Poučne priče

Poučna priča: Kako je mrav postao tehnološki višak?

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao, piše portal posao.hr.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati.  Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!” Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA.

POUKA:

Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav.
Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
Nesposobnima ne trebaju nadzornici.
Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti  sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

POUKA 2:

Nažalost, cijela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim  istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

* Navedene pouke mogu i ne moraju biti stajališta portala i portal se odriče svih odgovornosti u slučaju da odlučite koju ‘pouku’ primjeniti u svakodnevnom životu. ?

Akos.ba

 

20 životnih savjeta čuvenog Rusa: “Ne pijte kupovnu mineralnu vodu iz 2 razloga”

1. Naučite da sve “vidite živo” i uživate u svemu – travi, drveću, pticama, životinjama, zemlji, nebu. Gledajte ih ljubazno i sa punim srcem i oni će vam uzvratiti. To je znanje koje nećete pronaći u knjigama 2. Odvojte neko vreme da stojite bosi na zemlji.

Dajte svoje telo zemlji kako ga ona ne sama ne bi pozvala. 3. Ugrabite svaku priliku da budete pored vode. Oslobodićete se umora i pročistiti misli. 4. Pijite čistu vodu kad od je moguće, ne čekajte da ožednite. To je najbolji lek. Tamo gde me sudbina nije vodila, prvo sam tražio izv

Ne pijte slatke i slane (mineralne) vode iz boca. Prva će izjesti jetru, druga će vezati krvne sudove. 5. Povrće treba da se nađe na vašem stolu svaki dan. Na prvom mestu cvekla, nema bolje hrane na zemlji. Zatim pasulj, bundeva, bobice, šargarepa, paradajz, paprike, spanać, zelena salata, jabuke, grožđe, šljive.

6. Ako želite možete da jedete meso. Ali retko. Nikako ne jedite svinjetinu, ona šalje na drugi svet. 7. Kobasice, prženi krompir, keks, slatkiši i hrana u konzervama su loša hrana. Moja hrana su žitarice, pasulj i zeleniš. Predatori jedu meso, oni su lenji, jedva se kre

Konji koji jedu žitarice aktivni su ceo dan. Skakavac se hrani travom i skače i leti ceo dan. 8. Kako bih jeo manje, pijem mnogo vode i jedem kompot, jedem prostu hranu i sveže povrće. Od četvrtka uveče do petka uveče ne jedem ništa, samo pijem vodu. 9. Post je najveća milost.

Ništa me ne jača i ne podmađuje kao post. Kosti postaju lakše, poput ptice, srce postaje veselo. Posle svakog velikog posta ja sam nekoliko godina mlađi.
10. Sunce izlazi i zalazi za vas. Rad prestaje nakon zalaska sunca. kada se naviknete na ovo telo i um će vam postati jači. Mozak će se bolje odmoriti i razbistriti za san. Tako rade kaluđeri i vojnici i zato imaju snagu da služe.
11. Treba da odspavate pola sata u toku dana kako bi se osvežila krv u vašoj glavi. Nemojte da spavate odmah nakon jela, tada se salo mast taloži u krvnim sudovima. 12. Manje sedite, ali spavajte dovoljno. 13. Pokušajte više da boravite na otvorenom prostoru. Naučite da živite u hladnoj prostoriji. Dovoljno je da vam stopala i ruke budu zagrejani, ali glava hladna.

Telo stari i propada od toplote.
14. Ojačavajte telo biljkama. Pomešajte šaku lekovitih biljaka i bobica i prelijte proključalom vodom i to pijte ceo dan. Na zimu uvidećete prave prednosti ovoga. 15. Ne zaboravite orašaste plodove. Orasi izgledaju poput našeg mozda, oni su i moćni za mozak. 16. Sa ljudima budite ljubazni i pažljivi. Od svakog od njih, makar površno, možete da naučite nešto.

