Mahir Kevrić

Website URL:

Neka vas ne zavara duga nada

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Uistinu je pametan i razborit onaj čovjek koji spozna vrijednost i veličinu vremena i ne dozvoli da mu ijedan trenutak prođe a da ne uradi dobro sebi i drugim ljudima. Za svoj dunjaluk i ahiret, kako se ne bi kajao onoga dana kad kajanje ništa ne pomaže. Allah, s.v.t., na mnogim mjestima u Kur'anu spominje vrijeme i njegovu vrijednost, a često se zaklinje vremenom kako bi upozorio na njegovu važnost i veličinu. Tako, u kratkoj ali sadržajnoj suri El-Asr, Uzvišeni veli: ”Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”. Na drugom mjestu, Allah, s.v.t., kaže: ”On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka onome koji hoće da razmisli ili želi biti zahvalan.” (El-Furkan, 62.)

Listovi djela se savijaju i čuvaju

Naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., također je upozorio na vrijednost vremena i čovjekovu odgovornost za sate, dane, mjesece i godine svoga života. U hadisu koji bilježi imam Tirmizi od Ebu Berzeta Eslemija, rekao je Muhammed, s.a.v.s.: ”Neće se čovjek pomaknuti sa svog mjesta na Sudnjem danu dok ne odgovori za četvero: za život – kako ga je potrošio, za mladost – kako i u čemu ju je proveo, za imetak – kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio i za znanje – šta je sa njim uradio”.

Da su prve generacije muslimana u potpunosti shvatili Allahove riječi i riječi Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., svjedoči i ova izjava Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže: ”Ni radi čega se nisam kajao kao radi dana koji mi prođe i skrati se moj život za taj dan, a ne poveća se moje djelo”.

Znaj, čovječe, da tvoj život, koliko god dugo trajao, završava u kaburu. Dani i noći prolaze, generacije ljudi se smjenjuju, listovi njihovih djela se savijaju i čuvaju i na Sudnjem danu će onaj ko nije vrijeme iskoristio saznati da je sâm sebe upropastio. Onoga dana kad će ljudi govoriti da su na dunjaluku ostali samo dan ili dio dana.

”A koliko ste ste godina na Zemlji proveli?”, upitat će On. ”Proveli smo dan ili samo dio dana”, odgovorit će, ”pitaj one koji su brojali!” ”Pa, da, kratko ste proveli”, reći će On, ”da ste samo znali! Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 112.-115.).

Čovjek je zbir dana koji su mu određeni

Jedna od najvažnijih osobina vremena jest da se ono nikad ne vraća. Poznati islamski učenjak i pobožnjak Hasan Basri o toj osobini vremena kaže sljedeće: ”Nema nijednog novog dana u kome sunce iziđe a da ne doziva čovjeka govoreći: ‘O sine Ademov, ja sam tvoj novi dan i svjedok za ono što ćeš uraditi. Zato me iskoristi jer ti se neću vratiti do Sudnjeg dana”.

Vrijeme je zaista neprocjenjiva dragocjenost i najveće bogatstvo koje čovjek može posjedovati. Međutim, i pored toga, mnogi muslimani upropaštavaju i uništavaju to bogatstvo bez imalo grižnje savjesti.

Postoje mnogobrojne prepreke koje čovjeka sprječavaju da iskoristi svoje vrijeme u korisnim poslovima i dobrim djelima. Jedna od najvećih prepreka jest slijeđenje strasti i niskih prohtjeva duše. Strast je vladar neznalica, nasilnik i prevarant. Ona onoga ko joj se preda vodi u propast i poniženje na oba svijeta. Abdullah ibn Abbas je rekao: ”Allah nije spomenuo strast u Kur'anu a da je nije pokudio”.

