Duhovnost

Šta trebamo znati o Ibrahimu, a.s.?

Ibrahim, a.s., (po Bibliji Abraham/Abram) je poznat kao otac monoteizma (tevhida). Potomak je Nuhovog sina Sama. Od njega vode porijeklo današnji Arapi i Jevreji. Znan je i kao Otac vjerovjesnika (Ebu-l-Enbija’), pošto su skoro svi kasniji poznati vjerovjesnici njegovi potomci. U Kur'anu je nazvan, između ostalog, Halilullah – Allahov prijatelj. Spomenut je u Kur'anu 69 puta. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u suri Ibrahim koja je nazvana po njemu, te u surama: El-Bekare, El-En'am, Hud, El-Hidžr, Merjem, El-Enbija, Eš-Šuara, El-Ankebut, Es-Saffat. Imao je ženu h. Saru, te kasnije i h. Hadžeru.

Prema povijesnim zapisima, Ibrahim, a.s., je rođen u Babilonu (cen. Irak, kod današnjeg grada Hille, 100 km južno od Bagdada), Uru (juž. Irak, kod grada Nasirijje, 370 km jug. ist. od Bagdada) ili nekom drugom gradu Mezopotamije (Iraka). Njegov otac Azer je bio kipar i zarađivao je praveći idole božanstava. Ibrahim, a.s., je od djetinjstva smatrao čudnim da ljudi štuju kipove. Kao mladić odlazi u planine, tražeći pravog Boga. Posmatrao je zvijezde, Mjesec i Sunce, nebeska tijela koja je obožavao njegov narod. Zaključio je da su oni  promjenljivi i prolazni, a da Stvoritelj nebesa i Zemlje mora biti neko ko je Neprolazan, Vječan. Tada ga je Allah, dž.š., učinio poslanikom.

Ibrahim, a.s., je u islam prvo pozvao svoga oca, ali je on odbio. Onda je pozvao svoje sugrađane, ali su i oni negirali poruku. Potom je došao na ideju. Kada je na blagdan hram bio prazan radi proslave, on je ušao u njega i porazbijao sve idole, osim najvećeg. Njemu je okačio sjekiru. Sugrađani su bili šokirani. Pošto su svi bili na proslavi, optužba je pala na Ibrahima, a.s. Ibrahim, a.s., je optužio najvećeg idola za taj čin, ali ni to nije pomoglo da se njegov narod dozove pameti. Tako su oni osudili Ibrahima, a.s., na spaljivanje na lomači. Napravljena je ogromna lomača u koju je Ibrahim, a.s., ubačen katapultom. Međutim, Allahovom voljom vatra je bila hladna i spasonosna za njega.

Nimrud (Numrud/Nimrod/Nemrud), tiranski vladar Babilona, koji je sebe smatrao božanstvom, čuo je za događaj sa vatrom. Stoga je zatražio da Ibrahima, a.s., dovedu na dvor. Među njima je započela rasprava o pravom Bogu. Ibrahim, a.s., je naveo primjer Allahovog davanja života i smrti. Nimrud je htio da pokaže da i on daje život i smrt, te je zatražio da mu dovedu dva osuđenika. Jednog je pomilovao, a drugog pogubio. Onda je Ibrahim, a.s., odlučio da Nimruda spusti na zemlju: Spomenuo je kako Allah čini da Sunce izađe sa istoka, te ga je izazvao da učini da Sunce izađe sa zapada. Nemogavši naći odgovor Nimrud je ostao zbunjen i posramljen. No, i pored toga, on nije htio priznati da nema božanstva pored Allaha.

Ibrahimov narod nije povjerovao u Allaha, dž.š., čak ni nakon čudesnog Ibrahimovog spasenja od vatre. Stoga je Uzvišeni naredio Ibrahimu, a.s., da se, zajedno sa svojim malobrojnim sljedbenicima, preseli u Palestinu. Naselio se u okolini Hebrona (Halil, 30 km južno od Jerusalima), gdje se bavio stočarstvom. Nekada u to vrijeme, njegov amidžić Lut, a.s., se odvojio i otišao u Sodomu i Gomoru (na području današnjeg Mrtvog mora), gdje je djelovao kao poslanik.

Ibrahim, a.s., je jedno vrijeme boravio sa ženom h. Sarom u Egiptu. Onovremenom faraonu je zapela za oko Sarina izuzetna ljepota. Tako je naredio vojnicima da je dovedu na silu. No, Uzvišeni je dao da, kad god bi faraon htio da joj priđe, ukočili bi mu se udovi i mišići i počeo bi se grčiti i gušiti. Na njezine dove, faraon bi bio oslobođen takvog stanja, ali kad god bi ponovo htio da krene da je obeščasti, nanovo bi bio stavljen na te muke. Na kraju je faraon pustio Saru, uz bogate darove. Među darovima je bila i robinja Hadžera (Hagara). Historičari navode da je h. Hadžera bila kći nekog egipatskog dostojanstvenika kojeg je faraon porazio u građanskom ratu, a nju porobio.

Ibrahim, a.s., je dugo bio bez djece. Molio je Allaha, dž.š., da mu podari potomstvo. Uzvišeni mu je poručio da će njegovih potomaka biti koliko je zvijezda na nebu.

Tako se prenosi da je Ismaila dobio u 86 godini sa h. Hadžerom, a Ishaka u 100 godini sa h. Sarom. Tada je h. Sara imala 90 godina.

Odmah po rođenju Ismaila, Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu, a.s., da nastani h. Hadžeru i Ismaila u dolini Mekke. Tako je Ismail, a.s., odrastao u Mekki. Ibrahim, a.s., ih je redovito posjećivao i boravio dio godine kod njih. Kada je Ismail, a.s., stasao, Allah, dž.š., ih je iskušao: naredio je Ibrahimu, a.s., da zakolje Ismaila. Otac i sin se povinovaše Božijoj naredbi. Međutim, u trenutku kada je Ibrahim, a.s., krenuo da prereže Ismailov vrat, Allah, dž.š., je poslao velikog ovna kao kurban (žrtvu) u zamjenu za sina.

Ibrahim, a.s., je ustanovio današnje obrede kurbana i hadždža. Obnovio je i proširio Kabu, najstariju džamiju na svijetu, te Aksu (Bejtu-l-Makdis), drugu najstariju džamiju.

Prema predanjima, Ibrahim, a.s., je živio 200 godina, odnosno 175 godina. Ukopan je u Palestini, u Hebronu, u današnjoj Ibrahimovoj džamiji.

Izvor: Džepni priručnik o islamskom vjerovanju

Autor: Jusuf Džafić

Za Akos.ba priredila: Selmedina M.

 

9 Poslanikovih, a.s., dova za anksioznost i stres

Evo nekoliko stvari koje trebate raditi kada ste pod stresom i osjećate anksioznost. Oni su sredstvo putem kojeg se rastjeruje strah, zadobiva božiji oprost, traži Njegova pomoć, zaštita i vodstvo. To su riječi Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i onaj ko iskreno uči ove dove kada je u velikoj potrebi, Allah uvijek uslišava dove onog ko Mu se iskreno obrati. Neka nam ove dove svima budu od korisni, jer vjerniku je uvijek potrebna Allahova zaštita, uputa i milost.