Od ljudi ne stvarajte ni prijatelje ni neprijatelje tako vam nikada neće stvarati probleme. 17. Ono što vam je suđeno dobićete kad tad, samo treba da strpljivo čekate. Ne opterećujte dušu time. 18. Ne verujte u predrasude, astrologe i proricanje sudbine. Neka vam telo i srce budu čisti.
19. Kada se osećate loše, treba da šetate mnogo. Preko polja, kroz šume, pored reke.

Voda će odneti vašu tugu. Bitno je da zapamtite: najbolji lek za telo i dušu su: post, molitva i fizički rad. 20. Krećite se više. Na kamenu koji se kotrlja ne raste mahovina. Nesreće nas drže nepokretnim. Ne bežite od njih ne dozvolite im da dominiraju nad vama. Nikada se ne plašite da naučite i uradite nešto novo,prenosi Pult

 

POSLUŠAJTE OVE SAVJETE STARIH LJUDI (POUČNO)

Godine prođu dok trepneš. Nemojte se mladi ženiti i udavati. Živite svoje život. Putujte. Bavite se svačim. Bez obzira koliko para imate. Spakujte se i idite gdje god sebi možete priuštiti.

 
1. Najvažnija osoba u vašem životu je osoba koja je pristala da dijeli svoj život sa vama. Tako se i ponašajte prema njoj. 
 
 2. Možda ćete imati dug život, ili će vaš život biti kratak – ko zna. Ali u svakom slučaju, vjerujte mi kada vam kažem da ćete željeti da ste bolje pazili na sebe u mladosti. 
 3. Stvari su samo stvari. Nemojte biti opsjednuti materijalnim stvarima, cijenite vrijeme i iskustva. 
 4. Ljubomora uništava veze. Vjerujte svojoj drugoj polovini, jer kome drugom ćete vjerovati? 
 5. Ljudi uvijek kažu,’’Pobrinite se da dobijete posao gdje ćete raditi ono što volite!’’ Ali to nije najbolji savjet. Pravi posao je posao koji nekim danima volite, drugim danima ga podnosite, a i dalje vam plaća račune. Skoro niko nema posao koji voli svaki dan.
 6. Ako vam nekad bude teško nositi se sa životom, samo se vratite u sadašnji trenutak i uživajte u svemu što je lijepo i utješno. Duboko udahnite, opustite se. 
 7. Godine prođu dok trepneš. Nemojte se mladi ženiti i udavati. Živite svoj život. Putujte. Bavite se svačim. Bez obzira koliko para imate. Spakujte torbe i idite gdje god sebi možete priuštiti. Dok niko ne zavisi od vas, ne kupujte stvari. Nikakve stvari. Vidite svijeta.
 8. Ne uzimajte život ozbiljno. Čak i ako vam se stvari čine mračne i beznadežne, pokušajte se nasmijati tome kako je život blesav. 
 9. Pravi prijatelj će dotrčati ako ga zovnete u 2 ujutru. Svi ostali su samo poznanici. 
 10. Djeca odrastaju isuviše brzo. Iskoristite maksimalno vrijeme koje provodite s njima. 
 11. Niko nikad nije umro žaleći što nije radio više. Budite vrijedni, ali nemojte stavljati posao ispred porodice, prijatelja ili sebe. 
 12. Jedite i vježbajte kao da ste dijabetičar i srčani bolesnik koji je imao moždani udar — da to nikada ne postanete. 
 