Rekao je Uzvišeni: ”Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je je svoju strast za boga svoga uzeo.” (El-Džasije, 23.); ”I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kahf, 28.) A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Troje čovjeka upropaštava, a troje ga spasava. Upropaštava ga: nezasita pohlepa, slijeđenje strasti i samodopadljivost. A spasava ga: strah od Allaha tajno i javno, skromnost u bogatstvu i siromaštvu te pravednost u srdžbi i raspoloženju” (hasen-hadis, Bezzar, Bejheki i Hakim).

Onaj ko se bude pokoravao strasti, ona će mu ukrasiti ružna djela i loše društvo. Pogledajte koliko danas muslimani, a posebno omladina, provodi vremena u igri, zabavi, besposličarenju, dok islamski ummet grca u problemima i iskušenjima. I kad takvog upitaš zašto to radi, reći će ti da ubija dosadu. A ne zna jadnik da time ubija samog sebe, jer ti si, čovječe, zbir određenih dana, koji kad prođu i nestanu, nestaješ i ti. Druga velika prepreka na putu iskorištavanja vremena jeste duga nada.

”I neka ih zavara nada”

Svaki čovjek je iskušan ovim svijetom i njegovim prolaznim ljepotama i užicima. Dobro je živiti na dunjaluku i gajiti nadu u lijep i sretan život, u sretan brak, zdravu i poslušnu djecu, dobar posao i bogatstvo. Sve su to blagodati koje želi posjedovati i uživati svaki čovjek i za koje se nada da će ih nekad steći. Međutim, opasno je i pogubno kad se duga nada ispriječi između čovjeka i pokornosti Allahu, s.v.t. Poznato je da duga nada zarobi čovjeka i veže ga samo za ovaj svijet i njegove prolazne ukrase. Tada čovjek zaboravlja na ahiret i vječni život, koji će sigurno doći i kome svakodnevno ide u susret. A kad zaboravi na ahiret, onda zaboravi i na izvršavanje Allahovih naredbi. Onaj ko se preda dunjaluku, uvijek se – kad su u pitanju vjerske obaveze – izražava u budućem vremenu. Postit ću, klanjat ću, otići ću na hadž, popravit ću se ima vremena i slično.

Pročitajte kako nas naš Gospodar Allah, s.v.t., upozorava na pogubnost predavanja dugoj nadi i razmišljanja samo o ovom svijetu. Rekao je Allah, s.v.t.: ”Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znat će oni!” (El-Hidžr, 2.).

Upozoravajući Abdullaha ibn Omera na suštinu dunjaluka, rekao je Muhammed, a.s.: ”Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik”. A sam Abdulllah ibn Omer je imao običaj reći: ”Kad omrkneš – ne očekuj da ćeš osvanuti, a kad osvaneš – ne očekuj da ćeš omrknuti”.

Sljedeća prepreka na putu potpunog iskorištavanja vremena jest nezauzetost, tj. slobodno vrijeme. Muhammed, a.s., je rekao: ”Postoje dvije stvari u pogledu kojih je obmanuta većina ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme” (Buharija).

Zaista, većina ljudi ne vodi brigu o ovim blagodatima i ne shvataju njihovu vrijednost dok ih ne izgube.

Dok je čovjek mlad ne razmišlja nimalo o tome da će mladost jednog dana proći i da će starost zakucati na njegova vrata. A ogromna je razlika između mladosti i starosti. Tako je i sa zdravljem. Kad je čovjek zdrav, on se osjeća neovisnim i misli da to stanje neće nikad proći. Međutim, kad ostari i oboli, onda mu preostaje samo da kaže: ”Eh, da sam sad mlad i zdrav, drukčije bih radio!” To su samo puste želje i ništa više.

