Duhovnost

Hutba mostarskog muftije u Karađoz-begovoj džamiji

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana!

Svjedočimo da je samo On bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Njemu se utječemo od zla, od Njega pomoć i uputu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu ćemo se svi vratiti.

Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, Njegov pečatni Poslanik i miljenik, kojega je On poslao kao učitelja i milost svim svjetovima. Neka su spas i mir na njegovu časnu porodicu, vrle drugove ashabe. Njega Svevišnjega molimo da Svoj Blagoslov i Milost spusti na cijeli ljudski rod. Divan li je On Gospodar i Zaštitnik naš!

الرَّحْمَنُ . عَلَّمَ الْقُرْآنَ . خَلَقَ الإِنسَانَ . عَلَّمَهُ الْبَيَانَ . الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ بِحُسْبَانٍ . وَالنَّجْمُ وَالشَّجَرُ يَسْجُدَانِ . وَالسَّمَاء رَفَعَهَا وَوَضَعَ الْمِيزَانَ . أَلاَّ تَطْغَوْا فِي الْمِيزَانِ . وَأَقِيمُوا الْوَزْنَ بِالْقِسْطِ وَلا تُخْسِرُوا الْمِيزَانَ . وَالأَرْضَ وَضَعَهَا لِلْأَنَامِ . فِيهَا فَاكِهَةٌ وَالنَّخْلُ ذَاتُ الأَكْمَامِ . وَالْحَبُّ ذُو الْعَصْفِ وَالرَّيْحَانُ . فَبِأَيِّ آلاء رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ .

Svemilosni –er-Rahmānu –

Poučava Kur'anu!

On čovjeka stvori

i pouči ga da govori!

Sunce i Mjesec račun svoj imaju!

I zvijezde, i drveće, na sedždu padaju!

A nebo? Njega je podignuo i vagu uspostavio,

pa nemojte ni vi griješiti kad vagate,

i vagu pravo postavite, i na vagi zakidati nemojte!

A Zemlja – priredio ju je stvorenjima-

po njoj voće i palme sa grozdovima,

te zrnje s opnama i bilje s mirisima –

pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?! (Er-Rahmān, 1-13.)

Mjera, ravnoteža i harmonija odlike su Božijeg stvaranja na Zemlji i čitavome univerzumu. Ta ravnoteža isklad u Božijem stvaranju u svakome času i trenutku vidljivi su; u smjeni dana i noći,u smjeni godišnjih doba i klimatskih prlika. On Svevišnji uspostavio je najsavršeniji sklad uuniverzumu– kretanjem Sunca i Mjeseca osigurava se i održava  ravnoteža i harmonija života na Zemlji. Čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji dato je sve da može osigurati dostojanstven život na njoj. Dato mu je da plodove zemaljske zasijava, koji uz milost Božiju izniknu iz zemlje i s kišom koju On spušta s neba, rastu i bujaju i budu mu hrana svakovrsna.

Pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?!

Ali je i čovjek pozvan da stalno bdije nad osiguravanjem i čuvanjem harmonije i ravnoteže u svemu što mu je povjereno na upravljanje. Tu mjeru i harmoniju mora sačuvati unutar samoga sebe –čistom savješću i čvrstom budnom svijesti o Onome Koji mu je život udahnuo, Koji je Njegov Gospodar i Koji će ga Sebi ponovo vratiti. Mjeru i red u svom zemaljskom životu koji se odvija u interakciji s drugim ljudima i drugim Božijim stvorenjimaočuvaće dosljednim pridržavanjem i slijeđenjem uputa i propisa Njegovoga vjerozakona (Šerijata).

 

Draga braćo,

Svjedočimo li vremenu u kojem je čovjek kao Božiji povjerenik na Zemlji svojom opsjednutošću sobom i svojom ulogom u svim segmentima života narušio od Boga uspostavljenu harmoniju i sklad. Je li svojim neumjerenim pohodom na Prirodu, koji je motiviran pohlepom i gramzivošću, uništio šumska bogatsva, zagadio rijeke i jezera, zatrovao polja, brojne biljne i životinjske vrste istrijebio, presušio brojne izvore pitke vode...?

Svjedočimo li već duže vrijeme neobičnim klimatskim promjenama na zemlji, da skoro i nemamo četiri godišnja doba, da imamo ljeto i zimu koja nam se sve više približava ljetu...Svjedočimo šokantnim temperaturnim izmjenama u kratkim vremenskim intervalima. Bilježimo sve veći nivo zagađenosti zraka.

Bilježimo prenapućene gradove u kojima život postaje gotovo nepodnošljiv, a pustoš na selima, iseljavanje, odlaske. Gledamo zapuštena i neobrađena polja, njive u korov zarasle, voćke sasušene, nekalemljene...

Vidimo plodove raznih divljih ukusnih voćki i miomirisnih ljekovitih trava na obroncima naših planina, kako su neubrane i neosušene, i za lijeka raznoga nepripremljene. Gledamo to sve, pred našim je očima, i nismo marili. Zemaljski sklad i red smo narušavalisvojim nemarom, pohlepom i opsjednutošću sobom.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

I na kopnu i na moru vidljiv je nered zbog onoga što ljudske ruke pridonose, i tako im On daje da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rūm, 41.)

Je li se čovjek udaljio od drugoga čovjeka, svoga brata po zemaljskom porijeklu, ma ko on da bio?! Je li se povukao u svoj zatvoreni svijet, u kojemu ne traži utjehu ni razgovor s čovjekom, već s tehnikom i kućnim ljubimcem? Gledamo li da on sve više u šetnju izlazi s tehnikom i kućnim ljubimcem, a da se udaljava i od svoga doma, i porodice, i prijatelja, i zajednice? Na kraju udaljava se od same svoje suštine i klizi u nešto što nije njegovo prirodno stanje. Ide u svoju suprotnost. Postaje rob tehnike istvari. Zaokuplja ga samo to kakav je prema sebi i kako da sebi ugodi. Ni najmanje nije zaokupljen time kakav je prema drugima.