 13. Možda ovaj i nije tako dubokouman kao ostali, ali mislim da je važan. Čistite zube koncem, problemi sa zubima su grozni. 
 14. Ne uzimajte ničiji savjet kao zapovijest. Možete zatražiti savjet od nekoga koga poštujete, ali onda razmotrite svoju situaciju i donesite svoju odluku. U suštini, moj savjet je da poslušate vlastiti savjet… 
 15. Zglobovi koje ozlijedite danas će vam se osvetiti kasnije. Čak i ako mislite da ste se potpuno oporavili. Vjerujte mi! 
 16. Imamo samo jednu šansu na ovoj zemlji. Nemojte se probuditi i shvatiti da imate 60 godina, a da niste uradili stvari  o kojima ste sanjali. 
 17. Cijenite male stvari i buditi prisutni u sadašnjem trenutku. Šta pod tim mislim. Pa, čini mi se da danas mladi ljudi žele sve i odmah. Umjesto toga, zašto ne cijeniti svaki mali trenutak? Nećemo ostati vječno na ovoj ludoj/predivnoj planeti. I najveće zadovoljstvo može se pronaći u najdosadnijim aktivnostima. Umjesto da pošaljete poruku, podignite slušalicu i nazovite nekoga. Nazovite majku, razgovarajte ni o čemu posebno. To su trenuci koje treba cijeniti. 
 18. Plaćajte račune i izbjegavajte dugove. Kada bih mogo isplatiti sebi sav novac koji sam platio za kamate tokom svih ovih godina, bio bih bogat čovjek. 
 19. Ako sanjate o tome da ste neko ili da radite nešto što vam se čini nemogućim, ipak probajte. S godinama i kako postanete odgovorni za druge ljude, to će to postati samo još neizglednije. 
 20. Kada upoznate nekoga prvi put, zastanite i shvatite da zapravo ne znate ništa o njima. Vidite rasu, rod, godine, odjeću. Zaboravite sve to. Ne znate ništa. Ove pretpostavke zasnovane na predrasudama koje vam se jave u glavi zbog toga što vaš mozak voli kategorije, one ograničavaju vaš i živote drugih ljudi.
Prevod Milica Plavšić 
Izvor Lovemorefearless.tumblr.com
 

O zvanju i znanju

Priča se tako da je naš mudri Nasrudin hodža jedanput navratio na sohbet, ali bez svog ulemanskog kjafeta i odore pa ga niko nije ni prepoznao. Samim tim, nisu mu ni ukazali počasti na koje je svikao već je sjeo tamo gdje je bilo mjesta i jeo ono što su mu prinijeli zbunjeni domaćini. Slijedeći put je hodža došao na sohbet u kjafetu i domaćini su kako je red pohrlili da ga smjeste na počasno mjesto. Međutim, hodža ne pristade na to nego skide svoje džube i ahmediju i stavi ih na predviđeno mjesto, a on sam ode da sjedne u dnu sobe govoreći: „Gore je mjesto mom džubetu, a meni je mjesto za vratima“.

Dakako, ova hikaja nije ispričana za dokono uveseljavanje već sa nakanom da u karikaturalnoj formi postavi pitanje suodnosa znanja i zvanja, forme i suštine, lažnih i autentičnih vrijednosti, integriteta i imidža. Pitanje imidža i integriteta, vrijednosti i autoriteta nije novo, niti je tek postavljeno. Međutim, nikada ovo pitanje nije došlo na dnevni red u tako zaoštrenoj formi kao što je danas u Bosni i među Bošnjacima. Chris Jenks u Vizualnoj kulturi savremenu civilizaciju određuje okulocentričnom, tj. takvom civilizacijom koja insistira na čulu oka i na vizuelnom. U takvom kulturnom kontekstu u procesu društvene stratifikacije imidž postaje bitan ili da budemo do kraja jasni imidž postaje jedino bitan. Integritet je ono što predstavlja naš unutrašnji sadržaj i vrijednost. Integritet je podudarnost između naših riječi, misli i djelovanja. Imidž, na drugoj strani jeste slika o tome šta mi jesmo i vrijednosti koje zastupamo. Dobro je kad su imidž i integritet usaglašeni. Kada idu ruku pod ruku. Nije dobro kada nisu usklađeni. Tada imamo pojavu karikaturalnog i društveno opasnog ponašanja u vidu primata titula i zvanja nauštrb stvarnih vrijednosti i autentičnih autoriteta. Autentični autoriteti su oni koji svoj autoritet izvode iz vlastite intelektualne snage i moralne doslijednosti. Zasnivaju ga na univerzalnim vrijednostima vlastitog rada i težnje ka izvrsnošću, a nisu nametnuti izvana, niti se temelje na izvanjskim i formalnim mjerilima autoriteta.