A oni koji se obraćaju Allahu i koji iskreno od Njega pomoć traže,  trebali bi znati da se Allah zaista okreće svom robu:

“Kada Allah nekome želi dobro, stavi ga na iskušenje.”

Opći savjet od poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kada se čovjek nalazi u nevolji ili osjeća tjeskobu:

“Onome ko stalno čini istigfar (moli za oprost), Allah će mu dati izlaz iz svake teškoće i olakšati mu sve tjeskobe, i opskrbit će ga odakle se nije ni nadao.”

Kada je u nevolji, poteškoći ili tuzi:

Ibn ‘Abbas je prenosi:

Poslanik, s.a.v.s., bi u vrijeme poteškoća i tuge učio:

„La ilahe illellah , el halimul azim , la ilahe illellah rabbul aršil azim , la ilahe illellah rabbu ssemavati ve rabbul erdi ve rabbul aršil kerim.“

„Nema boga osim Allaha Veličanstvenog , Blagog . Nema boga osim Allaha , Gospodara arša Veličanstvenog . Nema boga osim Allaha , Gospodara nebesa i Zemlje , i onoga sto je između njih , Gospodara arša  Plemenitog!“ (Buharija i Muslim)

Enes, r.a., je rekao da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi se suočavao s ozbiljnim poteškoćama, uvijek dovio:

“Ja Hajju, ja Kajjumu, bi-rahmetike esteghisu”

„O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju – popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom ni jednog trena!“ (Tirmizi)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kad god je bio suočen s ozbiljnim poteškoćama, podigao glavu prema nebu i molio:

„Subhan-Allahi El-‘Azim (slavljen neka je Allah, Moćni).“

A kad bi dovio hitno i snažno, rekao bi:

„Ja Hajju, Ja Kajjum (O živi, o ​​vječni).“ (Tirmizi)

Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Molbe za teška iskušenja su: Allahumme rahmetike erdžu, fela tekilni ila nefsi tarfete ‘ajnin, ve eslih li ša'ni kullehu, la ilaha illa enta.”

„Gospodaru moj, molim Te za Tvoju milost, i nemoj me ostaviti samom sebi ni koliko treptaj oka, učini mi dobrim sve moje stvari, nema drugog boga osim Tebe.“ (Ebu Dav'ud)

Esma, kći Amaisa, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., upitao:

„Hoćete li da vam ukažem na riječi koje trebate izgovarati u nevoljama i bolovima? To su slijedeće riječi: “Allahu, Allahu Rabbi, la ušriku bihi šej'a“

„Allah, Allah je Gospodar moj, Kome ja ne pretpostavljam ništa.“

Drugi prenosilac kaže da se ove riječi trebaju izgovarati sedam puta. (Ebu Dav'ud)

Sa'd ibn Vekas prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:

“Dova kojom je molio Junus, a.s., kada Ga je dozivao iz trostruke tmine:

„La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“

„Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ Ako bilo koji musliman šta zatraži ovim riječima, njegova će dova biti uslišana. ”

U drugom rivajetu se kaže:

„Znam riječi zbog koji će Allah ukloni nečiju tjeskobu. To su riječi moga brata Junusa, a.s.“ (Tirmizi)

Ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:

„Neće nikada rob kada ga zadesi briga i tuga izgovoriti slijedeće riječi, a da njegova dova neće biti uslišana: ‘Allahumme inni ‘abduke vebnu abdike vebnu emetike, nāsijeti bijedike, mādin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadāuke, es'eluke bikulli ismin huve leke, semmejete bihi nefseke ev enzeltehu fi kitābike ev allemtehu ehaden min halkike evi-ste'serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedž'ale-l-Kur'ane-l ‘azime rebi'a kalbi, ve nūre sadri, ve dželāe huzni, ve zehabe hemmi.’ “

„Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.)  Pa su rekli: ‘Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?’ ‘Da, treba svako ko ih čuje da ih nauči.’- odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“

Dova tim riječima bit će uslišana. Allah odgnati od njega brigu njegovu i zamjeniti tugu sa radošću:. (Ahmed i Ibn Hiban)

Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„O Allahu, nema mira osim kad Ga ti podariš, a Ti jedini možeš olakšati poteškoće.“ (Fikhu-s-Sunneh, svezak 4, 131)

Poslanik, s.a.v.s., Muhammed, s.a.v.s., u vremenima iskušenja bi govorio:

„Nitko nema pravo da bude obožavan, mimo Allaha, Veličanstvenog, Uzdržavatelja jedinog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara arša Velikog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara Nebesa i Gospodara arša časnog.“ (Buharija, volumen 9, 526)

Prisjetimo se da bolest poništava loša djela i uklanja grijehe.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnje.“

On je rekao:

„Za svaku nesreću, bolest, tjeskobu, tugu ili povredu koja pogodi muslimana, pa čak i za ubod trna – Allah ukloni mu ukloni neki grijeh.“

Ibn Mes'ud je rekao: „Posjetio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je imao groznicu. rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, s.a.v.s.! Imaš visoku temperaturu!’ On je rekao: ‘Moja groznica je kao vaše dvije.’ Upitao sam: ‘Je li to zbog toga što imaš dvostruku nagradu?’ On je odgovorio: ‘Da, tako je. Nijedan musliman neće biti pogođen s nekom ozlijedom, pa čak i ako je to samo ubod trna, a da mu Allah neće oprostiti grijehe, a njegovi grijesi spadaju sa njega kao što lišće opada s drveta.’ “

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Primjer vjernika je poput svježe biljke; iz kojeg god pravca vjetar puše biljka se njiše. Ali kad vjetar stane, ona se ponovno uspravi. (Slično tome, vjernik biva iskušavan nevoljama kako bi njegova vjera i srce ojačali, te ostaje strpljiv i čvrst.) A loš čovjek je poput borovine koja ostaje tvrda i kruta sve dok je Allah ne slomi kad god hoće.“ (Fikhus-Sunneh, volumen 4, 1)

Izvor: aboutislam.net

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Jednostavni načini da djecu oplemenite vjerom (dio 1)

Univerzalna želja svih brižnih roditelja je da svoju djecu “izvedu na pravi put” – da im pruže sve što im je potrebno da bi izrasli u sposobne, samostalne i savjesne individue. Za vjernike, roditeljska misija je oblikovana vrijednostima i idealima vjere, čije održavanje i afirmisanje zna biti vrlo izazovno. Roditelji koji žele da im djeca odrastaju u duhu islama često moraju biti kreativni i promišljeni u svojim naporima. Kako bi doprinijeli fondu dobrih ideja, u prvom dijelu ovog serijala vam donosimo tri načina na koje živote djece možete oplemeniti vjerom:

Povezivanje sa džamijom

Za djecu, džamija je naprosto magično mjesto – akustika je neobična, plafon je visok, tepisi mekani, sve je puno ukrasa, boja i nesvakidašnjih predmeta. Djeca su prirodni istraživači i ako ih dovedete u džamiju očekujte da će htjeti istražiti svaki njen ćošak. Zbog toga posjetite džamiju u periodu kada djeca nesmetano i nesputano mogu da zadovolje svoju radoznalost i koriste džamijski prostor na način na koji oni to žele i koliko dugo žele.