A čovjek je stvoren da robuje samo svome Stvoritelju, da ne bude rob stvarima i svojim strastima. Stvoren je da bude ovistan samo o Njemu, a neovisan od svega drugoga.

Realni život zamjenio je virtualnim svijetom. Beskrajna opsjednutost fudbalskom igrom postala je društvena norma i vrijednost.Virtualni svijet zabavegdje srcima i umovima mladih ljudi zavladaše neuki, primitivni i nemoralni karakteri, ostavi bolni trag i utjecaj na njihovu svijest, ponašanje i moral. Ispraznosti i površnosti na svakome koraku. Opći javni resursi od strane nesavjesnih ljudi u službi naroda nemarno i neplanski su usmjeravani.

Danas, u ovoj kušnji i nevolji koju imamo, bili bi sigurniji da su ti javni resursi usmjeravani u opremanje naših zdravstvenih ustanova, edukaciju ljekara, stvarnu nauku i naučno istraživanje. I da su usmjeravani u kapacitete Civilne zaštite koja prva reaguje u situacijama prirodnih nepogoda. Ali, nisu. 

 

Draga braćo,

Kušnja koronavirusa koju imamo pogađa sve, cijeli svijet i čitavo čovječanstvo. Niko nije pošteđen i izuzet od nje; ni bogati, ni siromašni, ni bijeli, ni crni, a niti žuti ljudi. Od nje strahuju i vladari kao i njihovi podanici, i šefovi i njihovi radnici.  Isto trpe i podnose muslimani, i kršćani, i jevreji, i oni koji slijede učenja neobjavljenih religija, ali i oni koji se ne deklarišu vjerujućim ljudima. Svi smo na istoj lađi. A upravo nam naš učitelj u vjeri, Poslanik a.s., u jednoj svojoj predaji pravi usporedbu ljudi koji drže do Allahovih granica (do mjere i ravnoteže) i onih koji to krše, s ljudima koje je sudbina zadesila da budu na brodu, pa jedna skupina svojim nemarnim ponašanjem, ako joj se pusti, može dovesti u pitanje sudbinu svih putnika na brodu, da svi stradaju. Drugaskupina svojim odlučnim stavom i ponašanjem zaustavljajući ovu prvu, može njih sve spasiti od propasti i potopa.

Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:

مَثَلُ القَائِمِ في حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فصارَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، وكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ تَرَكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا

Primjer onih koji u svojim djelima slijede Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi.

Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima  iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.” 

Vrijeme u kojem smo i koje je pred nama traži maksimalnu povećenost i ozbiljnost. Vrijeme je dragocjeno i kad smo u blagodati i kad smo u kušnji i u nevolji. Realni život ima svoje zakonitosti, on se ne može nadomjestiti i izmjestiti u virtualne tokove. Virtualni svijet dobar je onoliko koliko ga je moguće staviti u službu opće dobrobiti i ravnoteže, a da ne naruši zdravlje i harmoniju.

Neki ljudi u službi općeg interesa i dobra, poput onih u zdravstvenom sistemu, sistemu sigurnosti i policije, komunalne čistoće i brige, te u prodajno- trgovačkom sistemu zaslužuju da budu prepoznati i potpomognuti na svaki način. Ovo nije vrijeme velikih riječi, analiza i procjena, već djela i posvećenosti općem interesu spašavanja ljudskih života i zaštiti zdravlja ljudi. Plemenito je i veliko to djelo. Na ispitu smo. Neki će položiti. Valja prepoznati i u ovoj kušnji priliku da se čovjek moralno popravi.

وَإِذَا أَذَقْنَا النَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ

Kad damo ljudima da neku milost kušaju, oni u njoj likuju, a kad ih, zbog nečega što su sami prouzročili, pogodi kakava nevolja, odjednom u očaj padnu. (Er-Rūm, 36.)

Nadu u Allahovu milost ne smijemo gubiti. S vjerom u Boga i pouzdanjem u Njega, čineći dobročinstva gdje god smo u prilici i dosljedno izvršavajući  sve ono što nam nalaže struka, možemo se nadati izlasku iz ove kušnje.

 

 

Svemogući Allahu, molimo Te da nam udijeliš Svoju milost, pomogneš nas da sačuvamo zdravlje, opskrbiš nas iz Svoga obilja i nadahneš da istrajavamo u dobročinstvu.

Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu nakon što si nas uputio,  i daruj nam od Sebe milost! Ti si, uistinu, veliki darivatelj!

Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

 

Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, 3. april 2020. / 10. Šaban 1441. h. g.

Recept za ustajanje na sabah-namaz

Mladić sam od sedamnaest godina i prošlo je nešto više od godinu dana kako me je Uzvišeni Allah uputio na Pravi put. Od samog početka prakticiranja islamskih propisa imao sam problema sa ustajanjem na sabah-namaz. U početku se to odvijalo tako što bih pet dana ustajao, pa bih onda jedan dan prespavao i tako se ponavljalo iz dana u dan. Nikada nisam imao neki kontinuitet od mjesec dana u redovnom klanjanju sabaha, što mi je teško padalo, ali  sve se promijenilo poslije ovogodišnjeg ramazanskog bajrama kada oko sedam-osam dana, uz sav trud i muke koje sam uložio da se probudim, uopće nisam ustajao na sabah…

I onda sam samom sebi rekao da tome mora doći kraj. Ustao sam i zatražio oprost od Uzvišenog Allaha za sve grijehe koje sam počinio i odlučno sam u ime Allah rekao da neću činiti neke grijehe koje sam prije činio. I Allah mi je pomogao u tome. Od tog dana pa sve do danas prošla su više od dva mjeseca kako nisam propustio tj. prespavao nijedan sabah. Što se mene lično tiče, to je za mene veliki uspjeh.