Nezauzetost srca i razuma

Neki islamski učenjaci kažu da postoji nezauzetost (nemarnost) srca i razuma. Pod nezauzetim srcem podrazumijevaju srce koje je prazno od imana, istinskog vjerovanja, ubjeđenja, ljubavi prema Allahu, zadovoljstva sa Njegovom odredbom i užitka u ibadetu i pokornosti samo Njemu Uzvišenom. Takvo srce je mrtvo i nikad neće osjetiti radost i sreću. U tom kontekstu, spomenut ću riječi šejhul-islama Ibn Tejmijje, koji je rekao: ”Jadni su ljudi koji odu sa ovoga svijeta a nisu kušali njegov najveći užitak – stalno veličanje Allaha, s.v.t., i žudnju za susretom s Njim”.

Nema lijeka za srce bez čvrstog vjerovanja, bez ibadeta i stalne veze sa Allahom, s.v. t., preko ibadeta.

Spominje se da je jedan čovjek došao Sufjanu Sevriju i pitao ga o lijeku za bolesno srce, na šta mu je ovaj mudri čovjek odgovorio: ”Što se tiče lijeka za srce, on se sastoji u sljedećem: uzmi korijen ihlasa (iskrenost) i listove sabra (strpljivosti) i sirup poniznosti, zatim to stavi u posudu bogobojaznosti i zalij vodom strahopoštovanja. Poslije toga, zapali vatru tuge i kajanja nad svojim grijehom i sve zajedno stavi u posudu sidka (istinoljubivosti), a onda pij napitak iz čaše istigfara i udalji se od pohlepe. Ako tako postupiš, srce će ti sigurno ozdraviti.”

Što se, pak, tiče nezauzetosti pameti, tj. razuma, to znači neiskorištavanje te velike blagodati od Allaha u razmišljanju o onome što je Allah stvorio, o Allahovim svojstvima apsolutnog znanja i svemoći, i Njegovoj neizmjernoj milosti prema ljudima kad je poslao Svog posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., čitavom čovječanstvu sa svjetlom i uputom koju ako budu slijedili nikad neće zalutati i bit će sretni na oba svijeta.

Pamet je najveća blagodat darovana čovjeku, ali mnogi ljudi je ne koriste kako treba i ne zahvaljuju Allahu na toj blagodati. Allah, s.v.t., u Kur'anu spominje stanje onih koji nisu koristili svoj razum i koji su, i pored te blagodati, zaslužili vječnu patnju u Džehennemu; Allah nas sačuvao od nje! Kaže Uzvišeni: ”A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga, kazna je Džehennem; užasno je on boravište! Kad budu u njega bačeni, pucketanje njegovo će čuti, i on će ključati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u njega baci, stražari njegovi će je upitati: ‘Zar nije niko dolazio da vas opominje?’ ‘Jeste dolazio nam je onaj koji nas je opominjao’, odgovorit će, ‘a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!’ I reći će: ‘Da smo slušali i razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema u ognju bili!”’

Zato, da ne bismo došli u ovakvu situaciju i da se ne bismo gorko kajali onoga dana kada kajanje ne koristi, iskoristimo svoj život prije smrti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, mladost prije starosti i slobodno vrijeme prije zauzetosti.

 

Nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš život s Kur’anom

 

Piše: Abdullah ibn Ahmed el-Huvejl / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

 

Iako sam tek ušao u treću deceniju života, osjetio sam, na svojoj duši, sve tegobe ovog dunjaluka, doživio mnoga razočaravajuća iskustva, koja su poljuljala moju odlučnost i vjeru u ljude i ovaj život, upoznao tamnu/strašnu stranu čovjeka, njegovu prevrtljivost, sebičnost, bezosjećajnost, vjerolomnost i sklonost ka nanošenju štete drugima, što je na mom srcu ostavilo neizbrisiv i bolan trag.

Zbog svih tih saznanja, moj život se pretvorio u tugu, i izgubio je svaki svoj smisao. Moje srce prekrila je pomračina beznadežnosti i straha od neizvjesne budućnosti.

Počeo sam tragati za novim životom, koji nije poput ovog, i novom družbom/saputnicima koja nije poput ove družbe.

Moja želja ispunila se kada sam zakoračio u „svijet Kur’ana“, a moja žeđ je utoljena kada su mojim grlom, prvi put, potekle Božije riječi.