Da bismo se povezali sa nekim prostorom potrebno je da osjetimo da nam je taj prostor pristupačan i da imamo svoje mjesto tu. Većina djece koju se dovede u kratkom periodu namaza je prisiljena da bude tiha i sjedi na jednom mjestu. Da li bismo se mi osjetili dobrodošli negdje gdje smo samo ušutkivani i gdje se od nas očekuje da pasivno sjedimo na mjestu koje nam drugi odrede? Naravno da bi ne bismo imali pozitivne emocije prema takvom mjestu! Učenje adekvatnog ponašanja u toku namaza je bitno, ali još je bitnije omogućiti djeci vrijeme da razviju ljubav prema džamiji i da osjete radost kada ulaze u taj prostor.

Bonus prijedlog: od posjete džamiji možete napraviti pravu malu avanturu ako se zaputite pješice prema udaljenoj džamiji!

Otkrivanje moći dove

Jedan od najboljih životnih alata koji roditelj može dati svom djetetu je dova. Dijete koje je naučeno da dovi će izrasti u odraslu osobu koja shvata da je sve u Allahovim rukama i da sve što mu treba može od Allaha direktno tražiti. Potičite dijete da Allahu dovi za stvari koje su mu bitne. Nestala mačka? Dovite Allahu da je zaštiti i da se bezbijedno vrati kući. Želi da mu rođaci dođu u posjetu? Dovite Allahu da dođu uskoro. Ima visoku temperaturu? Dovite Allahu da bolest brzo prođe. Djeca na taj način usvajaju obrasce i razvijaju refleksne radnje na pojedine situacije. Dova trenira srce da svaki put kad se javi želja ili potreba, prva adresa kojoj se obraća jeste Allah.

Bitno je napomenuti da djecu također treba podučiti da dove nisu magična lista želja koje se ispunjavaju dizanjem ruku prema nebu. Prema hadisu, primljena dova ne znači uvijek da ćemo dobiti ono za što smo dovili, jer je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Nema muslimana koji uputi dovu, kojom se ne traži grijeh niti prekidanje rodbinskih veza, a da mu Allah neće dati jedno od troje: ili će mu uslišati njegovu dovu, ili će mu nagradu za nju ostaviti na ahiretu, ili će od njega otkloniti neko zlo, veliko poput onoga za što moli.” Dova je odlična prilika da djeci približimo koncept Allahove mudrosti i sveznanja – da nam On daje i uskraćuje stvari radi našeg dobra, što često nije vidljivo na prvu.

Planiranje dobrih djela

Radna etika je visoko na listi prioriteta većine modernih roditeljskih filozofija. Stalno se afirmiše poruka: dijete treba biti naučeno na rad u školi, treba se organizovati za rad, odvajati posebno vrijeme i planirati unaprijed. Međutim, kada su u pitanju dobra djela, ona su često prepuštena slučajnosti ili sudbini – ako se desi prilika ili je neka neizbježna situacija, onda se zabavimo radom za dobro.

Zabavan način da djecu (i sebe) odgajamo da dobra djela shvatimo kao naviku i nešto što namjerno stavljamo u svoj dnevni raspored jeste pravljenje sedmičnih ili dnevnih zadataka. Svaki dan ili odabran dan u sedmici (npr. poslije džume) uzima se jedan zadatak sa spiska. Zatim slijedi dogovor kako taj zadatak sprovesti i planovi za realizaciju. Zanimljive prijedloge za dnevne/sedmične zadatke možete definisati koristeći Albabijeve kartice koje na lijep način ilustruju jednostavna dobra djela koja možete implementirati u svom svakodnevnom životu.

albabi.com

Abdest i zdravlje

Abdest ima temeljnu funkciju da omogući vjerniku duhovno čišćenje. Međutim, abdest istovremeno pruža i mnoge koristi za čovjekovo tijelo te tako doprinosi njegovome zdravlju. Abdest štiti naše tijelo od bolesti koje izazivaju mikrobi jer prilikom uzimanja abdesta peremo one dijelove tijela koji najviše dolaze u dodir sa nečistoćama i mikrobima. Istraživanja pokazuju da, ovisno o temperaturi vode, uzimanje abdesta pozitivno djeluje na cirkulaciju krvi i nervni sistem. Ukoliko se abdest uzima toplom vodom to biva uzrokom širenja krvnih sudova, dok uzimanje abdesta hladnom vodom sužava krvne sudove što doprinosi njihovoj fleksibilnosti i vitalnosti.

Nebrojene koristi

Često možemo čuti da je čistoća ruku od neizmjerne važnosti za ljudsko zdravlje. Naše ruke, tokom dana, dotaknu bezbroj predmeta i mikroba koji se na njima nalaze. Održavanje čistoće ruku, ustvari je mjera predostrožnosti protiv mnogobrojnih bolesti. Stoga možemo zaključiti da pranje ruku, prilikom uzimanja abdesta, u velikoj mjeri doprinosi prevenciji mnogih bolesti. Abdest potpomaže i održavanju čistoće nosa tako što doprinosi sprječa- vanju prolaska mikroba iz nosa u organizam. Abdest također doprinosi svježini naše kože te otklanja tragove umora i iscrpljenosti. Zbog toga ljudi koji redovno uzimaju abdest, najčešće, imaju blistavu kožu. Na isti način, uzimanje gusula, otklanja umor te donosi živost čovjekovom tijelu.

Abdest kao saveznik u prevenciji karcinoma

Osnovna zaštita ljudskog organizma dešava se preko bijelih krvnih zrnaca, leukocita. Za protok bijelih krvnih zrnaca zaduženi su krvni sudovi koji se protežu kroz cijelo tijelo. U onoj mjeri u kojoj krvni sudovi budu dobro obavljali svoj zadatak, u toj mjeri će naš organizam biti sposoban da se zaštiti od mnogih bolesti pa tako i od karcinoma. Tamo gdje se u tijelu pojave mikrobi ili kancerogene ćelije, krvni sudovi do tog mjesta odvode bijela krvna zrnca i na taj način nastoje odbraniti organizam. U tom pogledu, abdest je potpora radu naših krvnih sudova. Uzimanjem abdesta, odnosno, pranjem nogu i ruku, ubrzava se cirkulacija krvi, te na taj način tijelo dobiva potrebnu snagu kako bi se zaštitilo od bolesti.

Biološki aktivne tačke

Dr. Aidin Salih, u svojoj knjizi „Gercek Tıp: Yitik Şifanın İzinde“ (Istinska medicina: Tragom izgubljenog lijeka), na sljedeći način govori o koristima abdesta: „Abdest iznimno doprinosi ljudskom zdravlju. Na čovjekovom tijelu nalazi se oko 700 „biološki aktivnih tačaka“ (BAT). Od tih 700, 66 je onih koje su hiperaktivne. Čak 61 hiperaktivna tačka, nalazi se na organima koji se peru prilikom uzimanja abdesta. Dok se tokom abdesta peru dijelovi tijela, sve biološki aktivne tačke se pokreću, a hiperaktivne tačke dolaze u stanje ravnoteže. Stoga je jako bitno obratiti pažnju na redoslijed pranja dijelova tijela tokom uzimanja abdesta.