Shvatio sam da su me moji grijesi sprečavali da ustajem na sabah i tako je sigurno i kod ostalih ljudi. Ako se čuvamo grijeha, onda nam nije potreban nikakav sat da bi nas probudio, jer će nas Allah probuditi. Dakle, pokajmo se za svoje grijehe, čvrsto odlučimo da ih više nećemo nikada činiti i ustrajmo u tome, i sasvim je sigurno da ćemo bez poteškoća moći izvršavati Allahove divne propise.

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.”  (El-Hašr, 19)

Molim Uzvišenog Allaha da nam oprosti naše grijehe i podari nam svako dobro na oba svijeta i zaštiti nas od džehennemskog ognja! Amin!

Brat Ahmed D.

 

Hajr za koji nam treba samo nekoliko minuta

Podsjećamo vas na ovaj hajr koji možemo činiti sada kada više vremena provodimo kod svojih kuća, a koji nas, inšallah, može još više približiti našem Gospodaru…

Radi se o duha-namazu, dobrovoljnom namazu koji se  može klanjati petnaeset minuta poslije izlaska sunca pa do deset minuta do nastupanja podne-namaza. Velika je vrijednost ovog dobrovoljnog namaza. Postoji veći broj hadisa koji govore o tome. Ovaj namaz je odlika iskrenih Allahovih robova. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Duha-namaz redovno obavlja samo onaj ko je Allahu odan; to i jest namaz Gospodaru odanih robova” (Ibn Huzejma i el-Hakim. Šejh el-Albani je ovaj hadis uvrstio u prihvatljiva predanja.)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako jutro na svaki zglob se treba dati sadaka, svaki tesbih (izgovoreno SubanAllah) je sadaka, svako izgovoreno Elhamdulillah je sadaka, svako izgovoreno La ilahe illallah je sadaka, svaki izgovoreni tekbir- Allahu ekber je sadaka, naredjivanje dobra je sadaka,odvraćanje od zla je sadaka, A SVE TO ZAMJENJUJE DVA REKATA DUHA NAMAZA.” (Muslim)

Jutarnji (duha) namaz se može klanjati od dva do osam, a po nekima, i do dvanaest rekata. Selam će se predavati nakon svaka dva rekata. Nije propisan zikr,Ajetul-kursija i dova nakon ovog namaza. Duha namaz se klanja pojedinačno. 
_____________________

Odvojimo vremena prije podne da klanjamo bar dva rekata dobrovoljnog namaza, jer imajmo na umu ove stvari:

Ebu Hurejre, r.a.,  prenosi da je Allahov Poslanik prošao pored kabura koji je bio tek zakopn, pa je kazao: „Dva veoma kratka rekijata, koja vi prezirete i pocijenjujete, kada bi ovaj mogao dodati u svoja djela, njemu bi bilo draže nego ostatak dunjaluka.“ (Ibn Mubarek, u ‘Zuhdu’ 1 / 10 str. broj: 31; šejh Albani ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim. Pogledaj: Es-Sahiha, 3 / 377, broj hadisa: 1388)

Dobrovoljni namazi su i uzrok ulaska u Džennet. Prenosi se da je Rebia’ ibn Ka’b zatražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude sa njim u Džennetu pa mu je on odgovorio da što više čini sedždu, tj. da što više klanja dobrovoljni namaz. (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: “Allah, dž.š., kaže: ”...Najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste ono čime sam ga zadužio (farzovi), a zatim Mi se on približava nafilama (sunnetima) sve dok ga ne zavolim

 

Tri razloga koji donose Allahov oprost

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!’” (Muslim,3540)

U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1. Prvi je dova praćena nadomDova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati. “Vaš Gospodar je rekao: ‘Molite Me i Ja ću vam se odazvati…‘” (El-Mu’min, 60.)  Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.””(Tirmizi,3479) Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet.


2. Drugi je razlog traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka. Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. Na puno mjesta u Kur’anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela. Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost. Šedad ibn Evs, radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.” (Buhari,11/97)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida. To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao: “Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće…” (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta. Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Ibn Redžeb el-Hanbeli – tewhid.blogspot.se

____________________

Ovim ćeš najviše obradovati Uzvišenog Allaha

Koje to djelo, Allahov robe, koje Allaha čini veoma, veoma sretnim. Možda kažeš to je namaz, reći ću ti ne. Ili kažeš to je post, kažem ne. Možda kažeš da je hadždž, reći ću ti opet ne. Ovo su djela koja jako raduju Allaha, tebareke we te’ala. Međutim, ono čemu se tvoj Gospodar raduje više nego ovim djelima, jeste tvoja tevba, tvoje pokajanje. Da digneš ruke, pozoveš svoga Gospodara, poniziš Mu se i tražiš skrušeno oprost od tvojih grijeha.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisujući koliko se Allah raduje tvojoj tevbi, kaže: “Allaha više raduje tevba nego čovjeka koji u pustinji izgubi svoju jahalicu sa svom opskrbom na njoj, pa kad bude siguran da će ga u pustinji zadesiti smrt, ode do jednog drveta, povuće se, pa zaspe, nakon što se probudi, ugleda je iznad svoje glave, jahalicu. Toliko se jako obraduje da kaže: “Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar.” Od prevelike sreće čovjek se toliko obraduje da pogriješi, pa zahvaljujući se Allahu kaže da je on Allahov Gospodar. Znači, Allah se više obraduje tvojoj tevbi nego ovaj čovjek u pustinji kada mu se vrati život ponovo.

Nemoj da škrtariš na samom sebi, digni ruke i traži od Gospodara, tebareke we te’ala, oprost. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao najbolje Allahovo biće je tražio oprosta od Gospodara svijetova, i do 100 puta na dan.

Preuzeto sa jednog video klipa prof. Harisa Hećimovića
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić

 

Vrijednost abdesta

Tako ga je lahko uzeti, a tako mnogo dobra donosi insanu…

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem“Ko zanoći pod abdestom, tj. ko legne spavati, a ima abdest, u njegovoj unutarnjoj odjeći zanoći melek, i kad god se taj čovjek probudi ili okrene u krevetu, melek zamoli: ‘Gospodaru, oprosti ovom robu jer je legao pod abdestom!’” (Ibn Hibban)

Od Muaza ibn Džebela, neka je Allah zadovoljan njime, se prenosi da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, pa se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati. ” (bilježe Ebu Davud i imam Ahmed, Sahih el-Džami’, 5754.)

