoizam nužno negativno svojstvo čovjeka koje nikako ne želimo primijetiti kod sebe ili drugih? Odgovor ćemo pronaći u sljedećih nekoliko redaka.

Naš cilj je da pojam egoizam sagledamo prvobitno kroz psihologiju kao nauku, a zatim razmotrimo njegovu povezanost sa tradicionalnim islamskim izvorima. U sociološkim rječnicima naći ćemo da je egoizam karakteristika koja neminovno postoji u svakom ljudskom biću, što nužno ne znači da ima i lošu funkciju u čovjekovom djelovanju. Kada govorimo sa stajališta Islama, moramo voditi računa o smjernicama na koje nas islamski izvori upućuju na mjestima gdje se govori o egoizmu kao osobini čovjeka iz skupine ahlaki zemime (loša svojstva)o kojoj bi trebali povesti računa na način da je upregnemo i vodimo u ispravnom smjeru, ne odstupajući od normi ponašanja koje Vjera preporučuje.

Obzirom na to da ćemo u okviru eseja izložiti diferencijaciju tumačenja pojma egoizma sa gledišta psihologije kao nauke i islama, to će predstavljati razliku između ovog eseja i drugih istraživanja koja su se, uglavnom, bavila egoizmom sa aspekta psihologije ili sociologije. Dat ćemo relevantne dokaze u vidu kur'anskih ajeta i Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa u elaboriranju naših navoda.

Sociolozi će reći da egoizam predstavlja sebičnost i samoljubivost, odnosno ono što je oprečno altruizmu kao potpunoj nesebičnosti. Psiholozi, naime, ovaj pojam definišu kao karakteristično ponašanje, usredsređeno na sopstvene interese i koristi bez osjećaja za druge. Takvo ponašanje nazivaju egoističnim ponašanjem. U slučaju da se takvo ponašanje javlja kod pojedinca u relativno postojanom obliku, može se govoriti o egoizmu kao o crti ličnosti ili osobini. Međutim, u okvakvom okarakterisavanju osobe kao egoistične skriva se zamka. Ona se ogleda u tome što ustvari niko ne može da bude apsolutni egoista ili apsolutni altruista. Na takvoj isključivosti principa, nijedna osoba ne bi mogla opstati. Ulazak u interakciju sa drugima jeste nužnost života i, po automatizmu, relativizira određenje egoizma ili altruizma kao apsolutno. Ako prihvatimo da je ljudska priroda na ultimativan način egoistična (ili altruistična), onda bi bilo kakvo istraživanje o ovom fenomenu bilo suvišno. Nadalje, egoizam se shvata i kao antidruštveno ponašanje, tj. shvatanje da je samointeres osnov motivacije ili moralnosti. Različite psihološke teorije poput psihoanalize ili teorije potkrepljenja u osnovi tvrde da je cjelokupno ili gotovo cjelokupno čovjekovo ponašanje egoistično. Nerijetko u društvu možemo primijetiti izjednačavanje pojma egoizam sa sebičnosti. Pri tome se aludira na to da osoba koja je egoistična iz svega teži da dobije dobitak samo za sebe.

Svako razmatranje moralnih pitanja, sugerira, barem implicitno, neku vrstu načelnog normiranja i opredjeljenja, odnosno razvrstavanja onoga što treba shvatiti kao dobro (i njemu težiti) i onoga što treba shvatiti kao zlo u moralnom smislu. Tako je i refleksija problema egoizma nerazdvojiva od pitanja šta čovjek treba činiti, odnosno šta je to ispravno djelovanje. Samoljublje, umišljenost, oholost, samodopadanje su neki od termina koji se navode u kur'anskim ajetima i pravorijecima Muhammeda, s.a.v.s. U vezi s tim, Muhammed, s.a.v.s, kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da ne griješite pobojao bih se za vas nečeg što je gore i teže od griješenja. To je samoljublje i egoizam.“ Ovdje Muhammed, s.a.v.s., upozorava ljude na ono što je teže čak i od grijeha, a to je gubljenje iz vida da je čovjek po svojoj prirodi slab i da su ljudska srca prevrtljiva. Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: „…a čovjek je stvoren kao nejako biće“ (Sura En-Nisa, 28., Prijevod: Besim Korkut)

Kada insan ovu tvrdnju argumentovanu Kur'anom i sunnetom izgubi iz vida i potisne iz svoje svijesti, javlja se egoizam.

Kako vlastiti egoizam staviti pod kontrolu?

Osjećanje egoizma nemoguće je najednoć suzbiti, nego se to čini postepeno. Svakom muslimanu, rekli bismo, dovoljno je predstaviti argumete izvedene iz primarnih izvora Islama – Kur'ana i Sunneta, da bi razmislio o svom stanju duše. Ukoliko kod sebe otkrije, detektuje, ružne osobine, vjernik će raditi na njihovom otklanjaju i stavljanju pod kontrolu.

Stoga ćemo navesti nekoliko kur'anskih ajeta kako bismo kod sebe osvijestili (ne)prisutnost egoizma i stavili ga pod kontrolu.

Allah, dž.š., u nekoliko kur'anskih ajeta kori uzdizanje čovjeka iznad drugih ljudi, oholost, egoizam, hvalisavost. Kaže Uzvišeni, dž.š.: „Odvratit ću od dokaza Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili.“ (Sura El-‘Araf, 146.)