Prilikom uzimanja abdesta, kada umivamo lice, bude se biološki aktivne tačke stomaka, crijeva, žučnog mjehura, urinarnog trakta, nervnog sistema i reproduktivnih organa. Kada peremo ruke do iza lakata, pokreću se i biološki aktivne tačke srca, plućnih krila i krvnih sudova. Osim toga, naše uši su centar koji je povezan sa skoro svim organima i na kojem ima 100 bilološki aktivnih tačaka. Potiranjem ušiju aktiviraju se skoro svi organi.“

Kada peremo noge, bude se biološki aktivne tačke koje su povezane sa skoro svim organima našeg tijela. Te tačke naročito imaju utjecaja na bubrege, hormonalnu ravnotežu, i na hipofizu koja kontrolira fizički rast i rad reproduktivnih organa. Kao rezultat aktiviranja tačaka akupunkture, dolazi do lakšeg protoka energije i krvi kroz tijelo, raste vitalnost organizma i jača imunitet.

Ukoliko se pri povišenoj tjelesnoj temperaturi uzme abdest hladnom vodom, temperatura opada za 1,5 do 2 stepena. Abdest snižava povišen krvni pritisak i ublažava glavobolju. Otklanja pospanost, umor i ljutnju. Upotrebljavanje hladne vode tokom uzimanja abdesta, povećava njegove dobrobiti po ljudski organizam.

Međutim ne preporučuje se da hladnom vodom uzimaju abdest osobe koje boluju od određenih bolesti pluća ili jetre, osobe koje su preživjele teške operacije, stari i iznemogli te oni koji imaju dijareju. Za organizam takvih osoba bolje je uzimati abdest toplom vodom.

Izvor: semerkand.ba

Čovjek koji neće polagati račun na Sudnjem danu

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo da se Allah, tebareke ve te’ala, smije. Slušaj pažljivo, kako bi mogao uraditi ono što voli Allah, azze ve dželle: “Smije se čovjeku koji ustane u hladnoj noći iz svoje postelje, pa se abdesti i onda počne klanjati. Tada Uzvišeni Allah kaže Svojim melecima: “Šta je navelo ovog Mog roba da uradi to što je uradio?” Oni kažu: “Gospodaru naš, nada u ono što je kod Tebe, i bojazan od onog što je kod Tebe (Tvoja kazna). ” Tada Uzvišeni kaže: “Dao sam mu ono čemu se nada, i sačuvao sam ga od onoga čega se boji.

Pazi sada, slijedi veliko iznenađenje! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada se tvoj Gospodar nasmije čovjeku na ovom svijetu, onda taj čovjek neće polagati račun na Sudnjem danu.” Tako ti Allaha, šta više tražiš? Kako da čovjek ne bude zadivljen s ovakvim Gospodarom?


__________________________

OCJENA OVOG HADISA: Neki učenjaci ocijenili su ga vjerodostojnim, dok imam Darekutni, rhm, smatra da je kao mevkuf ispravnije, tj. kao riječi Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, a ne kao riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako bi prihvatili da je stav imama Darekutnija ispravniji, opet, ashab  Ibn Mes’ud, takvo nešto ne može reći od sebe iz glave.

Istinita priča o čovjeku koji se obogatio preko zikra i istigfara

Ne tako davno šejh je upitao jednog čovjeka kako se obogatio. On je očekivao kako će reći da je radio naporno i da se obogatio teškim radom i slično.

Ali, na njegovo veliko iznenađenje, odgovor je bio: “Kroz zikr”.

Kada ga je šejh upitao kako to, čovjek mu je odgovorio objašnjavajući kako je bio siromašan, u bezizlaznoj situaciji i u dugovima. Onda je jednog dana klanjao u mesdžidu i čuo je da imam govori o vrlinama zikra i istigfara. Spomenuo je hadis: Onaj koji stalno traži oprost, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Rješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada! On je također naveo ajete iz sure Nuh gdje Allah kaže da je Nuh, a.s., rekao: i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh, 10- 12)

On se kune Allahom da je to bilo prvi kuda je za to čuo- o velikim vrlinama zikra i istigfara. Šejh ga upita šta se dogodilo nakon toga. On mu reče da se stalno sjećao Allaha, dok je hodao, dok je vozio, dok je ulazio u kuću, u kući. ‘Toliko da su moja supruga i djeca bili prestravljeni, pitali su šta mi se dogodilo, možda sam opsjednut ili nešto slično”.

On kaže da se pridržavao istigfara i zikra danonoćno, nikada nije prestajao. Čovjek se kune da su se njegovi poslovi ubrzo počeli popravljati. Kaže da je jedne prilike na njegova vrata pokucao čovjek kojeg nije poznavao. Upitao ga je da li je on taj i taj, a on mu je odgovorio da jeste. Onda mu je predao kovertu. Čovjek ga je upitao od koga je ali ‘kurir’ je rekao da onaj koji je to poslao želi ostati anoniman. Čovjek je uzeo kovertu i shvatio da su u njoj nekakvi papiri. Međutim, kada je otvorio pronašao je u njoj 30.000 funti. Vratio je svoje dugove i onda ušao u posao koji je bio uspješan. Čovjek kaže da mu je nakon toga novac dolazio sa svih strana. Šejh ga je upitao kakav je sada sa istigfarom. On mu je odgovorio da je još uvijek čini zikr i istigfar.

Braćo i sestre, mi i dalje vidimo neke od pobožnih i učenjaka čije usne ne prestaju da se pomjeraju, oni su uvijek zauzeti sjećanjem na Allaha. Prije nekoliko mjeseci bio sam pozvan na jedno okupljanje kako bi se susreo sa jednim od imama harema, a u njegovom društvu bili su učenjaci i nastavnici. Za nekoliko sati koliko sam bio prisutan nijednom nisam vidio da su se njegove usne zaustavile, bio je u stalnom zikru osim za kratko vrijeme kada se predstavljao okupljenima. SubhanaAllah! Ovo je isti slučaj sa našim učenjacima, kada god je tišina na njihovim predavanjima i kada ne govore, njihove usne se pokreću, zauzete su spominjanjem Allaha.

Naravno naše namjere kada činimo zikr i istigfar ne bi trebale da budu da steknemo bogatstvo, naše namjere trebaju biti da veličamo i slavimo Allaha i iz naše ljubavi prema Allahu, ali i dalje možemo biti sigurni, inšAllah, da će jedna od posljedica biti to da će nam Allah pomoći i da će nas opskrbiti. Umjesto da pjevušimo poznate melodije koje čujemo sa TV reklama i slično, zašto se ne bismo svjesno okupirali sjećanjem na Allaha. Ništa nas ne košta, a zauzvrat na ovaj način možemo sve dobiti.
Da nas Allah učini onima koji Ga se često sjećaju i neprestano.

 

 

Autor: Šejh Junus Katrada

 

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Kako uzeti abdest i obaviti namaz u stanju teške bolesti?

Pitanje: Imam pitanje u vezi abdesta i namaza u stanju bolesti. Naime, moja majka je imala tešku operaciju, i trenutno se nalazi u bolnici. Budući da nije sposobna da se kreće, zanima me da li joj mi možemo pomoći da uzme abdest, i ako možemo koji je to način ili je dovoljno da uzme tejemum?