Od Osmana b. Affana, radijallahu ‘anhu se prenosi da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kazao: „ Kada neko upotpuni svoj abdest, njegovi grijesi izlaze iz tijela, čak i oni koji se nalaze pod noktima .“ (Buharija)

Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je pripovjedao: Rekao je jedne prilike Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite o tome da vas podučim onome što pokriva grijehe a povećava hasenate (dobra djela)“ Ashabi odgovoriše: – Svakako, ja Resulallah! – On nastavi: „Uzimanje abdesta; vasi koraci na putu do džamije, zatim poslije jednog namaza sačekati drugi namaz. Nema ni jednog od vas koji iz kuće izadje pod abdestom pa dode u džamiju i klanja sa muslimanima, za imamom, pa onda sačeka slijedeći namaz, a da meleci za njega / nju neće moliti: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se! (Ibn Hibban, 127/2)

Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: „Ko se lijepo (sa adabima) abdesti pa kaže: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike lehu, ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Allahumme idžalni minet-tevvabine vedžalni minel-mutetahhirine (Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Moj Allahu učini me od onih koji se kaju i učini me od onih koji se čiste), otvori mu se osam džennetskih kapija da uđe na koju god hoće.“ (Muslim, Tirmizi)

Utjecaj Korone virusa na grijehe na čitavom dunjaluku

Preveo i prilagodio: Alija Rahman

Bivši guverner Egipatske pokrajine Kaljubijja, Adli Husejn je u povodu zbivanja sa Korona virusom dao svoj veoma interesantan osvrt.

U njemu stoji:
NE PREZIRITE i NE vrijeđajte KORONA VIRUS.
Da, ne činite to, jer je ovo iskušenje ( SMRTONOSNI KORONA VIRUS ) koje je već sada, cijelo čovječanstvo podsjetilo i VRATILO LJUDSKOSTI, njegovoj ademovskoj izvornosti, vratilo ga je i UPUTILO NA STVORITELJA SVJETOVA, uputilo ga je na MORAL i moralne principe.

Zar za vjernika nije ponos da je Korona virus ( Božijim voljom ) ZATVORIO toliki broj NOĆNIH i KAZINO KLUBOVA i KOCKARNICA, mjesta na kojima se čini svakojaka vrsta nemorala i nastranosti, javnih kuća i bordela i brojnih mjesta i nastanbi u kojima se živio nemoral i širila smutnja. Korona virus je već do sada, vlasnike mnogih takvih mjesta natjerao na obustavu rada i zatvaranje posla.
Čak je i na BANKOVNO POSLOVANJE UTICAO, pa je i još jedan VELIKI GRIJEH, ako ne ukinut onda je ozbiljno “uzdrman” a to je KAMATA.

Zar nije za pohvale što je Korona virus VRATIO PORODICI SMISAO i LJUDE OKUPIO U KUĆI i KRUGU PORODICE.
Ta ista porodica je bila dugo vremena otuđena, u rasulu i stanju haosa.
Zar nije za muštuluka što je Korona virus zaustavio javno razmjenjivanje nježnosti ( ljubljenje ) izmedju muškarca i žene kojima je to haram činiti a takodjer nas je sačuvao da to U JAVNOSTI GLEDAMO od onih nastranih ( istospolnih ).

Zar nije dobro da je Korona virus natjerao SVJETSKU ZDRAVSTVENU ORGANIZACIJU da javno upozori i PRIZNA koliko je ŠTETNO konzumiranje ALKOHOLA, pozvavši čak da oni koji nisu skloni alkoholu da i u buduće ostanu pri toj navici i stavu.

Zar nije dovoljno da je Korona virus doslovno NATJERAO SVE velike ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE u državama diljem svijeta, da obznane čovječanstvu kako je KONZUMIRANJE MESA trgaćih ŽIVOTINJA ( pasa, vukova, lisica, mački… ) kao i konzumiranje njihove krvi, da je konzumiranje svake STRVI i prodavanje i trgovanje time belaj i izvor mnogih zdravstvenih problema, zaraza i bolesti.

Zar nije dobra strana Korona virusa sto je podsjetio i NAUČIO LJUDE KAKO DA KIŠU i KAŠLJU, KAKO DA ZIJEVAJU, a nas muslimane je sve nabrojano PODUČIO NAŠ lijepi ISLAM i NAŠ POSLANIK MUHAMMED alejhi selam još prije 1440 godina.

Zar nije lijepa vijest što je Korona virus natjerao cijeli svijet, da većina zemalja ako ne sve, trećine svojih predviđenih VOJNIH BUDžETA PREUSMJERE NA POTREBE ZDRAVSTVA i zdravstvenih budžeta.

Zar nije dovoljno dobro što gledamo da se diljem svijeta zatvaraju javna mjesta gdje se skupno konzumira nargila, da se zatvaraju ugistiteljski objekti u kojima se svakojaki grijeh čini.

Zar nije veliki išaret što je Korona virus pogodio i MINISTRE, ČAK PREDSJEDNIKE VELIKIH DRŽAVA prilagođavajući ih na samoizolaciju, a zapravo im je to lekcija da se zapitaju KAKO JE BITI BEZ SLOBODE ili OGRANIČENOG KRETANJA.

Zar nije za muštuluka što je Korona virus natjerao čovjeka da se DOVAMA, skrušenosti, POKAJANJEM, OSTAVLJANJEM GRIJEHA i poroka VRATI i OBRAĆA samo SVOME STVORITELJU i da od NJEGA JEDINOG MOLI i TRAŽI ZAŠTITU.

Zar Korona virus nije spustio na zemlju i najveće silnike i inadžije.

Zar nije blagodat sto je Korona virus preko noći gotovo ZATVORIO sve velike zagađivače ZRAKA, vode ,mora i okeana kao i zemlje i zelenih površina.

