Poučne priče

Sanjao Ka'bu i prešao na islam

REPER koji je imao krivu sliku o islamu prešao na islam

Saudijske novine ”ALHAYAT” objavile su intervju sa mozambičkim reperom Arsenom Antisom, u kojem je on ispričao priču o tome kako je žrtvovao ogromne količine novca, bogatstva i slave, kako bi se upoznao sa islamom i postao musliman. Kao i mnogi drugi i Arsen Antis imao je posve krivu sliku o islamu. Ponajprije zbog nedostatka informacija o islamu, osim isključivo putem medija, koji islam redovno opisuju i predstavljaju kao religiju terorizma. No, Arsenu Antisu bilo je suđeno da, i pored silne antiislamske propagande, postane jedan od njegovih sljedbenika.

Na islam je prešao prije dvije godine, promjenio je ime u Jasin Hasan i ostavio je pjevanje, pisanje pjesama i sve što je vezano za tu vrstu muzike. Trenutno boravi u Mekki radi obavljanja hadža, a u svojstvu gosta kralja Selmana bin Abdul-Aziza. O svom putu u islam, Arsen Antis, sada Jasin Hasan, ispričao je: ”Bio sam reper više od 24 godine. Imao sam prijatelja koji se zove Bilal, a koji je također primio islam. Prije islama zvao se Lacoste i pod mojim utjecajem bavio se također rep-muzikom.

Jednog dana odlučio je da postane musliman, nakon što ga je prijatelj pozvao u islam. Kada smo ja i moji prijatelji čuli da je Lacoste prešao na islam, mi smo se izrugivali i govorili smo da je Lacoste poludio, da će sada morat nositi haljinu i da je, što nam je posebno bilo smiješno, promijenio ime u Bilal, umjesto nekadašnjeg Lacoste.

Međutim, taj isti Bilal došao je u moju kuću 2009. godine i pozvao me u islam. Ja sam to na početku odbijao i rekao sam mu: ”Poštujem tvoj poziv u islam, ali ja imam svoju vjeru.” Ali, nakon nekog vremena počeo sam razmišljati o onome što mi je Bilal govorio o islamu, a pored toga, u to vrijeme sam imao i kontakt sa mnogim prijateljima muslimanima.

U 2012. godini preselio sam na sjever Mozambika i tamo sam sreo mnogu afričku braću iz Gvineje, Malija, Senegala, Nigerije, Kenije i Tanzanije, od kojih su većina muslimani. Iako tada nisam bio musliman osjetio sam da me većina njih voli i doživljavao sam ih kao braću. A onda sam, jedne noći, sanjao da se nalazim pored Kabe. Sanjao sam sebe u autobusu u kojem su se nalazili mahom stariji ljudi koji su imali duge brade.

Nakon tog sna, povećalo se moje razmišljanje o islamu. Vratio sam se u glavni grad Mozambika i više nisam imao motivacije za muziku. Nazvao sam prijatelja Bilala i rekao sam mu da sam nesretan i zatražio sam njegov savjet. On mi je sa potpunim ubjeđenjem, rekao: ‘Postoji samo jedno mjesto gdje možeš naći mir i sreću, a to je islam.’ Odgovorio sam mu: ”Dobro, slažem se. Želim da kušam iskustvo islama."Nakon toga, skinuo sam sa sebe sav nakit koji sam nosio, pozvao sam Bilala i otišli smo u džamiju ”El-Takva” u Maputo. U džamiji sam izgovorio šehadet i primio islam. Plakao sam od sreće, a zatim sam abdestio i klanjao moj prvi namaz. Bila je to ikindija-namaz.

Budući da sam nakon primanja islama molio Allaha da mi omogući da obavim umru i hadž, evo ove godine, Allah je uslišao moje dove i moj san o stajanju pored Ka'be se ostvario. Presretan sam u ovom trenutku. Mnogo učim dove za svoje roditelje i ostalu porodicu, jer sam ja jedini musliman u mojoj porodici.

Uistinu, najbolja stvar koja mi se dogodilo u životu je islam, jer sam u islamu pronašao istinski mir i zadovoljstvo. Sad znam da je najvažnija stvar to što me je Allah uputio na Pravi put, a ostalo će sve biti dobro. Naš život na ovom svijetu je provjera i test od Allaha dž.š., koji želi da uđemo u Džennet. Stoga, naša veza sa Allahom mora biti zasnovana na potpunoj iskrenosti i predanosti.