Na koji način da obavi namaz, s obzirom da nije u stanju da stoji niti sjedi? Da li treba da naklanja namaze koje je propustila dok je bila u bolnici (predoperativnom stanju, stanju nakon buđenja iz opšte anestezije)?

Odgovor: Molimo Allaha dž.š. da Vašoj majci i drugim bolesnicima olakša i podari sabura i zdravlja. Bolesnik će uzimati abdest i obavaljati namaz prema svojim mogućnostima. Umjesto stalnog pranja nogu, ako je to teško, i ako ga osoba ne može sobom činiti, može se uzimati mesh po mestvama, odnosno debljim čarapama tokom jednog dana i noći, bez pranja nogu, ako su mestve/čarape obuvene na abdest. Ukoliko je teško i to, može se trajno mesh činiti po dijelu tijela koji se ne može prati.

Ono što se može prati bez prevelikog napora, treba prati. Ako je uzimanje abdesta općenito preteško, može se uzimati tejemum umjesto abdesta. Bolesnika ne treba opterećivati onim što mu je preteško. Dozvoljeno je da bolesniku neko pomogne pri uzimanju abdesta.

Bolesnik ako ne može namaz obavljati stojeći ili sjedeći, klanjat će išaretom (gestom) ležeći na leđima, a njegove noge treba da budu okrenute prema Kibli, ili ako bude na strani ležao onda će mu lice biti okrenuto prema Kibli. Ovo okretanje je poželjno, ali nije uvjet za ispravnost namaza, ako prostor u kući/stanu/bolnici to ne dozvoljava. Uzvišeni Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (El-Bekare, 286) “Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti…” (Et-Tegabun, 16)

Propuštene namaze iz predoperativnog perioda, odnosno, nakon buđenja iz opšte anestezije treba naklanjati, ako broj propuštenih namaza nije veći od pet. Ukoliko se pak u stanju nesvijesti/kome propusti šest i više namaza, prema propisu u našem mezhebu, nema obaveze naklanjavati ih. (Ed-Durru-l-muhtar, 1/330, 688) A Allah najbolje zna.

Pitanje: Nakon poroda imam problem sa zadržavanjem mokraće, pri najmanjem naporu izađe mi (manje ili više mokraće), što mi stvara opterećenje, te iz tog razloga ne obavljam namaz u džematu, već isključivo u kući. U narednom periodu smo Allahovom milošću planirali obaviti umru i ne znam kako da postupim.

Odgovor: Ukoliko spomenuti zdravstveni problem traje cijeli namaski vakat, Vi se tretirate kao sahib-i uzur, tj. osoba sa isprikom. Sahib-i uzur za svaki namaski vakat treba obnoviti abdest i on važi za taj namaski vakat bez obzira na nekontrolisani izlazak mokraće (i slično što kvari abdest). U tom namaskom vremenu sahib-i uzur može obavljati namaz tog namaskog vremena i druge ibadete kao što su tavaf, sa’j i sl. Prema tome, nema zapreke da u takvom stanju obavite umru, postupajući na isti način kao i u slučaju čistoće za namaz poduzimajući pri tome (prilikom obavljanja tavafa i saja) dodatne mjere zaštite i opreza. Sahib-i uzur, kao musafir, tokom putovanja skraćuje četverorekatne namaze, a u slučaju da koristi olakšicu spajanja dva namaza koji se mogu spojiti, dovoljan je jedan abdest za oba namaza koja spaja.

Autor: Enes Ljevaković, fetva-i emin

 

preporod.com

ALLAH VOLI ONOGA KO RADI I TRUDI SE DA PREHRANI PORODICU

Prenosi se od Alije, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Allah, dž.š., voli vidjeti Svoga roba kako nastoji na dozvoljen (halal) način zaraditi.” (Taberani i Dejlemi) 
Od Malika ibn Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Traganje za dozvoljenom (halal) opskrbom je obaveza svakog muslimana.“ (Hadis bilježi Taberani, a El-Munziri kaže da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen))

Prenosi se od Rafia ibn Hadidža da je neko upitao: “‘O Allahov Poslaniče, koji je način zarade najbolji?’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: ‘Čovjekov rad vlastitim rukama i svaka čestita kupoprodaja.’” (Hadis bilježe Ahmed, EI-Bezzar i Et-Taberani od Ibn Omera uz pouzdan niz prenosilaca.)

U ovom hadisu se misli na kupoprodaju u kojoj nema zabranjenog poslovanja ni prevare. Osnovni načini zarade jesu: poljoprivreda, trgovina, proizvodnja – najbolje je zanatsrvo, odnosno rad vlastitim rukama

 

Dužnost poznavanja propisa o prodaji i kupnji

Svako ko se prihvata privređivanja dužan je poznavati i ispravan i pogrešan način na koji se do opskrbe dolazi kako bi njegov poslovni odnos bio legalan, a njegovi postupci bili daleko od svakog nereda.

 

Postoji predanje da je Omer, r.a., obilazio pijacu i da je neke trgovce udarao bičem, govoreći: “Na našoj će pijaci prodavati samo onaj ko je upućen u trgovinske propise. U suprotnom, jest će kamatu, htio ili ne htio.”

Danas se veliki broj muslimana nemarno odnosi prema učenju trgovinskih propisa i zanemaruju tu oblast. Počeli su ne pridavati pažnju konzumiranju harama koliko god rastao profi i umnožavala se zarada. To je velika greška koje se moraju kloniti svi koji se bave trgovinom, kako bi im se razaznalo dozvoljeno od zabranjenoga, kako bi im zarada lijepa bila i kako bi bili, koliko je to moguće, udaljeni od sumnjivih stvari.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Učenje je obaveza svakog muslimana i muslimanke.”

Neka ovo smatra upozorenjem svako ko želi jesti halal, na lijep način zarađivati i zadobiti povjerenje ljudi i Allahovo zadovoljstvo. En-N u’man ibn Bešir veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Jasno je šta je dozvoljeno, a jasno je i šta je zabranjeno. Između toga su sumnjive stvari. Onaj ko se kloni stvari što mu nalikuju grijehu još će se više kloniti jasnih mu zabrana. A ko se osmjeli na ono za šta postoji sumnja da spada u grijeh ima mogućnost da upadne u jasnu zabranu. Grijesi su Allahov zabranjeni posjed; za onoga ko stado oko zabranjenog posjeda čuva postoji bojazan da će mu stado u njega i upasti.” (Bilježe Buhari i Muslim)

Izvor: djelo Fikhus-sunne, V tom, autora Sejida Sabika

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana: Je'džudž i Me'džudž

Je'džudž i Me'džudž – narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Sudnji dan

A onda će Allah izvesti Je'džudž i Me'džudž koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’

Isa, a.s., i njegovi sljedbenici će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Isa, a.s., i njegovi sljedbenici poželjeti da ih Allah usmrti. ISLAMSKE TEME