Zar nije Korona virus podsjetio čovjeka kome da robuje. Da NE SMIJE ROBOVATI NIKOM pored JEDINOG STVORITELJA.
A dobro su se ljudi odaljili od Stvoritelja robujući tehnologiji, imetku i ugledu.

Zar nije veliko što je Korona virus natjerao mnoge vlastodršci da se zapitaju o USLOVIMA BORAVKA i ŽIVOTA ZATVORENIKA u zatvorima koji bivaju čest izvor zaraza zbog nehumanih uslova života u njima.

Zar nije veliko što su državnici i silne državne i svjetske administracije natjerani da svoje sastanke, konferencije a time i prekomjernu potrošnju narodnog i državnog imetka svedu na što manju moguću mjeru, čak i da konsultacije održavaju i odluke donose putem video konferencija i sl.

Zar Korona virus nije škola kojom Stvoritelj podsjeća, primorava i poziva ljude da se OSTAVE DJELA KOJA ON NE VOLI, da se samo Njemu, da je Njegova moć jedina trajna i neupitna? Jer, ovo što danas svijet proživljava, veoma je slično periodu ratnog stanja tokom Prvog svjetskog rata ili perioda tzv. Španske groznice, a upravo tada je čovjek bio u fazi kada je pomišljao kako on upravlja nebesima i Zemljom, kako je on kreator života, kada se bio uzoholio i uzdigao. Zato je i tada bilo neophodno da se taj i takav čovjek nauči lekciji: ko je VLADAR, GOSPODAR, i STVORITELJ.

Allah Uzvišeni je te lekcije čovječanstvu slao kada god bi se uzobijestili i osori postali.
Danas, iz svih ovih dešavanja sam naučio i osvjedočio se, koliko i kako su smislene i djelotvorne ali i zastrašujuće ALLAHOVE OPOMENE, gdje On Uzvišeni sa Svojom sićušnom i nevidljivom vojskom a to je samo dio od Allahovih vojski, čak je to najsličnija Allahova vojska, kako ON OPOMINJE ali kako MOŽE i KAZNITI. Ali je Njegova milost nadvlađujuća pa nam pokazuje kako nam u suštini želi DOBRO, a dio tih dobara za čovjeka je u ovome što sam pobrojao.
Zato, ne vrijeđajte i ne prezirite Koronu, jer nakon ovoga, zasigurno svijet NEĆE sličiti ONOME ŠTO JE DO SADA BIO.

P.S.
Mnoge ćemo čuti kako govore da je u pitanju zavjera i unaprijed osmišljen scenarij. Zato ćemo kazati sljedeće: Ako i jeste zavjera, opet je i to dio Allahovog plana . Vjernik koji bude pogođen bolešću pa se strpi i ustraje u islamu, on će imati šehidsku nagradu. A oni koji (ako kuju zavjeru) pa njima je to Allah dozvolio kako bi zaradili, ne sredinu već DNO DŽEHENNEMA.

Mi nemamo nikakve koristi od polemike da li je zavjera ili nije.

Naša korist je da shvatamo sve kao ALLAHOVO ODREĐENJE (savršeno mudro) da ustrajavamo u svojoj vjeri islamu i islamskom životu, da izvlačimo pouke koje nam Allah dadne da uzmemo i vrlo važno također, da slušamo uputstva svojih ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA i LJEKARA i svoje vjerske uleme koja nas neće nasavjetovati na ono što je pogrešno.

Opet, neki zlonamjerni će reći, radujete se tim navedenim posljedicama Korone a ne znate da se priprema da bude još gore i više (po pitanju grijeha…), mi ćemo mu kazati: Da, radujemo se i slavimo pa makar i KRATKO BILO. Jer sačuvati zemlju i njene stanovnike samo JEDNOG GRIJEHA PA MAKAR VRLO KRATKO JE NEPROCJENJIVA VRIJEDNOST. TOME NAS VJERA UČI!
I kazat ćemo, mi nismo naivni, štaviše, dobro znamo da grijeh postoji koliko je star čovjekov život na Zemlji, ali isto tako znamo da POSTOJI DOBRO i PROMICATELJI DOBRA a naš ideal je BORBA ZA DOBRO…

 

Past će nama na pamet mnogo BLAGODATI U KOJIMA SMO uživali dugo DUGO VREMENA A KOJE i NISMO SMATRALI TAKVIMA ili što je gore, NISMO na njima BILI ZAHVALNI STVORITELJU. ALLAH Veliki NAS podsjeća, opominje, podučava i vrlo važno, VOLI i ŽELI DOBRO čak onda kad nas kuša nedaćama i belajima, makar mudrost toga mi ne dokučivali. Stoga, USTRAJNOST U DINU (ISLAMU) i ZADOVOLJSTVO ALLAHOVIM kaderom uz mjere opreza i predostrožnosti – to je naš put.

Hutba reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

 

https://www.facebook.com/www.bir.ba/videos/206049600486780/

 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazivao je hutbu i predvodio danas džuma-namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji.Podsjećanja radi, u skladu sa instrukcijama nadležnih vlasti, ali i Instrukcijom Islamske zajednice o postupanju u okolnostima vanrednog stanja, u svim džamijama u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Gazi Husrev-begovoj, džuma – namazu su prisustvovali samo imam, mujezin i članovi džematskog odbora.

Hutbu reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti.

Hvaljen neka je Allah. S Njegovim imenom počinjemo svaku besjedu i govor, sve dobre postupke i poslove naše. On je Gospodar svega: znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog.

Neka je blagoslovljen poslanik Muhammed, a.s., plemeniti i iskreni posljednji vjerovjesnik među ljudima, njegova porodica i njegovi sljedbenici u svim vremenima!

Zamolimo Uzvišenog Allaha u ovom odabranom danu, u danu našega zajedništva:

  • za ljubav i blagoslov u našim porodicama,
  • za ljubav i slogu u našim džematima i našoj zajednici,
  • za ljubav i poštovanje među različitim narodima, koji su braća i sestre, rođeni od jedne majke i jednog oca.

