Mahir Kevrić

Website URL:

Onaj koji se nevoljniku odaziva

Jedan od braće kojeg dobro poznajem dobio je tumor na kičmenoj moždini. Sve se događalo u kliničkom centru kralja Fahda. Ako Allah olakša objavit će se brošura sa snimcima CT-a i magnetne rezonance. Uradio je snimak magnetne rezonance, tumor je bio jasan, u izvještaju je napisana veličina i opis tumora. Rekli su da moraju uraditi operaciju kako bi se riješili tumora. Zatim taj brat priča: 

 

“Tu je počelo moje putovanje sa Allahovom knjigom. Gledao sam Allahovu moć spomenutu u Njegovoj knjizi. Padali su mi na um ajeti: “A pitaju te o planinama…” (Ta-Ha, 105) Počeo sam porediti brda sa malim tumorom na leđima čovjeka. “A pitaju te o planinama, pa ti reci: Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti” (Ta-Ha, 105-107) Pa sam se stao zapitkivati: “Allah će brda u prah pretvoriti, pa kako da ne može mali tumor smrskati? Da, da, tako mi mog Gospodara, smrskat će ga.

 

Zatim je došao drugi ajet dok sam sebi učio riječi Uzvišenog Allaha: “Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula ili Zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali, Allahu pripada sve” (Ar-Rad, 31) Potražio sam u tefsiru šta znače ove riječi, pa sam našao da riječi Allaha: “Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula” znače da kada bi postojao neki govor kojim se brda pokreću, to bi bio ovaj Kur’an. Kad bi postojao govor kojim bi se mogla sjeći i komadati zemlja, bio bi to ovaj Kur’an. Neka je Slavljen Onaj koji je ovo rekao: “Allahu pripada sve“. Proučio sam na Zem-Zem vodu riječi Gospodara: “… i koji me, kada se razbolim, liječi” (Eš-Šuara, 80) Razletili su se svi ljudski uzroci iz moga srca i nade u njih, za koje sam bio vezan.

Došlo je vrijeme ponovnog snimka magnetne rezonance. Vallahi sam vidio snimke svojim očima, tumor koji je bio ukorijenjen u toj kičmenoj moždini, sada mu više nema ni traga, kao da ništa nije ni bilo. Slavljen neka je Onaj koji ga je tu stavio, a zatim smrskao. U Allahovoj knjizi po pitanju moje bolesti nisam našao nešto veličanstvenije od riječi Allaha: “Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio, i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi Bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živiONAJ KOJI SE NEVOLJNIKU, KAD MU SE OBRATI, ODAZIVA I KOJI ZLO OTKLANJA, i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi Bog? Kako nikako pouku vi da primite!” (En-Neml, 61-62) Svaki put kada bi mi neko rekao da idem da mi neko uči, rekao bih: “Vallahi neću, jer Allah kaže: Onaj koji se nevoljniku odaziva” a ja sam nevoljnik! Ne želim da mi uči neko ko nije nevoljnik. 
 
Vallahi sam našao Allahove riječi istinitim: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu, odazivam se molbi molitelja kada me zamoli” Nije rekao – kada nekog dovedeš da ti uči. “Molitelja kad me zamoli” Tebe želi!!! “Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu” (El-Bekare, 186)
 
Da bogdom razumijemo Allahovu knjigu! Dragi moji, nije stvar u čitanju, bit je u tome da čitaš a znaš šta čitaš. 

 

Zbog čega nam je ibadet nekad težak?

Popuštamo u vjeri, htjeli mi to priznati ili ne. Ovo je jedan od krucijlnih, glavnih razloga – činjenje grijeha prema Allahu. Nemoguće je da čovjek čini grijehe i da konstantno čini ogromna dobra djela, nemoguće. Zato što čovjek kada čini grijehe, kada čini ono što Allah ne voli, ono što Allaha srdi, pogotovo tajne grijehe, gubi slast imana, biva kažnjen time. Allah će takvog kazniti, prije ili kasnije. Pa ga kazni, kao što je jedan rekao – koliko sam ti puta učinio grijehe, a nisi me kaznio. A jeste ga kaznio – srce mu je zamrlo, izgubio je slast u ibadetu. Onaj ko izgubi slast u ibadetu on će na kraju i ostaviti ibadet, jer je teško činiti nešto u čemu ne uživaš. Ali onaj koji uživa, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uživao u namazu, pa bi govorio Bilalu, radijallahu anhu: “O Bilale, uči ikamet za namaz, odmori nas namazom.” Ili: “Slast moga oka i rahatluk duše učinjen je u namazu.” Zato je i stajao toliko dugo da su mu pete pucale od dugog stajanja. On je uživao u tome, a kada čovjek uživa u nečemu teško da će se od toga rastaviti. Ali kada čini pod prisilom, prije ili kasnije će to ostaviti. Zato se dobro čuvajmo griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. 
 