Je'džudž i Me'džudž se direktno spominju na dva mjesta u Kur'anu. Prvi put u suri El-Kehf, u ajetima koje smo već spomenuli: ‘O Zul-Karnejne’- rekoše oni- ‘Je'džudž i Me'džudž čine nered po Zemlji…’ (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.)
Ajeti iz sure Kehf govore o Je'džudžu i Me'džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada činili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj moći da je pregaze ili probiju. Dakle, govore o davnom vremenu Zul-Karnejna i periodu poslije njega. Međutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u budućnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajući prilošku odredbu za budućnost (ar. ”iza”, što znači «i kada se…»), a što potvrđuju gramatičari. Ovi ajeti nam direktno govore o predstojećem izlasku Je'džudža i Me'džudža. Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka po ovom pitanju. Jedni smatraju da se radi o doslovnom značenju i da neposredno ukazuje na pravi izlazak, tj. da će oni bukvalno razoriti Zul-Karnejnovu branu i proći kroz nju, čime će otpočeti njihova najezda. Zastupnici ovog mišljenja potvrđuju da se ovo neće desiti sve do pred sami Kijametski dan, te da je Zul-Karnejnova brana realna i da postoji i danas, a iza nje se nalaze Je'džudž i Me'džudž. Drugi, pak, smatraju da je njihov predstojeći izlazak u prenesenom značenju i da on predstavlja Allahovu dozvolu njima da izađu sa svog područja i rušilački navale na zemlje i gradove. To će biti njihov posljednji veliki izlazak koji će se desiti pred sami Kijametski dan. S obzirom da je prvi stav općepoznat, te da se u njegovoj razradi ne može ići dalje od kur'ansko-hadiskih tekstova koji su, inače, izuzetno kratki i šturi, mi ćemo u ovom tekstu predstaviti drugo mišljenje.

Njihova domovina

Kolika će biti silina i strahota najezde Je'džudža i Me'džudža slikovito nam predstavlja Kur'an: I kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali. Kur'anska riječ el-hadeb označava svako uzvišenje na Zemlji, svejedno bilo to brdo, uzvišica, brijeg, planina, itd. Druga kur'anska riječ je glagol jensilun koja označava brzi hod. Sa samo ove dvije riječi možemo sebi predstaviti strahovitu sliku njihove najezde, kao da će svojim razornim naletom prekriti čitavu zemlju poput skakavaca. Njihov broj, silina najezde i iznenadna pojava su opisani u vjerodostojnim hadisima koje smo naveli u kazivanju o Zul-Karnejnu. Navedeni ajet nam ukazuje da će ovaj veliki izlazak biti i posljednji, zbog Kijametskog dana koji će nastupiti poslije njega. «I približi se istinita prijetnja», a ova istinita prijetnja se odnosi na Kijametski dan i ona je ujedno i nesumnjiv znak da je Sudnji dan vrlo blizu i da će nastupiti neposredno nakon toga.
Ulema se razišla u pogledu domovine Je'džudža i Me'džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kritičari se slažu da je to prostor negdje na sjevero-istoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima. Kineski izvori potvrđuju da je osnova riječi Mongol uzeta iz riječi Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko riječi Me'džudž. Osim toga, oni spominju i drugo pleme sa ovog područja koje se zove Javaši. Vrlo je moguće da se ova riječ tokom vremena deformisala tako da je postala Je'džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima.

Sedam najezda

Naveli smo da su Je'džudž i Me'džudž, najvjerovatnije, smješteni na području Mongolije, te kineskog i ruskog Turkestana. Međutim, veliko je pitanje da li su oni izlazili ranije ili će izaći tek pred Kijametski dan? Skupina koja se drži prvog mišljenja smatra da će oni izaći samo jednom i to će biti predznak nastupajućeg Sudnjeg dana. Međutim, druga skupina kaže da su se oni pojavljivali više puta i da će njihov posljednji izlazak biti najrazorniji izlazak. Ova skupina uleme navodi sedam dosadašnjih najezda Je'džudža i Me'džudža i sve njih navodi Ebul-Kelam Azad.
PRVI: Desio se prije historijskog perioda, tj. prije više od pet hiljada godina, kada su zaposjeli kineske obale i uništili drevnu kinesku civilizaciju.
DRUGI: Desio se na početku historijskog doba, u periodu između 1500. g. p.n.e. i 1000. godine p. n. e., kada su krenuli sa sjevero-istoka zemlje i nastanili se na granicama Kine. Išli su miroljubivo i polahko baveći se zemljoradnjom.
TREĆI: Počeo je oko 1000. godine p. n. e. kada su ta plemena napala područja oko Kaspijskog jezera, Crnog mora i sjevernog Kavkaza, te područja oko izvora Volge. O njima govore i stari Grci. Oni su prošli kroz klanac Darijal u planinama Kavkaza i napali civilizaciju Ninive u periodu oko 700. g. p. n. e. Ovi mongolski napadi direktno su izazvali pad babilonske civilizacije, kao što to spominje Herodot, otac grčke povijesti.
ČETVRTI: Desio se u periodu oko 500. godine p. n. e. kada su njihova plemena napala područja zapadne Azije prošavši kroz tjesnac Darijal i kada je Zul-Karnejn (persijski Kir) pregradio tjesnac, te tako onemogućio prodore Je'džudža i Me'džudža, i na taj način zaštitio okolne zemlje jedan vremenski period.
PETI: Desio se 300. god. p. n. e. kada su se ova plemena usmjerila ka istoku i napala Kinesku imperiju. U ovom periodu je kineski imperator Šin Hvang Ti podigao veličanstveni Kineski zid kako bi zaustavio te napade. Gradnja zida je počela 264.godine i završena je za deset godina, čime su zaustavljeni napadi na Kinu. Kod ljudi je rašireno ubjeđenje da je Kineski zid ustvari Zul-Karnejnova brana, što je pogrešno. Izgleda da se kineski imperator okoristio Kirovom strategijom zaustavljanja napada Je'džudža i Me'džudža, pa je sagradio Kineski zid.
ŠESTI: Desio se u 4. stoljeću n.e. kada su se usmjerili ka Evropi pod vođstvom Atille. Tom prilikom su uspjeli uništiti Zapadno rimsko carstvo, nakon što su zauzeli prijestolnicu Rim i uništili je. Tako je okončan razvoj Rimskog carstva koji je trajao stoljećima.
SEDMI: Desio se u 12. stoljeću, tj. 7. stoljeće po Hidžri, kada su pod vođstvom Džingis-kana napali zapadne pokrajine Islamskog hilafeta i zauzeli ih uništavajući sve pred sobom. Njegov unuk, Hulagu, je 656. godine po Hidžri uspio zauzeti i uništiti i samu prijestolnicu hilafeta, grad Bagdad.
Ovo bi bila skraćena verzija sedam izlazaka Je'džudža i Me'džudža kako ih je naveo Ebul-Kelam Azad, a od njega prenio dr. Abdul-Alim Hidr. (Vidi, Jeseluneke an Zil-Karnejn, str. 166,167)