Dragi vjernici, poštovani džematlije!

Svakom zorom Allah najavljuje Svojim stvorenjima novi dan i novu nafaku, a svakom večeri nas vodi na počinak i odmara za novi dan. Ovaj ciklus se ponavlja iz dana u dan, od kako je Bog stvorio nebesa i Zemlju.

Mi vjerujemo u jednog Boga, Gospodara svjetova. Vjerujemo da nema snage i moći do u Allaha. On je stvorio ovaj divni svijet iz Svoje dobrote i milosti.

Allah o Sebi kaže da je „Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako čvrsto vjerujete; drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje. – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka drevnih!“ (Ad-Duhan, 7-8.)

Kod onih koji budu vjerovali u Njega i molili Ga Njegovim lijepim imenima, dobra djela činili, a od ružnih odvraćali, i ljudima lijepe riječi govorili, vjera će rasti, duše na ovom svijetu biti zadovoljne (i On s njima zadovoljan), a njihovo bratstvo i međusobno povjerenje u zajednici iz dana u dan biti jače i snažnije.

Za takvo ovozemaljsko postignuće, za taj vrhunac života i sreće, jedna je staza, jedan utabani i lijepi put. To je svjesna i voljna pokornost i predanost Bogu Jedinome, Njegovoj odredbi i Njegovom vjerozakonu. To je duga i beskompromisna borba sa sobom, sa svojim lijenostima i ograničenjima, sa svojim sklonostima ka lošem i zlu, ka olahkoj osudi drugih i s brojnim predrasudama o drugima... Islam je put na koji je Bog uputio Adema (a.s.), kako bi ga vratio njegovoj iskonskoj prirodi. I za nas je to smjer u kojem se trebamo kretati u ovom životu: Allah nas je stvorio u najljepšem obliku, ahseni takvimu, i dao nam je sistem vjerovanja, ponašanja i djelovanja pomoću kojeg možemo proživjeti naš život upravo tako. A ima li išta ljepše od ahseni takvima?

Vjera u Boga, dobročinstvo prema roditeljima i rodbini, prema siročadi i siromasima, prema braći i sestrama, ali i naš namaz, i naš zekat, i naša dobra djela, sve su to niti od kojih je ispredeno Božije uže, za koje Allah kaže: „Svi se Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“. Nema niti jedne zajednice ili naroda u povijesti ljudskog roda koji je raspleo to uže, zanemario Božije riječi, a da mu vjera nije oslabila, ideal ishlapio, duša postala ravnodušnom, a on stradao ili bio izgubljen u vremenu i prostoru.

Muslimane okuplja poziv islama koji odjekuje Zemljom punih 14 stoljeća: Allah je najveći, on je Gospodar svjetova. Staza islama ispunjena je trudom i naporom muslimana, čestitih muškaraca i žena, koji žive svoju vjeru dostojanstveno, kao ljudi, u miru s drugima, na Božijoj zemlji, poštujući Božiju riječ i služeći ljudima. Tokom povijesti, bilo je mnogo teških trenutaka, godina i stoljeća za zajednicu muslimana. O tome svjedoči i život Muhammeda, a.s. On je ponižavan, mučen glađu i proganjan. U najtežim mukama su ubijani i mučeni njegovi sljedbenici. Tako ostavljeni i nezaštićeni od ljudi, snagu i oslonac su našli u svojoj vjeri u Boga i dobroti Muhammeda, a.s. Vjerovali su u Božiju riječ da mukama mora doći kraj, i da ih čekaju mir, spokojstvo i nagrada na Sudnjem danu. I tada, u teškim prilikama punim kušnji i izazova, kada strah ovlada osjećanjima, uz Vjerovjesnika su našli smiraj, svoju vjeru i put spasa. U njihovim dušama ugnijezdila se misao o neprolaznoj vječnoj istini, kojoj su se zaputili i koja je ispunila njihovo biće.

Draga braćo i sestre!

Ono što vjernika čini vjernikom jeste njegova duboka vjera u Boga i njegovo proviđenje. Ponekada se i nama njegov naum čini iskušenjem, a ponekada ga slabo razumijemo, pa ga se bojimo i strepimo od njega. Dva su straha našeg vremena koje moramo nadići s vjerom u Boga. Strah od čovjeka koji migrira i bolesti koja se širi. Znajmo da vrijeme rasijava ljude po zemlji, kao što vjetar rasijava sjemenje. Allah je sijač ljudi na tim velikim i nepreglednim zemaljskim oranicama, od postanka svijeta do danas. Bog čini da vjetar puše kada On hoće i da stane kada On hoće. Ljudi ne mogu stvoriti vjetar kojim bi rasijali ljude, ali mudraci znaju kako da načine jedro, da uhvate vjetar i da pomoću njega plove ili pokreću boljitak.

Braćo i sestre!

Naša vjera u Boga ovih dana je na velikoj i ozbiljnoj kušnji. Prepali smo se bolesti. Zanemarili smo temeljnu Božiju poruku o kojoj nam govore i Biblija i Kur'an: život je satkan od iskušenja koja nas prate na našem zemaljskom putovanju.

Nemojmo slušati nadri učitelje kako nas plaše Kijametskim danom i dizanjem Allahove milosti od nas. Subhanallah! Kao da to mi, ovako malehni i beznačajni, možemo i nazrijeti a kamoli znati.

Umjesto straha, naučimo ljude da se boje Boga i da vole druge. Naučimo ih da obavljaju molitvu, da se brinu o svojim roditeljima i svojim bližnjima, da poštuju svoje komšije i da s njima saosjećaju u teškoći i raduju se u radosti. Naučimo ih da poštuju svačije pravo, da ne lažu, da ne kradu, da ne čine preljubu, da se ne boje ljudi.

Stoga, nadiđimo strah. Budimo čvrsti i jaki, hrabri i odvažni! Ne dozvolimo da robujemo strahu od bolesti koja nas može i zaobići, ako se pravilno i odgovorno postavimo.