Došlo je u hadisu kod imama Tirmizija, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim, da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada god čovjek učini grijeh na njegovo srce se zabilježi tačka.” Hasan el Basri, radijallahu anhu, je rekao: “Grijeh po grijeh, grijeh po grijeh, tačka po tačka, sve dok srce ne pocrni u potpunosti i ne zamre.” Zato se dobro čuvajmo griješenja, svih vrsta grijeha. Podučimo se koji su to grijesi koji čovjeka izvode iz vjere, gledajmo da smo što dalje od njih, i velikih upropaštavajućih grijeha koji čovjeku poništavaju ogromna dobra djela.
 
Ali se dobro čuvajmo i “malih” grijeha, zašto? Zato što mnogi ne obraćaju pažnju na male grijehe: “hajde, Allah je Milostiv, Allah će oprostiti.” Nije problem, Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu, ali kad ćeš ti prestati s tim grijesima? Došlo je u brojnim hadisima upozorenje upravo na male grijehe. “Dobro se čuvajte malih grijeha jer kada se oni sakupe na čovjeku unište ga.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, male grijehe poredi sa skupinom ljudi koji su na putovanju, pa u jednom momentu svrate da malo odmore, pa jedan od njih donese grančicu, drugi donese grančicu, treći donese grančicu, dok ne sakupe dovoljno granja da potpale vatru i da si skuhaju sebi ručak. E takav je isto primjer: jedan grijeh, drugi grijeh, treći grijeh, sve dok se ne nakupe na čovjeku i dok ga ne sagore. Čuvajmo se takođe tajnih grijeha. Kako kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Osnova popuštanja u vjeri jesu tajni grijesi, kao što je osnova postojanosti, čvrstine u vjeri tajni ibadeti.” 
 
Dahak, rahimehullah, je rekao: “Ne znam da je neko naučio Kur’an pa ga je zaboravio osim zbog grijeha.” Kada je došao čovjek Hasanu el Basriju, radijallahu anhu, i rekao: “Ne mogu da ustanem na noćni namaz.” A noćni namaz toliko vrijedan, najbolji namaz nakon obaveznih. “Ja hoću da ustanem, volim taj namaz, ali ne mogu.” Pa mu je odgovorio: “Tvoji grijesi su te privezali za postelju.” Spominje se drugom prilikom da je, Hasan el Basri, radijallahu anhu, rekao: “Nemoj griješiti Allahu danju, pa će te Allah izvesti pred Sebe noću.” Omogućiće ti da klanjaš noćni namaz.
 

Imam Es-Sevri, rahimehullah je rekao: “Zbog jednog grijeha pet mjeseci nisam mogao ustati na noćni namaz. Vidio sam čovjeka u džamiji kako plače pa sam pomislio – pretvara se.” A šta mi sve mislimo i govorimo… Ibn Sirin, rahimehullah, u poznim godinama je zapao u veliki dug, pa kaže: “Znam ja odakle dolazi ovaj dug. Ovaj dug dolazi od grijeha kojeg sam počinio prije 40 godina.” Neminovno kada počinio grijeh to ostavlja trag na nas, naš ibadet i na druge. 

 

Kako zaslužiti lijepu smrt?

Šejh Kasim Fadejl priča da je jednom držao hutbu u velikom mesdžidu. Kada je bio na drugom rekatu i kada je stigao do riječi ijjake na’budu ve ijjake nestein, čuo je nelagodu među džematom jer je čovjek negdje u sredini mesdžida kolabrirao. On je brzo završio namaz i onda se okrenuo džematu i kazao da daju čovjeku malo prostora dok su se svi okupljali oko njega…

Šejh je sa drugom braćom zamolio ljude da uzmaknu kako bi čovjek mogao dobiti malo zraka. Neka braća su ga odnijela do najbliže ambulante gdje ih je doktor obavijestio da je čovjek vjerovatno umro kada se srušio u mesdžidu. Subhanallah! Nevjerovatan način da se napusti ovaj svijet- bio je petak, čovjek se okupao, bio je pod abdestom, putovao je do mesdžida i bio je u namazu, stajao je pred Allahom. Da nam svima Allah podari ovakav kraj dunjaluka.

Šejh je tražio broj telefona brata ovog čovjeka i nazvao ga je insistirajući da mu dozvole da on ogasuli tijelo Muhammeda, čovjeka koji je umro na namazu. Halid, brat, se složio. Šejh je ogasulio Muhammeda i spremio ga za dženazu. Nakon dženaze, dok su ljudi izražavali svoje saučešće porodice, šejh Kasim je pozvao Halida na stranu i upitao ga: “Šta misliš koje djelo je tvoj brat uradio i koje je najvjerovatnije dovelo do toga da tako lijepo preseli na Ahiret?”.