Smatram da je sada moja glavna zadača pozivanje ljudi u islam. I mi to i radimo u sklopu projekta ”Ulična da'va”, tako da svake nedjelje izlazimo na ulice kada ima najviše svijeta i pozivamo nemuslimane u islam.

Jako sam sretan što se nalazim u svetim mjestima i što imam mogućnost da svakodnevno klanjam namaz u Poslanikovoj džamiji u Medini i u Mesdždul-Haramu u Mekki. To je nevjerovatna stvar! Mnogi ljudi su rođeni u islamu i umru kao muslimani, a da nikada nisu posjetili Meku i Medinu. To znači da sam ja u Allahovoj milosti, jer mi je omogućio da boravim u svetim mjestima, u Meki i Medini, da boravim u mjestima odakle je sve počelo, gdje je rođen i gdje je djelovao posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., gdje su živjeli njegovi ashabi i odakle su širili svjetlo islama diljem zemaljske kugle.”

 

Saff

Savjeti: Utješi ljude svojim dobročinstvima!

ODMOR

Kako je samo prijatan odmor nakon uspješno obavljenog posla! Drijemanje umornog je slađe od spavanja bezuspješnih ljudi. Kada spustiš tijelo na postelju nakon dugog dana, ispunjenog trudom, borbom i aktivnošću, postaješ junak koji odmor koristi kako bi se svjež vratio na poprište žrtvovanja.

NAJOPASNIJE RIJEČI

Poslije ću su najopasnije riječi, a znače odlaganje. Kada vidiš čovjeka da ih često upotrebljava, shvatit ćeš da je bezuspješan, jer brzina življenja ne dopušta odgadanje. Iskoristi datu priliku, jer dan nema garancije. Nemoj današnji posao odlagati za sutra. Sada, a ne sutra!

LIJEP IZGLED

Nemoj zanemarivati svoju odjeću, pa da uznemiriš razum. Prljanje i mašćenje odjeće su stvari koje povlače brigu i tugu. Čuvaj čistoću svoje odjeće i nemoj zanemarivati lijep izgled kako bi osjetio blagodat duševnog rahatluka. Zaista je parfem, lijep izgled i čistoća odjeće dokaz dobrog ukusa i duševne stabilnosti. Stvari za čistoću ne koštaju puno: malo šampona, nešto vode i jedno prskanje parfemom uz pranje zuba i bit ćeš boljega stanja od stanja jadnosti i prljavštine, koja ti privlače tugu. Kosmos je lijep, a priroda je očaravajuća, pa budi u skladu sa njima.

TVOJI GRIJESI

Razmišljaj o svojim, a ne o grijesima ljudi. Problem mnogih je bavljenje tuđim grijesima, a ostavljanje svojih, kao da su čisti meleki ili bezgriješni poslanici, oholeći se nad Allahovim robovima. Da li na dunjaluku imamo vremena za istraživanje života ljudi i otkrivanje njihovih propusta? Velika je glupost udubiti se u tuđe grijehe, a daviti se u moru sopstvenih! Posvećivanje svojim mahanama odvratit će ti pažnju od mahana drugih. Tada ćeš biti milostiv prema njima, sažalit ćeš se na njih i izmiriti se, a napustit ćeš uobraženost, umišljenost i oholost.

SKRUŠENOST

Neka ti srce bude prisutno i skrušeno u namazu. Nemoj se dok klanjaš posvećivati bilo čemu, osim razgovoru sa Allahom. Smiri se na rukuu i sedždi. Nemoj se okretati, niti na brzinu obavljati namaz. Nemoj umnožavati pokrete. Upotpuni abdest, namiriši se, koristi misvak, slušaj učenje imama i razmišljaj o proučenom. Vodi računa o sunnetima, poput poravnavanja safova, čuvanja prvoga safa, slijeđenja imama, učenja zikrova u namazu i slavljenja Allaha poslije njega, te čuvanja nepritvrđenih sunneta.

LOMLJENJE SRCA

Nemoj lomiti srca, jer ih je teško popraviti.