Moramo u sebe istinski primiti Božije riječi:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ الشَّيْطَانُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَاءَهُ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

„To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste pravi vjernici!“

O pošasti koja nas je snašla mislimo kao o još jednom testu naše vjere, plemenitosti i odlučnosti. Budimo hrabri u njegovom polaganju. Jer, on će proći, a istinska predanost Bogu i čvrstina uvjerenja u Njegovu milost trajne su vrijednosti.

Sjetimo se da nam Allah može svakog časa donijeti olakšicu i izbaviti nas iz nevolje u kojoj smo se našli. Sjetimo se poruke koju nam je uputio naš voljeni Pejgamber: „Svakoj bolesti ima lijeka osim od smrti“.

Vodimo računa o sebi, o svojoj svakodnevnoj higijeni i o mogućnostima da se bolest i na nas proširi. Ako imamo imalo sumnje u nju ni časa nemojmo oklijevati. Možda takva naša odlučnost bude dragocjena u našem spašavanju i spašavanju onih oko nas.

Pridržavajmo se uputstava za ponašanje u ovoj situaciji. Naša su srca shrvana zbog teške odluke da ni u džamije ne idemo. No, ako ćemo i tako doprinijeti sprječavanju zaraze, onda neka naša srca budu vesela što smo, u ime Boga, poslušali one koji su najodgovorniji među nama. U ovim danima koji su pred nama oslonimo se na naše dove i na znanje naših ljekara.

Razumimo ovo kao Božiji znak kojeg nam daje. Samo vjerom možemo pobijediti strah. Danas vam velim isto ono što je Musa, a.s. govorio narodu svom kada ga je obuzeo strah od Faraona: „I Musa reče: „O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani. U Allaha se uzdamo! rekoše oni. Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje! I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: „U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike“. (Junus, 84-87.)

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.“ Allah će zaista održati obećanje“. (Ali Imran, 8-9.)

Gospodaru naš, pomozi nam u borbi protiv ove kušnje i učini da iz nje izađemo jači.

Amin!

 

Poruka i apel mostarskog muftije

Poštovana braćo i cijenjene sestre, muslimani i muslimanke Muftijstva mostarskog,

Svi zajedno suočavamo se sa opasnošću širenja pandemije koronavirusa u  našoj zemlji, regiji i čitavom svijetu, što od nas vjernika traži razboritost i trezvenost u ponašanju, i pridržavanje svih mjera opreza propisanih od strane nadležnih službi i državnih organa. Postupanje iz predostrožnosti i poštivanje mjera opreza kur'anska je naredba i Poslanikova, a.s. praksa.   

Život i zdravlje ljudi trajna je i neupitna vrijednost koja se u svim situacijama mora štititi i braniti. Sada smo u takvoj situaciji da moramo poduzeti sve mjere da zaštitimo zdravlje i živote svih ljudi i do kraja disciplinovano pridržavati se onoga što nam naređuje medicinska struka i nadležni organi vlasti na svim nivoima.

Vjera je dio realnog života i stvarnosti, te vjernici u ovoj situaciji moraju svojim ličnim primjerom pokazati da svojim odgovornim ponašanjem doprinose sprečavanju širenja ove opake zarazne bolesti. Vjera jesu ibadeti (obredi) koji čuvaju našu stalnu svijest o Bogu, ali vjera je i odgovorno postupanje koje nam nalaže da u svim prilikama štitimo i čuvamo kako svoje živote tako i živote drugih ljudi s kojima dolazimo u kontakt.

Dragi Bog je čitavu zemlju muslimanima učinio mjestom sedžde (obreda), te se namazi, kako pojedinačni tako i oni skupni, obavljaju i u kući, i na njivi, i u šumi. Stoga je u ovoj vanrednoj kriznoj situaciji za našu zemlju, odlučeno da se u našim džamijama kao potencijalnim mjestima prenošenja i širenja zaraze koronavirusom do daljnjeg suspendiraju sve zajedničke ibadetske aktivnosti, a da se kontinuitet džemata održava i čuva učenjem ezana u propisanom namaskom vremenu.

Apelujemo na sve naše vjernike da poštuju ovu odluku koju je donijelo Vijeće muftija – najviši vjerski organ Islamske zajednice, te da u ovom vremenu velike kušnje u porodičnom krugu budu posvećeni prakticiranju različitih oblika ibadeta; stalnih i dobrovoljnih namaza, učenja Kur'ana, zikra i dova Dragome Bogu da od nas otkloni stanje nesreće i teškoće.

Također, apelujem na vjernike da budu solidarni i saosjećajni, da učine sve što mogu učiniti da se ublaže razmjere ove nepogode koja nas sve zajedno pogađa, da ni u kom slučaju ne zloupotrebljavaju krizu kao priliku za stvaranje monopola na tržištu i lično bogaćenje. To je haram (veliki grijeh) u ovoj krizi.

Naša posebna pažnja, briga i podrška treba biti okrenuta prema zdravstvenim radnicima i svim drugima nadležnim službama čiji radnici rade na suzbijanju širenja ove zarazne bolesti među stanovništvom. Bogu Dragome učimo dovu da ih pomogne, sačuva i obaspe Svojim blagoslovom njihov plemeniti trud i napor.

Veličanstveno je i kod Boga Dragoga visoko priznato djelo spašavanja ljudskih života i pomaganja ljudima u nesreći.  U ovim danima budimo vjernički prisebni i odgovorni. Naša vjernička svijest je na ispitu. Molim Boga da nam svima pomogne, da nas zaštiti od nesreće i zla, i dā snage da prebrodimo ovo iskušenje.  