U Kur’anu sam pronašao život u kojem nema bijede, i druga od čijeg ne trebam strepiti.

Tako mi Allaha život s Kur’anom je pravi život, „samo kada bi oni znali“.

Život s Kur’anom je užitak prije užitka, ugodan život i beskrajno zadovoljstvo.

Život s Kur’anom je blagodat iznad svake blagodati, poklon iznad svakog poklona i osjećaj iznad svakog osjećaja.

Omer, radijallahu anhu, živio je s Kur’anom, i svim svojim bićem doživljavao/osjećao svako njegovo upozorenje i svaku njegovu pouku. Kada je jedne noći čuo prvih sedam ajeta sure Et-Tur: „Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjenog kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi“, rekao je: „Tako mi Gospodara Ka’be, ovo je istinita zakletva“, a zatim je pao u postelju i mjesec dana nije ustajao, ljudi su ga obilazili a nisu znali od čega je bolestan.

Abdullah ibn Abbas je živio s Kur’anom, dok on nije postao „sabesjednik“ njegovog uma, „prijatelj“ njegovog srca i dok u potpunosti nije ovladao njegovim razumom. Toliko je bio vezan za Kur’an i ubjeđen u njegovu sveobuhvatnost i savršenstvo, da je često znao reći: „Tako mi Allaha, kada bi izgubio povezac deve, sigurno bi našao u Kur’anu nešto o tome.“

Halid ibn El-Velid je toliko žalio što se nije više družio s Kur’anom, da ga je pred kraj svog života čvrsto prislonuo na grudi, zaplako i rekao: „Džihad me je zabavio od tebe.“

Ikrime ibn Ebu Džehl je živio s Kur’anom, i kada god je vidio Mushaf, stavio ga je na lice, plakao i govorio: „Govor mog Gospodara, govor mog Gospodara.“

Poznati islamski učenjak Ibn Tejmijja, većinu svog života, proveo je u pozivanju ljudi na pravi put (da’vi) borbi na Allahovom putu (džihadu) i pobijanju zabludjelih učenja, a kada je, pred kraj života, zatvoren u tvrđavu, u potpunosti se posvetio Kur’anu, njegovom učenju i proučavanju. Govorio je: „Kajem se što sam većinu svog života potrošio u proučavanju drugih a ne kur’anskih značenja.“

Jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana današnjice, Muhamed Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, rekao je za sebe: „Nema nijednog kur’anskog ajeta, kojeg nisam posebno i detaljno proučio.“ Kakva je to ljubav i pažnja prema Kur’anu: 6236 ajeta, svaki od njih je posebno proučio i posvetio mu dio svog života!

Jedan naš savremenik je pobrojao imena 18 velikih učenjaka, koji su, na samrti, žalili što nisu više vremena posvetili Kur’anu.

Život s Kur’anom je duševni spokoj i smiraj, koji može osjetiti samo onaj ko živi takvim životom.

Kada stanovnici Dženneta kažu: „Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odtsranio…“, oni će to reći samo iz jednog razloga – zato što su, na ovom svijetu, živjeli s Kur’anom. Razmisli o početku ajeta, koji prethode ovim njihovim riječima: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju…“ (Fatir, 29-34)

Druženje s Kur’anom je druženje od kojeg ćeš imati korist na dan kada od tebe pobjegnu tvoja majka i tvoj otac, tvoj brat i tvoj prijatelj, tvoja supruga i tvoja djeca, tvoje pleme i tvoja grupa. Okretaćeš se na sve strane, i nećeš naći nikoga osim svog vjernog i jedinog prijatelja, Kur’ana, koji će stajati uz tebe, braniti te i zagovarati se za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu kaže: „Učite Kur’an, jer će on biti vaš zagovornik na Sudnjem danu“

Neću ti reći, kušaj život s Kur’anom da bi osjetio slast sreće, nego ću ti reći, budi ubjeđen da tvoj istinski život, sreća i dobro počinju onog momenta kada Kur’an prihvatiš za svog iskrenog prijatelja.