Evidentna kriza naše kulture svoje ozbiljenje nahodi u transmutaciji i srozavanju autentičnih autoriteta i sveprisutnoj društvenoj pozicioniranosti lažnih zvanja i autoriteta. Ovakvo stanje generira niz društvenih anomalija koje manifestno ocrtavaju obrise naše moralne i intelektualne bijede. Evidentnu slabost prepoznajemo u degutantnom naglašavanju zvanja i titula na vjerskim, kulturnim i političkim manifestacijama. Gluho i ćoravo bilo da se pri javnim obraćanjima koja titula preskoči i to ne jednom nego svaki put.

Pored toga, poplava zvanja i diploma bez pokrića, gradi varljivu iluziju uspješnosti i kvaliteta koja se poput kule od karata ruši na prvom povjetarcu. Arapska poslovica veli: Iza tedektere-l-ezheru daufe-l-islam – kada je Azhar počeo da dijeli doktorate oslabio je islam. Dakako, ovdje nije problem u zvanjima nego u sadržaju tih zvanja i diploma. Mehmed Handžić, Mehmed Mujezinović, Hivzija Hasandedić i dr. nisu nosili velike titule, ali ih to nije spriječilo da iza sebe ostave grandioznu teorijsku baštinu. Danas imamo magistara i doktora „na pasja preskakala“, ali mimo tzv. disertacija nisu čestita retka napisali i potpisali.

Kada lažni autoriteti dobiju neku poziciju zakonomjerno oko sebe okupljaju slične sebi ili gore od sebe da bi očuvali iluziju svoje veličine, a neminovno u drugi plan guraju izvorne autoritete. Rijetko priznaju tuđe uspjehe što je u skladu sa Šopenhauerevom tvrdnjom da samo onaj ko ima vrijednost spreman ju je priznati i drugome. Nosioci lažnih zvanja najčešće ne trpe kritiku i kao šuplji izvaljeni balvani „misle da je svaki povik protiv njih“. U takvom društvenom kontekstu ne teži se meritokraciji, tj. vladavini meritornih i kompetentnih, a mediokriteti postaju uzorna norma.

Na najvišoj razini ovim se razotkriva moralno posrnuće i dekadenca sistema vrjednota kao ključnog elementa svake kulture. Afirmacijom zvanja nad znanjima ugrožava se vrjednota marljivosti i strpljivosti u dosezanju ciljeva. Članovi takvih zajednica sve manje se trude da ustrajnim radom i izvrsnošću ostvare društvenu prepoznatljivost. Prječice, laži i obmane postaju dominantni putevi uspinjanju u društvenoj hijerarhiji. Tada caruju klijentelizam i poltronstvo koji postaju garant uspjeha.

I na koncu, davanjem primata zvanju nasuprot znanju iznevjeravaju se vjerska načela iskazana u brojnim kur’anskim ajetima. Kur’an obećava kaznu onima „kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili“ (Alu Imran, 188.) a džahilijjetskom sviješću određuje insistiranje na vanjskim određenjima autoriteta jer se mušrici pitaju „zašto ovaj Kur’an nije objavljen uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada“. (Zuhruf, 31.) Dakako, ne smatramo da treba zanemariti visoka zvanja, imidž uspješnosti i kvaliteta, jer bismo tako postali anahroni i društveno beznačajni. Međutim, to ne smije biti nauštrb integriteta i autentičnih vrjednota. Stoga, zajedno sa Rumijem recimo ili se predstavljaj onakvim kakav jesi ili budi onakav kakvim se predstavljaš. Ili što bi naš narod rekao ili budi kovač ili ne garavi ruke.