Halid reče: “Šejh, nas ima nekoliko braće i sestara, ali Muhammed je bio najponizniji prema našoj majci. Tako mi Allaha, on je brinuo o svim njenim potrebama. On bi provjeravao da li ima dovoljno svega, uključujući i šampon i sapun koji je koristila. Šta god- kafe, kardamon, sve što joj je bilo potrebno Muhammed bi se pobrinuo da joj ništa nije ponestalo. On je bio vrlo ljubazan prema majci i ona je uvijek dovila za njega”. Ona je šejh rekao – ‘Da, zbog toga je vjerovatno zaslužio dobar kraj, da mu se Allah smiluje’.

Za sve nas koji još uvijek imamo priliku da zaradimo dobar kraj i Džennet preko naših roditelja, da li koristimo šansu koja nam je pružena? Da li se prema njima ponašamo na taj način da zaslužujemo njihovu dovu i poželimo da naša djeca budu prema nama ista kao što smo mi prema svojim roditeljima? Nastojimo i uložimo trud da bismo bili najljubazniji i najposlušniji prema svojim roditeljima.

Oni koji tvrde da njihovi roditelji nisu zaslužili njihovo poštovanje, bojte se Allaha!

Oni koji kažu da njihovi roditelji ne cijene ono što oni rade za njih, bojte se Allaha!

Allah nam nije rekao da budemo ljubazni prema njima samo ukoliko su dobri prema nama, naredba je biti ljubazan i poslušan, bez obzira. U Džennet se ne ulazi lahko, za njega moramo naporno raditi. Pravi test i način da pokažemo svoju iskrenost i vjeru jeste da budemo dobri prema svojim roditeljima iako ne pokazuju da cijene ono što radimo za njih, pa čak i ukoliko su okrutni prema nama.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Džennet!”

 

IslamBosna.ba

Deset je adaba spavanja: Abdest, zikr, dove

Adab – potiče od arapske riječi “edeb” – koja sadrži više značenja kao na primjer:

-činiti nešto na pohvalan način
-lijepo ponašanje
-odgoj

Deset je adaba spavanja:

Prvi: Abdest i misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek legne pod abdestom, njegova duša se uzdiže do Arša i njegovi snovi su istiniti, a ako legne bez abdesta, njegova duša ostaje pri zemlji i njegovi snovi su zbrkani i netačni“ (Ibn Mubarek, Bejheki i Taberani).
Ovdje se pod čistoćom podrazumjeva i unutarnja i vanjska čistoća, a čistoća nutrine uzrokuje otkrivanje zastora Gajba.

Drugi: Da blizu sebe stavi misvak i ono čime će se oprati, i naumi obavljanje namaza kada se probudi, a kada god se prene neka upotrijebi misvak, jer tako su radili pojedini od Dobrih prethodnika.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često, noću, upotrebljavao misvak  i koristio bi ga svaki put kada bi lijegao i kada god bi se prenuo iz sna. Ako čovjek ne bi bio u stanju da se opere, onda neka makar mokrom rukom potare dijelove tijela, a ako i to ne bi mogao, onda neka sjedne, okrene se prema Kibli i neka spominje Allaha dž.š., razmišlja o Njegovim blagodatima i neka upućuje dove Allahu dž.š.. To će mu biti kao da je i noćni namaz obavio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da se probudi i klanja noćni namaz, pa ga san nadvlada do zore, biće mu upisano ono što je naumio, a san će mu biti sadaka od Allaha dž.š.“ (Ibn Ebi Dunja)

Treći: Onaj ko treba ostaviti oporuku, da ne liježe dok oporuku ne napiše i stavi uz glavu, jer niko nije siguran od smrti u snu. A onaj ko umre ne ostavivši oporuku, neće mu biti dozvoljeno da u Berzehu progovori i riječ sve do Kijametskog dana. Njemu će u posjetu dolaziti ostali umrli i svi će govoriti a on će šutjeti, pa će onda jedan drugom govoriti: „Ovaj jadnik je umro, a nije oporuku ostavio“.
To je mustehab uraditi zbog moguće iznenadne smrti. Iznenadna smrt je olakšica svakome ko nije opteretio svoja leđa mnogim grijesima.

Četvrti: Da legne spavati kajući se za svoje grijehe, iz svog srca izbacivši sve ružne misli o bilo kojem muslimanu i želeći svakom muslimanu samo najbolje. Da bude odlučan da neće činiti grijehe kada se probudi. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da nikome ne učini nepravdu i ne mrzeći nikoga, biće mu oproštene njegove greške“ (Ibn Ebi Dunja)

Peti: Da ne pretjerujete tako što ćete tražiti udobnu postelju, nego da budete umjereni u tome. Neki od Selefa su smatrali da je to tekulluf, bezrazložni trud. Ehlu sofe su spavali na goloj zemlji, govoreći: „Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti“.
Smatrali su da će takvo njihovo ponašanje imati veći uticaj na njihova srca i poniznost. Onaj ko ne može ovako, onda neka bar ne pretjeruje.