Postoji više vrsta lomljenja srca:

lomljenje srca siromaha, oholim ponašanjem, istjecanjem blagodati i luksuza oblačenja.

lomljenje srca učenjaka, lošim ophođenjem i nepoštivanjem njihovih prava;

lomljenje srca običnih ljudi, nipodaštavanjem i ismijavanjem;

lomljenje srca djece, okrutnošću i vikanjem na njih;

Dakle, nemoj slomiti ničije srce. Utješi ih dobročinstvom, toplim osjećajima, nježnim postupkom, plemenitim moralom.To će te smjestiti u njihova srca uz ljubav, poštivanje i uvažavanje.

Izvor: Mapa pravog puta

Autor: Aid el-Karni

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina R.

 

Stigla ga kletva obespravljenog čovjeka

Neki je čovjek ispričao sljedeće: “Čuo sam jednog čovjeka amputirane ruke da uzvikuje: ‘Neka onaj ko vidi ovaj moj patrljak nipošto ne čini nepravdu!’ Prišao sam mu i upitao ga zbog čega mu je ruka amputirana, pa mi je stao kazivati: ‘Eh, moja je ispovijest veoma začudna! Bio sam na strani zulumćara i nanosio sam ljudima nepravdu. Jednom, vidio sam da je neki čovjek ulovio veliku ribu, pa sam zatražio da je meni dā. On je, međutim, rekao da će ribu prodati i kupiti svojoj djeci brašna. Ja ribu oteh i odoh. Riba me, jer je još bila živa, ugrizla za palac. Stigao sam kući i prst me poče strašno boljeti. Te noći nisam oka sklopio, a ruka mi je otekla. Ujutro sam otišao ljekaru i on je konstatirao da sam dobio gangrenu. Obavijestio me je da moram amputirati prst ukoliko želim spasiti šaku.

No, ni nakon amputacije prsta nisam mogao podnijeti bolove, pa mi je rečeno da amputiram šaku – pristao sam i na to. Ali ni to nije pomoglo jer se bol zahvatila podlakticu. Nakon toga otišao sam kod hirurga da mi amputira podlakticu. Mislio sam da će bol tad prestati, ali je ona obuhvatila i nadlakticu, te sam zahtijevao da mi se ruka amputira u ramenu. Neki su me ljudi kasnije upitali šta se dogodilo, i ja sam im ispričao da sam od siromaha oteo ribu. Kazali su da sam odmah trebao tražiti oprost od siromašnog ribara, ali da to ni sad nije kasno učiniti. Poslušao sam ih i pošao tražiti siromaha koga sam obespravio.

Kad sam ga našao, pao sam pred njegove noge te ih počeo ljubiti plačući i govoreći da moli Svevišnjeg Allaha da mi oprosti. On me nije prepoznao, pa je upitao ko sam ja. Rekao sam mu da sam ja zulumćar što mu je oteo ribu i potanko sam mu ispričao šta se sve dogodilo. Zaplakao je kad sam mu pokazao patrljak. Oprostio mi je. Upitao sam ga je li protiv mene uputio dovu onda kad sam mu iz ruku oteo ribu. Rekao je da je zamolio Allaha da meni, zulumćaru koji mu otima ono što mu je Allah dao, pokaže Svoju moć. Rekao sam mu da mu je Allah, džellešanuhu, uslišio dovu i pokazao mu Svoju moć na meni, i da sam se pokajao te da više nikad, inšallah, neću biti na strani zulumćarā.”
____________________________

Halifa el-Kahir

Halifa el-Kahir bio je silnik i golemi zulumćar. Vlast je preuzeo nakon smrti svog brata po ocu el-Muktedira. Pošto mu je data prisega, počeo je zlostavljati narod i ubijati. Lično je istukao nepokretnu majku svog brata el-Muktedira i svezao je; nedugo zatim umrla je svezana. Zlostavljao je i hanbelijskog učenjaka el-Berbeharija, oteo je kuće svojih neistomišljenika, odvraćao je od činjenja zabranjenih djela, a sam ih je činio, pa je konzumirao opojna pića i sudjelovao u terevenkama u kojima se pjevale i igrale robinje. Naposlijetku je zbačen s trona i ostao bez igdje ičeg, pa je prosio po džamijama govoreći: “Udijelite mi milostinju, vi znate ko sam ja!”