I na kraju, cijenjeni brte i sestro, nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš ono najljepše na njemu – život s Kur’anom.

 

Depresivna sam i razočarana, više ne klanjam namaze…

Problem: Molim vas da mi odgovorite na pitanje ako možete što prije. Vjerujem u dragog Allaha, ali u zadnje vrijeme  ne mogu da pronađem duhovni mir. Prije sam redovno obavljala namaz a sad sam se udaljila od namaza. Postavljam vam pitanje kako da se ponovo vratim namazu? Imala sam saobraćajnu nesreću, ostala sam živa. Svi kažu da me Allah spasio. U međuvremenu sam prekinula s momkom za kojeg sam se trebala udati i sad imam osjećaj  kao da uzalud živim na ovom svijetu. Allah zna najbolje zašto je sve ovo tako, ali meni je potreban duhovni mir. Ne znam kako dalje da se nosim sa životom. Stalno plačem i ne mogu se ni na što skoncentrisati. Smatram da me iz ove teške situacije može izvući samo vjera, ali kako da se ponovo vratim namazu? Prije sam u tome nalazila smiraj u duši i sabur, a u zadnje vrijeme i kad bi obavila namaz ne bi ništa osjetila. Kako nastaviti dalje život, molim vas da mi sto prije odgovorite na moj mail. Unaprijed vam se zahvaljujem.

Savjet:  Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem:

Psihički pritisak kojeg vjernik u određenim situacijama može osjetiti i doživjeti, vrlo je snažno  oružje kojim se prokleti šejtan služi kako bi umorio vjernika, i postepeno, vrlo mudro i lukavo, postigao svoj krajnji cilj, a to je udaljiti vjernika od Pravog puta i odvesti ga u zabludu. Zbog toga, zadnja stvar i situacija u koju bi vjernik sebi trebao dopustiti da upadne, jeste stanje depresije i anksioznosti koji se danas ubrajaju u najčešća psihička oboljenja. Međutim i to se dešava. Nije lahko živjeti i saburati u vremenima velikih iskušenja kada opasnosti (u vidu grijeha) za vjerničko srce vrebaju iza svakog ćoška. Pogotovo nije lahko onim osobama koje se počnu pridržavati vjerskih propisa a nakon toga osjete pritisak od strane okoline, a često i porodice, koji se zajednički svim silama trude da mladića ili djevojku odvrate od Puta istine govoreći im kako je vjera islam nazadna i opterećujuća za omladinu.

Još ukoliko se osoba osami i nema priliku da boravi u džematu gdje bi zajedno sa drugim muslimanima učila vjeru i kroz iskrena druženja u ime Allaha širila svoje znanje o islamu i povećavala svoj iman, ona često upadne u stanje koje je slično tvom. Osjećaj odbačenosti, izolacije i besmisla, što kasnije opet za sobom povlači postepeno ostavljanje vjerskih propisa i povratak u džahilijjet, koji i jeste stvarna propast za čovjeka na ovom svijetu. Uvažena sestro u islamu, tvoje stanje u koje si upala jeste zabrinjavajuće, ali nije nemoguće iz njega izići, pa ti preporučujemo nekoliko stvari:

1. Odmah se vrati obavljanju obaveznih dnevnih namaza, bez obzira ”osjećala ti u namazu duhovni smiraj” ili ne. Namaz je prvo djelo za koje će čovjek biti upitan na Sudnjem danu, pa se zbog toga iskreno pokaj svome Milostivom Gospodaru za period u kojem si ostavljala namaz, i ne gubi nadu u Allahovu milost. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu Značenja:  ”Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zumer, 53) Ukoliko u namazu ustraješ, sigurni smo da će prokleti šejtan posustati i izgubiti nadu da ćeš biti njegov slijepi sljedbenik. Svaki put kad učiniš sedždu Uzvišenom Allahu, šejtanu je muka, a najlakše ćeš mu udovoljiti ako namaz ostaviš, da te Allah sačuva, a i nas sviju od takvog grijeha.