Šesti: Da ne spava osim kad ga san savlada i da ne liježe na spavanje osim ako svojim spavanjem želi da bude u stanju noć probdjeti u ibadetu. Naši Dobri prethodnici su spavali onda kada bi ih umor i san u potpunosti savladali, jeli bi samo da utole glad i pričali samo onda kada je to bilo neophodno. Zbog toga su i opisani kao oni koju noću vrlo malo spavaju. Ako ga drijem savlada u tolikoj mjeri da ne zna šta uči na namazu i kakav zikr izgovara, onda neka spava onoliko koliko mu je potrebno da bi se odmorio i da bi bio svjestan svoga učenja. H. Ibn Abbas je prezirao spavanje sjedeći. U jednoj predaji stoji: „Ne opirite se noći“ (Ebu Mensur Dejlemi).

Sedmi: Da spava okrenut prema Kibli. Okretanje prema Kibli može biti dvojako:
– okretanje onoga koji je na samrti, njega ćemo okrenuti tako da mu lice i trbuh budu okrenuti prema Kibli
– okretanje prema Kibli kada hoćemo spavati, i to tako da lice i desna strana budu okrenuti prema Kibli.

Mustehab je da prouči određene ajete kao što su Ajetul kursi, zadnji ajeti sure Bekare, 163. i 164. ajet. Kaže se da će onome koji prouči ove ajete prije spavanja, Allah dž.š.,učiniti postojanim  pamćenje Kur'ana i neće ga zaboraviti.
Ajete sure A'raf, od 46.- 54. i kraj sure Isra, zadnja dva ajeta. Ako prouči ovo, onda dođe melek koji je zadužen da ga čuva i moliće oprosta za njegove grijehe dok se ne probudi. Potom neka prouči Muavvezetejn i neka puhne u svoje ruke i potare lice i tijelo, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio (Mettefek alejh).
Neka prouči deset ajeta početka sure Kehf i deset zadnjih ajeta. Ovi zadnji ajeti su kako bi se moglo probuditi na noćni namaz. H. Alija je govorio: „Ne mogu shvatiti čovjeka zdrave pameti koji legne spavati prije nego prouči zadnja dva ajeta sure Bekare, i neka 25 puta kaže: „Slavljen neka je Allah dž.š., Njemu svaka hvala, nema boga osim Allaha dž.š., i Allah dž.š., je Najveći“, kako bi zbir izgovora ovih riječi bio stotina.

Deveti: Neka mu na umi bude da je san jedna vrsta smrti i da je buđenje vrsta proživljenja. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju“ (Zumer, 42.) I kaže: „On vas noću uspavljuje (usmrćuje)“ (An'am, 60.)
On san naziva smrću, pa kako god se spavaću otkrivaju stvari koje ne odgovaraju njegovoj situaciji, u snu, tako isto i onaj koji će biti proživljen, vidi ono što mu nikad ni na um nije palo niti je mogao ikako iskusiti. San, u odnosu na život i smrt, je kao Berzeh u odnosu na dunjaluk i ahiret.
Čovjek bi trebao povesti računa o tri stvari prije spavanja: u kakvom je stanju legao; šta kod njega prevladava, ljubav prema Allahu dž.š, ili ljubav prema dunjaluku; i neka bude ubjeđen da će bti proživan u onom stanju koje je prevladavalo kod njega i da će biti proživljen u onom stanju u kojem je i umro, a čovjek je s onim kojeg voli i s onim što voli.

Deseti: Dova prilikom buđenja iz sna. Neka prilikom svog buđenja ili onda kada se prene iz sna kaže ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: „Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve potčinjava, Gospodara nebesa i zemlje i onoga između njih, Silnog, koji puno prašta!“ (Ibn Sunni i Ebu Nuajm)

LA ILAHE ILLELLAHU-L-VAHIDU-L-KAHHARU
RABBUSSEMAVATI VE-L-ERDI VE MA BEJNEHUME-L-AZIZU-L-GAFFAR

Neka se potrudi da zadnje o čemu će razmišljati i što će mu biti na srcu bude zikrullah, i prvo što će mu naumpasti kada se probudi bude zikrullah, jer to je dokaz ljubavi.
Kada se probudi, onda neka kaže: „Hvala Allahu dž.š., koji nas je oživio nakon što nam je smrt bio dao i Njemu ćemo se vratiti“.

Iz knjige „Zikrovi i dove“ autor Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić

 
Subscribe to this RSS feed