Iz knjige: ““Stotinu kazivanja o onima koji su činili nered na Zemlji i nastradali”
Prijevod: hfz. Abdurrahman Kuduzović

 

Prelijepa priča o dobročinstvu koje ne propada

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je u vrijeme emevijskog halife Sulejmana ibn Abdul-Melika u oblasti Džezira živio bogataš po imenu Huzejme ibn Bišr, koji je bio izrazito darežljiv čovjek i koji je mnogo novca trošio na siromašne i potrebne, štaviše, dijelio je novac i onima koji nisu bili siromašni. Tako je bilo sve dok se točak života nije okrenuo i dok Huzejme nije postao puki siromah koji je ostao bez igdje ičega. Na početku su mu pomagali neki ljudi kojima je on izdašno davao svoj imetak, ali je njihova pomoć trajala nekoliko mjeseci, a zatim su mu prestali pomagati. To ga je natjeralo da se povuće u potpunu izolaciju i da se, zajedno sa svojom ženom, zatvori u kuću.

U to vrijeme namjesnik u Džeziri bio je Ikrime ibn Fejjad, koji je dobro poznavao Huzejmu, pa kad ga izvjesno vrijeme nije viđao, pitao je za njega. Rečeno mu je da je Huzejme osiromašio i da se zatvorio u svojoj kući. Ikrime ibn Fejjad je bio zatečen tom informacijom, pa je u čudu pitao: ”Kažete da je Huzejme ibn Bišr osiromašio i zbog toga se zatvorio u svojoj kući. Ta, zar se nije našao niko od onih kojima je on davao imetak u izobilju, toliko da se nakon toga nisu bojali siromaštva, da mu pomognu u nevolji?!”

Kad je pala noć, namjesnik Ikrime ibn Fejjad, izašao je iz svoje kuće prekrivenog lica noseći teret na leđima dok nije stigao do kuće Huzejme ibn Bišra. Pokucao je na vrata, a Huzejme je upitao: ”Ko je?” ”Gost”, odgovorio je čovjek ispred vrata. Huzejme je otvorio vrata, a Ikrime je spustio vreću ispred njega i rekao: ”Ovo je za tebe.” Huzejme je upitao: ”Od koga je ova pomoć?” Čovjek je odgovorio: ”To je pomoć iz Allahovog imetka.” ”A ko si ti?”, upitao je Huzejme. Ikrime je odgovorio: ”Ja sam ‘Džabir ‘Aserâtul-Kiram’ – tj. onaj koji pomaže potrebne i posrnule uglednika”, a zatim je brzo otišao. Nakon toga Huzejme je rekao svojoj ženi: ”Upali mi fenjer da vidim šta nam je maskirani čovjek donio u ovoj vreći.” Žena mu je odgovorila: ”Čovječe, ti znaš da nemamo čime potpaliti drva, a kamo li upaliti fenjer.” Kad je svanulo Huzejme je otvorio vreću i u njoj našao 4.500 zlatnika. Zahvaljivao je Allahu na novcu koji je dobio, jer mu je to pomoglo da vrati dugove i da se popravi njegovo teško materijalno stanje. Kada se namjesnik Ikrime ibn Fejjad vratio kući, zatekao je ženu budnu i srditu. Rekla mu je: ”Namjesnik ne izlazi u ovo vrijeme, osim zbog druge žene.” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha, nemam drugu ženu!” ”A gdje si onda bio?”, upitala je. Ikrime je odgovorio: ”Da sam htio reći tebi ili nekom drugom gdje idem, ne bih se maskirao i ne bih se skrivao noću.” Međutim, žena je bila uporna tako da joj je on na kraju rekao gdje je bio i šta je radio, a ona je obećala da to neće nikome pričati.

Nakon nekog vremena, Huzejme je otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika koji ga je upitao: ”Gdje si bio do sada, Huzejme? Već duže vrijeme nisam ništa čuo o tebi.” Onda mu je Huzejme ispričao šta mu se dogodilo i kako se spasio siromaštva. Halifa ga je upitao: ”A ko je taj ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Huzejme je odgovorio: ”Ne znam, nije mi se htio predstaviti.” Na to je halifa rekao: ”Eh, kamo sreće da si ga upoznao.” Zatim je naredio da se Huzejmi dadne još novca i izdao je naredbu kojom se Ikrime ibn Fejjad smjenjuje sa mjesta namjesnika, a za namjesnika Džezire imenuje se Huzejme ibn Bišr.