U drugom ajetu, u suri Lukman, Allah, dž.š., implicitno daje čovjeku savjete kako da se ponaša u svom životu: „I ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ U tumačenju ovog ajeta, mufesiri navode da se ovdje misli na ljude koji iz oholosti okreću lice svoje od drugih ljudi.

Da bismo od sebe otklonili osobine koje se navode u skupini ahlaki zemime potrebno je da poduzmemo određene korake koji vode ka tome. Recimo, musliman ne smije svoje dobro djelo smatrati velikim niti preuzimati zasluge za njega. Naša djela samo su proizvod Allahove, dž.š., milosti prema nama i On je Onaj koji nam je osvijetlio put ka Njegovom obožavanju. Stoga smo dužni da radimo na odgajanju svoje duše i otklanjaju bilo kakvog oblika egoizma koji nas vodi ka oholosti i stranputici.

Na kraju ćemo navesti i nekoliko savjeta koje psihološki stručnjaci daju pri suočavanju sa ovim problemom. Oni preporučju da se to rješava u četiri faze. Prva faza podrazumijeva okretajne ka drugom, slušanje njegovih problema. Potrebno je razmišljati o tome šta možemo učiniti za druge. Druga faza je prestanak upotrebe zamjenice „ja“ u svakodnevnoj komunikaciji. Važno je prestati nametati svoja mišljenja i iskustva drugima i istinski se zainteresirati za ono što se događa ljudima sa kojima komuniciramo. Treća faza je ono što sve pokreće u svijetu, to je ljubav. Ali, kada kažemo ljubav mislimo na ljubav prema drugima, a ne samo prema sebi. Na kraju, od suštinske važnosti je biti zahvalan i zadovoljan sa onim što imamo. To je ono što je najteže, ali i Kur'an i sunnet Muhammeda, a.s., nam to preporučuju. U suri Ibrahim, Allah, dž.š., kaže: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.“ Muhammed, a.s., klanjao je noću tako dugo da bi mu stopala popucala. Upitan je zašto to radi, kad mu je sve oprošteno. Rekao je: „Zar da ne budem Allahov zahvalni rob!?“

Dakle, psihologija i Islam kompatibilni su u stajalištu da je egoizam osobina koju smo dužni reducirati i otkloniti ukoliko je kod sebe uočmo, a savjeti i metode navedeni u tekstu mogu nam pomoći u tome.

Za Akos.ba piše: Dželila Ibrahimspahić

 

Dok tragaš za riječi kojom se liječi

Jutarnje sunce svojim zrakama budi svaki dio našeg bića. Svojim čulima osjećaš kako snažno uzvikuje: POKRET!

Pruža ti se prilika da osjetiš kako život kola tvojim venama, da zaradiš, da se družiš, da pomogneš, da iskusiš, da vidiš, da otkriješ …

Nebrojeno mnogo mogućnosti i uloga u areni, gdje ne samo da možeš, nego si ti upravo taj na kojeg se čeka.

Imaš veliku snagu i znanje, ali si skovan okovima vlastitih ili tuđih obrazaca misli i ponašanja, koji ti ne dopuštaju da se iskažeš.

Sama pomisao da se oslobodiš ove čahure siječe ti noge, jer u podsvijesti odjekuju riječi tvojih velikana, onih koje svojim bićem poštuješ, i oni vrište: NEMOJ!

I zalud ti snaga i znanje da bi nešto mogao, ako nema hrabrosti da nametnute zidove porušiš i uradiš iskorak. Kako će onda to što imaš kao dar, da dođe do svog mušterije…

Gledaš sokolovi lete, leptiri oduševe svojom ljepotom, slavuji pjevaju … a ti?

Čitaj u suri Ali Imran: „Gospodaru, ti ovo nisi uzalud stvorio …“

Pa nisi ni ti uzalud stvoren. Stoga ne slušaj okove, poslušaj riječi koje te opisuju i pogledaj put koji traži tvoje znanje i snagu, i pokaži se onima koji upravo to žele da vide …

„ … radite! Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik njegov i vjernici …“

Ponovo, i uvijek ponovo čitaj riječi: „Uputi nas na pravi put – sirati mustekim“ i konačno kreni tim putem. Odvažno preuzmi svaku ulogu koja ti se nudi, i potpuno joj izmiri hak (pravo).

Sa podignutim rukama ka nebu kaži:

Utječem se božanskim tekstom, potpunim riječima koje slijedim (bi kelimatillahi ttamati), od svakog buntovnika (šejtana) koji kinđuri svoj govor i svakog oka koje okviruje. Onoga oka koje želi da budem onakav kakvim me ono vidi, a ne ono što jesam, što želim i treba da budem.

Krenuti ka ostvarenju svog cilja ne znaci krenuti putem nemogućih fikcija i vlastitih želja. Tvoj cilj je tvoj sudbinski put, mnogoznačan, i potpuno koristan tebi i okolini.  Da ga napiseš, znaci da ga iz dubine svoje iskopas i pravednim riječima opišeš … Tada će riječi sa početka ovoga teksta imati potpuno novo značenje.

Prepoznaj se!

Za Akos.ba piše: Mahalbašić Muris

 
Subscribe to this RSS feed