Mišljenje Seida Kutba

Seid Kutb ima svoje mišljenje o najezdi Mongola u vrijeme Džingis-kana i Hulagua u kojem se slaže sa stavom da je to sedmi izlazak Je’džudža i Me’džudža. On kaže: «Ko su Je'džudž i Me'džudž? Gdje su oni sada? Kakva im je prošlost, a kakva budućnost? Sve su ovo pitanja na koja je jako teško dati korektan odgovor, jer mi o njima pouzdano znamo samo ono što je navedeno u nekoliko kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa. Kur'an o njima govori u okviru kazivanja o Zul-Karnejnu: A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti. (El-Kehf, 83-98.) Međutim, ovaj tekst uopće ne precizira vrijeme, a Allahovo obećanje koje se odnosi na rušenje brane je možda već ispunjeno prije najezde Tatara i njihovog širenja po Zemlji i sveopćeg razaranja. Uz to spominju se i u suri El-Enbija: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.) Ni ovaj tekst, kao ni prethodni, ne precizira vrijeme izlaska Je'džudža i Me'džudža, a značenje približavanja istinite prijetnje, koja označava približavanje Kijametskog dana, je već ispunjeno i to još u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U Kur'anu možemo naći sljedeći ajet: Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! (El-Kamer, 1) Vrijeme kod Allaha, dž.š., i naše vrijeme nisu identični. Možda će za ljude proći stotine, čak i milioni godina, a kod Allaha će to trajati veoma kratko. Na osnovu toga možemo slobodno reći da je vrlo moguće da je brana već otvorena u periodu od «približavanja Kijametskog dana do danas, a da su najezde Tatara i Mongola koje su potresle islamski svijet, ustvari samo jedan izlazak Je'džudža i Me'džudža.» Zatim on navodi hadis o Poslanikovom, s.a.v.s., snu o bušenju brane od strane Je'džudža i Me'džudža, te kaže: «Ovo viđenje u snu se desilo prije više od trinaest i po stoljeća. Nakon toga su uslijedile najezde Tatara, rušenja kraljevina, uništenje abasijskog hilafeta od strane Hulagua u vrijeme El-Muste'asima Billaha, posljednjeg abasijskog halife. Možda su baš ti događaji najavljeni Poslanikovim snom, a sve to zna jedino Uzvišeni Allah. Sve što možemo reći o ovome spada u domen nagađanja i pretpostavki, a nikako kategoričkog stava na nivou jekina (ubjeđenja). A Allah najbolje zna šta je istina.

Legende i pretjerivanja o Je'džudžu i Me'džudžu

Pojedini historičari i mufessiri su navodili zapanjujuće čudne navode o Je'džudžu i Me'džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanaka i domovine, te njihov opis, izgled i ponašanje. Svi detalji o tome ne spominju se nigdje u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima, nego je njihov izvor u israilijatima što definitivno povećava procenat vjerovatnoće da je u pitanju izmišljanje, mašta i paganske legende. Međutim, i pored toga se ne smiju se kategorički proglasiti ni lažima, jer postoji vjerovatnoća da su istina. Zato ih i navodimo, čisto kao ilustraciju i mogućnost, a najvažnije je da oni uopće nisu prihvatljivi dokazi u koje se mora vjerovati. Navest ćemo samo neke od njih, jer ih ima zaista mnogo. Tako, po nekima, Je'džudž i Me'džudž potječu od Adema, ali ne i od Have, tako da su oni čovječanstvu polubraća po ocu. Međutim, apsolutno se nigdje ne spominje da je Adem, a.s., pored Have imao neku drugu ženu!? Neki kažu da oni potječu od Ademove sperme. Po njima, Adem je zaspao na zemlji i tako spavajući imao poluciju. Njegova sperma se pomiješala sa zemljom i od toga su oni nastali. Treći opet kažu da oni potječu od Nuhovog sina Jafesa, koji se, nakon, poplave nastanio na istoku. Sljedeći kažu da su Je'džudž i Me'džudž bili sačinjeni od dvadeset dva plemena. Kada je Zul-Karnejn podigao branu iza nje je ostalo dvadeset i jedno pleme, dok je jedno ostalo izvan nje i zato su dobili ime „Turk” (ostavljeni) i to su turski narodi. Zatim se spominju razni navodi o njihovim izgledima, kako su neki visoki poput palmi, dok su drugi sitni poput malih životinja, kako imaju velike očnjake, slonovske uši, itd.

Hadis o ponižavajućem završetku

Kao što smo naveli da se Zul-Karnejn i hazreti Hidr zajedno spominju na početku, tako isto se Je'džudž i Me'džudž sa Dedždžalom spominju na njihovom kraju. (O Dedždžalu ćemo posebno govoriti kada za to dođe vrijeme.) Sada ćemo citirati vjerodostojni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji će nas pouzdano upoznati sa okončanjem Je'džudža i Me'džudža. Nevva b. Seman, r.a, veli: „Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedždžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu (pridajući tome važnost), tako da smo zamišljali da je Dedždžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli do njega, on je to primijetio pa reče: ‘Šta je vama?’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedždžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’ Poslanik reče: ‘Od nečega drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem sa vama, ja ću vas zaštiti, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana.
Dedždžal je mladić kovrdžave kose, njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja uspoređujem s Abdul-Uzzom, sinom Katanovim. Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure El-Kehf. On će izaći na putu između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’ Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao hefta, ostali dani će biti obični, vaši dani.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam u njemu biti dovoljan namaz jednog običnog dana?’ Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako brzo će se kretati po Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, a oni će mu povjerovati i odazvati mu se. On će narediti nebu pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više ugojiti i napasti i davat će više mlijeka. Zatim će doći narodu, pa će ih pozvati, a oni će ga odbiti i neće prihvatiti njegove riječi. On će se vratiti od njih, a oni će osvanuti ogoljeni i neće više imati ništa od svoje imovine. Zatim će naići pored razvalina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga!’ Pa će za njim ići blago razvalina kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti sabljom tako da će ga rastaviti na dva dijela, a onda će ga pozvati, i ovaj će mu se odazvati, a lice će mu sijati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na Bijelu munaru, na istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kad pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne onda će mu teći kao zrna bisera. Kojigod nevjernik osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedždžala sve dok ga ne stigne na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. Poslije toga će doći Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedždžala, pa će im potrti njihova lica i saopćiti im njihove stepene u Džennetu.

Je'džudž i Me'džudž će popiti svu vodu Tiberijskog jezera

Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.: ‘Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.’ A onda će Allah izvesti Je'džudž i Me'džudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’ Isa, a.s., i njegovo društvo će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovo društvo težiti da ih Allah usmrti. Tada će Allah na Je'džudž i Me'džudž poslati crve koji će napasti njihove vratove, tako da će svi u trenu biti usmrćeni. Zatim će Isa, a.s., sa svojim sljedbenicima sići sa Tura u njegovo podnožje, ali neće naći ni jedan slobodan pedalj na Zemlji a da neće biti prekriven njihovim smrdljivim leševima. Isa, a.s., će se sa svojim sljedbenicima obratiti Allahu, dž.š., pa će Allah poslati ptice slične vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti njihove leševe gdje Allah htjedne. A onda će Allah dati kišu koja će zahvatiti svaku nastambu i koja će cijelu Zemlju očistiti tako da će postati kao ogledalo. Zatim će reći Zemlji: ‘Iznikni plodovima i okiti se bereketom!’ U tom vremenu će se skupina ljudi moći najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deve bit će dosta velikoj skupini ljudi, jedna krava muzara čitavom plemenu; a jedna ovaca muzara ogranku plemena. Dok oni budu tako živjeli Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod pazuha i tako će uzeti dušu svakog muslimana i muslimanke. Na Zemlji će ostati samo najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci i njih će zadesiti strahote Kijametskog dana.“ (Hadis bilježi Muslim)

Da li su Je'džudž i Me'džudž arapske ili strane riječi?