Huzjme se vratio u Džeziru i kad su ljudi čuli da je on imenovan za namjesnika, izašli su da mu čestitaju i da mu dadnu prisegu na vjernost. Među njima je bio i bivši namjesnik Ikrime ibn Fejjad. Kad su se sreli, Huzejme mu je rekao: ”Želim da mi položiš račune u vezi stanja u bejtul-malu, odnosno u državnoj kasi.” Ikrime se složio sa tim prijedlogom i kad su izbrojali novac falilo je 4.500 zlatnika. Huzejme je upitao: ”Gdje je novac?” Ikrime je odgovorio: ”Nije kod mene i nisam ga uzeo sebi.” Na to je Huzejme rekao: ”Ili ćeš donijeti novac ili ću te strpati u zatvor.”

Pošto Ikrime ibn Fejjad nije donio novac neko vrijeme je bio u zatvoru. Stavili su mu teške okove na ruke i lance na leđa dok mu tijelo nije potpuno oslabilo. Kad je njegova žena vidjela u kakvom stanju je njezin muž, otišla je Huzejmi (on joj je bio amidžić) i rekla mu: ”Huzejme, zar se tako nagrađuje ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Kad je to čuo, Huzejme je počeo drhtati od straha i upitao ju je: ”Tako ti Allaha, je li to bio Ikrime?” ”Da”, odgovorila je. Huzejme je požurio u zatvor i odmah je počeo skidati okove sa ruku Ikrime ibn Fejjada, plačući. Ikrime je upitao: ”Šta se to desilo, zašto plačeš?” Huzejme je odgovorio: ”Plačem zbog tvoje plemenitosti i strpljivosti te zbog moje nepromišljenosti i lošeg odnosa prema tebi. Kako ću ti pogledati u lice i u lice tvoje supruge?”

Nakon toga, Huzejme je naredio da se Ikrimi donese novo odijelo, a zatim je zajedno sa njim otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika. Kad ga je halifa ugledao, upitao je: ”Što si došao Huzejme, a tek si preuzeo dužnost namjesnika?” Odgovorio je: ”Došao sam sa čovjekom koji mi se predstavio kao ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’, jer znam da želiš da ga upoznaš.” Tada je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik rekao: ”Tako ti Allaha, jesi li to bio ti, Ikrime? Kako sam samo požurio sa svojom odlukom i kako si nas ti postidio svojom plemenitošću i strpljivošću.” Zatim ga je ponovo vratio na mjesto namjesnika u Džeziri. (Izvor: Ali el-Tantavi, Hikajat minet-tarih)

 

Mudre izreke

1. Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, između ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga što su propustili od dobrih dijela dok su bili živi, i zaista stanovnici dunjaluka čekaju smrt i nemilice upropaštavaju ono zbog čega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono što su propustili, niti živi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina čeka.”…

2. Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”SubhanAllah, jeli ovo moguće da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršava u koja će zamotati moje tijelo?!”

A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ” Dunjaluče , usitinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”

3. Ko misli da mu je neko veći prijatelj od Allaha mala mu je spoznaja Allaha. Ko misli da mu je neko veći neprijatelj od njega samog, sasvim malo zna sebe.

4. Prošlo je ono vrijeme sa kojim smo se mogli igrati; sada je vrijeme koje se sa
nama igra.

5. Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more. Zovnuo ga je i rekao : “Dobro jutro dječače, šta radiš tu?” Dječak se uspravio i odgovorio : “Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijeće.” “Ali mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla.” Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se :
“Ali za ovu zvijezdu ima smisla.”

 

6. Hasan el Basri:
“Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče”

Poučna priča: Kako je mrav postao tehnološki višak?

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao, piše portal posao.hr.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati.  Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!” Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA.

POUKA:

Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav.
Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
Nesposobnima ne trebaju nadzornici.
Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti  sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

POUKA 2:

Nažalost, cijela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim  istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

* Navedene pouke mogu i ne moraju biti stajališta portala i portal se odriče svih odgovornosti u slučaju da odlučite koju ‘pouku’ primjeniti u svakodnevnom životu. ?

Akos.ba

 
Subscribe to this RSS feed