2. Namazu ćeš se najlakše vratiti na način da se podsjetiš kolika je njegova obaveza, koliko on donosi koristi i nagrada, ali isto tako i štete i kazne ukoliko ga vjernik bude izostavljao. (Vjernik je svome Gospodaru najbliži onda kada je na sedždi. Dva rekata sabahskog namaza vrijednija su kod Allaha od čitavog dunjaluka i onoga što je na njemu. Ko namaz ne bude obavljao na Sudnjem danu će biti u društvu faraona, Karuna i ostalih nevjernika, da nas Allah zaštiti i sačuva njihovog društva. Namaz te sprječava da činiš loša djela, namazom ćeš stalno biti u vezi sa svojim Gospodarom itd.)

3. Bez obzira koliko se možda osjećala usamljenom, odbačenom ili iznevjerenom od strane onog za koga si se trebala udati ili bilo koga drugog od stvorenja, znaj poštovana sestro da se ništa u čitavom kosmosu ne kreće niti dešava, osim sa voljom tvoga i našeg Gospodara Uzvišenog, Koji je unaprijed sve odredio i koji je svemu sudbinu propisao. Ako te je nešto zaobišlo, nije ti se moglo dogoditi, a ako ti se nešto desilo, nije te moglo zaobići. Primjer je tvoja saobraćajna nesreća. Možda si stotinu puta pomislila, i stotinu puta nanovo razmišljala o danu nesreće: da je bilo ovako, da je bilo onako… Stvar se desila, Allah te sačuvao i na tome mu budi zahvalna. Nemoj sad dozvoliti da te šejtani u vidu džinna ili ljudi odvedu sa Puta istine i trasiraju ti put propasti. Znaj da tvoj Gospodar zna za tvoje stanje i tvoju muku, pa ga moli da ti pomogne. Iako se možda osjećaš samom, nezaštićenom i odbačenom, ako si iskrena vjernica, što možeš da budeš, znaj da si tada jača od sviju koji su ti stali na put do tvoga Gospodara, jer s tobom je Onaj Koji je Najveći i Koji sa svime upravlja.
Ne vodi mnogo brigu o onome što se dešava oko tebe a na čiji ishod ti ne možeš utjecati i posveti se obožavanju svoga Gospodara, jer će te brige zamoriti, a stanje se neće promijeniti. Kao u stihovima reče Imam Šafija r.h.:

Neke oči bdiju dok druge spavaju

Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju

Zabrinutost od sebe, koliko možeš potisni
Jer nošenje briga, vodi ka ludosti

Gospodar te od onog, jučerašnjeg zaštiti
Poštedjeti će te i od onog, što sutra dolazi

(Divan Imama Šafije)

4. Pronađi sebi društvo sestara muslimanki, s kojima ćeš se družiti i s kojima ćeš dijeliti i dobre i loše trenutke kroz koje prolaze svi ljudi.  Bilo kakva tegoba na dunjaluku lakše se prolazi ako se podijeli sa dragim osobama.

5. Moli Uzvišenog Allaha da ti što prije podari muža koji će biti iskreni vjernik pa da zajednički lakše prolazite kroz dunjalučke tegobe, želeći isključivo Allahovu milost i zadovoljstvo.

6. Što više uči Kur’an ako ga znaš učiti a ako ne znaš, potrudi se da naučiš, a do tada što više slušaj učenje Kur’ana jer je u njemu lijek i milost za one koji ga slušaju. Što češće budi pod abdestom, uči jutarnje i večernje zikrove koji su ti dostupni u islamskoj literaturi i na internetu.