Piše: 

preporod.com

 

POUČNA PRIČA: ČOVJEK KOJI JE UMRO U DŽENNETU

Bejheki prenosi u Šu’ab el-Imanu da je Ebu Sa’id el-Hudri, r.a., ispričao: „Poslanik, s.a.v.s., je predvodio dženazu i kada su prolazili pored jednog mezara upitao je: Čiji je ovo mezar? Ashabi mu odgovoriše: To je mezar tog i tog iz Abesinije (Etiopija).

Nakon toga, Poslanik, s.a.v.s., reče: La illahe illaAllah, prešao je iz Allahovog neba i zemlje u Njegovu zemlju iz koje je stvoren. (El-Albani je ovaj hadis ocijenio hasenom u Es-Silsilah es-Sahih)

Imam ‘Abdurrezzak, Allah mu se smilovao, prenosi u svom el-Musnaafu da je Ibn Abbas, Allah bio s njim zadovoljan, rekao: „Svaka osoba će biti ukopana u zemlji od koje je stvorena“.

Elementi  Zemlje od koje te stvoreni su isti oni elementi Zemlje u koju ste se vratili.

Dopustite mi da vam ispričam priču o Alžircu pod imenom Buhari koji je umro u  džennetskoj bašči.

Da bi se došlo do Svete Revde- Džennetske bašče, koja se prostire između drevne, iako još uvijek djelimično postojeće kuće poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog minbera, potrebno je puno upornosti, strpljenja i šansi. Hiljade osoba čeka u redu kako bi dobilo priliku da klanja u blagoslovljenoj Revdi. Svi s dobrim razlogom.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Prostor između moje kuće i moje minbere je jedna od džennetskih bašči a moja minbera je u mom havdu. (Buhari, 1196, Muslim 1391)

Većina onih koji dođu do Revde žele klanjati dva rekata namaza, a neki namjeravaju da to urade, prema historijskim dokazama na konkretnim mjestima i kod određenog stuba.

Jezid ibn Ebi’ Ubejd kaže: Dolazio sam sa Seleme ibn el-Akva’om i mi bismo klanjali pored stupa pored mushafa (op. prev. Stub Mushafa je nazvan tim imenom zato što je pored njega stajao sanduk sa Mushafom koji je prepisan u vrijeme Osmana, r.a.) tj. u Revdi. Rekao sam: O Ebu Muslime,  vidim da voliš da klanjaš pored ovog stupa! On mi reče: Vidio sam da je Poslanik, s.a.v.s., volio klanjati ovdje. (Buhari, 502; Muslim, 509)

Mogućnost da se klanja u Revdi na petak je još manja, budući da je najbolji dan, privlači veliki broj mještana kao i iz okolnih gradova, da ne spominjemo neprestani protok stranaca koji posjećuju Medinu, odazivajući se tako na poziv koji se proteže od Poslanika, s.a.v.s.

On, s.a.v.s., nam je rekao: Sedla se ne pritežu (tj. ne kreće se na put) osim radi (posjete) tri džamije: Mesdžidul-harama, Mesdžidul-Aksaa i radi moje džamije. (Buhari, 1189; Muslim, 1397)

Svi hrle do Voljenog! Svako, domaći i stranci, traže olakšanje na sedždi u blizini gdje je Mustafa, s.a.v.s., živio svoje slavno poslanstvo.

On, s.a.v.s.,je rekao: Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama.  (Buhari, 1190; Muslim, 1394)

1000 namaza. 1000 džuma- namaza. 1000!

U dva sata ujutro ja sam počašćen da budem u Medini, da dođem do Bab Džibrila (vrata meleka Džibrila) i klanjam dva rekata čim uočim slobodan prostor gdje nikog neću uznemiravati. Iako su neki zaboravili, svetost Medine je osnovna.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Medina je harem (sveta), pa ko počini u njoj zlo ili pruži zaštitu zločincu, prokletstvo Allaha, meleka i cijelog čovječanstva je nad njim. Allah neće primiti od njega bilo kakvo obavezno ili dobrovoljno djelo od njega na Sudnjem danu. (Buhari, 1867; Musliim, 1370.)