Gramatičari su se razlišli o ovim riječima. Jedni kažu da su to arapske riječi. Ibn Munzir navodi njihovo mišljenje u «Lisanu-l-Arebu» (2/207): «To su izvedenice iz govora Arapa i one označavaju gorko-slanu vodu. Riječ Je'džudž dolazi na osnovu je'ful, dok riječ Me'džudž dolazi na osnovu me'ful. Ako su to arapske riječi onda su im ovo osnove, a ako nisu, onda im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku. Druga skupina gramatičara kaže da su ovo riječi stranog porijekla i da im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku, da su nepotpune deklinacije i ovo je ispravniji stav, jer ta dva plemena su starija od svih Arapa i postojala su prije postavljanja pravila u arapskoj gramatici. Ona su poput imena Iblis, Adem, Hava, Musa, Harun, Tevrat, Indžil, itd., a Allah najbolje zna.

 

Piše: Nezir Halilović / Saff 139.

Mimar Sinan – jedan od najvećih graditelja na svijetu

Jedna od najvećih svjetskih imperija zasigurno je osmanska, koja se kroz šest stoljeća svog postojanja razvila u mnogim sferama od kojih je graditeljska umjetnost bila jedna od vodećih. Iako se kroz šest stotina godina postojanja ovog carstva promijenilo mnogo carskih mimara, jedan je ostao upamćen, a tome su doprinjela njegova remek-djela.  Najveći arhitekta Osmanskog carstva bio je čuveni mimar Sinan. „Konstantinopolis“, zahvaljujući prvenstveno djelima ovog majstora svog zanata, je dobio obrise islamskog grada te postao „Istanbul“.
Sinan je rođen 1490. godine u selu Agirnas kod Kajserija, u armenskoj porodici. Kao dijete kršćanske porodice, odveden je u Istanbul na obuku za janičarske redove. Bio je janičar, potom mimar osmanske vojske u njenim najvećim pohodima, da bi u pedesetoj godini svog života postao glavni mimar carstva.

Glavni carski mimar

Nakon smrti glavnog carskog mimara Adžema Alija, u vrijeme vladavine sultana Sulejmana, za glavnog carskog mimara dolazi Sinan. Od 1539. pa sve do 1588. godine, kao glavni mimar Sinan stvara najveća djela, djela koja svojom ljepotom, veličinom i gracioznošću plijene pažnu i pet stoljeća nakon nastajanja. Mimar Sinan je bio glavni mimar carstva za vrijeme vladavine tri sultana Sulejmana, Selima II, Murata III. Opus Sinanovog djela je mnogobrojan. Pored velikih i značajnih građevina, kao što su džamije Selimija, Sulejmanija ili most Mehmed-paše Sokolovića, Sinan je izgradio i mnoštvo drugih građevinskih struktura. Smatra se da je za svog života mimar Sinan izgradio 344 objekta i to 84 velike džamije, 52 male džamije, 57 medresa, 7 čitaonica, 18 karavan-saraja, 22 mauzoleja, 46 hamama, 35 saraj, 3 bolnice, 5 akvadukta, 8 mostova i 8 magaza.

Prvijenac Sinanove bila je Šehzade džamija. Džamija izgrađena u slavu princa Mehmeda, prerano izgubljenog sina sultana Sulejmana. Džamija koja je njegov prvijenac ne predstavlja remek-djelo, ali predstavlja izrazito lijep i skroman molitveni prostor. Džamija se nalazi u mahali Kalendarhane u starom dijelu Istanbula.  Najveće djelo osmanske arhitekture zasigurno je džamija Sulejmanija, koja je podignuta u slavu sultana Sulejmana. Na dominantnom položaju iznda čuvenog Zlatnog roga, 1557. godine izgrađena je Sulejmanija. Gradnja je povjerena vrhunskom graditelju mimaru Sinanu. Grandiozna džamija sa četiri visoke munare i veličanstvenim kubetom imala je i veoma prostran harem. Iz harema ove džamije pruža se veličanstven pogled na Bosfor i moderni dio Istanbula. Osim džamije Sulejmanije, Sinanovo remek-djelo je džamija Selima II u Edirneu koju Sinan gradi kao starac u osamdesetim godinama svog života. Ovu velelepnu građevinu izgradio je za sultana Selima II u drugoj prijestolnici carstva. Gradnja ove džamije je trajala desetljeće, a završena je 1579. godine.

Od Istanbula do Višegrada

Istanbul kao prestolnica Osmanskog carstva bio je i mjesto podizanja najznačajnijih sakralnih i društvenih objekata. Međutim, značajna djela osmanske arhitekture zabilježana su ne samo u Istanbulu i Turskoj, nego i van granicama današnje Turske. Jedna takva građevina je most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Ovaj kameni most nad rijekom Drinom zadužbina je Mehmed-paša Sokolović, a gradio ga je mimar Sinan. Most predstavlja jednu od najmonumentalnijih građevinskih konstrukcija s jedanaest lučnih otvora te je građen od 1571. do 1577. godine. Za Sokolovića mimar Sinan izgradio je turbe i dvije džamije u Istanbulu. Mimar Sinan je za sultaniju Mihrimah izgradio u Istanbulu dva objekta, kompleks Mihrimah džamije koja se nalazi na Uskudaru kao i Mihrimah džamija u četvrti Edirnekapi. Ove dvije džamije nalaze se jedna u azijskom, a druga u evropskom dijelu Istanbula te kad se posmatraju s iste tačke, vidi se kako se, dok sunce zalazi iza munare na Edirnekapiji, u isto vrijeme mjesec rađa između munara džamije na Uskudaru. Ovaj podatak je veoma zanimljiv znajući da ime sultanije Mihrimah potiče od dvije perzijske riječ: “mih” što znači sunce i “mah” što znači mjesec.

Također, mimar Sinan je izgradio i Rustem-pašinu džamiju na istanbulskom Eminonu, zatim u kompleksu Sulejmanije džamije je izgradio i turbeta za sultana Sulejmana i sultaniju Hurem. Sinan je izgradio hamam i džamiju za sultaniju Hurem. Izgradio je i džamiju Ibrahim-paše, Sinan-pašinu džamiju, Pijala-pašinu džamiju, Kilić Ali-pašinu džamiju, Zal Mahmud-pašinu džamiju, zatim turbe Hajretin-pašino kao i most Bujuk Čekmedže i mnoge druge građevine. Mimar Sinan, najveći graditelj Osmanskog carstva, izgradio je najmonumentalnije građevine u Istanbulu i širom nekadašnjeg carstva. O životu mimara Sinana ne zna se mnogo, ali njegova djela govore da je bio vrstan graditelj. Svojim djelima Sinan je zasjenio svoje predhodnike, a ni njegovi učenici nisu uspjeli dostići njegovo umijeće. Ovaj Mikelanđelo Istoka zasigurno je jedan od najvećih graditelja na svijetu.

Piše: Nermana Crnčalo

intelektualno.com

Subscribe to this RSS feed