Ne gubi nadu u Allahovu milost, i znaj da su grijesi svojstveni sinovima Ademovim. O tome je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Svaki sin Ademov griješi, a najbolji grješnici su ono koji se najviše kaju”.(Ahmed i Tirmizi. Sahihul-Džami’a br.4515)

Također, prenosi Ibn Abbas r.a. da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
”Ne postoji ni jedan (Allahov) rob, vjernik, a da nema grijeh kojeg čini s vremena na vrijeme, ili grijeh u kojeg će upasti i kojeg se neće otarasiti sve dok ne napusti dunjaluk. Uistinu je vjernik po svojoj prirodi sklon da upadne u iskušenje, sklon da zaboravi ali sklon i da se kaje, pa kada bude opomenut, on se posjeti i pouku primi…” (Taberani. Sahihul Džami’a br. 5735)

Na kraju, iskreno molimo Allaha Uzvišenog, Vladara Arša plemenitog, da ti svaku tugu zamjeni radošću, da ti omili ibadet i dobra djela, da ti griješenje i sve ono što je ružno učini mrskim i odvratnim i da što prije od tebe odagna svaku vrstu brige i tuge, a tvoje srce obasja svjetlom Svoje milosti i oprosta.

P.S. Nemoj sebi dopustiti da te iko nagovori da ”lijek” za svoje trenutne tegobe potražiš kod nadriljekara u vidu raznih sihirbaza, vračara ili gatara, koji će na tvojoj muci nastojati zaraditi, a ništa ti neće pomoći. Odlazak njima je haram, a slijepo vjerovanje u ono što govore i proriču je kufr.

minber.ba

 

Prava ljubav i predbračni život

Prava ljubav nastupa poslije braka, a ne prije braka. Prije braka se ona ne može dokazati niti iskazati. To što neki zovu zaljubljenošću je, ustvari, samo fizička privlačnost koja kod čovjeka izaziva bujicu strasti. One rezultiraju predbračnim nemoralnim odnosima, što dovodi do nesreće djevojke, a u nekim sredinama i do nesreće mladića. Brakom se, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuva pogled i spolni organ. U braku je osoba zaštićena. Ona je i duševno i tjelesno smirena. U grješnim vezama se to ne može postići. Zato se u hadisu kaže: “Kad vam dodje prositi kćerku onaj s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, udajte je“. Znači, vjera i moral su ono što se gleda kod mladoženje.

Nigdje u Kur’anu niti u hadisu se ne spominje predbračni život vjernika. Nije naveden jer njega u osnovi i nema. Ne mogu mladi živjeti prije braka kao i u braku. Mora postojati razlika. Jer, zašto se ljudi žene? Da je legalan takav način života, oni se ne bi trebali ni ženiti. Ljubav u braku predstavlja smiraj duše, seksualno zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti.

Za mnoge je brak kabur za ljubav. To su osobe koje su živjele u predbračnim oligarhijama i mislili da je gola strast idealna ljubav. Takve izjave dolaze sa Zapada, a slijede ih oni koji se tamo odgajaju. Serije i filmovi donose samo snove, ali ne i stvarnu ljubav. Pjesnici i umjetnici su uvijek maštali o idealnoj ljubavi, a oni su bili najnesretnije osobe. A ako su i bili oženjeni, onda su to bili veoma nesretni brakovi.

Trajanje ljubavi

Ljubav se kod mnogih mijenja nagore u kasnijim godinama, što je, svakako, suprotno zakonima ljubavi. Neki, opet, misle da ljubav biva samo u mladosti. Međutim, istina je da ljubav nema i ne smije imati starosnu dob. Ona traje čitav dunjalučki život i nastavlja se i nakon smrti, u džennetu. Uzvišeni Allah kaže: “Edenski vrtovi u koje će uči oni i roditelji njihovi i žene njihove…” (Er-Ra’d, 23.). Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jača i jača. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba čistiti korov da bi se nesmetano razvijala.

hfz. Senaid Zaimović

 

Subscribe to this RSS feed