 

Insan koji ostavlja učenje Kur’ana

Čovjek koji ostavi čitanje Kur’ana je kao prazna, napuštena kuća. Kur’an je temelj naše vjere. Kako da se čovjek pripisuje nekom vjerozakonu, a ne zanima ga niti ga iščitava? I znamo kolike su nagrade, za svaki harf po 10 dobrih djela. Doći će dvojica na Sudnjem danu, isto radili samo je jedan čitao više Kur’an. Pa će ovaj imati brda dobrih djela koja neće imati njegov prijatelj. 
 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će na Sudnjem danu poželjeti da mu se njegovo meso sa kliještima odvaja od kostiju da samo dobije stepene koja su dobila njegova braća.” Sve bi trpio na dunjaluku. Da ga prepolove na dva dijela samo da dobije te stepene kada vidi ljepote koje su njima date. Pa ne treba čovjek tražiti da mu iko odvaja meso od kostiju, evo puta i načina da se zarade ti stepeni. No međutim, čovjek upadne u nemar pa ostavi ono što je dobro i vrijedno. 
 
Kada ne bi imali drugog hadisa osim ovog bilo bi nam dovoljno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek će doći na Sudnjem danu i Allah Uzvišeni će mu reći: Uči i penji se. Tvoje mjesto i tvoja deredža će biti na zadnjem ajetu kojeg proučiš.” (Imam Tirmizi) Zato neki učenjaci zastupaju stav da u Džennetu ima stepeni onoliko koliko ima ajeta u Kur’anu. Čovjek koji prouči jedan ajet ići će za stepen više. Pa kako je lako doći do Allahovog Dženneta i kako nam je dao priliku, a kako se ljudi poigravaju sa tom prilikom i neće da je iskoriste. 
 
Ibn Mesud, radijallahu anhu, nije htio postiti dobrovoljni post, pa kada su ga upitali zbog čega, rekao je: “Kada postim dobrovoljni post ne mogu učiti Kur’an, a učenje Kur’ana mi je draže od dobrovoljnog posta.” Kazao je Ibn Kajim, rahimehullah: “Postio sam ponedeljak i četvrtak i bijele dane, pa sam počeo postiti Davudov post, a prije toga sam čitao svakog dana po pet džuzeva Kur’ana. Pa sam spao na dva, nemam snage, te sam ostavio Davudov post i nastavio učiti pet džuzeva dnevno.” 
 
Čovjek se treba pokajati Allahu i vratiti se, nastojati što može više da se druži sa muslimanima koji uče puno Kur’an. Kako mi je drago kada čujem od brata muslimana da kaže: “Otišao sam kod brata u posjetu, večerali smo i onda učili Kur’an zajedno.” Kako je to lijepa osobina i lijepo iskorištavanje vremena. Sjedati i pričati praznu priču nema od toga koristi. Neka čovjek iskoristi blagodati koje mu je Uzvišeni dao dok ima priliku.
 
Dr. Safet Kuduzović 
_______
 
Prenosi se od Ebu Umame El-Bahilija, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: Učite Kuran, jer će on, uistinu, na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili. (Muslim)

 

Kome dokazuješ svoju sreću?

Svakodnevno smo svjedoci objava naših poznatih i nepoznatih virtualnih prijatelja na društvenim mrežama koje pokazuju njihov „idealan život“. Insan bi rekao- med i mlijeko. A nerijetko, poznajemo stvarnu sliku njihovih života i potpuno nam je jasno da sve i nije tako idealno kao što izgleda. Često vidimo objavu „luksuzne hrane“ koju osoba možda jednom mjesečno pojede. A čak i da je jede svaki dan- čemu objava svoje hrane drugima? Ili zaljubljeni bračni par, koji u stvarnom životu daleko je i od slova lj, a kamoli da živi sa ljubavlju. Neka majka svoju djecu „zakiva u oblake“, a i sama je svjesna da laže i sebe i druge…

Čemu naša potreba da dokazujemo svoju sreću drugima? I hoćemo li zaista biti sretni ako na društvenim mrežama objavimo da smo sretni?

Dragi brate i sestro,

Znaš li da je tvoja istinska sreća daleko od virtualnih sreća? Znaš li da sretan biti ne znači- drugima dokazati svoju sreću? Sreća se živi. I ona se ne dokazuje i ne pokazuje. Sreća se čak skriva. Skriva se daleko od zavidnih očiju, ljubomornih srca, i onih kojima sreća nije data. Nikada ne znamo koja od ove tri skupine će vidjeti našu sreću- i možda- svojim pogledom, uzdahom ili željom- biti sebebom da  nas naša sreća napusti.

Da li smo svjesni da nekada, ne tako davno, društvene mreže nisu ni postojale. A ljudi su bili sretni. I to istinski sretni i zadovoljni. Ne virtualno! Živjeli su svoj život skromno, čuvali svoju intimu, i nisu pokazivali svoju harmoniju svima- da vide i gledaju. Nikada kao sada nije lakše upoznati čovjeka. I istražiti njegovu prošlost, sagledati sadašnjost i naslutiti njegovu budućnost. Čak nam je dovoljno otvoriti neki profil na društvenoj mreži i vidjeti: šta osoba jede, gdje voli izlaziti, čime se bavi, koga ima od porodice, kako razmišlja, njen ljubavni status itd…

Nesvjesno smo postali poput otvorene knjige koja je dostupna svemu i svakome. I dostu i dušmanu. I što je najgore- uživjeli smo se u virtualni život više nego u stvarni. I tako, postali smo „sretni“ živeći sretno na društvenim mrežama. I da nije žalosno, nekada bi zaista bilo i smiješno.

Dragi brate i sestro,

Tvoja hrane neće biti bolja ako je objaviš na društvenoj mreži. Naprotiv, ode njen bereket.

Tvoj muž/žena neće te više voljeti i bolje prema tebi postupati ako objaviš sliku na kojoj piše da se osjećaš voljeno.

Niti će tvoje dijete postati poslušno ako uz njegovu ili njenu sliku napišeš barem deset epiteta…

Jer, život je ono što počinje kada ostavimo mobitele i isključimo kompjutere. I to je naša stvarnost, sreća ili nesreća. Poradimo na usavršavanju toga. Na istinskoj našoj sreći i sreći nama dragih i bliskih insana. Tek tada- naš život će biti istinski sretan.

HALIMA LJ.

 

Subscribe to this RSS feed