Onda krenem prema Revdi od pozadi krećući se naprijed najbolje što mogu, bez da se očešem o nečija ramena ili da prođem ispred nekoga ko klanja. Iako je gotovo četiri sata prije sabah namaza, mesdžid je prilično pun. U ovo doba noći, Revda nije obično podijeljena kao što je to tokom ostatka dana. Ukoliko dođete ovako rano moguće je pronaći mjesto uz minimalno ometanje drugih.

Volim da klanjam pored stupa Aiše, r.a.

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: U džamiji, prema ovom stubu ima jedno mjesto, kada bi ljudi znali za njega, izvlačili bi žrijeb da klanjaju na njemu. Kod Aiše je tada bila grupa potomaka ashaba i muhadžira, pa rekoše: Majko vjernika, gdje je to mjesto? Ona ih je ignorisala, te su oni ostali još malo vremena, pa izašli, a ostao je Abdullah b. Zubejr, te oni rekoše: Ona će njemu kazati na kojem je mjestu, pa ostanite u džamiji i gledajte gdje će on klanjati. On je nakon nekog vremena izašao i klanjao iza stuba prema kome je klanjao njegov sin Amir b. Abdullah b. Zubejr. To je stub koji se zove stub kar’a.

Potrebno je sat vremena koji izgleda znatno duže da bih konačno stigao do Revde i mog omiljenog mjesta.

Klanjam i dopuštam drugima da klanjaju i smjenjujemo se, ali ja ostajem na svom omiljenom mjestu. Nakon sabaha, Revda je puna onih koji su unutra već sat vremena, sve do izlaska Sunca.

Nakon sabaha,  veliki broj njih u Revdi otkrije da ne mogu klanjati dok Sunce u potpunosti se ne izađe. Neki izaberu da izađu, a Revda postaje milija.

Oko 10 minuta nakon sabah-namaza, srednjovječni čovjek, obučen u tradicionalnu alžirsku/marokansku odjeću kolabirao je u gužvi ljudi koji su nastojali poselamiti Poslanika, s.a.v.s., kod Zlatnh vrata. Odluka je donešena da je najbolje mjesto da se oporavi u sada mirnoj Revdi.

Kada su ga unijeli, svi smo pretpostavili da će ostati nekoliko minuta prije nego što se hitna pomoć pobrine za njega. Njegov mlađi brat je izgledao nervozno. Otišao sam i sjeo pored njega. Nasmiješio sam se rekao: „InšaAllah, sve će biti u redu“. Rekao mi je da se njegov brat zove Buhari.

On je čovjek za koga biste po vanjskom izgledu, greškom, pretpostavili da je nevažan, zbog odsustva svake svjetovne oznake i kraljevskih povlastica.

Prišao sam mu i pitao službenike da mi dozvole da se pobrinem za njega. Masirao sam mu grudi kako bih vidio da li ima ikakve reakcije, kada sam primijetio da mu srce ne kuca niti da diše. Iskoristio sam telefonsko svijetlo kako bih vidio da li su mu zjenice proširene.  Doktor iz Maroka, koji je također bio u Revdi i koji je odsjeo u mom hotelu, došao je da pomogne. Pružali smo osnovnu zdravstvenu njegu pokušavajući da oživimo Buharija. Pokušavali smo oko deset minuta.

Bilo je tiho. Neobjašnjivo, mirno. Zvuk hiljade prigušenih dova. Svi smo prepoznali vrline, inšAllah, Buharija. Oni izvan Revde gledali su u njega nadajući se sličnom kraju, kao što smo svi mi unutra dovili jedni za druge. Iskreno, bilo je to kao kad voda izlijeva iz plovila. Njegova duša je bila svijetla, jednostavna i tečna.

Sati koje su drugi proveli čekajući da dođu u Revdu bili su zaobiđeni.

Prolaženje kroz gužvu kako bi se pronašlo mjesto je zaobiđeno.

Čovjek koji je doputovao iz Alžira, nije mogao naći prostor u er-Revdi i klanjao izvan na mermeru, kako mi je to njegov brat rekao, je unešen unutra od strane službenih stražara.

Čovjek kojeg bi većina nas smatrala običnim hodočasnikom, bio je počasni gost Allaha, inšAllah.

Čovjek koji je čitav svoj život proveo daleko i koji je bio u posjeti Medini po prvi put je spušten, kako bi ispustio svoj posljednji udisaj, na ne više od 10 metara od odmorišta Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Malo prije 7 sati ujutro, na mubarek dan džume, Buhari je udahnuo posljednji put, dok je ležao u Revdi Resullalaha, s.a.v.s.

Zatvorio sam njegove oči i dovio za njega, iako sam u svom srcu želio da je ova mubarek duša mogla doviti za mene prije nego što je otišao sa ovog svijeta.

Buhari, rahimehullah, je kasnije toga dana, nakon džuma-namaza, pokopan u el- Baki’ mezarju koje se nalazi u blizini Poslanikovog mesdžida.

Buhari je napravljen od Medine i u Medinu je vraćen.

Allahu moj, dozvoli mi da susretnem Buharija, Alžirca, u Džennetul Firdevsu, Allahume Amin.

 

DJEVOJKA KOJU SU MNOGI POŽELJELI

 

Prenosi se da je jedan mladić rekao svome ocu da je vidio jednu djevojku koju želi oženiti jer ga je očarala njena ljepota i zavele su ga njene lijepe oči. Otac je osjetio radost i rekao svome sinu da ga odvede do djevojke da je isprosi za njega. Kada su otišli kod djevojke i kada ju je otac vidio, zadivila ga je njena ljepota, pa je rekao svome sinu: “Slušaj, sine, ova djevojka nije za tebe, nisi ti na njenom stepenu, njoj treba neko ko ima životnog iskustva – neko kao naprimjer ja!” Sin, sav zaprepašten zbog riječi svoga oca, reče mu: “Ne, ne! Ja ću je oženiti, a ne ti!” Posvađali su se njih dvojica, pa odlučiše otići do policijske stanice da im oni presude i iznađu rješenje.

 

Kada su policijskom službeniku ispričali svoju priču, on njima reče da mu dovedu djevojku da bi nju pitali koga od njih dvojice ona želi za muža. Djevojka je došla i kada ju je policajac vidio, zadivili su ga njena ljepota i šarm te reče njima dvojici: “Ona ne priliči vama! Ona priliči nekome ko je ugledan u društvu, nekome kao naprimjer JA!”

Tako su se sve trojica posvađali, pa odlučiše otići do ministra da im on presudi. Kada je ministar vidio djevojku, rekao je: “Ovu djevojku može oženiti samo ministar poput mene!” Ponovo su se svi posvađali, ali rješenja nije bilo ni na vidiku sve dok za taj slučaj nije saznao predsjednik države. Kada su došli pred njega, on reče: “Ja ću vam riješiti problem, dovedite mi djevojku! Kada je predsjednik vidio djevojku, reče: “Ovu djevojku može oženiti samo predsjednik poput mene!” I tako su se svi počeli raspravljati…

Utom djevojka ustade i reče: “Ja imam rješenje! Ja ću potrčati, a vi krenite za mnom, pa ko me prvi stigne i uhvati, njegova sam i on će me oženiti.” I zaista, djevojka je potrčala, a za njom mladić, otac, policajac, ministar i predsjednik. I dok su trčali za njom, iznenada sve peterica upadoše u jednu duboku rupu. Djevojka priđe otvoru i, pogledavši na njih odozgo, upita ih: “Znate li vi ko sam ja? Ja sam DUNJALUK! Ja sam ONA za kojom trče i natječu se svi ljudi, zapostavljajući svoju vjeru, sve dok ne upadnu u KABUR, a ne uspiju da me dobiju!”

num.com

Subscribe to this RSS feed